Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Aleksandar Vučić

Aleksandar Vučić

Srpska napredna stranka

Govori

Samo me podsetite, na sve ću da odgovorim.
Poštovani članovi Vlade, poštovani narodni poslanici, o čemu se ovde radi, danas kada je govorio šef poslaničke grupe rekao je zašto Bata Gašić nije podneo ostavku. Rekla je – zašto Bata Gašić nije podneo ostavku. Sada kaže malopređašnji govornik – dobro je da Bata Gašić nije podneo ostavku. Pa dobro je da je podneo ostavku ili nije dobro što je podneo ostavku. I, to sam vam ja i rekao, ja sam vam i rekao da je to suština, šta god da je uradio vi biste imali konta komentar. Šta god da sam ja uradio vi biste imali kontra komentar. Dobro je da su to ljudi videli.
Kažete, farsa kada je neko nešto napustio. Farsa je, ponavljam, zbog toga što ste na najstrašniji način uvredili predsednicu Narodne skupštine Republike Srbije. Farsa vam je i to što niste umeli da kažete izvinite na onako stravične uvrede vaših potpredsednika stranke i za jednu devojku ili ženu koja radi ovde u Skupštini i za neke novinarke. Ćutite sve vreme. Ćutite sve vreme zato što to nije važno. To je jedno malo izvini je suviše velika planina za vas da biste mogli da je preskočite ili da je zaobiđete nego ako može da se sakrijemo negde u podnožju i da vičemo na orlove one pri vrhu planine kako su nam krivi za sve nesreće i nedaće.
Govorite da je ovo pitanje za naše žene, majke i sestre, tačno je, zato Bata Gašić više nije ministar i zato je sramota da ne kažete izvini za ono što su govorili vaši potpredsednici vaše stranke. A govorili su mnogo gore i mnogo teže stvari nego koje je izgovorio Bata Gašić. To je sramota i za onaj deo javnosti koji uvek krivca vide ne u Bati Gašiću već naravno u Vladi Srbije, nije im bio Bata Gašić meta. To su oni isti koji poput gospodina Stefanovića koji kao u ogledalu dok je sedeo i svoju sliku video sedeo je ovde, kako je završio sa sobom i svojom slikom izašao je napolje, a moja obaveza je da sedim sve vreme ovde i da vas sve čujem i da svakome odgovorim. A vi imate taman toliko minuta ili neki imaju taman toliko minuta koliko je njihova slika u ogledalu i da nikoga nigde ne čuju, jer su mnogo pametni i mnogo pametniji od svih ostalih.
Pričate o nasilju, a danas prvi put žene imaju priliku da to prijavljuju. Nije se nasilje tako povećalo, nego prvi put žene prijavljuju nasilje, ranije nisu smele da prijave nasilje. E, to su pozitivne promene u društvu iako je katastrofalno koliko nasilja imamo. Iako je katastrofalno koliko imamo odvratnih skotova koji tuku žene i koji misle da je to normalno. Nemam reči koje bih upotrebio za takve ljude, to nisu ljudi, ali danas žene smeju to da kažu i smeju da dođu u sigurnu kuću, smeju svuda na svakom mestu to da izgovore. To je promena za celo naše društvo i za to nisam zaslužan ni ja ni vi ni bilo ko drugi. Naše društvo je evolutivno išlo napred i dobro je da je to tako.
O meri dostojnosti govorite. Mi smo svoju meru dostojnosti i svoju granicu danas pokazali, a i vi ste svoju bezgraničnost u meri nedostojnosti. Ne postoji izjava koju možete da date posle koje biste rekli izvini. Ne postoji reč koju možete da izgovorite, a da je se ne zastidite iako je mnogo lošija i mnogo teže i mnogo gora od svakog slova koje je izgovori Bratislav Gašić.
O Agenciji za borbu protiv korupcije, da li ste pogledali konačnu odluku Agencije za borbu protiv korupcije? Ona ide u prilog Bratislavu Gašiću, ali ste pročitali prvi natpis u novinama. Evo vam ga drugostepeno rešenje.
Pričali ste o nekom kriminalu, o ponižavanju građana. Pominjali ste ministre Zoranu Mihajlović, Vulin, Lončar, jel se vi to šalite? Jel vi stvarno hoćete, vi da pričate o kriminalu? Vi da pričate o kriminalu i korupciji? Vi da pričate o kriminalu i korupciji, samo ću jedan primer da pokažem građanima Srbije, ne znam šta će da kaže sud, nikad ni jednog sudiju nisam pozvao, mislim da nikog i ne poznajem osim ako mi je neko bio kolega na fakultetu, ali sam ga video pre 20 godina.
Dame i gospodo, svojevremeno je podneta krivična prijava, ne znam u kojoj fazi je postupak, pretpostavljam kao i svi ostali postupci kod nas razvlačiće se 20 godina, jer sudovi neće da sude takve predmete. Opet neki potpredsednik vaš, Milivoje Vrebalov…
(Dragan Šutanovac, s mesta: Čega je on?)
Ne znam, nečeg je potpredsednik, ne znam čega je potpredsednik, Pokrajinske skupštine. Vaš je, ali visoki neki funkcioner. Neki Igor Reba, Zoran Janković i Stojan Subotić, osumnjičeni su od 2011. godine do 2013. godine prilikom rekonstrukcije, adaptacije objekta za potrebe smeštaja i boravka dece ometene u razvoju u opštini Novi Bečej, dvorca Heterlend u Bočaru, zloupotrebama u svom radu lažno prikazivali obim i količinu izvedenih radova na objektu, trošili uplaćeni novac namenjen izgradnji objekta, za isplatu svojih ranijih dugova i sopstvene potrebe, a potom onemogućili obeštećenje investitora upotrebom neadekvatnih sredstava obezbeđenja plaćanja menica bez pokrića, čime su na štetu Fonda za kapitalna ulaganja AP Vojvodine pribavili protivpravnu imovinsku korist privrednom društvu „Gardi“ u iznosu od 61 milion 722 hiljade 724 dinara. To je oko 541 hiljada 427 evra i još negde ukupna šteta oko milion i 100 hiljada evra.
Dom za hendikepiranu decu nikada nije izgrađen. Nikada ništa nije napravljeno, ali milion i 100 hiljada evra nema i kad ih pita policija - gde su pare­? Nema para.
Para nema, doma za decu nema, ta deca ne znaju gde sada da idu i kako da budu zbrinuta, ali to je politički revanšizam, to je politička osveta i svaka vam je takva politička osveta. Kao i ovaj što je zaradio 20 miliona evra na zemljištu kod Novog Sada, ovaj vaš najpopularniji ministar, što sad govorite kako je veliki progon nad njim, politički zatvorenik, vi mi pričate o kriminalu i korupciji i to zato što je postalo možemo da kažemo sve što hoćemo i kako hoćemo.
Tačno je, naš problem jesu sudovi. Naš problem jesu sudovi, zato što su neki sprovodili reforme tako što su postavljali svoje sudije, a ne tako što su stvarno želeli efikasnije pravosuđe. U tom je stvar, i to su stvari koje moramo da promenimo. Za ovako strašne stvari još nema presude.
Za dvorac za hendikepiranu decu još nema presude. Nema para, nestale pare. Nestale pare, pojela maca. Para nema, a nema ni doma za nezbrinutu decu, ali to je politički progon. Strašan politički progon koji sprovodi Vlada Srbije, ne znam ko još. Pa, super ako je to politički progon. Mislim da ljudi odlično znaju i odlično vide šta je politički progon, a šta politički progon nije.
Što se tiče izbora koje stalno pominjete, ja o izborima ne razmišljam, ali razmišljam o drugom delu vaše rečenice, a to su strah, beda i poniženje. Narod je prestao da se plaši u Srbiji, prestao je da se plaši onih koji ništa drugo sem besrama i nemaju, a koji su u stanju da opljačkaju hendikepiranu decu i sme da govori otvoreno sve što misli.
Što se bede i poniženja tiče, u takvu bedu ste nas sve doveli, do takvog očaja ste nas sve doveli da godinama to neće moći da se vrati. Neke nove vlade kada budu došle baviće se još time, ali neko će da uspe.
Važno je da je Srbija iz tog ambisa krenula da izlazi i ide sve brže i to ne možete da zaustavite ni vi, niti bilo ko drugi. I ko god da pobedi na tim izborima moraće da ide tim putem. Više niko neće moći da izbaci MMF onako kako ste ga vi izbacili odavde 2011. godine, zato što nam je potrebna disciplina, zato što nam je potrebna odgovornost, zato što nam je potrebna ozbiljnost, a vaše rešenje je bilo - E, sad ih teramo napolje, pa ćemo da povećamo plate i penzije da kažemo narodu kako ih mi mnogo više volimo nego ovi zlikovci stranci što ne znaju ništa iz MMF-a. Jel to bila politika? Pa, jeste.
E, to je bilo poniženje, to je bila beda i to je bio strah. Danas srećom toga više nema, ali, naravno, da ostavimo mi građanima Srbije da oni ocenjuju i da oni procenjuju ko, kako i na koji način se ponašao, ko će kako i na koji način u budućnosti da se ponaša. Hvala vam najlepše.
