Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Aleksandar Vučić

Srpska napredna stranka

Govori

Izgubio je živce upravo zbog onoga što sam vam rekao.
(Boško Obradović, s mesta: Pa gde bežite?)
Molim vas, poštovana predsednice, upravo je iskoristio istu sintagmu kao i kada je tukao onu ženu u Narodnoj skupštini, umesto „gde bežite“ – „gde bežite“. Isto je vikao i na nju, uzbuđujući se, onda je udario u rame, isto je to pomislio i sada.
Ja ne bežim nigde i ne bežimo nigde, pa i ne bežimo nigde. Mi govorimo…
(Boško Obradović, s mesta: Što ne nastavite sednicu?)
Pa, sednica traje do 21 sat. Rekla je predsednica Skupštine danas.
(Boško Obradović, s mesta: Ima još 10 minuta.)
Nemate, ja govorim, kao što ste primetili, a vi me prekidate.
Dakle, pošto smo ustanovili da ne bežimo, nego da ćemo da ostanemo ovde, a doći ću i sutra da ne bismo bežali i sutra, nego da vas naučimo šta je civilizovano ponašanje, i ovo nije kafana da biste vi pregovarali i vikali kao što ste u kafani navikli da vičete, što je u redu, imate pravo kad platite, ali ovo nije vaša Narodna skupština da biste imali pravo da se ponašate suprotno Poslovniku i svim pravilima, ali me strašno zabavljate i ne bih propustio taj veoma mudri napad sutra koji će da rasturi i pocepa u paramparčad sve naše ideje, a ovaj budžet da o njemu ne govorimo.
Mogu da mislim kakve će to reči da budu od Sartra do Seneke. To se neće znati da li je više citiran Pekić ili Andrić, ako ste ijedno delo ijednog od njih, ali hajde… Dobro je naše školstvo, dobar je naš prosvetni sistem. Računam, Šarčeviću, da su ga naterali bar jednu knjigu da pročita.
Dobro, da mi sad pogledamo gde bežimo, da mi pobegnemo u ozbiljne stvari, da mi u te ozbiljne stvari pobegnemo i da kažemo sledeće.
Što se građana Srbije tiče, ja mislim da su oni videli šta izaziva najveću nervozu. Umesto kao u normalnim zemljama kada opoziciji pomenete izbore, oni skaču od sreće.
(Boško Obradović, s mesta: Umesto opoziciji da date reč, vi prekidate rad.)
…oni su najzadovoljniji. Samo u našoj zemlji, kada im neko pomene izbore, oni beže kao đavo od krsta i ni za živu glavu, samo da ne čuju tu reč – izbori. Hoćete da vam kažem zašto? Zašto je ovo važno za građane? Važno je da bi videli o čemu se radi. Zato što je njima važna samo jedna stvar, a to je gde i kako će oni da se smeste. Znaju oni da ne mogu ništa da urade. Znaju da ne znaju ništa da urade. Znaju da nikada nisu ni mislili da nešto urade, niti da nešto ponude.
Ne govorim o svima, govorim o pojedincima i znaju oni na koga se to odnosi. Ima tu i odgovornih ljudi i ozbiljnih ljudi, ima tu sistemskih stranaka koje i te kako dobro znaju da obave svoj posao i da nađu pravu meru za kritiku, ali ima onih koji na pomen izbora su se strašno uplašili zato što znaju da više neće biti lepe plate u Skupštini, da više neće moći da viču, da urlaju, da više neće moći da tuku žene kao što su ih tukli izigravajući heroje i da više neće moći ambasadori da im priskaču u ponoć da bi im doneli još hiljadu glasova da bi mogli da budu ovde u parlamentu, zato što neće moći da im pomažu ambasadori, zato što im neće faliti hiljadu glasova, nego će im faliti desetine hiljada glasova da uđu u ovaj parlament, zato ambasadori neće moći da im pomognu.
Vidite, još jedna stvarno veoma, veoma važna stvar oko budžeta, a to je…
(Boško Obradović, s mesta: Imate još šest minuta.)
Gospođo Gojković, upravo, pošto on govori da će neko da govori toliko i toliko, neću da nastavljam dalje. Sačuvaću ove važne stvari koje sam mislio da vam kažem oko budžeta za sutra, da bih mogao njima da objasnim i da ih naučim jednu stvar. O njoj je Hemingvej govorio, znate ko je Hemingvej. On je govorio da onaj ko pobeđuje, nikada se ne zaustavlja i nastavlja da pobeđuje. Ja ću taj posao da nastavim da radim i sutra ću da nastavim da radim i sa vama. To će prilično dugo da traje. Hvala vam i izvinite što sam ovoliko…
Poštovani narodni poslanici, trudiću se i pokušavaću danas da odgovorim na svako pitanje, na svaku primedbu, čak i na ogoljenu mržnju koja se sve češće iskazuje od argumenata koji se potežu.

Vi ste nešto pobrkali i kada je reč o špijunima i kada je reč o sprečenom ubistvu premijera, nijednog sekunda nisam rekao da smo mi sprečili ubistvo premijera bilo koje zemlje, pa ni Crne Gore. Rekao sam samo da imamo nedvosmislene dokaze da su određene grupe i određena lica pratila kretanja predsednika Vlade Crne Gore. I, to je nešto, ne želeći da se mešam u izborni proces u Crnoj Gori, ne želeći da se mešam u bilo šta. Mislim da smo se ponašali odgovorno. Mislim da smo se ponašali ozbiljno i ponašali smo se kao država, kao država, kao Vlada čim partijama, učesnicama sasvim sigurno takav sled događaja i takve izjave nisu donosile nikakvu prednost i nikakve poene, ali smo se ponašali na ozbiljan i na odgovoran način.

Špijuni su nešto drugo. Reč je o drugom tipu pitanja i o uzimanju naših operativnih obrada iz Uprave kriminalističke policije, što je trajalo, Boga mi, do druge polovine 2015. godine. Dakle, sve vreme, sve što smo mi radili, sve što je naša policija radila, imale su pojedine strane službe, pre nego što bi to dolazilo u neku drugu fazu predkrivičnog ili krivičnog postupka.

