Zahvaljujem, predsedavajući, drugarice i drugovi, dame i gospodo, uvažena gospođo ministre sa saradnicima, uvažene kolege, ja ću nastaviti tamo gde je kolega Neđo Jovanović stao, a to je jedan mali deo komentara o Predlogu zakona o sprečavanju korupcije.
Iskreno rečeno, nije mi važno da li je donošenje ovog zakona potrebno zbog usklađivanja pravnog okvira sa preporukama GREKO komisije, odnosno Saveta Evrope ili bilo čega drugog, nego mi je važno zato što se to donosi na korist građana Republike Srbije.
Ovaj zakon očigledno pokazuje da se vrlo temeljno analizirao efekat sada važećeg Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije. Otklanja neke nedostatke koji su uočeni tokom prethodnog perioda i imam utisak da po meni najvažnijih nekoliko stvari koje on bitno menja iako to na prvi pogled tako ne izgleda, jesu u stvari postupak izbora direktora Agencije i uvođenja veća Agencije umesto odbora Agencije.
Kada je u pitanju direktor Agencije, dobro je što bez obzira na vrlo dobre i pozitivne rezultate rada sadašnjih rukovodilaca Agencije za borbu protiv korupcije, ali naravno uvek razmišljamo o budućim vremenima i o još boljem radu, to što će se stručnost ljudi koji konkurišu na mesto direktora Agencije praktično kontrolisati na jedan vrlo kvalitetan način. Znači, formiranjem komisije koja će imati zadatak da sprovede test koji će imati obavezu da obezbedi potpunu i dobru ocenu o stručnoj osposobljenosti, znanje i veštinu kandidata, je nešto što će nam garantovati postojanje njegove stručnosti, onoga ko bude bio predložen kao mogući kandidat Narodnoj skupštini za izbor za direktora.
Zatim, ono što je jako važno, ali i izuzetno velika odgovornost komisije jeste drugi deo posla koji ima, da se oceni njegov profesionalni integritet za obavljanje funkcije direktora Agencije. Treći deo naravno je takođe važan, odnosi se na plan i program rada Agencije u periodu u kojem mu se poverava mandat i to su stvari koje su jako važne.
Da ne postoje neka iskustva o kojima ću nešto malo kasnije govoriti, možda bih ovde i osporio to da je potrebno da se obezbedi potpuna profesionalizacija veća Agencije. Po ovom Predlogu zakona, veće Agencije mogu sačinjavati ljudi koji ispunjavaju iste uslove koje mora da ispunjava i direktor Agencije i oni prolaze kroz test, s tim što naravno moraju da polaže test stručne osposobljenosti, kao i da prođu ocenu njihovog profesionalnog integriteta za obavljanje funkcije direktora.
Ovo će doneti jedan novi kvalitet u radu Agencije koja će se boriti protiv korupcije. Naravno, tu treba voditi računa samo da se jedna širina koja se ponekad profesionalizacijom određenih dela može izgubiti vremenom, ali to jeste posao ovog doma kada bude usvajao izveštaj o radu, da to dobrano proprati, kao i ministarstvo koje ima svoj udeo u postupku, kada su u pitanju ocena rada same Agencije, a i izbora i direktora i veća.
Zašto sam ovo rekao da je jako važna ocena profesionalnog integriteta? Jer smo imali nažalost jednu ružnu situaciju, da nam član Odbora Agencije za borbu protiv korupcije bude krivično gonjen i odgovara, doduše ne na način na koji mislim da je trebao da odgovara, ali to je stvar pravosudnih organa.
Znate, danas je taj čovek neko koga nam sa ulice predlažu kao ovlašćenog pregovarača, a inače odlukom Trećeg javnog tužilaštva u Beogradu, u predmetu KT 331/15, narodski rečeno odobreno je odloženo gonjenje Čedomiru Čupiću, tadašnjem članu Odbora Agencije za borbu protiv korupcije, da izbegne krivično gonjenje kako to narod voli da kaže i ispuni obaveze koje mu je tužilaštvo odredilo, a da se postupak ne vodi za falsifikovanje zapisnika koji jeste imao određena negativna dejstva na sam rad agencije.
Uvođenjem ovog instituta, jasno je da će se, ne zasigurno sprečiti, ali i dobrano preduprediti mogućnost da neko ko je trebao da odgovara za falsifikovanje službene isprave, za zloupotrebu službenog položaja da mu se na neki način izađe u susret, ali to je činjenica da je to pravo ovlašćenog tužioca i sudija koji se saglasio sa odloženim gonjenjem, to prekvalifikuje na krivično delo nesavesnog rada u službi i na taj način okonča ovaj krivični postupak.
To jeste nešto što u budućem periodu ne sme da se desi, jer odgovornost ljudi koji se nalaze na ovakvim funkcijama ne treba da bude nešto što će ublažiti njihovu odgovornost koja im je utvrđena, niti omogućiti povoljniji položaj u odnosu na obične građane, već naprotiv, treba za primer čak i zloupotreba funkcija, koja su javna ovlašćenja dobijena od ovog doma ili od građana Republike Srbije, upravo da budu otežavajuća okolnost za one koji treba da budu procesirani.
No, tu smo gde jesmo i naravno neizbežna tema svega jeste Predlog zakona o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika i naravno uvođenje kazne doživotnog zatvora. Znate, ovo je tema o kojoj što više razmišljate sve manje tačnih, preciznih ili sigurnih odgovora imate. Možda je najjednostavnije razmišljanje ono prvo koje svakome od nas u prvom trenutku padne na pamte, pa naravno, to je i pravično, da ne kažem da bi ta vrsta pravičnosti za neka krivična dela čak trebala da ide i po principu zakona Talijona - oko za oko, zub za zub, ali trenutni Ustav nama zabranjuje uvođenje smrtne kazne, tako da je ne mogu predlagati, aludirati ka tome da ovakva krivična dela apsolutno zaslužuju izricanje smrtne kazne.
