Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marko Đurišić

Marko Đurišić

Socijaldemokratska stranka

Govori

Hvala, poštovani predsedavajući.

Gospodine ministre, takođe smo predložili da se član 2. briše. Član 2. po vašem predlogu zakona predlaže da se rok od tri godine sada zameni rokom od pet godina u članu 31. u st. 2. i 5. Vi ste napisali u obrazloženju da se amandman ne prihvata iz razloga što je produženje roka za utvrđivanje koeficijenta neophodno produžiti za još dve godine, kako bi se pouzdano utvrdila ukupna osnovica obeštećenja na osnovu kojeg bi Vlada trebala da utvrdi koeficijent obeštećenja.

Naime, iz razloga što je najveći broj zahteva za vraćanje oduzete imovine podnet 2014. godine, kao i zbog velikog broja tužbi podnetih Upravnom sudu, te u odnosu na ove zahteve, sve do okončanja upravnog spora, ne postoji sigurnost da li će se nepokretnost vratiti u naturi ili će biti predmet obeštećenja.

Problem sa celim ovim zakonom je, što mi, gospodine ministre, o njemu nismo rekli ni jednu jedinu reč u načelnoj raspravi. Jednostavno nije bilo vremena jer smo raspravljali o 12 zakona zajedno, između ostalog, o rebalansu za 2014. i zakon o budžetu za 2015. godinu. Da smo imali normalnu raspravu, vi ste možda mogli da nam kažete kakvo je stanje i zašto ste se opredelili za ova rešenja. Ovako na naše amandmane ne odgovarate i građani ne znaju zbog čega se Vlada opredelila za produženje rokova kojim je trebala da ispuni obaveze prema građanima koji po zakonu o restituciji, kako se to kaže u ovom svakodnevnom jeziku, i koje su očekivali da će sada dobiti obveznice ili materijalna sredstva, sada im se to još prolongira za dve godine.
Znači, u član 3. ponovo pomera neke rokove, 31. decembar 2014. koji je za, čini mi se, šest dana, zamenjuje rečima 30. juni 2017. godine koji je za dve i po godine. zatim, u stavu 5. reči: „15 godina“ zamenjuje rečima: „12 godina“,a reči: „2015. godine“, zamenjuje se rečima: „15. decembra 2018. godine, a u stavu 6. „2015. godina“, zamenjuje se rečima: „2018. godina“.

Vi ste naš amandman odbili sa obrazloženjem da je neophdono pomeriti rokove za utvrđivanje osnovnih elemenata obveznice, iznos emisije i početak dospeća obveznice iz razloga navedenih u obrazloženju za neprihvatanje amandman, pa su navedena imena na član 2.

Ja vas ponovo pozivam da kažete makar u dva minuta, koliko imate po ovom amandmanu, ili po bilo kom amandmanu, na preostala tri člana ovog zakona, nekoliko rečenica o ovom zakonu, da bi građani koji očekuju od ove države da ispuni svoje obaveze, znali kada i na koji način mogu te obaveze da ostvare.

Žao mi je što nismo imali vremena u načelnoj raspravi ali, evo sad ova rasprava u pojedinosti nam daje priliku, sumnjam da neko gleda, ali će verovatno preneti mediji ono što jedan broj građana zanima, a to je, kada će i na koji način, kako to vidi ova vlada moći da ostvare svoja prava. Hvala vam.
Hvala gospodine predsedavajući.

Član 4. menja član 37. važećeg zakona. Član 37. glasi – Republika Srbija će isplatiti bezpovratnu akontaciju i obeštećenja u novcu bivšem vlasniku na osnovu pravosnažnog rešenja i utvrđivanja iznosa obeštećenja u iznosu od 10% utvrđenog iznosa obeštećenja, po svim osnovama bivšeg vlasnika. U slučaju kada umesto bivšeg vlasnika prava iz stava 1. ovog člana ostvaruju njegovi zakonski naslednici, iznos akontacije deli se na zakonske naslednike, saglasno njihovim utvrđenim udelima. Iznos akontacije iz stava 1. ovog člana ne može biti veći od 10.000 evra, po bivšem vlasniku, po svim osnovama.