Na sve ovo, ja mogu da podsetim na Nikolu Pašića, pošto je njemu uzor bio Gledston, a onda su mu rekli u jednom trenutku – to što ste sada uradili Bajo, Gledston ne bi nikada uradio, a on je rekao: „Kakvi ste vi Englezi, takav sam i ja Gledston“.
Sve vreme ste nas vređali, uvažena gospođo, mene više puta. Već je smešno postalo da vi znate da bismo se mi ponašali malo drugačije ali, eto, ne ponašamo, da vi znate da bih ja aplaudirao, ali, eto, ne aplaudiram, ali vi to osećate. Vi onda znate da sam se obradovao nekim aplauzima, iako to nisam pokazao, zato što znam da to neki drugi ne bi voleli da vide. Pa, jeste li vi vidoviti? Šta je u pitanju?
Mislim da je pristojnost u tome da nekoga poštujete i da mu odgovorite da, ako kažete nekome – sram vas bilo, ja zaista mislim da je sramota ono što je jedan gospodin ovde izgovorio, govoreći da je neko kriv za nečiju smrt, zbog njegove plate, a on je valjda zaslužan za život svih onih 10.000 ljudi što su ostali bez posla, ne od 10%, nego bez posla. Ja mislim da je to elementarna nepristojnost. Koja je ružna reč izgovorena? Pa, nijedna, ne možete da je pronađete. To je pristojnost.
Ono što vam neću dozvoliti svima, to je da nas ponižavate, vređate, da odgovor ne dobijate, da nam zube otupite u političkoj raspravi, zato što ćemo uvek biti spremni da se borimo i zato što neću da bežim i neću da se sklanjam od vas. Svaki put kad pozivate u skupštinsku raspravu, uvek ću da dođem bez ikakvog straha i bez ikakvih problema.
Šta je još to Bata Gašić trebalo da uradi? Kažete – on će da ide na mnogo bolje mesto, kao citirate me. Ja to nijednog sekunda nisam rekao. Upravo sam vam rekao da neće da bude ni direktor u „Mtel-u“, da neće da bude ni ambasador u Briselu, ništa od toga. Kako ste vi do toga došli? Imate nešto što ja ne znam, pa mi kažite. Od koga ste to čuli, ili to opet mislite? Pošto znam da je nemoguće da ste od bilo koga čuli, jer ja nemam takvu odluku. Znači, opet mislite? A, znate kako to ljudi misle? To je obično autoprojekcija, kako biste vi to uradili, a onda ste zamislili da je to kod nas već urađeno. Nije. Neće Bata Gašić da bude ništa od toga, bar ne u nekom značajnom narednom periodu. Baviće se političkom strankom, baviće se svojim privatnim poslom. Nadam se da će da bude uspešan, kao što je bio i do sad, ništa više od toga.
Samo ne znam šta je još želja, šta još treba da mu uradimo? Šta je to što još treba da mu napravimo? Šta je to kroz šta nije prošao? Evo, ja ću da vas podsetim koga niste osudili, kad govorite o pristojnosti. Mi ceo dan govorimo i osuđujemo to što je napravio. Ovde malopre pomenuti gospodin je rekao devojci – da li klečiš na SNS sastancima? Je li to bolje i lepše od onoga o čemu je govorio Bata Gašić? Mislim da je to potpuno isto.
„Šta vas briga šta sam ja kupio? Šta te boli šta sam ja kupio? Nisam dužan ništa da prijavljujem ljudima.“ To govorite dami i novinarki i za to nema osude. Za to ceo dan pokušavam da izvučem jednu reč osude, za potpredsednika, oni koji nam drže pridike i predavanja o lepom ponašanju, i nisam uspeo da dobijem. Da, reč je o Goranu Ješiću. I za sve to vreme nisam uspeo da dobijem jedno izvini, a vi ceo dan dobijate naših hiljadu izvini i dobijate smenu, razrešenje Bate Gašića.
Vi kažete – on se raduje nekom drugom poslu. Nikada nisam video nekoga da je tako teško primio odluku o smeni sa tog mesta kao Bata Gašić. Hoćete li da vam kažem da sam danima i noćima razgovarao sa Batom o tome, danima i noćima? Zato što to nije – uzmi telefon, hej Bato, smenjen si, zato što tako ne rade ljudi, pogotovo ne odgovorni i ozbiljni ljudi, pogotovo ne prijatelji. Ali, mora da se zna šta je dozvoljeno, a šta nije dozvoljeno u našoj Srbiji.
Ovakve reči, ovakve gadosti – stoka novinarska, glupača novinarka, vaš izvor je magarac sa velikim m, to je sve u redu. A, da, znam, nemate vi veze s njima, u pravu ste. Da, znam.
Dame i gospodo, dragi prijatelji, u pravu ste, sve ovo što sam ja rekao nema veze sa temom. Ono što ima veze sa temom, to je sa onim ljudima koji zaista gledaju u budućnost i koji razumeju da moramo sebe da menjamo. Oni koji razumeju najbolje da treba drugi da se promene, a od sebe ne polaze i u skladu sa tim, uvažena gospođo, ja prihvatam to što ste vi rekli. Sebe ću da menjam i uvek ću ceo život sebe da menjam i da učim i da radim više i da budem i pristojniji i da budem bolji i mislim da je to važna stvar i važan zaključak. A, u pravu ste, vi nemojte sebe da menjate, nego gledajte kako ćete mene da promenite, to je najpametnije. Hvala vam najlepše.
Sa najvećim delom onoga što je govorila gospođa Čomić sam saglasan. Nisam saglasan sa tim da je od ključnog značaja, ali nije to ni na meni, ni na njoj da kaže da je to najvažnije, ni na meni da kažem da je to nevažno, pitanje za tužilaštvo koje vodi istragu da donese rešenje ili o podizanju optužnice protiv određenih lica ili obustavljanju postupka. Dakle, siguran sam da će tužilaštvo i nadležni državni organi doneti svoje odluke u skladu sa zakonom.
Ovde imam bezbroj naredbi koje su donosili Šutanovac, ja, Rodić, Gašić. Zar vi stvarno mislite da svaki put treba da pitate da li vam je javio šef kabineta ili vam je javio načelnik Generalštaba ili vam je javio ministar ili vam je javio bilo ko drugi? Postoji procedura po kojoj se zna, vojnički, kako helikopteri uzleću, ali u tom trenutku gledate kako da ljudima pomognete, gledate kako i kome da pomognete, na koji način da učinite nešto za nekoga. Ko u tom trenutku razmišlja o nečemu drugom? Niko. Naravno, to je moj laički sud o tome. Tužilaštvo će dati svoj pravni odgovor koji već dugo očekujemo, tako da mislim da je vreme za to.
Što se tiče vladavine prava i demokratije, nemojte da zabranjujete ljudima da misle i da rado ili ne rado donose određene zaključke. To je njihovo pravo, kao što je i vaše pravo da u prvom trenutku kažete da je bilo bolje da podnese ostavku, a posle toga kažete da je dobro što nije podneo ostavku, i to je vaše pravo, ali ja ne znam na šta od ta dva da odgovorim. Čini mi se da ono što sebi dajemo kao mogućnost i kao pravo, drugima neretko oduzimamo.
Takođe, što se tiče pristojnosti koju želimo da izgradimo i drugačijih odnosa, voleo bih da sam od vas čuo ono što vi od mene jeste čuli, kada je u pitanju Bratislav Gašić. Voleo bih da sam to čuo za vašeg potpredsednika i za ove druge potpredsednike, da ste to osudili, kao što nisam čuo, ali valjda i to govori nešto i mislim da nije loše da smo danas imali priliku da o tome nešto saznamo.
Ovo oko Maje Gojković je bilo toliko ružno da jednostavno nemam reči, toliko ružno da ste pokušali da bacite senku i da kažete kako je farsa ono što su svi drugi iz protesta uradili. Ne znam šta je farsa, ali to što ste uradili danas je skandalozno, to je nepristojno i to je mnogo gore od toga, ali šta da radimo, valjda će naš politički život, nadam se, uspeti da izađe iz te ustajale baruštine u narednom periodu. Hvala najlepše.
Ne znam šta je ovde ličilo na promociju nove klase oficira. Ne znam od koga i kakve poruke dobijate, niti mislim da to treba da zanima bilo koga, uz svo poštovanje. Vaš otac je to mudro rekao – čovek prvo treba da pobedi sebe, da bi mogao da pobedi druge. Hvala najlepše.
Nema nikakve sumnje da smo vas zaštitili i potpredsednik Vlade, Zorana Mihajlović je izašla sa zvaničnim saopštenjem u kome je osudila takve plakate, SNS se time ne bavi i bila bi velika sramota da smo to mi radili.
(Aleksandra Jerkov, s mesta: Bavi se.)
Ali, želim da vam kažem, nemojte da dobacujete, ni jednog sekunda ni reč nisam dobacio, niti bilo šta izgovorio.