I ovo vam govorim zato što je to, naravno, bila velika opasnost. Ne možemo sa sigurnošću da tvrdimo. Mislimo da se to danas ne događa. Nešto smo uspeli da sprečimo, a da li smo sve uspeli da sprečimo ne mogu da garantujem, ali mislim da prema onome što mi imamo kao podatke, da jesmo. I, dali smo sve od sebe da pokažemo da smo nezavisna i suverena zemlja i da štitimo svoj ustavni poredak i da smo u stanju da se suprotstavimo nelegalnom protivzakonitom delovanju i najmoćnijih svetskih službi, službi kojima upravljaju najmoćnije i najveće svetske sile, ne zato što smo jaki već zato što smo dovoljno odlučni da štitimo svoju zemlju, da štitimo svoju slobodu i da štitimo svoje zakone i svoj Ustav kao leks superior, kao najviši zakon.

Mislim da smo u tome uspeli. Vi ste ne znam kako došli do priče o helikopteru i nikada neću izbegavati da odgovorim na takva pitanja, zato što ja mislim da upravo to pokazuje i zašto imate mnogi od vas tako loše rezultate, zato što ljudi u Srbiji nisu glupi. Ljudi u Srbiji dobro razlikuju šta je nečija dobra namera, a šta je nečija zla namera i šta je nečija mržnja. Ljudi u Srbiji to i te kako dobro vide, kao što ljudi u Srbiji vide da li neko vodi slobodarsku politiku, politiku samostalne i nezavisne Srbije ili mu ambasadori pojedinih zemalja određuju ko će biti zajednički predsednički kandidati, a ko neće.

Takođe, što se tiče mafije u sportu, mi smo videli kako ste vi to rešili na jedan genijalan način, da se nije znalo da li je sport u mafiji ili je mafija u sportu. A ja sam oprezan čovek i vodim računa o onome što ću da izgovorim i kada kažem da ćemo da popravljamo ekonomsku situaciju, onda to radimo. Kada kažemo da ćemo da se borimo protiv kriminala i korupcije, onda to radimo, a kada kažem da je vrlo teško privatizovati Crvenu zvezdu i Partizan, onda znam zašto to govorim. Upravo zbog tog licemerja koje toliko sveprisutno kod nas, u kojem, u stvari, svi želeli da se neko drugi bavi time, da neko drugi podnosi žrtvu i kada krene, skloniće se svi, pustiće da se taj, rekao bih, najostrašćeniji deo nacije obračunava sa pojedinim političarima, ako ne krenete, onda ćemo licemerno da ih optužujemo da u to niste ušli.

Što se tiče velikih, lepih priča, ne pričamo te velike i lepe priče mi, govore svi svetski zvaničnici i MMF-a, Svetske banke, svi oni koji o svim vašim vladama ništa lepo nisu mogli da kažu. Ne zaboravite, MMF je došao u Srbiju 2011. godine, u septembru. Znate li kad su napustili Srbiju? U oktobru 2011. godine. Shvatili su da nemaju sagovornika, shvatili su da nemaju sa kim o čemu da razgovaraju i da ne mogu ni na koji način da dobiju bilo kakve odgovore na teške izazove pred kojima se Srbija nalazila. Zato se Srbija nalazila pred bankrotstvom.

Srbija je danas mnogo daleko od bankrotstva. Srbija danas razgovara sa MMF-om o tome koliko ćemo plate i penzije da uvećamo. Kada pričate o platama, posle ovog povećanja neki će imati veće plate nego što su imali ikada, ali će ti neki imati zdrave plate, plate zasnovane na onome što smo zaradili, a ne na trošenju budućnosti naše dece. Dakle, u tome je ogromna razlika, a plate će im biti veće nego što su bile ranije.

Pokušavaćemo isto da postignemo i sa penzijama i želim i vama da čestitam, kao i svima ostalim građanima Srbije, što za razliku od perioda u kojem ste vladali, kada smo bili ispod stotog mesta, ili se čak nije ni merilo, pošto nismo mogli da se izmerimo ni na koji način. Dakle, Srbija je za samo dve godine sa 91. mesta na svetskoj Duing biznis listi Svetske banke došla na 47. mesto. Gledaćemo da tu svoju poziciju popravljamo, da pokažemo da možemo još bolje, ali ja čestitam i građanima Srbije.

Čestitam i građanima Srbije što smo uspeli da smanjimo nezaposlenost sa 26,5% na 15,2% i tu nezaposlenost ćemo da spustimo ispod 12% do kraja mandata ove Vlade.

To su stvari koje su sasvim konkretne i o njima ne govori ni partija koju vodim, o tome ne govorim ja, o tome govore Svetska banka, a nisam čuo da ste vi veći stručnjak od ljudi iz Svetske banke, ili Džim Kima da smenimo, a da postavimo vas, ili da Kristin Lagard smenimo u MMF-u, a da postavimo vas, pošto se bolje od njih razumete u ekonomiju, ili možda samo u kredite, ali o tome sad da ne pričamo, nije rasprava o tome. Prosto, mislim da ljudi o tome, čini mi se te stvari odlično razumeju.

Što se lažnih statistika tiče, nema nijedne lažne statistike, nijednog lažnog broja, jer se mi od početka, za razliku od vas koji ste Potemkinova sela sve vreme prodavali, mi se od početka bavimo na, rekao bih, pristojan i skroman način konkretnim stvarima i rešavanjem problema ljudi.

Zemlju smo izvukli iz najtežeg škripca, iz bankrotstva. Zemlja je na dobrom putu. Da li je lako? Nije lako i neće ni sledeće godine biti lako, ni za dve godine neće biti lako, ali će iz godine u godinu biti neuporedivo bolje nego što je bilo zato što smo konačno na putu izlečenja i na putu stvaranja normalne i razvijene srpske države.

Ja, takođe, samo u još jednoj reči želim da kažem povodom priča o svim špijunima i o svemu drugom, želim da obavestim građane i vas, uvaženi narodni poslanici, o čini mi se jednoj važnoj stvari. Hoću da znate da imamo pojačano delovanje različitih stranih obaveštajnih agencija, bezbednosnih agencija na teritoriji naše zemlje, ali da građani Srbije treba da budu mirni zato što naše bezbednosne agencije, naše sigurnosne agencije, naši obaveštajni timovi dobro obavljaju svoj posao i umećemo da zaštitimo svoju zemlju. Mislim da je to za građane važno, mogu da budu mirni, spokojni i za sada, sem izazova u političkoj sferi, regionalnoj i rekao bih sa tim povezano, evropskoj budućnosti Srbije ne vidim drugih ogromnih izazova koji mogu da nam budu velika prepreka na putu potpunog oporavka Srbije. Hvala najlepše.
Znate, Hekman je rekao - sa prašinom koju podižemo pokrivamo svoju golotinju.