Za iznos isplaćene akontacije iz stava 1. ovog člana umanjiće se obeštećenje u vidu obveznica. Akontacija obeštećenja po odredbama ovog zakona utvrđuje se i isplaćuje od 31. marta 2015. godine. Vlada sada dolazi sa predlogom da se rok za isplatu ove akontacije pomera za još dve godine, na 31. mart 2017. godine. Ja sam vam rekao još na početku rasprave o amandmanima da smatramo da je to vrlo nekorektno. Možda su neki ljudi, računajući da će im država u skladu sa važećim zakonom isplatiti ovu akontaciju u iznosu do 10.000 evra, možda su računali sa njom, možda su se zadužili. U kakav položaj mi sada stavljamo građane Republike Srbije, kada tri meseca pre isteka roka, kada su trebali da dobiju sredstva, pomeramo to na još dve godine? Mislim da bi bio red da čujemo makar nekoliko rečenica zašto je to tako, da li je to takođe mesto na kome je trebalo štedeti i kakvu to pravnu sigurnost i poruku šalje ova Vlada građanima Republike Srbije.
Hvala, poštovani predsedavajući.

Gospodo ministri, član 5. govori o roku od tri godine kojim je Agencija dužna da dostavi Vladi preko ministarstva nadležnog za poslove finansija procenu ukupnog iznosa osnovice obeštećenja po podnetim zahtevima, a sada ovaj zakon predviđa pet godina. Znači, dodatno još dve godine daje Agenciji da završi ovaj posao, sa obrazloženjem da to do sada nije moglo da se uradi zbog velikog broja predmeta i prijava podnetih u kasnom roku. Mislimo da to nije primereno. Govorili smo i kolega Božović i ja o dobrim stvarima koje bi primena ovog zakona, onako kako on sada glasi, a ne onako kako vi želite da ga izmenite, kakvu bi korist imala i za građane Srbije i za privredu Republike Srbije.

U tom smislu, gotovo cinično deluje obrazloženje u obrazloženju ovog zakona, procena finansijskih sredstava za sprovođenje zakona, kada Vlada kaže – za sprovođenje ovog zakona nije potrebno obezbediti sredstva u budžetu Republike Srbije. Naravno da nije. Umesto da sredstva koja postoje, koja moraju da postoje u budžetu zato što se država na neke obaveze obavezala, mi sada odlažemo za neku budućnost i onda kažemo da ovaj zakon ne podrazumeva nova sredstva. Pa naravno da ne podrazumeva. Ali, kakvu poruku mi šaljemo ako obaveze, koje smo prihvatili nekoliko dana pre nego što treba da ih realizujemo, odlažemo ponovo za neki novi vremensku period? To je ta pravna nesigurnost koju investitori vide u Srbiji. To je razlog zašto smo 78-mo mesto, najlošije mesto u regionu po uslovima za ulaganje i privredni rast.
Mi smo tražili i ovaj član, kao i svih prethodnih pet članova, da se briše. Jednostavno, smatramo da ovaj zakon ne treba da postoji u pravnom sistemu Republike Srbije, da on ne unosi stabilnost i predvidivost, nego unosi nesigurnost i da će imati mnogo lošije posledice po pravni i privredni sistem Republike Srbije, nego što će imati korist samo zato što se neke obaveze države Srbije odlažu za dve ili tri godine.

Posebno verujem da je strah one građane koji su očekivali da ovaj zakon krene, odnosno da nastavi da se primenjuje onako kako sada važi, da će u budućnosti ponovo nekog dvadeset i ne znam kog decembra 2016. godine preko noći doći u Skupštinu Predlog za izmenu i dopunu zakona i ponovo se odložiti primena ovog zakona i obeštećenje građana.

Pozivam vas da ovakav zakon ne usvojimo, da ne dozvolimo da se pravni sistem Republike Srbije urušava, da se unosi pravna nesigurnost i nepredvidivost i da uradimo sve ono što je proklamovana politika Vlade, a to je da ćemo uraditi sve što će privući strane investitore, nove investitore, otvoriti nova radna mesta, omogućiti bolji život građana, veći standard. Ovakvim zakonima mi to ne radimo. Radimo upravo suprotno.

Zato vas pozivam, kolege poslanici, da u Danu za glasanje ne podržite ovaj zakon i da glasate za sve naše amandmane. Hvala.
Hvala poštovani predsedavajući.

