Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Đurišić

Marko Đurišić

Socijaldemokratska stranka

Govori

Ja govorim isključivo istinu i nijednom rečju do sada u ovim minut i 10 sekundi, s tim da ste vi govorili 30 sekundi, ja nisam govorio o onome što je govorio gospodin Babić.
Znači, samo govorim o vremenu koje za repliku ima šef vašeg poslaničkog kluba…
…šef vašeg poslaničkog kluba koji očigledno može da govori koliko god on želi jer zna da mu vi nećete skrenuti pažnju da pravo na repliku može da traje do dva minuta.
Vi ste ga pustili da on govori dva minuta i 15 sekundi.
Jedino vidim napredak da je sa dva minuta i 45 sekundi se smanjilo na dva minuta i 15 sekundi. To je dobro. Idete u dobrom smeru, ali ja vas molim ponovo da imate isti aršin prema svakome od nas. Hvala.
Hvala predsedavajući.
Povredili ste ovako, prvo član 103. stav 7. – predsednik Narodne skupštine je dužan da narodnom poslaniku koji se ne pridržava odredaba iz stava 1, 2, 4. i 6. ovog člana ili na drugi očigledan način zloupotrebljava predviđena prava ovim članom izreknem mere predviđene članovima 108. do 111. ovog poslovnika.
Na moje reklamiranje povrede Poslovnika o tome da replika ne može da traje duže od dva minuta, jer tako stoji u Poslovniku, narodni poslanik je govorio o izbornim rezultatima i vremenu koje svaka poslanička grupa ima. Nikakve veze nema sa onim što sam ja govorio. Znači, direktno je zloupotrebio.
(Zoran Babić, s mesta: A ko je replicirao?)
Replicirao je, kao što i sada krši Poslovnik dobacivanjem iz klupe, a vi ne smete ništa da mu kažete. Razumem vaš strah, verujem da ćete se do kraja ovog mandata ohrabriti.
Tako da, molim vas ponovo da se pridržavate ovog Poslovnika onako kako je on napisan, da ga ne tumačite kreativno, kao što ste pokušali danas 45 sekundi da uzmete od nekog vremena, što ovaj Poslovnik ne daje mogućnost, kao što vam ovaj Poslovnik ne daje mogućnost da komentarišete sa tog mesta da li neko ima duže ili kraće pamćenje, manju ili veću pamet ili slične stvari. Ako želite da se upustite u diskusiju, iskoristite član 100, koji ste povredili sada kada ste odgovarali mojoj koleginici gospođi Hasanović Korać, i recite u raspravi ono što imate da kažete. Nemojte sa tog mesta da dajete komentare.
Hvala, poštovani predsedavajući.
Prvo pitanje bih postavio ministru Antiću, iako od njega već više od mesec dana nisam dobio odgovor, vezano za posao nabavke uglja iz Rumunije, koji je Republiku Srbiju koštao 60 miliona evra, a niti je nabavljen, dopremljen u celokupnoj količini, niti je morao biti korišćen, s obzirom da su kapaciteti Kolubare bili dovoljni za ovu zimu.
Ministar Antić je, između ostalog, 28. januara ove godine primio grupu radnika „Agroživa“ iz Žitišta, koji štrajkuju gotovo godinu dana, zato što im nisu isplaćene zarade i danas je od hiljadu radnika, koliko je bilo prošle godine, još njih 450 bez bilo kakvog regulisanog statusa. Praktično, oni su nezaposleni, duguju im se zarade za poslednjih godinu dana, a novi vlasnik koji je ušao u firmu, beogradska firma „Mibras“ koja je ušla u firmu u junu prošle godine, odbija da razgovara sa njima i praktično je uz silu preuzela fabriku od „Srbijagasa“, koji je upravljao fabrikom od 2010. godine. Oni su zaposlili određeni broj radnika, njih negde oko 300, ali, kažem, 450 radnika i dan-danas štrajkuje, nažalost, već više od dva meseca, ne u prostorijama zgrade opštine u Žitištu, gde su bili do februara meseca ove godine, odakle su izbačeni i praktično se nalaze na ulici, bez bilo kakvih prava, bez socijalnog i zdravstvenog osiguranja i bez bilo kakve nade da će imati posao u budućnosti.