Vidite, gospodine Živkoviću, vi određene stvari ne razumete i ja razumem da ne razumete Zakon o krivičnom postupku, možda i bolje da ga ne razumete. Zakon o krivičnom postupku ima određena pravila koja morate da poštujete i ja zato ne mogu da govorim o imenima ljudi koji su pod istragom, i to nije posao predsednika Vlade. Da sam to govorio, pričali biste o rialitiju i ne znam čemu što radim suprotno zakonu, jer šta god da uradim i kako god da kažem, vi ćete da kažete upravo ono suprotno.

Što se tiče zašto se plaše građani, građani se uopšte ne plaše. Ja sam malo pre rekao, ali me niste slušali i dobili ste odgovor na svako pitanje koje ste postavili, a druga je stvar što se vama odgovori ne dopadaju. Dakle, niko ne plaši građane, građane upoznajemo sa onim što se dešava.

Za razliku od vas koji kažete da ih niste viđali, a ambasadori su vam određivali ko sme da bude premijer, a ko ne sme, podsetiću vas na sagu o vama i Nebojši Čoviću u to vreme, kako je njemu zabranjeno, a neko drugi je morao da bude premijer, ili kako je on morao, a neko drugi nije dao, pa šta su radili i Čarls Kroford i Vilijam Montgomeri i svi drugi.

Dakle, samo nemojte da nas podsećate na ta vremena, a nemojte da vam i danas govorim da pojedini ambasadori idu i govore ko će da budu kandidati za predsednika i ko to sve mora da sluša. Ja nisam od tih koji sluša, ja sam jedan od onih koji voli da čuje svoj narod i svoje građane.

Inače ceo postupak je obavljen u skladu sa Zakonom o BIA, što vam želim da proučite, takođe, malo bolje nego što ste proučavali Zakon o krivičnom postupku, pa bi vam bilo jasno šta sve mora da se uradi da bi bio sproveden postupak protiv određenog lica. Ono što mislim da je mnogo važnije, to je da je prekinuta jedna praksa u kojoj je bilo potpuno normalno i potpuno razumljivo i opšte prihvatljivo da pojedine strane službe dobijaju akta, pre nego što dobijaju srpski tužioci, pre nego što to dođe pred naše pravosudne organe i pre nego što bilo ko drugi u našoj zemlji ta akta ima. Zato što se na taj način najbrutalnije utiče i meša u unutrašnje stvari jedne države.

To nije pitanje ograničenog suvereniteta, kakav postoji kod zemalja EU, na to dobrovoljno pristajete. Na ovo Srbija nikada dobrovoljno nije pristala i ni jedna zemlja na ovo dobrovoljno ne bi pristala. Možda ste vi pristajali, ili neki posle vas, ja u to neću da ulazim. Dok sam predsednik Vlade, na takvu vrstu protivzakonite kohabitacije protivno interesima građanima Srbije nikada neću da pristanem.

Takođe, o putu do pakla koji pominjete stalno, moram da priznam da ne razumem sasvim o čemu govorite. Da je pokušaj nekih ljudi da spasu jedno malo dete iz Novog Pazara, put do pakla ili ne znam šta već, pošto ste vi ustanovili nešto što nije ustanovila ni disciplinska komisija, što nije ustanovio ni tužilac, što nije ustanovio niko. Šta ste vi u ovoj zemlji? Sudija? Tužilac? Koliko znam, niste završili ni jedan fakultet, a kamoli pravni fakultet. Nemojte da nam držite pridike i predavanja ovde. Poljoprivredni fakultet je završio? Nije. Izvinjavam se, možda sam pogrešio, možda ste i završili nešto.

U svakom slučaju, ono što je veoma važno, u pravu ste, ja sam pogrešio, nisam poredio ovo vreme sa devedesetim godinama kada su mnogi ljudi imali veća primanja, kada su mnogi ljudi imali veće plate. Tačno je, onda su došle teške devedesete, došle su pljačkaške dvehiljadite. Mislim da je to nešto što ljudi dobro razumeju i zato danas polako, ali sigurno, zemlju izvlačimo iz krize.
Jovan Dučić je davno rekao – ljudi koji mrze, ljudi koji mnogo mrze, to su najpre… (Aplauz!)

Hvala vam za aplauz.

Dovoljno govori o tome koliko je Jovan Dučić bio u pravu, a šta je rekao Jovan Dučić, pošto sam siguran da ga veoma cenite i poštujete. Ne znate, naravno da ne znate.

Jovan Dučić je rekao – ljudi koji mrze, to su najpre glupani, zatim to su kukavice, a nikada heroji. Jovan Dučić je bio ne samo veliki srpski pesnik, već i apsolutno u pravu, a vi slobodno nastavite. Svi koji žele da mrze neka nastave da mrze, a mi ćemo da gledamo da odgovaramo argumentima.

Ne zaboravite, poštovani poslanici, tražili su da dođem, svaki put su insistirali na tome da dođem i ponašam se u skladu sa Poslovnikom koji su oni doneli, a ne koji ste vi iz većine doneli, i to im smeta, i to im ne odgovara.

Ja prihvatam da kaznimo danas i Jovana Dučića, pošto je pogrešno govorio o našoj budućnosti. On je valjda mislio na neke stvari u prošlosti, ali izgleda da su preslikane i danas. Hvala najlepše.
Dame i gospodo narodni poslanici, želim da se zahvalim na prilici da govorim i o ozbiljnim stvarima. Osvrnuću se i na to, i na primitivno, ne samo primitivno i prostačko, već rekao bih i pitanje koje ne samo časni, već čini mi se ni pristojni ljudi sebi nikada ne bi dozvolili da nekome postave, pogotovo ne na takav način.

Oni koji su tome oduševljeno aplaudirali, bilo ih je vrlo malo, pokazuju samo da su još gori od prostaka i primitivaca koji su to radili. (Aplauz.)

Vidite, poštovani građani Srbije kako su se odmah prepoznali, kako se primitivizam i prostakluk odmah prepozna.
Bolja je vežba ako bude malo glasnije.

Sada da vam otkrijem čemu ovolika nervoza, da biste vi ostali to mogli da znate. Sinoć je završeno veliko omnibus istraživanje i najveći pad upravo beleže oni koji najviše mrze. Toliko da imate u vidu. To je što se tiče volje našeg naroda. (Aplauz.)

Moram samo da vam kažem da to što pokušavate da od parlamenta napravite cirkus ili zabavni park, da vam to neće poći za rukom i srećom …

(Saša Radulović, s mesta: Za to ste vi zaduženi.)