Dakle, pogledajte šta ste sada napravili, kažete – to su ti plakati koji su protiv vas, puni strasti i to razumem, puni žestine i žustrine, a kako te žestine i žustrine nema na ono što je danas rečeno Maji Gojković. Ja vam upravo rekoh da smo mi reagovali, mi iza toga ne stojimo, reagovali smo za nešto što je neko treći radio.
Da li je to radila vaša stranka, kao što je radila sa „Smrt Pajtiću“?
(Aleksandra Jerkov, s mesta: Šta je radila?)
Pa, recimo „Smrt Pajtiću“ je čovek iz DS uzeo šablon, jedan je uzeo „Smrt fašizmu“, a drugi je uzeo „Bravo Pajtiću“ pa je sklopio „Smrt Pajtiću“, da bi za to optužio SNS. Šta da radimo? Cela ta buka u javnosti je bila, trajala je dva, tri dana, strašni grafiti, sve dok nismo ustanovili i dok nije uhapšeno lice koje je to napravilo i koje je to uradilo.
Što se tiče ovoga danas, izgovorili ste za izjavu gospodina Gašića da je nepristojna, nekulturna i prostačka. Kakve su izjave vaših kolega koje su mnoge gore od izjave gospodina Gašića? Jesu li nepristojne, nekulturne, prostačke na kub? Pošto su bar nekoliko puta gore i drastičnije od izjave gospodina Gašića. Ne čusmo da to kažete. Nije vam palo na pamet. Pa, vidite meni ne smeta da to kažem za izjavu gospodina Gašića. To je razlika koju vam pokazujem sve vreme, ne mala razlika.
Kažete, ja sam rekao da su neki idioti vodili zemlju. Kakve to veze ima sa ovom izjavom? To je bio moj politički sud, prvo vi znate šta znači reč „idiot“, drugo ja mislim da su samo neodgovorni ljudi, pa hajde možda je i to preterana reč. Suštinski ne mislim, možda i preterana reč, ali stvarno mislim da su krajnje neodgovorni, neozbiljni, neradni i zlonamerni ljudi vodili zemlju, kad su mogli zemlju da dovedu do bankrotstva, kad su mogli zemlju da dovedu do takvog skoka fiskalnog deficita, kad su mogli zemlju da dovedu do takvog rasta duga.
Da to stvarno mislim. Kada su mogli u zemlji da unište svako preduzeće, kada su mogli u zemlji da otpuste ovoliko radnika, kada su mogli da nas dovedu sa 9% na 27% nezaposlenosti za samo pet godina svoje vlasti, šta drugo da kažem za takvu vlast? Kakve to veze ima sa uvredama na račun žena, a pri tome, opet razmišljam da nisam možda preterao. Ali, izvinite, kako vam ne izađe iz usta ni jednog sekunda šta je sve ovo što su vaše kolege uradile? Ti dvostruki standardi, ti dvostruki aršini u kojima imate pravo nekoga da nazivate ološem i da vam to bude super, a u kojima niko ne sme da vam odgovori ništa, je nešto što ljudi vide u Srbiji, je nešto što ljudi u Srbiji prepoznaju.
Zato ćemo uvek da se borimo protiv takvih potpuno idiotskih, besmislenih plakata protiv vas, potpuno idiotskih izjava protiv Maje Gojković kakve su bile danas i mnogo gore od toga, i mnogo više od toga jer je reč o predsedniku Narodne skupštine Republike Srbije i o ponižavanju institucije Narodne skupštine Republike Srbije i svih narodnih poslanika u njoj. Prosto mislim da je to nešto što je nedozvoljivo, nešto što je nedopustivo.
Na kraju, zadovoljan sam što je današnja sednica mogla da pokaže sve naše razlike, mogla da pokaže da Srbija ipak postaje pristojnije društvo, samo nemojte da zamerate onima koji svoj protest nisu mogli da pokažu na drugačiji način, a da ta izjava ne bude zaboravljena kao što ste zaboravili ostale primitivne izjave izrečene savetnici u SNS da može da kleči, pa nikada više nije pomenuta.
Dakle, jedini način koji pretpostavljam i razlog kojim su se poslanici rukovidili da napuste je bio taj da to bude primećeno. Lepo, da bar jednu stvar, jednu sitnicu primetimo i kod još nekoga, a ne samo kod onoga kod koga nam se to sviđa i čiji smo prozor i čije smo ogledalo odavno razlupali sa mnogo kamenja. Ono ogledalo koje pripada Borku Stefanoviću dobro bi bilo da ponekad svi uzmemo pre nego što nekom drugom prebacimo ono što smo sebi već oprostili. Hvala najlepše.
Nemam problem sa tim što ćete da govorite ono što inače mislite, pa makar bilo i nepristojno.
Da, ta „idiotska“ vlada nije nasledila 45%, već 64% javnog duga, zato što za sve što je uzeto u 2012. godini odgovorna je vaša vlast. Vi ste donosili budžete i davali obaveze iz budžeta. Morate da imate u vidu da je i posle toga..
(Marko Đurišić, s mesta: Nije istina to što govorite.)
Ne, to što ste vi govorili nije istina. U redu je, vas 20 ste glasniji od mene, možete da vičete da ne izgovorim ništa, to je u redu.
(Marko Đurišić, s mesta: Neću da vičem, komentarišem sa kolegama.)
Pustiću vas ja ponovo da komentarišete, samo mi kažite kada je dosta bilo komentarisanja.
(Marko Đurišić, s mesta: Predsedavajući daje reč.)
A vi da prestanete nećete skoro? Kako bih vam rekao, ni mahanje rukom, ni bilo šta drugo, teško da možete da me ubedite u sve ono što ste radili.
Naime, pričate o nivou investicija koji je najgori. Najveći smo pomak napravili. Ne postoji važnija stvar od Duing biznis liste Svetske banke. Na toj listi smo se sa 91. pomerili na 59. mesto. U poslednjih 10 godina nismo bili tako visoko. Ne mislimo da je to dobro, popravićemo da to mesto bude 40, 45, gledaćemo da uđemo u prvih 40. To su egzaktni podaci, tu nema laži, tu nema prevare.
Što se tiče nivoa direktnih investicija, u Srbiji ih je i u regionu bilo najviše 2015. godine, milijardu i 610 miliona, ni u jednoj drugoj zemlji u regionu ih nije bilo toliko, uprkos činjenici da je to nedovoljno i da nam je potrebno dve milijarde, tek toliko o vašim podacima, tek tolio o onome što ste govorili.
Što se tiče ministara koji su izgovarali, izgovarali ste uvek gore stvari nego što ste ih danas izgovarali, kao što ste sebi dozvoljavali da u ovoj skupštini izgovarate najteže reči od – đubre, stoko, ološu, bitango i sve drugo, pa nikada ni kao poslanici niste podnosili bilo kakve konsekvence niti bilo šta slično.
Vi ni danas niste osudili ni to što su neki iz vaše dojučerašnje, ali nije važno, sa njima se valjda ujedinjujete danas, pa je sve to isto, takođe govorili, jer valjda ne treba da snosi odgovornost potpredsednik jedne stranke, već treba da snosi odgovornost samo potpredsednik druge stranke, a pogotovo ne onaj koji je bio mnogo gori mnogo eksplicitniji i mnogo bahatiji nego što je bio potpredsednik jedne stranke. Ali dobro, to su vaši principi. Nijednog sekunda nisam rekao – vi ste to uradili devet puta, jer ovo jednom mi nismo uradili ništa. Ljudi su samo dobili batine, ni jedan prekršaj nisu učinili. Uostalom, uskoro će i kraj tog suđenja, ali protiv njih ne postoji apsolutno ništa, završene su i unutrašnje i sve drgue istrage, apsolutno ni jedan akt, osim u vašim pričama, osim u mržnji, koja ne mora da se iskaže – mrzim te, već u onome kako i koliko puta ću da pokušam da nekome govorim loše o njegovoj porodici.
Samo zamišljam šta bi bilo da je moj brat nekoga udario onako kako su njega tukli. Uzgred da vam kažem, vaš predsednik me zvao tog dana i pitao me – kako ti je brat, ono je strašno. Posle toga ste se setili da vam je mržnja mnogo preča od toga. To se ne radi, to je apsolutno nedozvoljivo.
Ali, šta vas briga, kada mržnja može da donese neki politički poen, a ovo drugo ne donosi. Tim gore po činjenici, i ne po prvi put. Vide građani, vide građani odlično. Vide građani, umeju to da pročitaju.
Što se tiče toga kako stvari stoje, nismo mi učestvovali u privatizacijama, vi ste. Sve što je u Srbiji privatizovano, 90% toga je oteto, opljačkano, razoreno i rastureno. Što, da nam niste ostavili MSK-a koji radi? Što, da nam niste „Železaru“ ostavili koja radi? Što, da nam niste one gigante od Rakovice do svega drugog ostavili koji rade? Pa, ni jedan niste. Sve ste uništili i upropastili. Onda je neko došao ko mora da vadi kestenje iz vatre i ko mora da se bori na drugačiji način za budućnost svoje zemlje. To je ono što ćemo da radimo.