Kada ih je ministar Antić primio, 28. januara, obećao je da će u roku od nekoliko dana organizovati sastanak, gde bi bili predstavnici i Ministarstva finansija i „Srbijagasa“, gde bi se napravio dogovor, videlo na koji način da se regulišu obaveze koje ti ljudi potražuju iz prošlosti i da se vidi šta će sa njima biti u budućnosti. S obzirom da do današnjeg dana tog sastanka nije bilo, meni se jedan deo tih radnika obratio i zamolio me da postavim ovde u Skupštini to pitanje, u nadi da ćemo makar kroz ovaj institut dobiti odgovor od ministra Antića koji se do sada njima nije obratio.
Drugo pitanje je za predsednika Vlade i ministra kulture. Naime, pre nepunih pet dana održan je i protest ispred Vlade Srbije zaposlenih u ustanovi koja se zove Radio Jugoslavija ili Međunarodni radio Srbija. Radi se o ljudima koji rade program na 12 svetskih jezika koji se preko kratkog talasa emituje i može da se sluša gotovo na celoj planeti. Ta institucija postoji skoro 80 godina, međutim, usvojenom medijskom strategijom i medijskim zakonima, juna prošle godine nije predviđeno šta će se sa njima dešavati.
Iako je Zakonom proglašen javni interes u oblasti informisanja svetske javnosti o onome što Srbija radi i misli na svetskim jezicima, nije predviđen nikakav model da se ova institucija uključi u javni servis, recimo, ili na neki drugi način, a s obzirom da ističe rok za privatizaciju, zaposleni su s pravom zabrinuti da će po isteku tog roka ostati na ulici, da će se Međunarodni radio Srbija ugasiti. Oni, po Zakonu, u tom slučaju ne bi imali pravo ni na otpremnine, Srbija bi izgubila jedan način da informiše svetsku javnost o tome šta radi, možda on danas sigurno i nije popularan i toliko uticajan kao pre 30, 40, 50 godina, zbog novih tehnologija, ali mislim da zaslužuju da neko sa njima razgovara, da li je to ministar Tasovac, da li je to premijer, i da kaže šta će biti sa ovom institucijom, da ponudi makar neko rešenje, a ne samo ćutanje. Hvala.
Poštovani predsedavajući, vi ste povredili član 103. koji u stavu 1. kaže – Narodni poslanik ima pravo da usmeno ukaže na povredu postupanja predsednika Narodne skupštine ako smatra da nije u skladu sa odredbama ovog Poslovnika, a učinjeno je na sednici Narodne skupštine koja je u toku i to neposredno po učinjenoj povredi.
Znači, vi ste meni morali da date reč odmah, a ne da tražite da se završi neko glasanje, jer ja sam hteo da reklamiram u tom trenutku povredu Poslovnika, član 157. stav 2. koji govori da Narodna skupština može da odluči da obavi zajednički načelni pretres o više predloga zakona koji su na dnevnom redu iste sednice, a međusobno su uslovljeni ili su rešenja u njima međusobno povezana, s tim što se odlučivanje o svakom predlogu obavlja posebno.
Znači, dr Marinković, je predložio da se spoji pet tačaka dnevnog reda, Predlog zakona o žičarama za transport lica, Predlog zakona o ugovorima o prevozu u železničkom saobraćaju u tri predloga zakona o potvrđivanju Sporazuma između Srbije Ujedinjenih Emirata o vazdušnom saobraćaju, između Srbije i Kine o vazdušnom saobraćaju i između Makedonije i Srbije o utvrđivanju granične procedure za železnički prevoz, kakve veze imaju rešenja u ovih pet zakona, jedno sa drugim? Na koji način su ta rešenja međusobno uslovljena?
Voleo bih da dr Marinković to objasni. Kakve veze imaju dve tačke dnevnog reda Predlog zakona o izmenama i dopunama zakona o Zakonu o zapošljavanju, osiguranju u slučaju nezaposlenosti i Zakonu o upotrebi znakovnog jezika? Nikakve veze nemaju.
Ne možete po članu 157. da predložite nešto ovakvo jer je to suprotno Poslovniku. Vaša obaveza po članu 27. Poslovnika je da poštujete Poslovnik i da se starate o njegovoj primeni.
Vi ste povredili sve ove članove. Hvala.
Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovana potpredsednice Vlade, vi ste u tri minuta obrazložili ovih pet zakona o kojima danas raspravljamo. Mnogo manje nego što su to učinile kolege poslanici iz drugih poslaničkih grupa.
Nadam se da ćemo u toku dana više čuti od vas o nekim rešenjima koje ovi zakoni donose, o tome šta oni treba da donesu Srbiji i na koji način Vlada misli da iskoristi ove zakone za ubrzanje privrednog rasta Republike Srbije.
Naravno ni vi niste mogli, ali to uostalom i nije vaša obaveza da pronađete zajedničku liniju za ovih pet zakona jer nikakva međusobna zavisnost i ne postoji. Pa ću ja da kažem prvo nekoliko reči o tri međunarodna sporazuma. Mislim da su oni dobri, slažem se sa argumentima koji su kolege izneli i da predstavljaju nastavak dobre saradnje koju imamo kao i sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Kinom, a da će modernizovati procedure prilikom prelaska železničkog transporta između Republike Srbije i Republike Makedonije.
Kada su takvi sporazumi na dnevnom redu, oni po pravilu dobijaju podršku svih poslanika svih poslaničkih grupa i verujem da će tako biti i ovaj put. Ako ništa drugo, naša poslanička grupa će podržati ova tri sporazuma.
Zakon o ugovorima o prevozu u železničkom saobraćaju je jedan važan zakon. On treba da modernizuje procedure, da omogući da se razdvoji trenutno sistem Železnica Srbije na četiri preduzeća, koliko smo mogli da saznamo iz medija. Možda ste mogli i nešto više o tim planovima da nam kažete, na koji način je to predviđeno, kojom tačnom dinamikom.
Smatramo generalno da je zakon dobar. On je očigledno pripreman uz učešće kompentnih ljudi, usaglašen je sa evropskim direktivama. Rokovi koji su predviđeni za podzakonska dokumenta je primereno postavljen da bi do kraja godine, koliko smo mogli nažalost samo iz medija da saznamo o podeli Železnica Srbija na četiri preduzeća, da je neki rok, do tog roka bi svi podzakonski dokumenti trebali da budu usvojeni i moći će da se desi ta podela posla na način na koji je to urađeno u većini zemalja.
Naravno, videćemo šta će primena tog zakona doneti, ovog zakona i podele Železnice Srbije. Ja samo želim da verujem da se neće desiti kao recimo, danas možemo da čitamo rezultate rada Zakona o rokovima izmirenja obaveza u novčanim transakcijama, mala je digresija, koji je donet u ovoj Skupštini decembra 2012. godine. Tada smo ovde usvojili da obaveze plaćanja države 45 dana, a privatnih preduzeća 60 dana. Danas je vest da je prosečan rok plaćanja u Srbiji u martu prošle godine bio 126 dana, a danas je 141 dan. Znači, doneli smo zakon da smanjimo rokove, da se približimo evropskom proseku koji je 35 dana konkretno u ovoj oblasti, a rezultat je suprotan. Rokovi su produženi sa 126 na 141 dan.
Zato je naša zabrinutost verujem opravdana, kakve će posledice imati usvajanje ovog zakona, da li će dovesti do povećanja naplate, zarade, uvođenju drugih pravnih lica u poslove transporta robe, da li će ta konkurencija podići celu ovu industrijsku granu, da li će na kraju privreda koja koristi železnički transport imati korist od toga, jer će taj transport biti jeftiniji, efikasniji i brži.
U svakom slučaju, mi ćemo podržati ovaj zakon jer smatramo da daje osnovu za uređenje ove oblasti, ali nadam se daće biti prilike da pratimo primenu ovog zakona, efekte i da se neće desiti suprotan, odnosno neočekivani efekat kao što se to desilo sa zakonom koji je trebao da skrati rokove plaćanja.
Poslednji zakon o kome ću govoriti, a to je 1. tačka dnevnog reda, je Predlog zakona o žičarama za transport lica. To jeste prvi put da se u pravni sistem Srbije uvodi jedan ovakav zakon. Do sada to nije bio slučaj, bilo je nešto definisano Zakonom o skijalištima, Zakonom o železnici, ali naše mišljenje je da je ovaj pokušaj potpuno neuspešan. Ne mogu da se složim sa kolegama da je Predlog ovog zakona dobar i da kao argument se kaže – malo je amandmana. Naša poslanička grupa je na 67. članova zakona podnela 36 amandmana, mada nismo sigurni da kada bi Vlada prihvatila svih 36 da bi zakon bio dovoljno dobar.