… i nemojte da pretite, ni da vređate, ni da vičete, jer mnogo veći, pametniji i jači od vas su to pokušavali pa im nije polazilo za rukom i neće.

Uspeli ste da mi popravite raspoloženje, posle teškog i napornog dana osećam se mnogo bolje u ovakvoj atmosferi.

Dakle, da pokušam da vam odgovorim. Ne mislim da ćemo ukoliko ne bude privatizacije pojedinih od sistema u naredne dve godine, možda u trećoj i četvrtoj godini uspeti da dođemo do tri milijarde dolara direktnih stranih investicija, ali očekujem da ove godine, ako se ne varam, molim ljude iz Ministarstva finansija, mislim da smo imali 42 miliona evra više u prvih šest meseci, nego u prethodnoj godini. Očekujemo milijardu i 920 što će naravno biti najznačajnije i najveći priliv stranih direktnih investicija u regionu zapadnog Balkana.

To je relativno dobar rezultat. Da li bismo voleli više, voleli bismo, ali nismo imali nikakve velike privatizacije i nismo uspeli da na taj način dobijemo još više. Da biste imali u vidu koliko je to više u odnosu na druge, mi smo od BiH po broju stanovnika dvostruko veći, imali smo četiri i po puta više investicija u 2015. godini. Mislim da će sličan rezultat biti i u 2016. godini.

Takođe, počinjemo da smanjujemo javni dug u odnosu na BDP i sa svim uzimanjem novca koji je dao IBRD EPS-u, a za koji smo mi garant, to je 198 miliona evra i 40 miliona za Koridor 11, ono što ćemo narednih dana da otvorimo, dakle, on je danas na nivou od 71,5%.

Podsetiću vas, mi smo planirali, govorili vama ovde, ja sam govorio da bi bio dobar rezultat da to bude 78, 79%. Danas je sasvim izvesno da nikada do tako visokih brojeva nećemo doći, što je dobra vest za građane Srbije, što znači da javne finansije držimo pod kontrolom i da su te stvari mnogo bolje nego što su bile ranije.

Mi smo uspeli da postignemo nekoliko stvari u prethodnom periodu kojim sam zadovoljan i naravno nekoliko kojima nisam. Jer, čini mi se da čovek koji je zadovoljan sobom nikada ne može da postigne više. Zadovoljan sam onim što smo uradili sa Kinezima i onim što ćemo tek da uradimo sa Kinezima, dolazi „Bank off China“ u Srbiju, to će biti novi zamajac za kineske investitore, uz to što su nam sa Železarom uradili, to je ogromna stvar. Ne zaboravite da samo u prethodnih nekoliko meseci bismo morali da platimo 50 miliona dolara, i više od 50 miliona dolara, jer su i sirovine već ponestajale, da ne govorim o tome da bi svi ostali komponentaši izgubili svoj posao, što znači da bi državu de fakto koštalo do sada za ovih nekoliko meseci najmanje 80 miliona dolara.

To je sve što smo dobili uspešnom privatizacijom Železare i to smo uspeli zato što smo bili vredni, zato što smo bili marljivi, ali nas je i Bog pogledao. Uspeli smo da dovedemo mnogo Turaka, mnogo turskih investitora. Pogledajte na jugu Srbije u mestima gde nismo imali ni jednu fabriku, gde nismo imali nikoga, od Vladičinog Hana, Žitorađa, govorimo o Pčinjskom, Jablaničkom i o Topličkom okrugu, tamo gde naši ljudi najsiromašnije žive. Polako se stvari pokreću, još ljudi ne mogu da osete, ali kada sam bio sada u Žitorađu ljudi nisu mogli da veruju da će posle mnogo godina fabrika da dođe u njihovo mesto.

Kada smo bili u kampanji, ljudi takođe nisu mogli da veruju da je „Teklas“ realnost, danas vide da jeste. Više od 200 ljudi radi u toj kompaniji. To se polako ali sigurno širi, „Bosforus“ koji je otvoren u Aleksincu i koji danas drži naše košarkaške klubove „Napredak“ iz Aleksinca i lokalnu televiziju, radio i koji je napravio svoju fabriku kolača i najnoviji hotel, najmoderniji itd.

Te investicije će da se šire i mi smo time zadovoljni. Nemačkih investitora sve je više. Svi žele da ulažu što je moguće više. Imamo nekoliko stvari koje očekujemo da nam sad u Hamburgu za dva ili tri dana kada budemo tamo budu potvrđene. Tako da Niš želim još jedanput da obradujem. Dolazi još jedna nemačka kompanija u Niš, nisam bio siguran za vreme mog boravka u Nišu, danas sam siguran i biće mi potvrđeno za dva ili tri dana u Hamburgu. Tada ću smeti javno da izađem sa tim. Dakle, to su stvari koje su dobre.

Naravno ono što nije dobro, ono što bismo mogli bolje to je uvek da radimo brže, to je da se zagriženo i grčevito borimo za svakog investitora. Imamo i dalje u „paj plajnu“ mnogo kompanija, mnogo firmi, više nego ranije, zato jedan Toni Verhejm složićete se teško da će jedan protestant, jedan Holanđanin da govori da Srbija može da uđe u ovih 20 zemalja u svetu i složićete se da će teško on da bude neozbiljan i da kaže da Srbije napreduje mnogo brže nego što je očekivano i da to isto saopštava i MMF, da to isto saopštava IBRD i svi su oni neznalice. Samo su oni koji mrze veliki znalci i pri tome da biraju reči.

Kao odgovor na pitanje kako sam, da li se osećam dobro, jesam li zdrav - ne žalim se. Sigurno da ima ljudi koji su fizički zdraviji od mene, ali ja mislim da je kako je Napoleon govorio a nisam siguran da to neki znaju, a posebno nisam razumeo šta vam je smešno.

(Saša Radulović, s mesta: Prenemažete se čoveče.)
Hoću građanima Srbije da kažem da to što sam uzdržan i to što na primitivizam i prostakluk ne reagujem nije izraz mog straha, već je izraz mog poštovanja prema građanima Srbije.

Veoma sam ponosan na činjenicu što od besa i mržnje ne možete ništa drugo da osmislite sem svog lažnog osmeha i glasnog aplauza jer ništa pametno ne možete da ponudite ni građanima Srbije niti narodnim poslanicima.

Da završim, „srce jednog državnika i političara treba da bude u glavi“. To je govorio Napoleon Bonaparta što se moje glave tiče ona je sigurno dobro, hvala na pitanju. Trudiću se da uvek tako ostane.