I, ova idiotska vlada, kako god i šta god vi da kažete, prionula je na posao, napravila sporazum sa MMF-om, kojeg ste vi oterali posle 15 dana. Shvatili ljudi koliko neozbiljnosti ima i glavom bez obzira pobegli. To je 2011. godine bilo. Ovde imate stručnjake poput gospodina Vujovića, čovek ne veruje šta ste radili. Ljudi ne veruju. On je inače vašem ovom nekom iz senke učitelj, profesor, kako se to već sada kaže. Dakle, može da vam objašnjava. Nije mu bio mentor, nego mu je baš bio profesor.
Ali, suština je u tome, ljudi, da ovo mora, da kada lečite nešto da morate da uzmete lekove koji nisu slatki. To nije dečji sirup, to nije riblji sirup. Nama je zemlja bila totalno uništena i neće biti ni za pet godina to raj na zemlji, ali će biti mnogo bolje mesto za život nego što je danas i mnogo pristojnije mesto za život. Sasvim sam siguran da ćemo u tom poslu da uspemo.
A to devet puta vi, pa mi imamo pravo na još osam puta, mi nismo ni jednom napravili nikakvu tuču između žandarma i Kobri, niti bilo čega. Nijednom. Ponavljam vam još jednom, sramota me je zbog čega su se ljudi sukobljavali i zbog čega su se ljudi tukli. Sramota me je kao građanina i sramota bi me bilo da bilo kome to kažem. Mogu da vam kažem u četiri oka, Boris zna o čemu govorim, a sve ostalo je onako da ne znam šta bih vam izgovorio po tome pitanju.
Hoćete da vas podsećam na to kroz šta smo sve prolazili moja porodica i ja? Hoćete da vas podsećam na to da ste pričali o tome – je li imao ličnu kartu ili nije? Pa, ispostavilo se da je imao i ličnu kartu. A zamislite da nije imao ličnu kartu? Onda valjda imaju pravo da ga ubiju. Onda ste pričali o tome kakva mu je ne znam kakva fantomska firma, pa se ustanovilo, pa uhapšeni ljudi. Uhapšeni ljudi, nikom ništa, šta nas briga. Ko je organizovao firmu? Ćute kao zaliveni, kao najgora mafija. Zato što je to očigledno rađeno uz podršku bivšeg režima, uz vašu podršku, da bi se spremalo meni i porodici pred prethodne izbore, pa je onda neko odlučio da se to ipak ne uradi. Ali, izguraće se do kraja. Kao što se izguralo sa firmom, izguraće se i sa tim ko iza toga stoji, kao i za mnoge druge stvari.
Ali, to su sitnice u odnosu na to šta je to što mi moramo da uradimo za građane Srbije. Za građane Srbije, njima moramo da kažemo jedno veliko hvala, jer i zbog toga što možete da se sretnete sa premijerom Nemačke deset puta godišnje i da dobijate pohvale, i zbog toga što možete da razgovarate sa svim svetskim liderima i da vam Svetska banka i MMF i IBRD govore koliko je važno i koliko je dobro da Srbija napreduje, i da svi to drugi sa strane vide, to nije zasluga moja, to nije zasluga ove Vlade, to je zasluga građana Srbije. Oni su imali i strpljenja i trpeljivosti. Oni su znali da su nam potrebni gorki lekovi. Oni su dobro razumeli da su potrebni pošteni ljudi koji neće da otimaju i kradu i neće da se bogate, nego će da rade za narod. I, kao što vidite, ja to pred vama govorim. Ne govorim to tamo gde sam sam, govorim tamo gde sam ja protiv vas 20 i nikakav problem nemam da vam to kažem. To ljudi u Srbiji i te kako prepoznaju. Ali, to je njihova pobeda, i otvaranje poglavlja, i poboljšanje na svetskoj duing biznis listi i sve drugo. To je njihova pobeda. Ti ljudi, od naših penzionera do mnogih drugih, koji su odlično razumeli šta je to što država radi, ti ljudi će uvek umeti da procene šta je najbolje za našu zemlju i sasvim sam siguran da će uvek donositi dobre odluke.
To koliko ćete puta da me uvredite, to koliko puta ćete da mi pomenete porodicu ili bilo koga drugog, i ne samo vi, već mnogi drugi, nikakav problem sa tim nemam, zato što znam ko koliko vredno, pošteno i odgovorno radi. I, ako hoćete, ta vrsta kampanje i odgovara. Nemojte samo da se začudite izbornom rezultatu. Podsetiću vas na to što sam vam rekao gotovo tri meseca pred izbore. Izborne kampanje koje se vode kao uobličavanje mržnje prema nekome, nikada do rezultata dobrih neće da dovedu. Nama dozvolite da se samo borimo i da pokažemo šta mislimo šta su stvarni podaci.
Uzgred, da znate, ne možemo mi da zaustavimo ni za 20% povećanje javnog duga kada nam odredite obaveze, posebno za penzije i plate. To ide geometrijskom progresijom. Prvo trebate da spustite, što može profesor Vujović da vam kažete, na rast aritmetičkom progresijom, pa da usporavate rast javnog duga, pa da ga zaustavite, pa tek tada ide nazad. Sad vam kažem, to će rasti do 79,5% i onda ćemo da ga zaustavimo i da ga vraćamo unazad. To će da bude veliki uspeh ove Vlade ili sledeće Vlade, ali mislim da je to jedna velika stvar i jedna dobra stvar. Videćemo u 2016. godini, probaćemo da idemo preko dve milijarde što se tiče direktnih investicija. Mislim da ćemo po tome ponovo da bude lideru u regionu. Tome treba da se radujete, jer to će da donese novi posao u nekom novom PKC-u, u nekom novu „Geoksu“, u nekom novom „Džonson elektirku“. Pošto sam slušao čije su to sve ideje bile od „Geoksa“, 2014. kamen temeljac je urađen, 2016. je zatvoreno, 2012. godine u novembru potpisan ugovor, tako da mislim da je ljudima sve apsolutno jasno.
Hvala vama još jedanput na pažnji. Hvala na svim lepim rečima. Izvinite ako sam ja negde preterao ili prenaglio, ali nemojte da mi oduzimate pravo da se borimo i da izgovorim ono što mislimo. Hvala najlepše.
Želim samo da vam kažem jednu stvar, pošto neću da ostavim bez odgovora. Dakle, govorite o neravnopravnim uslovima. Govorite o neravnopravnim uslovima vi koji ste emitovali one najprljavije moguće spotove protiv Tomislava Nikolića i naše stranke, a niste nam dozvolili da odgovorimo jer ste naše spotove zabranjivali. Govorite nam vi koji nam niste dozvolili da se bilo gde pojavimo, da bilo koju reč kažemo u bilo kojim novinama, u bilo kojim novinama, ni u jednim novinama, ni na jednoj televiziji. Danas imate televizija i sve novine, sem možda jednih novina u kojima imate više prostora i u kojima o vama ništa loše ne pišu, samo o meni pišu loše.
Ogromna je promena u odnosu na ono vreme u kojem ste vi vladali, u kojem ste sve kontrolisali. Ja sam ponosan na tu činjenicu što danas u štampi ne kontrolišemo baš ništa, na televizijama imate RTS koji je prilično objektivan, nekad se mi ljutimo, nekada neko drugi. Ima jedna televizija koja podržava politiku Vlade, privatna, ima pravo, kao i nekoliko njih koje su potpuno protiv nas, poput ove, nije ni važno, sada sam zaboravio. Da, ta, vidite kako znate vi. Vidite kako vi znate bolje nego ja.
Ima jedna važna stvar koju treba da znate, gospodine Đurišiću, javni dug je najviše skočio u 2011. i 2012. godini za 11% BDP i to ne zato što je 2011. i 2012. godina bila gora od 2009. i 2010. godine sa 14,8 na 17,8 milijardi. Znate li zašto? Samo zato što su obaveze iz 2009, 2010, 2008. godine pristizale. To je sve račun za 2008. i 2009. godinu. I danas plaćamo račun za neodgovorno ponašanje 2008. i 2009. godine. Da, tada su govorili da je kriza velika šansa za Srbiju, pa smo se tako i neodgovorno sa šansom i ponašali, a i neki tajkuni poput Miškovića su govorili - samo treba da se troši i biće sve u redu. I tako smo samo trošili i doveli zemlju do bankrotstva. To će vam reći svaki profesor bankarstva, finansija, svako ko nešto o tome zna. Ne moram to ja da govorim. Ovde ima ljudi mnogo pozvanijih od mene da o tome pričaju.
Ono što je važno i što se tiče izborne kampanje, ja sam vam rekao da u izbornoj kampanji neću dugo da učestvujem, želim vam mnogo uspeha, mislim da je sve na potpuno fer način. Stotinu dana ste dobili da se pripremite, da se ujedinite, da uradite sve što mislite da je potrebno, da spremite sve resurse. Mi nećemo, unapred vam kažem, dok sam na ovom mestu, nikada neću da emitujem onako prljave spotove kakve ste vi emitovali protiv nas i trošili milione i milione evra na najprljaviju kampanju protiv nas. Mi to nikada nećemo da radimo. Jedino što vas molim da nam dopustite, to je samo da imamo pravo da vam odgovorimo i da imamo pravo da iznesemo drugačije mišljenje. Mi vama želimo da ga uvek iznesete, samo nemojte vi nama to da branite. Onda, izvolite, pobedite, građani Srbije su ti koji će o tome da donesu odluku. Hvala najlepše.