Čitajući ovaj zakon uopšte nisam mogao da shvatim način na koji je on pisan, struktura zakona, sistematika zakona. U nekim delovima zakon podseća na neke udžbenike iz mašinstva, recimo, pa onda imamo kao da su prepisana neka uputstva o bezbednosti na radu. Negde su hipernormirane neke stvari, negde se ostavljaju neki opšti pojmovi potpuno nedefinisani, koriste se kolokvijalni izrazi kao „hazard“, „rad terena“ ili se tamo kod bezbednosti navodi da radnik izvršilac kaže – ako je u alkoholisanom stanju, bolestan ili takvog psihičkog stanja da ne može da obavlja poslove. Ne znam kakvo je to takvo psihičko stanje i ko utvrđuje to psihičko stanje, kojim merilima, po kojoj metodologiji?
Onda mi je, kada sam čitao analizu efekata zakona jedna rečenica onako mi je upalila lampice, pa mi je možda jasno zašto ovaj zakon ovako izgleda. Tamo kaže da je radna grupa za pisanje ovog zakona bila sastavljena od predstavnika najznačajnijih interesnih grupa. Kada gledate druge zakone kaže se – subjekti, ili ne znam ni ja kako, zainteresovani. Interesne grupe zna se šta znači. Ovaj zakon izgleda baš tako, kao da su ga pisale interesne grupe. Nema gotovo ništa zajedničko kada se čita kao celina. Najviše me podseća na doktorske radove nekih ministara gde je nešto prekopirano, nije navedeno odakle je to uzeto i onda kada se postavi pitanje o takvim doktorskim radovima, onda imamo cele afere, ali dobro, to nije tema.
Ovaj zakon, između ostalog, je u koliziji sa nekoliko zakona koji već postoje, pre svega, Zakon o inspekcijskog službi, doneli smo ga na prošlom zasedanju. Taj zakon obavezuje mogućnost žalbe na rešenje inspektora. Ovaj zakon ukida mogućnost žalbe i upućuje pravno lice da može da pokrene upravni postupak, a Zakonom o inspekcijskoj službi je predviđena dvostepenost.
Ovaj zakon, vi ste rekli ministarka tri stvari, treba da omogući razvoj turizma, da onemogući nelojalnu konkurenciju i da reši bezbednost korisnika žičare. Mi se slažemo, ovo je bitan zakon, pre svega, zato što reguliše jednu oblast koja je delatnost sa povećanim rizikom. Zato smatramo da su određene norme predviđene ovim zakonom i formulacije nedovoljno jasno napisane i da je potrebno to tačnije normirati.
Imali smo najviše amandmana na tim stvarima, s obzirom da neadekvatan rad i postupanje izvršilaca na žičari nekoga može da košta života, to se slažemo i sa te strane smatramo da je obaveza zakonodavca da što jasnije uredi neke stvari.
Vi ste takođe predvideli ovim zakonom da će Ministarstvo izraditi podzakonska akta u roku od dve godine. Recimo, u ovom Zakonu o železničkom transportu rok je šest meseci za podzakonska akta i smatramo da je on primeren. Ne možemo uopšte da razumemo dve godine, pogotovo što neki prethodni član u odnosu na ovaj poslednji, koji govori o podzakonskim aktima, govori da su izvršioci, odnosno da upravljači žičarama imaju rok od godinu dana da upodobe svoj rad po ovom zakonu. Ako nema podzakonskih akata, ne mogu ni oni. Tako da, mi smo i tu predložili da se taj rok smanji na šest meseci, ionako već postoje neka podzakonska akta na koje se ovaj zakon takođe poziva da će se primenjivati do novih. Ne vidimo razlog da se to ne ubrza i da se to sve ne završi kako bi ova oblast bila do kraja definisana.
Sada imam ovde neke razne stvari koje su pre svega za raspravu u pojedinostima i ne bih govorio o njima. Recimo, ima suprotstavljenih stavova. Član 31. govori da nadređeni može da udalji izvršioca za koga, kako kaže, posumnja, nije ni posumnja, kaže – ako nadređeni oceni da je pod uticajem droga, alkohola, a u članu 32. govori da se to utvrđuje određenim načinom, znači, nema subjektivne ocene nadređenog. Mora da se zna na koji način se ovakve stvari utvrđuju i slično.