(Zoran Živković dobacuje.)
Zahvaljujem se što mi dajete priliku da određene stvari ponovim i objasnim onima koji žele to da čuju zato što to nije uvek lako ni sve povezati.

Učešće javnog duga u BDP na kraju septembra 2016. godine iznosio je 70,8%. Danas je, kako mi procenjujemo, posle uzimanja ove dve stotine, 198 miliona plus 40 miliona negde na nivou 71,4%. Nikada nam se neće popeti preko 75%, a već i Svetska banka i svi ostali znaju da smo promenili trend, promenili putanju, promeni trajektoriju i niko nam po tom pitanju više i ne pravi problem.

Danas naš javni dug, stanje našeg javnog duga nije idealno, ali verujem da ćemo ga mnogo brže nego što smo mislili spustiti na podnošljivih ispod 60%, ako se ne varam, Dušane, što je mastritski nivo koji je za nas važan.

Takođe želim da objasnim ljudima šta to znači i zašto uzimate novac. Mi recimo da smo uzeli 2011. godine milijardu dolara po ceni od 2% mi bismo u odnosu na onih 7,55, koliko smo uzeli tada, imali bismo uštede od čak u zavisnosti od ročnosti i od nekih drugih stvari između 300 i 800 miliona dolara je razlika za našu zemlju. Toliko o domaćinskom ponašanju i poslovanju.

Sa druge strane hoću da vam kažem da mi ne uzimamo milijardu. Mi smo potpisali ugovor i mi ćemo da uzimamo po 200 miliona kada nam zatreba. Da bi sada ljudi razumeli – a zašto uzimate 200 miliona – kada mi kažemo da imamo rast od 2,8%, 2,8% vam je negde oko jedne milijarde nove vrednosti, rasta BDP, to znači da smo u državi Srbiji u toj godini napravili jednu milijardu robe, usluga, vrednosti više nego prethodne godine.

Dakle, pošto nam se javni dug uvek meri u odnosu na BDP, kada uzmete 200 miliona to koristite za dodatni rast, čak i 400 i 600 miliona. Sve što je ispod toga vama se javni dug u odnosu na BDP ne povećava. To koristite za dalje, pre svega za infrastrukturne radove i za dalji podsticaj rasta i razvoja. Zato ono o čemu mi razgovaramo i što će biti glavna tema razgovara i sa nekim od naših evropskih prijatelja koji dolaze uskoro u našu zemlju, tek u ponedeljak mogu da najavim to, jedne od najvećih zemalja u Evropi, jeste politika rasta, politika štednje.

Imamo još godinu dana. Moramo da vodimo računa o tome. I to je u redu. Mi smo tim završili svoj postupak, svoj proces.

Ono što je za nas važno to je politika rasta. Što nam je veći privredni rast, to nam je lakše da uzimamo pare i podstičemo novi rast. To ljudi moraju da razumeju. Pošto sam gledao ljude koji nas kritikuju – zašto uzimate pare, važno je da uzmemo manje para od procenta rast – 2,8% je milijarda. Molim samo ljude sve i narodne poslanike da to razumeju. Računajte 3% vam je milijarda. Kada imamo rast od milijardu možemo da uzmemo milijardu – nismo uvećali javni dug.

Kada uzmemo 200 miliona mi to uzmemo i uložimo i podstičemo rast. Uložimo u puteve, pruge i sve drugo. To je stvar koju radimo i to uzmemo pod najpovoljnijim kamatnim stopama i to da ne budu kratkoročni krediti, već dugoročni krediti.

Istovremeno taj novac koristimo kada ga uzmemo u dolarima. Dubravka, istovremeno koristimo za još jednu stvar – služi nam kao „heč fond“. Šta to znači?

Ne moramo da menjamo dolare u evre, već ono što su nam pristigle kamate, anuiteti u dolarima. Možemo da isplaćujemo u tim dolarima koje sada imamo a da ne gubimo u kursnim razlikama između evra i dolara. Ponašamo se apsolutno na domaćinski način.

Nisam imao vremena da pratim skupštinsku raspravu, nećete se naljutiti, pa ne znam je li vam prof. Vujović objasni sledeću stvar – mi sada razgovaramo sa Svetskom bankom da zamolimo i spustimo sve naše kamatne stope na prosečnih, koliko, 3,2 ili 3,3 sa onoga što smo imali i što je danas 4,8 ili 4,9. Čak ćemo probati da to spustimo i na 3, možda i ispod toga, da nemamo problema u budućnosti, da onima koji dolaze posle nas ostavimo neuporedivo bolju situaciju od one koju smo mi nasledili.

Svi parametri su nam dobri. Zato nam je bilo važno strpljenje ljudi, strpljenje naroda i zato sam zahvalan i ljudima koji su to razumeli. Zato sve svetske institucije govore sve najbolje.

Kada pričaju o siromaštvu, kad pričaju i ovo mi pokazuju, i zato sam vam zahvalan, dobro je da se vidi i da ljudi u Vladi rade zajedno, bez obzira na partijsku pripadnost, i zato sam zahvalan i ljudima iz SPS i drugih partija kada podržavaju i kada dobro razumeju ono što Vlada radi, i zato neću da imamo tu stranačku unisonost u kojoj jedna ili dve partije moraju sve. Ne, nego svi da razumeju šta je to što stvarno radimo.

Znate šta oni nama govore? Kažu- ej, vi ste najbliže zemlja sa najvećim rizikom od siromaštva. Znate čiji je to zaključak, znate čiji je to zaključak, dame i gospodo, dragi prijatelji? Grupe nevladinih organizacija iz Srbije koje su se time bavile. Grupa nevladinih organizacija iz Srbije je došla do tog zaključka, ne Svetska banka, ne EBRD, ne IAB, ne MMF. A, Svetska banka je saopštila da je u Srbiji prošle godine za 0,5%, što nije dovoljno, ove godine će za 1% biti smanjen broj siromašnih, dogodine idemo na to da za 2% smanjimo broj siromašni, e, to govori Svetska banka, to govore precizni i tačni podaci, to govore oni koji ne nastupaju ostrašćeno, to govore oni koji ne mrze nikoga, već oni koji čitaju brojeve, i po Svetskoj banci je 62 hiljade ljudi je manje siromašno i, pre svega, krajnje siromašno nego što je bilo.