Na žalost, i ovaj zakon kada smo vodili raspravu u načelu nismo mogli da prodiskutujemo, a mislim da je vrlo važan, s obzirom da se ovim zakonom predviđa davanje garancije Republike Srbije za novo zaduženje „Srbijagasa“ kod domaćih banaka u iznosu od 200 miliona dolara.

Jedino što čini mi se da je rečeno tom prilikom, to je da eto želimo da sve troškove stavimo iznad one linije, da ništa ne ostane ispod linije i da u novu godinu sa novim budžetom uđemo sa čistim računima.

Mislim da kada je u pitanju ovako veliko zaduženje za kompaniju kojoj već je Republika Srbija dala garancije za 678 miliona evra, ako sam ja dobro sabrao sve one cifre koje se nalaze u članu 3. Predloga budžeta, sasvim sigurno novo zaduženje za još nekih 160 miliona evra zaslužuje raspravu u Narodnoj skupštini, pa ako ni na koji drugi način onda makar kroz, naravno i ja očekujem da se uključi ministar da raspravljamo o tome, da li je opravdano ovo novo zaduženje od 200 miliona dolara u trenutku kada je državni dug Srbije premašio 70% BDP, a po Zakonu o budžetskom sistemu koji menjamo, ali taj deo nismo menjali, dozvoljeno zaduženje je 45%. Mogli smo ako je trebalo da menjamo i taj član zakona na onih 60% mastriških pa da imamo neki realan cilj u smanjenju deficita koji želimo da postignemo. Hvala.
Hvala poštovani predsedavajući.

Ja ću se stvarno truditi da dobijem makar neki odgovor. Član 2. govori da se daje garancija Republike Srbije u korist OTP Banke Srbija A.D. Novi Sad na osnovu obaveze kredita u iznosu od 20 miliona američkih dolara u dinarskoj protivvrednosti. Uz nominalnu kamatnu stopu koja je varijabilna, i mislim da je zanimljivo da govorimo o kamatnim stopama sada pošto slušamo kako se prethodna vlast zaduživala po ne znam kakvim kamatama, a ova vlast se zadužuje džabe maltene. Pa evo kako to izgleda džabe. To je tromesečni iznos dolarsko libora plus kamatna marža koja iznosi 5,2% na godišnjem nivou naknada i troškova.

Postavljam pitanje zašto smo uzimali kredite u dolarima, u trenutku kada je dolar najjači u svojoj novijoj istoriji, a ne u evrima, u trenutku kada je libor za dolar 0,243% šestomesečni doduše, ali čisto radi poređenja. Euro libor šestomesečni takođe je 0,56%. Postavljam pitanje onda, zašto smo uzeli ovaj kredit u dolarima, Jer je to po kursu NBS je mnogo nepovoljnije u ovom trenutku nego da smo uzeli kurs u evrima. Voleo bih da dobijem odgovor od ministra na to pitanje. Hvala vam.
Hvala poštovani predsedavajući.

Ja se nadam da je ovaj gromki aplauz bio najava ulaska premijera i da ćemo imati priliku da danas poslednjeg četvrtka u mesecu postavljamo u skladu sa Poslovnikom poslanička pitanja, a da neće premijer i Vlada ponovo peti put za redom izbeći to da dođu pred Narodnu skupštinu i odgovaraju na pitanja narodnih poslanika. Ne znam da li će sto desiti, očekujem premijera svaki čas.
Vi vrlo dobro zanate da jeste tako, samo vi ne poštujete Poslovnik, pa nismo imali poslanička pitanja u avgustu, u septembru, u oktobru, u novembru mesecu, a po svoj prilici nećemo imati u decembru.
Naravno, ja želim repliku. Po replici sam se javio, po amandmanu sam već govorio.
Dobro, vi možete valjda da mi dozvolite slobodu o tome kako ću ja svoju repliku izneti ovde pred narodne poslanike.

Znači, ja mislim da je korisno da razgovaram o tome na koji način i pod kojim uslovima se država Srbija, odnosno „Srbijagas“ zaduživao u prošlosti i pod kojim uslovima i pod kojim kamatama? Da li se neki od tih kredita nalaze ovde u budžetu za 2015. godinu? Ako su to ovi krediti, možete da vidite da su to bili krediti u evrima sa kamatom od 5%, tromesečnim liborom za evro.

(Zoran Babić, s mesta: Gde piše?)

