Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Đurišić

Marko Đurišić

Socijaldemokratska stranka

Govori

To je taj nivo rasprave, gospodine Babiću.
Koliko puta se meni gospodin Babić lično obratio malopre? Niste rekli ni jednu reč.
Gde je moral kada premijer kaže – tri i po milijarde evra „Beograd na vodi“, a onda čujemo da je to 150 miliona? Gde je moral tu? Šta je to?
Gde je Šarić danas? Ko ga je optužio? Vaši prijatelji gledaju kako da ga oslobode danas. E, to je Srbija danas koju vodi…
Hvala, poštovani predsedavajući.
Šarić je danas u zatvoru po optužnici koja je napisana 2009. godine, a koju vaši prijatelji danas na svaki mogući način gledaju da ospore i da tog čoveka izvedu iz zatvora. Ako se sećate reči koje je predsednik Vlade uputio kada je gospodin Šarić uhapšen, onda mislim da nećete nama ni na koji način govoriti o tome šta je Darko Šarić radio u prošlosti, jer je Darko Šarić angažovanjem, pre svega, gospodina Rakića, Borisa Tadića, tadašnjih službi označen kao jedan od najvećih krijumčara droge. Zaplenjeno je gotovo tri tone droge i Srbija je ostvarila saradnju sa najvećim bezbednosnim agencijama i dobila njihovo poštovanje u svetu.
Kako se ovde radilo u poslednjih godinu dana? Sto devedeset i tri zakona – 124 po hitnom postupku, 69 u redovnom postupku. Ne znam da li je to nadmašilo statistiku sa kojom gospodin Babić ovde maše i raspolaže, ali je to manir, takav manir, da vam Evropska komisija kaže – ne možete zakone donositi isključivo po hitnom postupku. To je poprimilo tolike razmere da vam Evropska komisija kaže – nemojte. Mi što smo radili, mi smo političku cenu, odgovornost platili na izborima.
(Zoran Babić, s mesta: Malo je.)
Znam ja da je vama malo, da biste voleli da nas vidite negde drugde, ali mi smo tu i borićemo se politički sa vama.
Ja mogu da razumem i vidim iz ovog zakona, iz vašeg rada, gospodine ministre, da vi o svom poslu ne znate ništa kada na ovakav način objašnjavate na koji način je došlo do pokretanja istrage i rezultata. Znači, hajde da krenemo od osnovne činjenice. Rekli ste – Vučić je uhapsio Šarića za manje od godinu dana. Neistina. Ministar odbrane Vučić postaje, još uvek je, šef Biroa za koordinaciju službi bezbednosti u avgustu mesecu 2012. godine. Darko Šarić je uhapšen u martu 2014. godine.
Prosta matematika koju deca uče u prvom razredu osnovne škole će vam i reći da je to 18 meseci, godinu i po dana, a ne manje od godinu dana. Zato nije ni čudo što mi ovakav danas zakon imamo, gde vi kažete – donećemo nešto u roku od šest meseci, a onda dođete posle 17, i kažete jao nismo stigli. Ako ne umete da računate, uzmite kalendar na njemu ima 12 meseci, svaki mesec nabrojano, pa krenite da brojite ručno. Znači, toliko ne znate da neznate da izračunate koliko je vremena trebalo gospodinu Vučiću, koji je on je li, uhapsio Šarića. Ne znam. Da li je on bio u onom avionu koji je otišao u Crnu Goru po Šarića?
Znači, nemojte da omalovažavate rad ljudi koji su radili težak i odgovoran posao godinama unazad, izlagali svoje živote i živote svojih porodica riziku da bi ovoj zemlji bilo bolje.
Hvala, poštovani predsedavajući.
Smatram da ste sada kao i nekoliko puta ranije se to dešavalo u raspravi samnom povredili član 100. Poslovnika koji kaže – Predsednik Narodne skupštine kada predsedava sednicom narodne skupštine ako želi da učestvuje u pretresu prepušta predsedavanje jednom od potpredsednika Narodne skupštine.
Znači, vi ste više puta danas polemisali samnom, ne kao predsedavajući, nego kao član poslaničke grupe SNS. Sada ste dali sebi za pravo da nam ispričate priču iz svoje biografije i da izvedete zaključak o tome kakva je sudbina političke stranke kojoj ja pripadam.
Ja vas molim da ne kršite ovaj Poslovnik. Mogu da vas razumem da nema ko da vas zameni, jer nema ni jednog drugog potpredsednika trenutno u sali, kao ni predsednika Skupštine, ne znam gde su svi, pa ne možete da postupite po članu 100, ali onda vas molim da se suzdržite.