Ali, šta vredi, ako nekome činjenice ne odgovaraju, tim gore po činjenice. Ako se nekome ne sviđaju argumenti, tim gore po argumente. I, džabe vam je šta god vi da govorite, kako god da govorite, uvek će neko da tera na suprotnu stranu. I, to naravno jeste naš problem. Ali, mi moramo da radimo, da radimo još više, moramo da radimo još vrednije, da bi ljudi mogli to da osete, jer ljudi ne vide te brojeve odmah i neće ih videti odmah, ali će polako i sigurno da ih vide. I, ne zaboravite, jesu li nam do pre koji dan govorili da šleperi ne mogu da prođu kroz tunele na putu Ljig-Čačak. Evo, čim se vratim iz Rige, šleperom, obećavam im, šeleperom prolazim kroz sve tunele i celu trasu, da vidi narod i kako i koliko novca smo uložili, na šta je taj novac otišao i da se narod vozi tim autoputem. Imaćemo i mnogo glava sačuvanih, jer je to jedan od najtežih delova Ibarske magistrale bio do danas.

Uradićemo ono što su neki obećavali 70 godina, pa nikako da urade, a uskoro ćemo, već sledeće godine moći da idemo do Sofije, bar što se srpskog dela tiče, biće čist autoput do Skoplja, Soluna, što se srpskog dela tiče, biće pun profil autoputa. Grdeličku klisuru, od Bizmarka, koji je o tome pričao, mi ćemo da budemo ti koji ćemo da napravimo autoput posle toliko godina i preteći ćemo Hrvatsku u broju kilometara autoputa punog profila.

Mislim da su to stvari koje su činjenice. Možda se to nekome sviđa, možda se to nekome ne sviđa, a onaj koji kaže da to nije istina, ja ga zovem da ide samnom u šleper, pa da vidi da li je to istina ili je to fatamorgana, da li je to baš tako ili nije.

(Poslanik dobacuje s mesta.)
Draga Majo, vi ste iz ugledne advokatske porodice. Niste naučili na kafanski primitivizam, ali vremenom nije loše da i to savladate, zato što onda vidite da oni koji vreče, viču, oni koji mašu rukama i prete, obično nikada ništa od toga ne ostvare. Tako da, nemojte da sekirate uopšte. Što glasniji budu bili, to ste bezbedniji i sigurniji. Tako da se ne sekirate ni najmanje, a meni samo popravljaju raspoloženje.

Imao sam veoma težak dan, veoma, veoma, težak, posle Bramerca, Mogerini i svih ostalih, tako da mi odgovori vama i politička pobeda nad vama dođu pomalo i kao razbibriga. Uzgred, naravno i da narodu i drugim narodnim poslanicima ukažem na određene stvari koje smo napravili. Oduševljen sam vašim aplauzom, ali vas molim da traje duže. Uvek je prekratak i nije dovoljno snažan. Hvala vam najlepše.
Najpre, pokušaću da budem veoma kratka i konkretan. Mi smo, kao što znate u Bojniku i Beloj Palanci izgradili nove hale, rekao bih lepe i velelepne hale, vi uvek smanjite malo iznos sredstava dragi Milija, kad uzimate od Vlade Srbije uvek je to nešto manje kad tražite od nas, a malo više kada uzimate. Tako da nije 500 nego je 600 hiljada evra, 76 miliona da ljudi izračunaju i da ljudi znaju dobro, to je ono što je za školu, a Milija da se reši fiskulturna sala.

Opet, dragi Milija koji je mnogo uradio za Svrljig i svrljiški kraj da ljudi treba da znaju u Srbiji kako je zamislio fiskulturnu salu Milija i samo još zato nismo doneli odluku da li da uložimo i razmatramo i narednih dana biće doneta odluka. To je zato što Milijina fiskulturna sala ima 1000 gledalaca, da imate u vidu, dakle, to je fiskulturna sala kod Milije. Da, nije 1000 ali je 760, dobro Milija. E, tako mu izgledaju fiskulturne sale.

U planu za 2017. godinu rekonstrukcija puta Svljig-Kalna koji znamo da jeste veoma važan za vas i kada govorimo o školskim objektima kada govorimo inače o zdravstvenim objektima, o svim drugim objektima, mislim da je veoma važno da kažem ljudima da u ovom trenutku su nabavke za 234 objekta u Srbiji, 172 školska objekta, ne, pardon, 72 školska objekta, proveriću tačno, 56 za socijalne ustanove, a mislim da je za zdravstvo 72, a sto i nešto je za prosvetu, ako se ne varam Šarčeviću. Dakle, daću vam precizan podatak do kraja. U svakom slučaju gledaćemo i uvek ulažemo i u Svrljig i u druge nerazvijene opštine iz tzv. četvrte kategorije ili onih 19 najsiromašnijih opština, ali takođe moramo da radimo na razvoju. Što se Niškog aerodroma tiče on danas ima 75 hiljada putnika, ne zaboravite da je imao manje od deset hiljada, pre samo dve godine.

Takođe, ne zaboravite, mi smo doneli odluku da nastavimo ulaganja u niški aerodrom, ali o tome moramo da vodimo računa kako ćemo da radimo a da ne oštetimo nacionalnog avio prevoznika. I da obradujem Nišlije, od ponedeljka ide avio linija Niš-Bratislava. Mislim da je 20 ili 30 evra karta, tako da, to će biti avio let od Niša do Bratislave sa jednom od low cost kompanija.

Naravno da ćemo da ulažemo, rekao sam da ćemo te autoputeve da završimo i to jeste conditio sine qua non napretka celog juga i jugoistoka Srbije, kao i što je Niš, Priština, Drač za nas od izuzetnog značaja, da se svi koridori, rekao bih, sjedine u Nišu i da Niš postane najveća raskrsnica puteva na celom Balkanu, ako bih to smeo da kažem, značajnija čak i od samog Beograda. Hvala vam najlepše. Nego, nemojte da nam smanjujete cifre koje dajemo.
Zahvalan na prilici da odgovorim na sva vaša pitanja. Verujem da ste metaforično govorili da deca ginu, pošto mi nemamo podatak da je dete poginulo u Irigu. Pretpostavljam da je to bila izmišljotina za TV kamere.

(Olena Papuga, s mesta: Nije tačno.)

Nije? Imate, znači, da su deca poginula. Kada?

(Olena Papuga, s mesta: Tih godina. Ja sam pitala vas.)

Vi ste pitali mene. Pa mi nemamo podatak. Upravo smo proverili u policijskoj upravi. Nemamo podatak da deca ginu ili su možda u vaše vreme deca ginula. U naše vreme nisu. Niko nije poginuo, bar smo to tako videli.