U svakom slučaju, konačan stav poslaničke grupe Boris Tadić – SDP – Zajedno za Srbiju – Zeleni Srbije o ovom zakonu daćemo po završetku rasprave u pojedinostima. Dali smo veliki broj amandmana, smatramo da je ovakav zakon loš, ovako napisan. Verujemo da ni mi nismo možda na najbolji način sagledali sve odredbe ovog zakona i smatramo da bi najbolje rešenje bilo da se on povuče, da ga sastave i napišu ne predstavnici interesnih grupa, nego zainteresovanih strana na način koji će omogućiti ono što ste vi rekli da je svrha donošenja ovog zakona, a to je razvoj turizma, sprečavanje nelojalne konkurencije i povećanje bezbednosti korisnika žičare.
Hvala.
Iskoristio bih priliku, jer nisam mogao da dobijem repliku na jedino što je ministarka rekla posle mog izlaganja, odnosno polemike o tome da li su ovaj zakon pisale interesne grupe ili ne.
To da su radnu grupu sačinjavali predstavnici interesnih grupa napisali ste vi. To stoji u analizi efekata zakona. Nisam ja nešto interpretirao niti imao neke misli, niti bilo šta drugo. Postoji izraz koji se koristi o ovom parlamentu u drugim zakonima, to su zainteresovane strane, tako stoji i u ovom drugom zakonu koji danas usvajamo, zakon o železničkom transportu. Vi ste stavili interesne grupe, a moj komentar je bio da je tako zakon i napisan. Nekoliko interesnih grupa je selo i svako je ubacio nešto svoje i ne postoji jedna zajednička nit da se vidi da je jedna ruka pisala ovaj zakon.
Primer za to, član 4. ovog zakona, podela žičara, sada se ovde pravi neka podela, neću da čitam, jer ne znam koliko bi ljudi ispratili. To je kao da je prepisano iz nekog udžbenika, stavljeno u zakon. Niti se kasnije neki član zakona poziva na tu podelu, niti je ona relevantna za ovaj zakona, samo se nalazi tu da bi se našla tu. Ne znam iz kog razloga.
Govorio sam da ovaj zakon suspenduje Zakon o inspekcijskom postupku. Znači, eksplicitno se kaže – nije dozvoljena mogućnost žalbe na rešenje inspektora. Mi smo Zakon o inspekcijskom postupku doneli prošle nedelje, čini mi se. Ima mogućnost žalbe, navodi se kao mogućnost, pošto je to krovni zakon za sve inspekcije, tako nam je vaša koleginica iz Vlade, gospođa Udovički govorila – ovo je krovni zakon. Sada već donosimo jedan zakon koji je u direktnoj suprotnosti sa tim. Po nama je ovaj zakon i u suprotnosti sa Zakonom o planiranju i izgradnji, sa Zakonom o upravnom postupku, o javnom privatnom partnerstvu.
Znači ovaj zakon se bavi delatnošću sa povećanim rizikom. Predviđeno je radno vreme od najviše 11 sati za izvršioce. Mislimo da je to, da kažem, nelogično, da je maksimalno radno vreme određuje 11 sati za nekoga ko radi vrlo težak i odgovoran posao. Još neke druge stvari o kojima sam govorio a na koje nisam dobio odgovor, nego neke insinuacije ko zna ili ne zna kako funkcionišu interesne grupe.
Verujem da vi vrlo dobro znate kako neke interesne grupe funkcionišu, jer su neke interesne grupe bile vrlo zainteresovane, recimo, za postupak koji ste vi sproveli kada ste vodili jedno drugo ministarstvo, markiranja goriva, jer je taj posao dobila firma sa jednim zaposlenim, između ostalih, konzorcijum i na osnovu toga ostvarila, ušla u posao vredan nekoliko miliona evra, koje plaćaju svi građani kroz cenu goriva.