Pošto mislite da nisam mogao da pronađem izjavu gospođe Gojković, sada će građani Srbije da vide šta je vrhunac manipulacije, svi u Srbiji.
Vi ste sve, samo ne dobronamerni. Lepo to i slatkorečivo uvijete u plavo – žutu foliju, mnogo to lepo zvuči dok se ne zagrebe po površini. A onda do čega dođemo? Malo pre ste rekli, citiram, da je Maja Gojković, a ući ćemo i u to koliko je ta izjava vaša bila opasna, rekli ste da je rekla da se zatre seme zla Dragana Đilasa. A Maja Gojković je rekla da se zatre seme zla kriminala koje je posejao Dragan Đilas. Seme zla kriminala, a ne njemu da se zatre seme. To je ogromna razlika, i samo ne znam šta vam je smešno.
To vam je isto? Pa, evo neka građani Srbije provere i neka sami razmisle da li je isto ili ne. Čekao sam sedam, osam sati, koliko sam ovde, da nisam izašao. Vi ste nekoliko pauza gospođo Vučković, napravili. Malo se prošetate ovamo, prošetate se onamo, obavite sve druge poslove, ja sam sve vreme bio ovde i pažljivo slušao šta vi i vaše kolege govore. Nije mi bilo teško.
Gospođo Vučković, sedam sati čekam jedno malo „izvini“ za prostačke izjave vašeg kolege, pa tviter je deo javnog diskursa. O kakvim tabloidima pričate? O kom tabloidu pričate? Ni na jedan tabloid se nisam pozvao, pozvao sam se na izjave vaših ljudi. Šta, to treba da isključimo iz javnog diskursa.
I, sedam sati ne možete da kažete „izvini“ kao što mi možemo da kažemo „izvinite. Pa, onako usput, kao, ne bih ja o tome, ali eto u Mionici je povređen. Jeste, ima lakše telesne povrede, koje se gone po privatnoj tužbi. Ali, zato u Srbobranu, gde su vaši ljudi, batinaši, pretukli člana biračkog odbora iz SNS, kojem su polomljena dva zuba i to su teške telesne povrede. Nikada nisu odgovarali za to, a za to niste zaiteresovani? Uzgred, trebalo je da čitate bolje, ja sam u Mionici osudio one koji su napali vašeg člana. Ali vas podsećam samo kako imate selektivno pamćenje i kako to može da prođe tamo gde se jedna laž ponavlja bezbroj puta.
Takođe, kažete da saosećate sa žrtvama nasilja, a vi ste ovde pokušali da nam predstavite da je Maja rekla najgoru stvar na svetu, da je rekla teže stvari nego ja. Jel to razlog da dobije ovakve uvrede od vaših članova. „Ko o čemu Maja o poštenju?“, „Sama je kriva.“ To je kao kad kažu ženama kada dobiju batine i kada su prebijene obično i kada dođu u sigurnu kuću, kažu – pa jeste, oni kažu da sam ja kriva, da sam ga izazivala. Jel ste to hteli da kažete? Maja je kriva danas za to? To ste hteli da nam kažete. Da, Maja Gojković je u stvari zlikovac. Nije kriv onaj ko je tako nepristojno i nevaspitano napao danas i optužio, nego je Maja kriva. Gde vam je ženska solidarnost? Ona ide dokle je potrebna partijska solidarnost, a mimo toga – nema je. Nema ni ljudske solidarnosti.
Govorite o evropskim vrednostima, o tome da se ovde brane zakoni? Pa, ovde se brane zakoni. Ali ti zakoni bi valjda trebalo da važe i za vas i za vaše kolege, a ovde očigledno važe samo za Batu Gašića. Ali je i to dobro, jer i to pokazuje ko je spreman da se drži tih evropskih vrednosti i ko je u sedam sati u stanju 50 puta da ponovi da to što je Bata rekao je neprihvatljivo i da je to nemoguće da opstane i ostane u javnom diskursu. A vama je sedam sati, vama sedam godina nemoguće da tako nešto izgovorite. Nemoguće.
Hoćete da vam kažem zašto? Zato što vam je politika loša. Zato što ta politika u kojoj vi nikada ne grešite, u kojoj grešite samo u oblacima, a kada se dođe do konkretnog, onda ste bezgrešni, je politika prošlosti. I, zato građani tu i takvu politiku više neće. zato građani hoće jednu drugačiju politiku.
O legitimitetu sam pričao na drugačiji način. Legitimitet dobijate na izborima, i legalitet, ali legitimitet možete između dva izborna ciklusa da izgubite. Vi ste ga izgubili već dve godine, dve i po godine nemate legitimitet u Vojvodini. I, šta vas briga za legitimitet. Šta vas briga za to što narod neće vašu vlast u Vojvodini. Držaćete se do poslednjeg dana, do sudnjeg dana nećete da predate vlast i nećete da idete na izbore. Pa šta krijete toliko? Hendikepiranu decu kojoj ste oteli Heterlend?
Sačekaću ja da završite vi vašu priču, to je najvažnije. Znam ja da vam je teško, samo vas je 20 na jednog, trebalo bi vas još 20 sledeći put, pa manje da se dogovarate, da možda jednog pobedite, ali ni to vam neće ići, nemojte da brinete.
Dakle, da se ja vama zahvalim na lepoj diskusiji, zaista je bilo dobro danas provesti vreme u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Uveren sam da su i građani Srbije mnogo toga mogli da vide, mnogo toga mogli da saznaju i mnogo toga mogli da odluče, i pre svega, da gledaju kako naša zemlja treba i mora da izgleda u budućnosti.
Još jedanput, veliko hvala. Mi jesmo dobronamerni, iskreno dobronamerni, uvek ćemo vas podržati sa svakom inicijativom, ali ne onako mnogo smo dobronamerni, ali … Kao što vi svaki put napravite. Kod nas nema „ali“. Ako nešto dobro uradite, mi ćemo da podržimo. Ako je neka dobra ideja, mi ćemo da je podržimo, bez bilo kakvog „ali“. Ako je nešto loše, to ćemo da osudimo. A to da je Maja Gojković kriva, zato što je neko rekao – Maja o poštenju. E, izvinite, to neću da prihvatim i to nikada neću moći da prihvatim i nikada neću moći da razumem. To je kao kada bi ja tražio izvinjavajuće razloge za Batu Gašića.
Pa, vi kažete – Skupština je mesto gde se o tome odlučuje. Pa, nije Bata Gašić to u Skupštini izgovorio, izgovorio je u Trsteniku, u krugu fabrike. Šta to znači? Sme da izgovori u krugu fabrike u Trsteniku, ali ne sme u Skupštini? Kao, rekao sam na tviteru, nisam rekao u Skupštini. Pa ti si javna ličnost, ne smeš tako nešto da izgovoriš, to je sramota.
U svakom slučaju hvala vam još jedanput na ovome. Mislim da smo imali odličnu raspravu, da smo jednu važnu stvar za Srbiju danas uradili i pokazali šta je to što u Srbiji ne sme da se događa u budućnosti, makar nam se to i na današnji dan dogodilo. Nadam se da će od sutra i vaše poslanici i vaši potpredsednici voditi mnogo više računa kao što sam siguran da će i oni ljudi iz svih vladajućih stranaka posle svega kroz šta je prošla i Vlada i Bata Gašić i posle rekao bih jednodušne osude, celokupne javnosti da će sve imati više vremena da razmišljaju o posledicama reči koje izgovaraju.
Još jedanput hvala, a što se izbora tiče ljudi uvek znaju i najbolje ocenjuju. Umeće da ocene i vas i nas. Hvala vam najlepše.
Malopre, draga Nataša, ste rekli da to što je na internetu, što je na Tviteru, da to nema veze, a sada se pozivate na internet. Pa jel ima veze ili nema veze? Jeste li bili za ostavku ili ste bili za razrešenje? Hajte mi samo kažite konačno.
Dakle, hvala vam na tome. Da se vratim na ono što je ozbiljan deo. Prihvatam to, nemam vremena da čitam stenogram sa sednica. Nemojte da se ljutite i ma sa koliko eventualno cinizma izgovarali to da li neko mnogo radi. Da, radim i nemam vremena za to. Ali kad god sam u Skupštini vidim da jedni drugima govore i pri tome ni na koji način ne želim da aboliram poslanike moje stranke kao ni sve druge. Ali ovo o čučanju nisu izgovorili poslanici moje stranke, nego poslanici vaše koalicije. Ove uvrede danas ženama uputili su poslanici vaše stranke i koalicije, a ne mi.
Dakle, samo vas molim, ja sam Zorana Babića javno kritikovao i rekao da je to strašna glupost kada je pričao o petoj koloni. Pozvao lidera vaše stranke i rekao – izvini za ovo, ovo je nedopustivo u Srbiji.