Pogledajte član 3. Zakona o budžetu, tamo se nalazi nekih 20 kredita za koje je država Srbija dala garancije i koje otplaćujemo godinama unazad, a taj dug je ukupno 678 miliona evra. Ako sam dobro izračunao 678 miliona evra. Računao sam. I sada se zadužujemo za još novih 160 miliona evra, bez plana na koji način ćemo ...
Hvala, poštovani predsedavajući.

Smatram da ste povredili član 104. kada mi niste dali pravo na repliku. Direktno sam bio pomenut, moje izlaganje je bilo pogrešno protumačeno i naraodni poslanik…
Dame i gospodo narodni poslanici, član 3. ovog zakona govori o garanciji kod Banke Inteza, za kredit od 30 miliona dolara, uz kamatu koja je varijabilna i iznosi tromesečni dolarski libor plus kamata u iznosu od 4,5% na godišnjem nivou.

Ako pogledamo u članu 3. na strani 25. Zakona o budžetu, koji ćemo usvojiti, možemo da vidimo indirektne obaveze Republike Srbije prema bankama domaćim, bankama u Srbiji, za „Srbijagas“. Onda možemo da vidimo da je 10 miliona evra kredit koji je uzet sa kamatom 4,80, pa je sledeći kod iste te Banke Inteza, o kome govori član 3, uzet po kamatnoj stopi od 4,19 plus euribor, koji je manji, 0,050 i nešto, 4,19, 4,19, 4,19, itd.

Svi ti krediti se nalaze ovde u budžetu. Svi ti krediti se nalaze ovde u budžetu. Da je nešto urađeno protivzakonito, ranije, oni se ne bi nalazili tu, ne bi mogla država Srbija da preuzme obaveze po osnovu njih, tako da je sigurno da je sve urađeno po zakonu u prošlom vremenu.

Da li je uvek urađeno najbolje? Naravno, o tome treba da razgovaramo. Naša želja podnošenjem ovih amandmana je bila da o tome razgovaramo. Čuli smo sad kolegu Bajatovića, direktora „Srbijagasa“, kako govori nešto o tome. Čuli smo konačno i ministra. Mislim da je to dobro.
Hvala, poštovani predsedavajući.

Član 4. govori o kreditu takođe kod banke „Inteza“, ali, ovaj put, uslovi zaduživanja su drugačiji - kamata koja iznosi 4,86% na godišnjem nivou, za razliku od 4,5% u prethodnom članu, iako su ugovori zaključeni istog dana, 8. decembra 2014. godine između zajmoprimca, odnosno „Srbijagasa“ i banke „Inteza“. Vrlo je zanimljivo kako smo u istoj banci uspeli da dobijemo istog dana dva kredita pod različitim uslovima. Ja bih voleo da čujem neko objašnjenje toga.

Ja vas molim, gospodine predsedavajući, da ne pokazujete nervozu. To što govorim o preduzeću u kome vi radite, nije razlog da budete nervozni i da meni ne date reč i da mi ne date da govorim.
Hvala, poštovani predsedavajući.

Član 5. govori o trećem kreditu kod banke „Inteze“. Ovaj put na 20 miliona američkih dolara i kamatom u američkom LIBORU, tromesečno, plus kamatna marža koja iznosi 4,71. Znači, 0,15% manje nego ovaj iz prethodnog člana. Uz svaki od ovih kredita, pored ugovorene kamate, stoji i naknada i troškovi, koje mi ne vidimo. Znači, ne vidimo. To govorim zbog zamerki nekih kolega poslanika koji govore da se nekad nije znalo kolike su naknade i troškovi. Nažalost, ovim zakonom, takođe, ne znamo.

Ni u jednom trenutku, tokom svog izlaganja, nisam doveo u sumnju da ispregovaram najbolji mogući kredit. U ovom trenutku sam samo želeo da o ovom zakonu razgovaramo. Razgovaraćemo i nadam se da ćemo do kraja rasprave o ovom zakonu, ono što nismo mogli da kažemo kada je bila načelna rasprava, jer je bila objedinjena i govorili smo najviše o budžetu, nismo stigli da govorimo o ovom i o sledeća dva zakona, da ćemo objasniti, pre svega, građanima na koji način, zbog čega, pod kojim uslovima se država Srbija zadužuje za novih 200 miliona američkih dolara. Hvala.