Da li ta interesna grupa sada recimo uredbu Vlade koja kaže da kontrolu markiranog goriva će raditi samo ona firma koja markira gorivo? Znači, neko će da i kontroliše ono kako posao radi, jedino firma, pošto jedna jedina firma radi markiranje, ta jedna jedina firma će ako bude usvojena ta uredba Vlade biti i ovlašćena da kontroliše sama sebe i u tom poslu zaradi recimo 4 miliona evra, a ima jednog zaposlenog. To su interesne grupe, ali ja nisam hteo da govorim o tome. To ste vi stavili u ovaj tekst, obrazloženje zakona.
Neko je od kolega govorio da mi ne verujemo u svoje amandmane, jer sam ja rekao da je zakon toliko loš da ja verujem i svih naših 36 amandmana, koje smo dali, da se usvoji, ne verujem da mogu dovoljno da poprave ovaj zakon, da bi on mogao da odgovori svrsi. Mi se slažemo da je taj zakon potreban, da treba da, pošto je jedna nova oblast, nije posebnim zakonom do sada bila definisana, da se donese, ali ne ovako kako je predloženo.
Nisam, nažalost, imao vremena da proučim ono što je napisano ovde, da je u toku javne rasprave bilo i drugačijih mišljenja koja su suprotna ovim načelima na kojima je ovaj zakon napisan. Nisam, moram da priznam, imao dovoljno vremena da vidim koji su to bili razlozi, ali očigledno da je neko zainteresovan u toj javnoj raspravi imao i neko drugačije mišljenje o tome na koji način ova oblast treba da se reguliše. Ali, dobro, to je mana našeg rada ovde gde nemamo često ni dovoljno vremena, ni mogućnosti da se pripremimo za zakone i možda nam neke stvari promaknu.
Verujem da će ovaj zakon morati da se menja i usaglašava u budućnosti. Da bi bio bolji od ovoga što ste predložili, ja vam predlažem da usvojite sve naše amandmane i da sledeći put kada dođu ovakvi zakoni, za koje se mi slažemo da su potrebni, ti zakoni budu mnogo bolje pripremljeni nego što je to slučaj sa ovim Zakonom o žičarama danas. Hvala vam.
Hvala vam gospodine predsedavajući.
Nisam ja nazvao državne organe, Ministarstvo pravde, privrede, trgovine, turizma, Direkciju za Železnice, Skijališta Srbije, sve ovo što ste nabrojali interesnim grupama. Vi ste napisali da su to interesne grupe, vi.
Znači, tako stoji - interesne grupe i onda ste naveli državne ograne. Vi ste rekli da su državni organi, ministarstva, javna preduzeća interesne grupe, ne ja. Ja sam samo pročitao ono što ovde piše. Znači, ništa ja nisam ni izmislio, ni interpretirao i ja sam nešto nekako nazvao, nego ste to uradili vi. Ja vam samo skrećem pažnju da vodite računa kakve zakone šaljete u parlament i šta u njima piše i u zakonima i u obrazloženju zakona, i u ovom delu koji je obavezan o analizi efekata zakona. Mi poslanici sve to čitamo i kada nađemo nešto ovako, onda na to reagujemo. Nemojte da se ljutite na nas, nego vodite vi računa kao nadležni ministar koji je došao da predstavi ove zakone šta piše u svim ovim papirima.
Ništa ja nisam interpretirao, nikoga ja nisam nazvao, nisam ja nazvao državne organe interesnim grupama nego vi.
Pošto ste govorili i o lobiranju, ja se slažem sa vama da je nama kao državi potreban i zakon o lobiranju koji bi onda možda razrešio neke probleme i neke stvari koje se dešavaju u društvu pa se ne zna ko na koji način ostvaruje uticaj i da li je on u interesu građana ili u interesu određene grupe ljudi ili interesne neke grupe, kako god to nazvali, ali bi sigurno obezbedio veću transparentnost i čim takav neki zakon bude pripreman mi smo spremni da učestvujemo i da pomognemo.
Tako da nemojte da meni govorite i stavljate u usta nešto što sam ja samo pročitao iz obrazloženja zakona. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovana potpredsednice Vlade, kolege poslanici, mi smo predložili da se u članu 49. posle stava 1. doda novi stav – „inspektor je dužan da svoj rad obavlja savesno i odgovorno“. Postojeći stav 2. bi postao stav 3.