Vi danas ni posle mojih pedeset puta ponovljenih molbi da osudite prostačko, nevaspitano i nepristojno ponašanje vaših poslanika, vaših kolega, vaših stranačkih drugova, vašeg potpredsednika stranke, vi to ni posle svega toga niste uradili. E, u tome je razlika. Mi to možemo da presečemo i ja to mogu da presečem, vi to ne možete. Zato što je politika vama važnija od toga, a meni od budućnosti Srbije nema ničeg važnijeg i to smo i ovim danas uspeli da pokažemo.
Dame i gospodo, uvaženi narodni poslanici, budžet je najvažniji zakon o kojem govorimo u toku jedne godine. Budžet je knjiga kroz koju se prelamaju sve naše političke, ekonomske, odluke o socijalnoj i svim drugim sferama. Budžet kao najvažniji zakon je i prilika da vidimo kakve smo rezultate postigli, šta je to što je bilo loše, šta je to što je bilo dobro, šta je to što moramo da uradimo da bude bolje u narednom periodu.
Danas nisam, nažalost, mogao od početka, zbog obaveza koje sam imao kao predsednik Vlade, da prisustvujem od početka ovoj raspravi. Veoma mi je žao, ali sam spremio izlaganje i pokušaću da sažmem sve ono što je najvažnije u ovom Zakonu o budžetu i šta je ono što smatram veoma važnim i pokušati da odgovorim na stručne primedbe koje je izneo Fiskalni savet, a da ne govorim mnogo o pohvalama koje su uvek dobrodošle i koje su retke od Fiskalnog saveta.
Zašto sam ovo rekao? Ovo sam rekao zato što u našoj javnosti teško je pohvatati sa koje strane dolaze kritike, jer postoje dežurni kritizeri, a ono što je rekao veliki Ruzvelt, to je da slava nikada nije na njima, već je slava na onima koji su u areni, koji se bore, koji su umiveni i blatom i znojem i krvlju, ali koji svakoga dana rešavaju probleme i koji se bore, a ne oni koji svakoga dana dobacuju kao kibiceri, a rezultat im je nikakav.
U skladu sa tim, imam jednu dobru vest za vas. Konačno, noćas, dobili smo iz Vašingtona potvrdu za „Koč Er“ i za mogućnost da našim avionima, dakle, našim avionom i naša posada, da lete za SAD, i to će biti … (Aplauz.) Ja ovde držim taj papir. Noćas je izdat i to je prvi put da ćemo našim avionom i da će naša posada moći da leti za SAD posle gotovo 30 godina.
Mislim da to dovoljno govori, a morate da znate, da u ovakvim uslovima, gde terorizam ozbiljno nagriza sistem savremenog sveta, nije lako dobiti te dozvole i da je to ozbiljno priznanje za našu državu i po pitanju bezbednosti i sigurnosti, ali i po pitanju profesionalizma najbolje kompanije u regionu, govorim o avio prevoznicima kao što je „Er Srbija“ i najboljeg i najbrže rastućeg aerodroma u regionu i malo šire od ovog regiona, čak rekao bih u centralnoj i istočnoj Evropi, a to je Beogradski Aerodrom Nikola Tesla.
Šta je važno sa Zakonom o budžetu? Mnogi govore da li je restriktivan, da li je razvojni. Svaki budžet mora da bude razvojni, ali mora da drži fiskalni deficit pod kontrolom. Ovaj budžet, ja bih da definisao kao dobar, kao dobro odmeren, kao dobro pripremljen i kao pomalo konzervativan.
Šta to znači kada kažem pomalo konzervativan? To znači upravo ono što je naglasio Fiskalni savet, gde sam saglasan sa njima i hvala im na toj veoma dobroj oceni, a to je da su prihodi dobro izračunati, a ja ću pred vama da kažem da nisu konzervativno svi izračunati. Oni su rekli da nije bilo ni poliranja, ni ekstra poliranja, da se tako radi budžet, da se tako rade prihodi, a ja ću vam reći da smo mi pokazali nešto što je veća ozbiljnost i bolja pripremljenost i drugačiji odnos nego što je postojao ikada ranije, što se vidi i po rezultatima, u krajnjoj liniji, postignutim u 2015. godini, na koje ću se nešto kasnije vratiti.
Naime, izneli su oni neke sumnje na rashodnoj strani, doći ćemo do toga, i pročitaću vam sve, svaki dinar kako će da se potroši po garancijama, plaćanja po garancijama budžeta i to gde i kakve subvencije ćemo pojedinim firmama da damo, u dinar, da ne bi bilo bilo šta što je netransparentno ili nešto što ostaje kao tajna.
Ali, ono što je veoma bitno kod prihoda, želim da vam kažem da smo mi u oktobru zahvaljujući našim dobrim odlukama i digitalizaciji koju smo na vreme krenuli da provodimo i uvođenju i 4G mreža itd, uspeli da naplatimo 13 milijardi dinara, odnosno 105 miliona evra od najvažnijih telekomunikacionih kompanija u Srbiji. Mi taj novac nismo uzeli. Mi smo ih iznenadili time što smo ih zamolili, Rasim ih je zamolio, da nam ne uplate taj novac i da nam taj novac uplate tek u 2016. godini.
Ljudi nisu mogli da veruju. Ljudi i sa protestantskom etikom iz Norveške su pozvali moj kabinet i pitali da li gospodin Vučić zna o čemu se radi, zašto nećete novac odmah, to je vaš novac? Ja sam se javio i rekao sam – zato što hoćemo ne da prikazujemo idealne bilanse ili ne znam kakve i hoćemo da uštedimo i taj novac kasnije da trošimo. Ljudi su me tri puta pitali, ne verujući da je to moguće.
Tako da, mi te prihode u budžetu uopšte nismo prikazali. Nemojte samo opet da nam pričate kao cele prošle godine o one-off pejmentima ili jednokratnim plaćanjima koje smo imali u budžet, a mi smo ih za ovu godinu predvideli 28 milijardi manje, ako ste primetili. Ja vam kažem da neće biti ni pet milijardi manje. Dakle, imaćemo više od 20 milijardi samo po tom osnovu više na prihodnoj strani nego što smo predvideli. Ali, ja volim kada predvidimo uvek manje. Ja uvek volim da predvidimo lošiji rezultat, a da on bude bolji. Vratićemo se na to.
Dakle, mi ćemo u januaru imati 13 milijardi koje možemo svakog dana da dobijemo jer smo tako zamolili ljude iz telekomunikacionih kompanija da nam uplate. A, kao što vidite u Predlogu zakona o budžetu, tih 13 milijardi nema nigde, ne postoje. Tih 13 milijardi nama će da služe kao dodatni prihod i kao obezbeđenje od onih rashoda, od onih bojazni o kojima ću kasnije da govorim, jer postoje dve važne stvari zbog kojih, naravno, imamo određene strahove i čini mi se da svako u Srbiji zbog te dve stvari ima strahove. Te dve stvari, evo, da odmah kažem, jesu racionalizacija javnog sektora, hoćemo li biti sposobni da sve provedemo u delo, i tu je potpuno u pravu Fiskalni savet oko te vrste straha. Druga vrsta straha jeste 17 preduzeća, posebno 11 preduzeća koja smo uspeli da uništimo u prethodnih 30 godina, razorili i sada moramo da ih rešavamo.
Ja ću vam navesti samo primer jednog preduzeća da nam neko ne bi pametovao, pošto vole ljudi koji se bave javnim poslom, posebno u politici, da sole pamet, a da ne ponude nikakvo rešenje, nađite nam, ko Boga vas molim, za RTB Bor. Sve genije molim da nam pomognu da nađemo rešenje za RTB Bor. Kada je cena bakra 4,5 hiljada umesto sedam hiljada, koliko smo imali, kada sve cene commodity u svetu padaju, kada je brent nafta 39,02, kada nam iron-ore takođe dramatično ponovo pada.
Samo molim ljude da nam pomognu oko toga, jer ja vam sada kažem, imaćemo ozbiljne probleme, jer mi ne možemo da ugasimo RTB Bor, ne možemo da zatvorimo RTB Bor, to se od nas traži ili se očekuje od nas. Ja vam sada kažem – ne možemo da zatvorimo jer time zatvaramo celu istočnu Srbiju i ceo jedan grad.
Dakle, to su dva rizika koja postoje. Upravo zato smo se mi obezbedili ovim dodatnim prihodima koje vi ovde uopšte ne vidite. Zato smo to radili na ne uporedivo ozbiljniji način i zato smo se uvek spremali, zato sam više puta govorio da sam veći MMF od MMF-a i zato ja volim Fiskalni savet, jer je Fiskalni savet, citiraću ih, prošle godine saopštio da će deficit, kada smo predvideli da će deficit da bude 192 milijarde dinara, oni su izašli i rekli da je bojazan da će deficit da bude 230 milijardi.