Dakle, samo hoću da vam kažem kako to izgleda kada se sipaju optužbe bez reda i kada se ne vodi računa o onome šta se izgovara. Pokušaću da vam odgovorim na svako pitanje uz puno poštovanje, razume se.

Dakle, potpuno ste u pravu, priča se o tome i ne iz '82, nego iz '72. godine o Fruškogorskom koridoru i za sve to vreme nije urađeno ništa. Hoću da građani Srbije znaju, dakle, od '72. ili od '82. godine, mi nemamo ni idejni projekat urađen za Fruškogorski koridor. Kako koja izborna kampanja, tako su oni počeli o tome da govore. Pričali bi naveliki i na kraju nismo stigli ni do idejnog projekta.

Danas želim građanima da kažem i građanima Novog Sada i građanima Iriga i Rume, dakle, čitavog Srema ako hoćete, da smo izdvojili novac i da radimo sve projekte, da ćemo u prvoj polovini sledeće godine završiti sve projekte i da ćemo konačno krenuti u izgradnju Fruškogorskog koridora. To je naš posao koji nije lak i nije ga jednostavno izvesti zato što svaka takva investicija nam zahteva uzimanje para od onog rasta o kojem sam vam govorio.

Dakle, da imate u vidu da ti radovi svakako neće biti manji na tih 27,5 kilometara bez ikakve sumnje, upravo zbog tunela i teškog terena na kojem se radi ispod 300 i 350 miliona evra. To je, dakle, nešto što je velika investicija za nas, zajedno sa svim projektima i drugim stvarima koje moramo da radimo.

Dakle, da, mi ćemo to da uradimo, ali to neće biti urađeno za pola godine ili za godinu, ali verujem da u naredne tri godine ceo projekat možemo da završimo do pre kraja mandata ove Vlade. Dakle, posle '72. i posle '82. godine, mislim da je to što možemo da napravimo.

Pošto ste onako usput rekli, kada ćete vratiti, nemam šta da vraćam, pošto ste vi davali ono što nismo imali, pošto ste davali ono što nismo zaradili i time uzimali od naše dece. Uzimali od naše budućnosti, davali nešto zbog čega nam je deficit bio i pet i šest i sedam posto. To vam govorim o stvarnom, a ne prijavljenom deficitu. Zato što ste uvek ispod linije imali sva javna preduzeća i sve ono što nisu javna preduzeća, već akcionarska društva itd, od RTB-a, Železare i svega drugog.

Dakle, nemam šta da vratim, jer smo mi uradili nešto da ljudi imaju. Da bi ljudi razumeli niste nam vi ostavili u Penzionom fondu dovoljno para da mi plaćamo penzije. Ostavili ste nam dragi prijatelji za 51, ma kakvi za 42% ste nam ostavili, 58% smo plaćali iz budžeta, od onoga što mi danas zarađujemo. Mi danas uspevamo da zaradimo više pa isplaćujemo 38, 39% iz budžeta, a 61% isplaćujemo iz Penzionog fonda, zato što danas pravimo pravi Penzioni fond koji nam nije ostavljen. Danas Penzioni fond ponovo počinje da postoji, za razliku od perioda kada smo došli na vlast i kada smo ušli u Vladu.

To je ljudi, to je za one koji znaju kako sistem funkcioniše, kako država funkcioniše, kako budžet funkcioniše, a ovde ima narodnih poslanika koji to znaju, to znate i vi. Znate odlično da govorim istinu, zato što ne bismo mogli da isplatimo nijednu penziju da smo to nastavili, nijednu nebismo isplatili, nijednu platu više ne bismo isplatili zato što bismo ušli u potpuno bankrotstvo. Zato što je išlo geometrijskom progresijom, ne može više.

Šta mislite zašto MMF i Svetska banka i svi ostali danas hvale sve mere Vlade Srbije? Zato što smo sve negativne tokove uspeli da promenimo i danas su svi veoma pozitivni. Zato možemo da razmišljamo ne samo o Fruškogorskom koridoru. Zato razmišljamo o „šnel štrase“, brzi put ne znam kako je prevod kod nas, dve plus dve trake, a da nemate između onu razdelnicu, o tome između Novog Sada i Zrenjanina.

Takođe razmišljam i razgovaraću sa premijerom Ćološom kako i na koji način da provučemo auto-put kroz južni Banat. Pričali smo i o tome, i od ′72. i od ′82, i o od ′92. i od 2002. godine pa nikada ništa od toga nismo uradili. O svemu smo pričali od 1972, 1982, a sada hajde Vučiću, hajde Vlado Srbije uradite sve što smo mi pričali od ′45. i ′72. Nemam problem sa tim, uradićemo.

Što se tiče priče o broju siromašnih, naravno, Srbija nije bogata zemlja. Danas je plata 376 evra prosečna, ja verujem da će već u januaru, februaru ili martu biti oko 420, kao što sam rekao i sa onim što ćemo mi da učinimo i sa povećanjem minimalne zarade, zato što imamo 360.000 ljudi koji imaju minimalnu zaradu. Njima direktno ide 8% povećanje, računajte da će najmanje ići 10%. To je uglavnom privatni sektor, ali imamo ga nešto malo i u javnom sektoru. Reč je obično o čistačicama, ljudima sa najnižom stručnom spremom koji vredno i marljivo obavljaju svoj posao.

Takođe ćemo u javnom sektoru dalje da povećavamo plate i neki će imati veće plate nego što su ih imali pre smanjenja, ali to nema veze sa tim da li ste nekome nešto uzeli ili niste, već ima veze sa tim da li je država to zaradila ili nije. Da li smo mi to u javnom sektoru zaradili ili nismo. Nije to ćup iz kojeg imate da vadite koliko hoćete. Zato što je neko tako državu posmatrao zato nam je država uništena.

Ljudi govorimo o tome da smo 2009. godine imali rast od -3,6%, rast se kaže, to je pad od 3,6%. Ove godine uprkos merama fiskalne konsolidacije idemo na +2,8, dogodine idemo na +3,6. Sada hoćete da me ubedite da je -3,6 bolje od +3,6? Teško da ćete da me u to ubedite.

Šta to znači? Da bi običan narod razumeo, da bi običani ljudi razumeli šta to znači, -3,6 znači da smo pravili milijardu i 200 miliona evra, manje vrednosti smo stvorili u jednoj godini nego prethodne godine, a +3,6 znači da smo milijardu i 200 miliona evra veću vrednost stvorili u toj godini. To je dve milijarde i 400 miliona evra razlike, pri ovakvim brojevima na 36, 37 milijardi BDP-a. Dakle, govorim o ogromnim razlikama.