Vlada nije prihvatila ovaj amandman sa obrazloženjem da je postupanje državnih službenika uređeno propisima i drugim opštim aktima. Ja bih se složio da u poslednjih evo godinu dana nismo donosili i brojne zakone u kojima su se takođe nalazile neke stvari koje su se nalazile u nekim drugim zakonima i aktima. Doneli smo na ovoj istoj sednici „leks specijalis“ u kome se već nekoliko članova nalazi u Zakonu o eksproprijaciji, pa to nije smetalo da usvojimo taj zakon, a mislimo da je ova rečenica važna da se nađe baš u ovom krovnom zakonu koji reguliše rad svih inspekcijskih službi.
Znači, da su inspektori dužni da svoj rad obavljaju savesno i odgovorno i mislim da bi to bilo dobro u svakom zakonu koji reguliše rad državnih službenika, državnih organa napraviti jednu takvu odrednicu, jedan podsetnik za to šta je posao onih koji predstavljaju državu i obavljaju poslove vezano za ovu državu. Pa, i nas ovde u Skupštini, ministara u Vladi, zaposlenih državnih službenika, jer ako bi svi imali ovo stalno pred sobom onda se verovatno ne bi dešavale stvari kao što se danas dešava skup penzionera koji traže svoja prava, jer neko nije odgovorno i savesno radio svoj posao i zato mislim da je bilo bolje da je prihvaćen ovaj amandman. Hvala.
Poštovana predsednice, mi ovde dobijemo pripremu pa znamo odprilike kada treba da govorimo da bi se pripremili.
Poslednji amandman na ovaj zakon je dodavanje novog člana koji treba da glasi, po našem predlogu - Vlada je dužna da Narodnoj skupštini podnosi godišnji izveštaj o rezultatima primene ovog zakona.
U mnogim zakonima smo tražili da Vlada podnosi godišnji izveštaj, jer Vlada ne poštuje zakon o radu Vlade koji kaže da se podnosi izveštaj o radu Vlade, 60 dana pre završnog računa, podnošenja završnog računa. Evo danas je 15. april. Mi još nismo dobili taj izveštaj za prošlu godinu i zato ne možemo da prihvatimo Vladino obrazloženje za odbijanje ovog amandmana, koje kaže da će se i rezultati primene ovog zakona videti u tom izveštaju o rezultatima rada Vlade, jel tog izveštaja o rezultatima Vlade, nema.
Vlada ne poštuje zakone koje ova Skupština usvaja i koje sama nekad i predlaže.
Mi smo ovde, ako se sećate, krajem prošle godine usvajali budžet, gde se kasnilo sa svim rokovima, a između ostalog nije bilo ni fiskalne strategije koja prethodi usvajanju budžeta.
Da bi mogli da raspravljamo o budžetu moramo da znamo planove Vlade u naredne tri godine, pa smo mi to dobili tek krajem januara – fiskalnu strategiju. Tako i ovde, govori se o nekom izveštaju o radu Vlade koji jeste obaveza po članu 36. Zakona o Vladi, ali on se ne podnosi Skupštini i tako nećemo znati kako se primenjuje i ovaj zakon i razni drugi zakoni koje smo u ovom parlamentu doneli, gde smo uvek tražili da se redovni izveštaji o svim zakonima podnose. Hvala.
Hvala, poštovana predsednice.
Postavio bih ministru Sertiću pitanje, odnosno zahtev da dostavi meni, kao narodnom poslaniku, i svim narodnim poslanicima ugovor koji je država Srbija potpisala sa firmom „HPK inženjering“, a koja treba, kako smo to videli iz medijskih izveštaja, u naredne tri godine da preuzme upravljanje Železarom Smederevo.
Bilo je najava da će taj ugovor biti javan, da će se videti koje su to obaveze pred novim menadžmentom, koja su njihova ulaganja, garancije, da će plan koji su predstavili prilikom javljanja na tender za dobijanje prava da upravljaju Železarom, koje su garancije da će taj plan sprovesti i koje su obaveze Republike Srbije, vezano za naknade tim menadžera, koji je prvobitno, koliko sam shvatio, trebao da čini 12 ljudi, a onda vidimo u nekim izveštajima da se radi o 25 ljudi. Sve te stvari ostavljaju dosta prostora za pitanja i spekulacije oko toga kakvo je stanje u Železari, kakva je budućnost te važne fabrike za Republiku Srbiju.