Naš deficit sa svim ovim što preuzimamo, dugove bivšeg režima, koji su nam ostavljeni, od dugova prema NIS-u, od dugova prema „Gasporomu“ iz „Petrohemije“, od dugova koje nam je bivši režim napravio prema vojnim penzionerima, sve ćemo to da preuzmemo ove godine, dobar deo tih dugova da platimo i sa svim tim deficit, ne da neće biti 192 milijarde, već sasvim sigurno neće preći 80 milijardi, ako se ne varam, i to sa svim ovim plaćanjima.
Čekajte, umesto da bude 230 milijardi, a imamo ovde govore svih poslanika od prošle godine, interesantno, videćete neverovatnu pravilnost da su sve promašili šta su govorili. Sve što su im bile bojazni ništa se nije ostvarilo i gotovo sve ono što sam rekao ostvarilo se bolje i u većem obimu od onoga kako sam najavljivao. Dakle, sa 230 milijardi, nije 230 milijardi, već je sa svim ovim preuzimanjem, bez preuzimanja duga prema Rusima, bez plaćanja duga prema Rusima i bez plaćanja tog duga prema vojnim penzionerima, naš deficit ne bi bio ni 61, 62 milijarde, dakle više nego trostruko manje od onoga što bi bilo dobro, od onoga što je MMF odobrio.
Dakle, to su vam precizni podaci, tu nema igre, tu nema laži, tu nema prevare. To su podaci koje čitate, to su podaci koje konstatuje Međunarodni monetarni fond, Svetska banka, EBRD, EIB i svi ostali. Zato je Srbija tako hvaljena. Zato što ima javne finansije, po prvi put, još neka apoteka, ali blizu su da budu kao apoteka. To su stvari koje smo uspeli da postignemo.
Šta su rezultati koje smo napravili i šta je ono za šta mislim da je sledeća godina od ključnog značaja? Mi smo uspeli da postignemo posle tri od šest prethodnih godina, od toga je najgora bila 2009. godina sa 3,4% padom društvenog proizvoda, dakle negativnim rastom od 3,4%, što je dramatično… Kada imate veći minus od 1% je dramatično, a kada imate minus 3,4, to je katastrofa za zemlju. To se dogodilo 2009. godine i još dve godine smo imali pad, 2013. godine smo imali rast, ali smo imali lošu, zbog poplava i zbog naših problema sa minus 1,8%, 2014. godinu. Tada smo krenuli u smanjenje fiskalnog deficita. Dolazimo do prvog rezultata velikog. Zemlju izvlačimo iz recesije i stalnog pada društvenog proizvoda. Zemlja će na kraju godine imati plus 0,9, plus 1%. O čemu se radi?
Podsetiću vas, prognoza MMF-a, prognoza svih poslanika i svih ljudi iz bivšeg režima bila je da će biti minus jedan, minus 1,5 i Fiskalni savet je to govorio. Rekli su biće vam 2015. godina minus jedan, minus 1,5, maksimalno dobro minus 0,5. Mi smo uspeli da dođemo do plus jedan. Zašto je ovo za građane Srbije dobra vest? Zato što u naredne četiri godine garantujem građanima Srbije da nijednom nećemo imati manje od plus dva, što znači dinamičan rast, veliki rast, brže zapošljavanje, i to znači dalje smanjenje nezaposlenosti, znači veće plate i veće penzije.
Mi smo potpisali Sporazum sa MMF-om da tri godine ne menjamo plate i penzije. Mi smo posle samo godinu dana uspeli da krenemo u povećavanje penzija za 60% penzionera, a za 40% penzionera u malo i delimično vraćanje onoga što smo morali da oduzmemo da bismo sačuvali fiskalni deficit pod kontrolom. Isto smo to uradili sa platama u javnom sektoru. To je redak uspeh. Uspeli smo da izvedemo zemlju iz recesije, da je uvedemo u godine dinamičnog rasta.
Očekujem da 2016. godine bude preko 2%, 2017. godine da ide preko 3% i ako bismo uspeli 2018. i 2019. godinu da držimo na istom nivou, onda bismo velikom brzinom i značajno ubrzanje bismo postigli na pristizanju zemalja Evropske unije koje su razvijenije od nas i koje ne mogu da imaju takav rast. Rumunija je imala najveći rast od 3,8%. Ne mogu da imaju i zemlje koje nisu članice Evropske unije, poput Švajcarske, jer oni kad imaju plus 0,5, to je ogroman rast. Male zemlje mogu da imaju sa malim brojem stanovnika veći rast. Mi nismo mala zemlja, mi smo srednja zemlja po veličini, po teritoriji i po broju stanovnika. U poređenju sa drugim zemljama EU taj rast je ogroman od preko 3%. Ako ga budemo držali više godina, Srbija je na izvanrednom putu i dugo, dugo, dugo se neće suočavati sa problemima ekonomske krize. Mi krizu ne možemo da vidimo, ali rizik i dalje vidimo u racionalizaciji javnog sektora i rizike vidim u okviru ovih najvećih preduzeća koji zapošljavaju 21.000 ljudi, ali ne samo zbog zapošljavanja 21.000 ljudi, već i zbog toga što ta preduzeća tretiraju neke naše najveće resurse, predstavljaju neke od naših najvećih aseta, poput RTB Bora. Dakle, to su stvari oko kojih ćemo morati da vodimo računa u narednom periodu.
U ovoj godini uspeli smo da popravimo poslovni ambijent, sa 91. mesta naša Srbija pomerila je poziciju na 59. mesto. Podsetiću vas da sam o tome govorio u Narodnoj skupštini i da sam vam to obećao. Neki su mi se smejali. Mnogi su mi se u javnosti smejali, govorili da je to nemoguće, da to nije istina, ali dobar tim koji su vodili, po tom pitanju, ja sam se borio i kontrolisao, Zorana i Vujović uspeli smo da napravimo neki pomak. Kažem vam, u sledećoj godini pokušaćemo da uđemo u prvih 40 zemalja u svetu.
Uspeli smo u mnogim oblastima da napravimo napredak. Da li ste primetili da smo svaki dan slušali o tome kako nam nedostaju direktne investicije, posebno strane direktne investicije? Uprkos činjenici da je ovo godina fiskalne konsolidacije, kada ne možete da očekujete veliki priliv stranih direktnih investicija, ovo je bolja godina nego prošla, bolja nego pretprošla, biće nam investicije na nivou milijardu i 500 do milijardu i 600 miliona. Imali smo zaključno sa desetim mesecom milijardu i 372 miliona.
Dakle, govorim vam sve, kao što vidite, veoma, veoma precizne cifre oko kojih nema bilo kakvih laži, prevara ili drugačijeg viđenja stvari.
Postigli smo velike napretke u razvoju infrastrukture, saobraćajne mreže i mislim da je tu napredak daleko očigledan za ljude po mnogim selima, zaseocima, ali ono što je važno za naše pozicioniranje u Evropi i svetu jesu glavne putne mreže, koridori, auto-putevi, železničke pruge.
Da krenemo od vazdušnog saobraćaja. Aerodrom „Beograd“ koji je pre samo dve godine vredeo za koncesiju od 30 godina mogli smo da dobijemo od 100 do 120 miliona evra. Danas sasvim izvesno možemo da dobijemo 500 miliona evra, upetostručio je svoju vrednost. Imali smo nacionalnu kompaniju koja je bila šala, ne od uvek, ali u poslednjih dvadeset godina šala za region i za celu Evropu, a danas je ubedljivo najsnažniji nacionalni erlajner u celom regionu, a i šire od toga.
Da bi naši građani mogli da budu dodatno ponosni, letove za Ameriku imaće Srbija i samo još jedna zemlja u regionu. Više niko u regionu nema let za Ameriku. Kad kažem u regionu, ne pričam o zemljama bivše Jugoslavije. Tu niko ne leti za Ameriku, nego pričam o zemljama članicama Evropske unije. Jedna Grčka nema letove za Ameriku, ni iz Atine ne možete da letite za Ameriku, ali ćete moći da letite iz Beograda i moći ćete da letite širokotrupnim srpskim avionima i moći će srpska posada da bude. Ja mislim da je to nešto što jeste za ponos građanima Srbije.
Dalje, da vidimo šta smo uradili oko puteva, da analiziramo, jer kada se otvaraju putevi, ljudi se obično slikaju, ali nikada ih nema na završetku izgradlje tih puteva. Nedavno smo otvorili 27 kilometara auto-puta od Vladičinog Hana do Donjeg Neradovca. U maju mesecu otvaramo 5,8 kilometara Grabovnica-Grdelica. Otvaramo u maju mesecu Ljig-Preljina 40 kilometara, od Ljiga do Čačka. Tu imamo problem, uspeli smo da završimo Ub-Lajkovac 12,5 kilometara, ali nemamo završenu deonicu Lajkovac-Ljig i to ćemo završiti do kraja 2016. i početak 2017. godine.