Znam da sve to znate, razumem da opozicija ili bivša vlast ne mora da kaže ništa dobro o Vladi, ali postoje neke činjenice koje se ne diraju, koje su prosto činjenice. To su brojevi. Mislim da je to veoma važno da ljudi znaju. Hvala vam na tome što ste mi omogućili da to kažem.

Za narodne kuhinje da iskoristi 3.000 ljudi znam da ih je bilo i više nadam se da će ih biti mnogo manje, ali niti smo ugrozili narodne kuhinje, pošto ću da podsetim neke koji su govorili kako ukidamo narodne kuhinje i od toga pravili afere, kao što su izmišljali afere o mojim lažnim izjavama o porodiljama i to neki odavde, sada su izašli, do malopre prisutni govorili su, doduše neki su se izvinili i bili korektni, a neki su potpuno premetnuli moje izjave iz jednog dela mog govora u drugi i na takav način se ponašali.

Tako se politika ne vodi. Ako imate nešto da kritikujete kažite šta je to, a ne ovakvi ste, onakvi ste, rekli ste to i to, a da to nigde nismo rekli. Hvala vam na pitanju, da uradićemo Fruškogorski koridor i posle 1972. i posle 1982. godine i od vas očekujemo podršku po tom pitanju.

Što se tiče ruševina za jednu stvar ste potpuno u pravu, grozim se kada prođem kroz Irig, one tri zgrade koje su bukvalno u ruševnom stanju i lično ću se postarati i pobrinuti da vidim o čemu se radi, kome pripadaju, da li je to javna svojina ili privatno vlasništvo i da pokušamo da to promenimo. Hvala vam na to što ste ukazali. Ne mogu da stignem svuda sve, ali onoliko koliko mogu stizaću i boriću se. To mi je posao da se borim zajedno sa svim ovim ljudima i zajedno sa svima, sa svima vama da ruševina bude što manje, a da lepih hala i lepih objekata bude što više.
Dakle, samo jednu stvar. Ustanovili smo da ni jedno dete nije poginulo od ruševina, sada i zvanično. Dakle, niste, što se tiče toga govorili istinu. To je važno da ljudi znaju. Imali smo jednu tešku saobraćajnu nesreću 1992. godište, izvinjavam se, poginulo je jedno lice, udarilo je putničkim vozilom u autobus, ali nije bilo smrti dece, ili bilo čega drugog od ruševina. Dakle, to je bila vrlo loša metafora.

Što se tiče novca za Pokrajinu Vojvodinu - od čega 7%, od rashoda? Čekajte, čekajte, znam ja šta piše u svim našim ustavnim aktima i Ustavu i Ustanom zakonu. Pa 7% od rashoda. Pa toliko i dajemo 56,5 milijardi u odnosu na 798 miliona, ne vidim gde je tu problem.

Problem je u nečemu drugom, što mi danas da postavimo pitanje mnogim ljudima u Srbiji – šta to finansira Pokrajina Vojvodina, ljudi ne znaju da to kažu, zašto mi to dajemo? Na koji to način dajemo? Koliko? Zašto?

Evo, mi smo obećali, nećemo da smanjujemo prerogative vlasti i kompetencije pokrajinske vlasti ni za jotu, ali ljudi treba da znaju da to služi za razvojne projekte, da mi dajemo tih 7% naših rashoda za razvojne projekte u Vojvodini.

Pokrajina Vojvodina, dakle nema svojih ili vrlo malo originarnih prihoda. Nema nikakvih obaveza, sem prema svojim institucijama, nikakvih obaveza. Dakle, nema obaveza prema penzionerima, nema obaveza prema platama u javnom sektoru, nema obaveze nikakve za putevi i ono što je uzela kao obavezu za puteve, to nije radila i ponovo je molila Republičku Vladu da to preuzme, kao i prema prugama, kao prema kompletnoj infrastrukturi, ne računajući ono što lokal ima. Nikakvih obaveza prema socijali, nikakvih obaveza ni prema čemu.

Nego je to - koliko uzmemo od Srbije, pa koliko ćemo mi malo ovamo, malo onamo da damo. Pa, do sada je bila praksa - pola pije pola Šarcu daje i to ljudi treba da znaju. Zato smo imali sednicu Vlade da se dogovorimo da se taj novac racionalno nosi i da se troši na najbolji mogući način.

Od toga koliko se pričalo o pravima Pokrajine, došli smo dotle da imamo veliki broj opština u Vojvodini koje spadaju u treću i četvrtu kategoriju po siromaštvu. To hoćemo da promenimo. To hoćemo da promenimo. Hoćemo da se u Vojvodini živi mnogo bolje i zato danas imamo 118 objekata u koje ulažemo. Milijardu i 790 miliona ulažemo u objekte u Vojvodini. To ne može pokrajina da uloži, ulaže Vlada Srbije.

Zar je važno ko će da ulaže? Zar je važno ko će da ulaže? Mi smo otvoreni za razgovor sa vama da vidimo kako da donesemo Zakon o finansiranju Pokrajine. Nikakav problem nemam samo hoću da izađemo sa ozbiljnim argumentima. Samo hoćemo da dobijemo ozbiljne argumente. Da znamo zašto nešto finansiramo. Da vidimo gde dajemo te pare. Zato što svi građani Srbije i oni sa teritorije Vojvodine teško zarađuju taj novac i hoćemo da vidimo kako se taj novac troši. Hoćemo da vidimo kako i zašto, na koji način?

Imali smo ga toliko nismo ulagali u „Maticu Srpsku“, evo sada imamo pa ulažemo i u „Maticu Srpsku“. Imamo da uložimo i sve manjinske zajednice i u njihova glasila. Ali, to su pare koje vam na kraju dođu sa republičkog nivoa, od prihoda koje Republika Srbija generiše i pri tome ne želim ništa da srušim, ne želim ništa nikome da oduzimam, samo hoću da vam kažem da nam je potrebna ozbiljna i racionalna rasprava po tom pitanju, a ne samo da finansiramo birokratsku strukturu, nego da vidimo šta je to što stvarno treba da finansiramo u Pokrajini, šta je to na šta stvarno treba da izdvajamo novac. Mislim da je to ključno pitanje.

Za ove ruševine, ne kažem da sve možemo da rešimo, ali bar ćemo neke da rešimo i da se postaramo da to što ste vi rekli da se dešavalo, a nije, da se nikada u Irigu ni ne dogodi.

Whoops, looks like something went wrong.