Jasno je da i po pitanju generalne i po pitanju specijalne prevencije rezultati koje će uvođenje kazne doživotnog zatvora postići, neće biti enormno velike. To je neka moja slobodna procena, ali se slažem s tim da će se ostvariti pravednost i srazmernost između učinjenog krivičnog dela i težine krivične sankcije koja se zbog toga izriče. Ako je uopšte moguće tražiti bilo kakvu pravednost i srazmernost između ovih krivičnih dela i one sankcije koja se izriče.
Znate, potpuno podržavam što se za najteže oblike krivičnih dela ubistva, silovanja, obljube nad nemoćnim licem, obljube nad detetom, koja su izvršena prema deci, maloletnim licima, bremenitoj ženi, nemoćnim licima ne može izreći uslovni otpust.
Da se mi malo za trenutak, kako to moji Stublinci kažemo, manemo onoga što nam iz Evrope stalno poručuju i govore kako mi treba da radimo i da se ponašamo, a oni rade na sasvim drugačiji način. Ja to mogu da tumačim iz dva ugla. Kolega Neđo Jovanović je pomenuo i mislim da ste i vi govorili o tome, da postoje države u EU, prvo da velika većina njih ima kaznu doživotnog zatvora, a drugo da određeni broj zemalja takođe ne dozvoljava mogućnost uslovnog otpusta za pojedine vrste krivičnih dela.
Znate, onda kada vam stigne preporuka, odluka Evropskog suda, preporuke EU, onda vam pomalo bude i mučno u stomaku kada dođete do toga da vi niste otprilike iste vrednosti kao oni u njihovim glavama, jer ja na drugi način i ne mogu da razumem da se nama preporučuje nešto kao dobro, a da to kod sebe ne primenjuju, naprotiv, rade stvari koje su dijametralno suprotne od svega toga.
Interesantno je jako da takve preporuke dolaze iz onih zemalja i onih država za koje smo mi i 1999. godine za vreme bombardovanja, a izgleda i posle svega ovoga, bili samo kolateralna šteta i usputne žrtve potpuno nevažne. Briga koju oni pokazuju ili nam nameću da treba da je pokažemo prema osuđenicima u jednom delu meni jeste razumna, ali stvarati prioritet od toga da je mnogo važnije da li će neko imati nadu ili neće imati nadu da će izaći iz zatvora, a uskratio je život na najbrutalniji mogući način maloletnom detetu. Znate šta? Dozvoliću sebi da posle ovoga pretrpim mnoge kritike, ali ću reći krajnje licemerno. Ja nisam čak za to da se tim ljudima uopšte dozvoli i da doživotno žive u zatvorima. Za takve je smrtna kazna koja naravno podrazumeva apsolutnom sigurnošću izveden postupak do kraja.
Ono što ne treba praviti kao preveliku famu, a to je ispade još malo kada slušamo protivnike uvođenja kazne doživotnog zatvora, da je to jedina kazna koja se može izreći za ova krivična dela. Moramo da kažemo ovde građanima jasno i glasno da je na sudu ta odluka koju će kaznu izreći, a da je pored zatvorskih kazni o kojima smo svi danas govorili na ovaj ili onaj način, kazna doživotnog zatvora jedna od mogućih alternativa, jedna od mogućih kazni koje može da izrekne i to samo za najteže oblike krivičnih dela o kojima ste vrlo taksativno danas svi govorili i ne bih da ponovo to ponavljam bez razloga, jer zaista mislim da su svi zapamtili o kojim se krivičnim delima radi.
Mi moramo da vodimo računa o Srbiji, moramo da vodimo računa o našem mentalitetu, moramo da vodimo računa o našem pravosuđu, da sačuvamo ono što je dobro, a dobro je bilo i jako dobro se kroz sav dugogodišnji period pokazalo čvrsto držanje uz kontinentalno pravo i neke naznake i pokušaji koji čak i kroz ove kvazi humanitarne organizacije, koje nam kritikuju uvođenje kazne doživotnog izdržavanja, uvođenje na mala vrata anglosaksonskog prava koje nije primereno niti srpskoj tradiciji, niti našem mentalitetu, niti jednostavno mogu da zadovolje pravdu u krajnjem slučaju kada je u pitanju osećaj pravde od onih koji su neku štetu pretrpeli od počinilaca krivičnog dela.
Treba voditi računa i nastaviti onim pravcem, naravno poboljšavati i uslove za rad sudijama, usklađivati procesne zakone, naravno posebno povesti računa o kadru, danas ponovo na dnevnom redu imamo izbor novih sudija, izbor predsednika sudova za određene sudove gde su se stekle okolnosti da mogu da budu birani, ali još više se mora posvetiti pažnje edukaciji sudija, njihovom jednostavno obrazovanju i ujednačavanju primene zakona na sve građane Srbije, jer to jeste osećaj pravičnosti.
Iz tog razloga što je uvođenje kazne doživotnog zatvora nešto što je pravično, ne mogu reći da će to ispuniti pravdu i da će vratiti one zbog čijeg gubitka života će nekome biti izrečena kazna doživotnog zatvora, ali barem zbog pravičnosti Pokret socijalista, Narodna seljačka stranka, Ujedinjena seljačka stranka u danu za glasanje podržaće ove zakone, kao i Predlog izbora sudija. Ja vam se zahvaljujem na svom angažovanju oko ovih zakona.