Takođe vas molim, nemojte vi da brinete nad sudbinom stranke kojoj pripadam danas, njena perspektiva je odlična i vrlo brzo ćete se i vi uveriti da je sve u poltičkom životu promenljivo, pa i to da vas ovde danas ima a150, a nas 12, će se promeniti. Brzo. Vas će biti manje, nas će biti više. To je neminovnost političkog života. Prvog dana kada dođete na vlast tog dana krenete da padate, to nas uči istorija i to ne možete da promenite ni vi, pa ni predsednik Vlade.
Poštovani predsedavajući, pre pauze povređeno je nekoliko članova. Pre svega, član 103. koji govori o povredi Poslovnika i praktično je ceo stav, odnosno član 103, odnosno prva četiri stava su povređeni - o tome na koji način se ukazuje na povredu Poslovnika, kako se o tome govori, koliko može da traje, kako vi kao predsedavajući kada se zloupotrebi ta institucija reagujete.
Znači, svi stavovi ovog člana su povređeni, jer je prethodni govornik rekao - povređeni član 106. i krenuo je meni da replicira i dva minuta i dvadeset sekundi pre nego što ste mu isključili mikrofon on je govorio replicirajući meni na moje izlaganje koje se desilo 20 minuta pre toga. Znači, svi stavovi člana 103. su povređeni.
Na kraju je povređen član 109. kada je govornik nastavio da govori pošto mu je isključen mikrofon, a vi mu niste izrekli ni jednu disciplinsku meru na šta vas ovaj Poslovnik obavezuje.
Ja sam proglašen ovde nevaspitanim i kažnjen sam sa dve opomene od predsednice skupštine za situaciju kada je ona meni izrekla opomene iz potpuno ne poznatog razloga, a vi ste direktno sada amnestirali svog stranačkog kolegu samo zato što je on replicirao meni.
Poštovani predsedavajući, smatram da je prethodni diskutant povredio član 107. Poslovnika koji govori da su narodni poslanici dužni da poštuju dostojanstvo Narodne skupštine. Diskusija moja je ocenjena nedostojna akademskih građana. Diskutovao sam o zakonu, o tome kako je zakon napisan, o lošim i dobrim posledicama tog zakona.
Objašnjavam vam kako je povređeno dostojanstvo. Ni u jednom trenutku nisam krenuo da repliciram.
Pustite me da do dva minuta vam objasnim gde smatram da je povreda Poslovnika.
Evo govorim o povredi Poslovnika. Diskutovalo se da su se diskusije drugih poslanika karakterisale nedostojni rada ovog parlamenta. Samo sam govorio o tome da su ovakve izmene zakona prava slika Vlade, rada i nerada Vlade, tražio odgovornost i ne znam šta je tu nedostojno i šta tu nije dostojno akademskog nivoa rasprave.
Nigde ne možemo da čujemo zašto posao koji je sam predlagač zakona predvideo da se završi za šest meseci je morao da se radi 17 meseci i silni ti pravilnici, koliko su oni bili komplikovani da se napišu. Mogao sam sada da vam čitam kako izgledaju ti pravilnici, pa da vidite šta je to pisano 17 meseci i zašto nije moglo da bude napisano kraće, ali nisam išao u tom pravcu. Molim vas da se na ovaj način ne kvalifikuju diskusije narodnih poslanika.
Hvala poštovani predsedavajući.
Ja bih želeo još malo da polemišem sa ministrom oko toga zašto mi danas raspravljamo o ovom zakonu i da li je činjenica da 155 meseci, kako je on rekao, ništa nije rađeno, razlog za to što mi danas 17 meseci, pošto je zakon usvojen, raspravljamo i konstatujemo da ono na šta se ova poslanička većina obavezala da će usvojiti u roku od šest meseci, nije uspela da uradi za 17 meseci i sada traži novo vreme i produženje zakona.
Ministar bi mogao da zna da nije istina da je ova Vlada pisala ovaj zakon otpočetka na belom papiru, kako je to neko. Dakle, 22. oktobra 2010. godine državni sekretar, gospodin Todorović, odnosno sekretar ministarstva, koji je tu danas pored vas, na sednici Odbora za odbranu i bezbednost, kako se zvao tada skupštinski odbor, rekao je da je završen Nacrt zakona o privatnom obezbeđenju. Zašto taj zakon nije usvojen? Pa pitajte vašeg koalicionog partnera. Gospodin Dačić je bio ministar unutrašnjih poslova u tom trenutku. Gospođa Slavica Đukić Dejanović je bila predsednik parlamenta. Zašto to nije bilo na dnevnom redu Skupštine, pitajte vaše koalicione partnere, a ne da pričate 155 meseci kako ništa nije rađeno, a onda ste vi došli i nešto uradili.