Između ostalog, kada je propao plan A, a on je bio predstavljen kao siguran, pa nam je krajem prošle godine premijer ovde najavio veliko slavlje do 31. januara ove godine, kada završimo posao sa „Esmarkom“, onda smo prešli na plan B, koji je u međuvremenu postao bolji od plana A, pa su u promociji toga plana B i premijer i ministar i mnoge kolege ovde govorile kako zbog uspešnog rada starog menadžmenta, menadžmenta koji je postavila Vlada Republike Srbije, zalihe robe i sirovina u Železari Smederevo iznose 170.000.000 dolara. Kada je potpisivan ovaj ugovor, čuli smo da su te zalihe u stvari 90 miliona dolara. Sada mene zanima – gde je nestalo 80 miliona dolara u zalihama? Da li je to bila samo priča, propaganda ili nije? Kolike su tačno bile zalihe u trenutku kada je menadžerski tim HPK preuzeo vođenje Železare? Da li su te zalihe i koliko garantuju proizvodnju i kada će se krenuti sa nabavkom novih sirovina i iz kojih sredstava? Da li je to iz sredstava koje će Železara sada krenuti da sama stvara, jer je ona prethodnih godina bila mesečno subvencionisana od strane budžeta Republike Srbije sa 10 do 12 miliona dolara? Sada bi trebala sama da nadoknadi taj minus, a i da stvara novu vrednost, dovoljnu da kupuje nove sirovine.
Da se ne bi desilo nešto neočekivano, nešto što do sada nismo čuli, da se ne bi desilo ono što nam se dešava sa „Air Serbia“…
(Zoran Babić, s mesta: Šta se dešava sa „Air Serbia“?)
Sa „Air Serbia“ se dešava da čujemo da pravi profit od dva miliona evra, ali ne znamo da je Vlada Srbije imala obavezu da u prošloj i ovoj godini daje 22 miliona evra u novcu „Air Serbia“. Bilo bi dobro da sve te podatke građani Srbije znaju, jer kada je bila priča ovde u parlamentu o „Air Serbia“, argument o tome kako je to dobar posao bio je da je firmu „Austria airlines“ kupila „Lufthanza“ tako što je država Austrija platila 500 miliona evra da je preuzme „Lufthanza“. Mi smo do sada platili za „Air Serbia“ 300 miliona evra. Ne znam da li je to dobar posao ili ne.
Da ne bi građanima ovde prodavali maglu kako se to kaže, potrebno je da imamo sve papire i ja zato ponavljam moje pitanje za ministra Sertića i zahtev da nam dostavi ugovor koji je sklopljen sa „KPK Inženjeringom“ o preuzimanju rukovođenja „Železare Smederevo“. Hvala.
Hvala poštovani predsedavajući, smatram da ste povredili član 27. koji kaže – da se o sprovođenju ovog Poslovnika stara predsednik Narodne skupštine, da se stara o primeni ovog Poslovnika.
Znači, govori se o tome u članu 103. da narodni poslanik ima pravo da ukaže na povredu Poslovnika u trajanju do dva minuta.
Gde piše da predsedavajući odlučuje, kada će da skrati to vreme? Sačekajte da govornik govori do dva minuta, da kaže one argumente koje ima u tih dva minuta, a onda vi kako kaže ovaj Poslovnik, odgovorite na to da li smatrate da je Poslovnik povređen ili nije, možete i da utvrdite da je neko zloupotrebio povredu Poslovnika i da izreknete mere.
Znači, u ovom Poslovniku to što ste vi rekli ne piše, nemate vi pravo da oduzmete nekome reč kada prođe manje od dva minuta. Takođe, rekli ste da posebno danas zbog važnosti ove sednice, vi ćete na ne znam koji način da određujete ko će imati pravo na repliku ili ne.
Gde piše u ovom mrskom Poslovniku, vama mrskom, da je danas neko poseban dan i da danas važe neka posebna pravila. Važe pravila ista kao i svakog dana i važe pravila ista za sve. Ne može da priča šef vaše poslaničke grupe na repliku dva minuta i 20 sekundi, kada ovde jasno piše da replika traje dva minuta. Gde mu neko daje pravo osim vas? Molim vas da onda imamo pravo i mi na repliku onako kako piše u Poslovniku, a u Poslovniku piše da pravo na repliku dobija i onaj koji je pogrešno protumačen.