Vi niste uradili ništa, odnosno kako ste radili? Pravilnik o programima i načinu sprovođenja obuke za vršenje poslova privatnog obezbeđenja, jedan od pravilnika koji je trebao da bude usvojen. Usvojen je 29. oktobra 2014. godine, 11 meseci posle usvajanja zakona, a ne šest, koliko je bilo predviđeno. On ima 10 članova, znači pisali ste jedan član mesečno.
Koliko vam je trebalo da napišete ovaj član, član 1: „Ovim pravilnikom propisuju se program i način sprovođenja stručne obuke službenika obezbeđenja – za vršenje poslova privatnog obezbeđenja (u daljem tekstu: stručna obuka)“. Za to vam je trebalo mesec dana, pa narednih mesec dana recimo da napišete ovakav član pravilnika: „Stručna obuka planira se i organizuje prema zahtevima pravnih lica i preduzetnika, odnosno fizičkih lica koja obavljaju delatnost privatnog obezbeđenja uz koje se prilažu dokazi o ispunjavanju uslova za pohađanje obuke. Stručna obuka sprovodi se putem predavanja, vežbi, kurseva, radionica i drugih oblika učenja i obrazovanja po utvrđenim programima, a izvodi se teoretski, praktičnim radom, konsultativno-instruktivnim radom i na drugi primeren način i prema planovima i u terminima koje utvrđuju izvođači obuke. Stručna obuka službenika obezbeđenja sprovodi se na način da čas obuke traje 45 minuta, a broj časova obuke ne sme biti veći od šest časova na dan. Časovi mogu biti povezani u dvočas, sa odmorom između dvočasa od najmanje deset minuta. Kandidati koji imaju uverenje o položenom stručnom ispitu za zaštitu od požara, ne moraju pohađati deo obuke iz programa obuke i iz teme koja se odnosi na zaštitu od požara“.
Znači, mesec dana za ovako komplikovan tekst. Verujem, naravno, karikirao sam, i da ovo nije istina i da su ljudi u ministarstvu radili svoj posao, ali nije bilo nekoga da ih malo pogura, da im kaže – hajde da usvojimo to u roku od šest meseci, zašto 11 meseci, zašto 13, zašto 17 meseci. O toj odgovornosti mi ovde vama danas govorimo. Hvala.
Hvala poštovani predsedavajući.
Smatram da ste povredili član 103. stav 1. koji kaže – da narodni poslanik ima pravo da ukaže usmeno na povredu u postupanju predsednika Narodne skupštine ako smatra da nije u skladu sa odredbama ovog Poslovnika, učini na sednici Narodne skupštine koja je u toku i to neposredno po učinjenoj povredi i stav 3. koji kaže – predsednik Narodne skupštine daje reč narodnom poslaniku koji ukazuje na povredu iz stava 1. ovog člana odmah po završetku izlaganja prethodnog govornika, s tim što predsednici poslaničkih grupa imaju prednost.
Ja već nekoliko minuta tražim po osnovu člana 103. da mi date reč da govorim o povredi Poslovnika, povredi člana 157. koji govori o stavljanju, objedinjavanju rasprave tačaka koje su danas na dnevnom redu.
Vi odbijate da postupite po Poslovniku. Stavili sta na glasanje predlog koji nije u skladu sa Poslovnikom. Stavili ste na glasanje usvajanje dnevnog reda, otvorili sednicu, pročitali ceo tekst, da bi vaši poslanici mogli da izađu iz sale i onda ste tek meni dali reč.
Molim vas, ja sam se javio da govorim o povredi člana 157, ponovo Poslovnika. Znači, ponovo je ova Skupština spojila tačke koje ne mogu da se spoje po Poslovniku. Predlog zakona o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku nema nikakve veze, ni na koji način nije uslovljen sa Predlogom zakona o potvrđivanju protokola broj 15 kojim se menja Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ni na koji način rešenja iz predložena dva zakona nisu međusobno uslovljena i povezana da bi mogli po članu 157. Poslovnika da se nađu u objedinjenoj raspravi.
Ako hoćete da objedinite raspravu tamo gde je isti ministar zadužen…
… za određene zakone izmenite Poslovnikom. Ovako prestanite da kršite Poslovnik iz sednice u sednicu. Hvala.
Hvala, poštovana predsednice.
Gospodine ministre, gosti iz ministarstava, član 1. Predloga izmena ovog zakona govori o promeni sastava Upravnog odbora Nacionalne službe za zapošljavanje. Slušali smo u načelnoj raspravi nebrojano puta kako je to što će broj članova Upravnog odbora biti smanjen za jedno mesto neviđena ušteda i racionalizacija. Znači, jedno mesto u Upravnom odboru koje ne mora da bude plaćeno, a ako se plaća, trebalo bi da bude plaćeno, čini mi se, 30, 40 ili 50 hiljada, ne znam kolika je ta naknada za članove Upravnog odbora. Znači, mi ćemo uštedeti na nivou godine 400.000 dinara i to smo menjali jedan zakon i više je koštalo to što smo sedeli ovde i slušali 70 puta da će biti nešto ušteđeno od te uštede koja će ovim da se napravi.
Ali, dešava se jedna druga stvar. Taj Upravni odbor ovakav kakav je sada predložen da izgleda nema smisla. Nema smisla da sedi sedam ljudi i da se plaćaju bilo koliko, ako o svemu odlučuje ona većina koju je imenovala Vlada. Onda treba da sedi jedan ili nijedan. Treba direktno ministar da kaže šta treba i na koji način treba da se troše pare. Poenta Upravnog odbora, onakav kakav je bio, gde su bila četiri predsednika Vlade i četiri predstavnika Socijalno-ekonomskog saveta, jeste da oni ljudi, svi zaposleni u Srbiji koji odvajaju od svoje plate, bruto plate, 1,5% čini mi se da se izdvaja za osiguranje u slučaju nezaposlenosti, imaju svoje predstavnike koji odlučuju o tome na koji način se troše njihove pare. Slušali smo ovde da Vlada odlučuje zato što Vlada daje pare Nacionalnoj službi. Ne daje Vlada, daju zaposleni. Svaki zaposleni daje od svoje zarađene plate i Vlada nema šta tu da se meša. Ne treba da bude nijedan predstavnik Vlade, a ne da imaju većinu i da ta većina o svemu odlučuje.
Ministar je ovde rekao u načelnoj raspravi o ovom članu – nismo se dobro pripremili, jer da jesmo, mi bi znali da je dobra praksa da se u tri predstavnika imenuju dva predsednika sindikata i jedan predstavnik poslodavca ispred Socijalno-ekonomskog saveta. Ne znamo o kojoj praksi on govori, s obzirom da je dosada u zakonu pisalo – od četiri predstavnika Socijalno-ekonomskog saveta dva predlažu predsednici sindikata, a dva predstavnici poslodavaca. Sada stoji tri koje predlaže Socijalno-ekonomski savet. Ja ne znam na koju se to dobru praksu ministar poziva, jer ona nije postojala do sada u zakonu. Možda on nešto zna što mi ne znamo.
Znači, naša je bojazan da će sada još biti majorizovano učešće predstavnika poslodavaca i taj odnos da neće biti 2:1 u korist sindikata, nego 2:1 u korist poslodavaca. Zato smo mi predložili da se član 1. izmene i dopune ovog zakona briše. Smatramo da je rešenje koje je postojalo do sada bolje. Ako treba da se izvrši racionalizacija, pa ukinite sve naknade svim članovima Upravnog odbora, ne samo ove službe, nego svih upravnih odbora. U Srbiji 30.000 ljudi sedi u nekakvim upravnim odborima. Pa koliko para tu tek može da se uštedi? Zašto bi bilo šta morali? Bi ako treba da štedimo. Slažemo se da treba da štedimo.
Na kraju, ministre, takođe ste govorili ovde da objasnimo kako 2% povećavanja stope koja se izdvaja za penzioni fond dovede do 8% povećanja mase. Evo da vam objasnim, ministre. To se zove proporcija. To uče đaci u osnovnoj školi. Kada podignete sa 24% na 26% izdvajanje za nešto, onda ta masa poraste za 8,33%. Eto, ministre, kako je tih 8%, kojima se vi ovde hvalite, više uplaćeno u Fond za penziono osiguranje. Uplaćeno je zato što ste promenili, ne znam kad je bilo, juli mesec, stopu koja se izdvaja. Ona je pre godinu dana za ova prva tri meseca u ovoj godini bila 24%, a sada je 26%. Eto tog vašeg povećanja od 8%, kako 2% naraste na 8%. Zove se proporcija i uči se u osnovnoj školi, ako dece idu u školu jer mi profesori ne štrajkuju. Hvala.