Sada potpisujemo ugovor za Surčin-Obrenovac da se ne bi išlo iz njive u njivu, jer tu mora da se izgradi i novi most preko Save, to košta oko dve stotine devet miliona evra 17,8 kilometara, dakle, upravo zbog mosta je nešto skuplje. Uspeli smo da se cenkamo i da napravimo da to bude mnogo bolja, mnogo povoljnija cena od one koja je ponuđena na početku i ako to uspemo da završimo, a završićemo prosek Crvena reka-Staničenje-Pirot-Dimitrovgrad, dakle, istočni krak do marta 2017. godine, imaćemo po prvi put značajno više kilometara autoputa nego Republika Hrvatska, koja je podsetiću vas bila čudo. Imaćemo negde oko dve stotine kilometara autoputa više nego Hrvatska. Moći ćete da idete do granice sa Bugarskom, do granice sa Makedonijom, moći ćete do Čačka iz Beograda da idete autoputem, do granice sa Hrvatskom i do granice sa Mađarskom.
Ostaje nam još da produžimo autoput do Požege. To ćemo da završimo do kraja 2018. godine jer je to najteži deo Ovčarsko-Kablarska klisura, ako se ne varam Zorana, to je na nivou oko tri stotine trideset, tri stotine četrdeset miliona evra. Dakle, nije to mnogo kilometara, ali je najteži put, 30 kilometara, ali je najteži mogući put koji mora da se prođe kroz centralnu i zapadnu Srbiju. Izlazimo dakle, s jedne strane produžavamo dole ostatak 107 kilometara prema Boljarima, prema crnogorskoj granici i sa druge strane nastavljamo prema Užicu i prema Višegradu i prema Užicu, Zlatiboru, Novoj Varoši i Prijepolju.
Dakle, to su stvari koje uspevamo da uradimo i veći su nam rezultati i do kraja 2016. godine, dakle, za dve i po godine rada ove Vlade nego u prethodnih 45 godina, za dve i po godine više je urađeno i završeno, nego u prethodnih 45 godina, svidelo se to nekome ili ne.
Što se „Železnice“ tiče, mi nismo napredovali još od 1884. godine kada je kralj Milan kojeg smo naravno, zajedno i sa njegovim sinom uspeli da nateramo da abdicira pošto nismo bili zadovoljni jer je prvi stvorio stajaću vojsku, profesionalnu vojsku, prvi je stvorio i napravio železnicu u Srbiji koja je do pre godinu dana išla istom brzinom kao i železnica u Republici Srbiji 120, 130 godina kasnije, pa smo uspeli da ga nateramo da abdicira. Onda smo mu sina ubili i bacili preko terase na junački način sa sve suprugom njegovom, seme im zatrli, valjda nam nisu dovoljno dobra uradili, nisu nam sačuvali ni Hilandar koji smo već preprodali Bugarima i bugarskom manastiru Zograf, pa smo i tako pokazivali svoju zahvalnost. Ali, ja volim da se dičim ovakvim rezultatima za koje ne možete da pričate da su makete.
Molim sve građane Srbije, otiđite da vidite ovu pistu od 27 kilometara koje smo otvorili između Vladičinog Hana i Donjeg Neradovci. Proverite ove datume o kojima sam govorio zato što nikad nije bio problem u našim stručnjacima, nikad nije bio problem u izvođačima radova, uvek je bio problem u nedostatku finansija, uvek je bio problem u ogromnom fiskalnom deficitu, u tom što smo hteli da varamo izvođače, u tome što smo hteli da varamo javnost. Sada nikoga ne varamo, sve što kažemo u određenom vremenskom periodu uspevamo da završimo.
Radimo prugu Mala Krsna-Palanka 35 kilometara, više na tom delu nećete ići 30 i 20 kilometara na sat već 120 kilometara na sat. Takođe, Ćuprija-Paraćin, takođe otvaramo kroz ruski kredit Stara Pazova-Novi Sad, idemo u izgradnju Budimpešta-Beograd. Pre kraja godine ćemo kamen temeljac, a radićemo druge stvari kada krene prava građevinska sezona. Ulazimo o ozbiljne radove, to je ako se ne varam početkom marta i to su stvari koje po tom pitanju radimo.
To su ozbiljni i to su dobri rezultati, ali ja sam se kako ovim velikim stvarima koje su od ogromnog značaja za našu zemlju, koje nas stavljaju na putnu, infrastrukturnu mapu Evrope i sveta, veoma srećan kada napravimo i sagradimo most u Družetićima, kada izgradimo put u Ljepojevićima posle 70 godina i kada vidite u opštini Nova Varoš srpske seljake i domaćine koji su posle 70 godina, a neki imaju i 85 danas dočekali da vide taj put i kažu da je granulo sunce, onda je to velika sreća i veliko zadovoljstvo.
Nastavićemo, izdvajaćemo još više novca. Manje smo potrošili u kapitalnim izdvajanjima od onoga što smo očekivali, ali ne onoliko manje koliko je to izgledalo, popravile su se stvari u drugoj polovini godine i očekujem da ta izdvajanja budu još mnogo veća u narednom periodu.
Ono što smatram da je veoma važno i gde treba da budemo zahvalni, razume se Ministarstvo finansija, ali i Narodnoj banci Srbije da smo imali inflaciju na nivou od 1,4% u odnosu na 2012. godinu ili 2011. godinu gde je prelazila 12%, što je garantovalo sigurnost i stabilnost za svakog građanina ove zemlje, za svakoga koji je već u Srbiji na priču, na te navike koje smo imali da kukamo svakog dana kako nam se neke cene povećavaju, a onda pogledate i vidite da to nije baš tako.
Kada vidite da na godišnjem nivou, a što nije uvek dobro za nas, mi bismo u Vladi voleli da je inflacija bila četiri do 5%, za nas bi bila bolja u smislu javnog duga, u smislu BDP i u smislu mnogih drugih stvari, ali nismo uspeli da postignemo da ta inflacija bude veća. Za sigurnost i stabilnost uvek je dobro da ta inflacija bude najniža i to smo uspeli da obezbedimo.
Ono što mislim da je veoma važno jeste da otklonimo svaku sumnju po pitanju transparentnosti trošenja novca i to je stvar koja me je zabolela kod Fiskalnog saveta. Pročitaću danas od A do Š svaki dinar kako će da se potroši, da možete to da vidite, da mogu to da vide ljudi iz Fiskalnog saveta, jer niko odavde ne samo da ne krade novac, već se zna svaki dinar u skladu sa ugovorima koji su potpisani, kako se troši.
Dakle, plaćanje po garancijama budžeta 2016. godine reč je ukupno o 32 milijarde 33 miliona. To je tih, o kojima su pričali, gotovo 300 miliona, to nam je deficit da znate, koji je uključen u deficit o kojem smo pričali. Najveća uključenja u deficit je „Srbijagas“, ukupan iznos na kontu 613 i 27 milijardi 15 miliona 692 hiljade, ali je uključen u deficit 17 milijardi i 878 miliona 944 hiljade, „Železnice Srbije“ šest milijardi 957 miliona 756, tu nam je isti iznos koliki je uključen i u deficit, JAT po ugovoru milijardu i 242 miliona i „Galenika“ što za nas predstavlja ozbiljan problem je dve milijarde i 82 miliona. To je ukupno 28 milijardi 162 miliona. Ono što imamo za rezervu je 150 miliona i „Železara Smederevo“ tri milijarde 721 milion. Sve apsolutno precizno, kao što ste videli, ukupno 32 milijarde 33 miliona.
To je ono što su neki rekli da je sakriveno. Da li ovde ima ičega što je trebalo da se skriva ili ne, mi ovo možemo i obrazloženjem, možemo i kroz neki amandman da ubacimo, na bilo koji način možemo to da napravimo, jer se ničega ne stidimo, sve radimo transparentno, radimo dobro za narod, imamo dobre rezultate i svaki dinar hoćemo narodu da pokažemo kako se troši.
I druga stavka, pošto ste rekli da ima nešto netransparentno, želim građanima Srbije da pročitam, da znaju kako se njihovi novci troše. Mi imamo velike ugovore razume se i subvencije prema preduzećima koja su nekada delimično državna, nekada su potpuno privatna, mislim da po tom pitanju gradimo dobru poziciju za Srbiju. Po ovome ćete videti i neke nove fabrike koje dolaze, za neke nove smo odvojili novac u Ministarstvu privrede, gde ih vidite u posebnom razdelu, još o imenima ne možemo da govorimo, ali Šabac dobija jednu veliku fabriku, jel tako Dušane, od 1700 ljudi iz velike i važne zemlje. Vlada Srbije to plaća i plaćamo ozbiljne subvencije za to.
Dobija Novi Sad, što se podrazumeva, desetostruko manje, ali to se valjda podrazumeva, plaća i Novi Sad samo dvostruko manje, ali i Vlada Srbije, Novi Sad za dve fabrike koje treba da zaposle tri i po hiljade ljudi i da to građani Novog Sada znaju i okolnih mesta od Kaća, Futoga, Veternika, Begeča, Rumenke, Kisača i svih ostalih mesta. Dakle, te firme dolaze u Novi Sad. Mi izdvajamo za osam milijardi i 133 miliona.
Dolazi „Teklas“ u Vladičin Han sa 400 plus 400 zaposlenih. Zamislite, pošto smo uspeli sve da uništimo u Vladičinom Hanu prethodnih 30 godina, već od februara meseca radi fabrika u Vladičinom Hanu odmah sa 400 zaposlenih. Mislim da je to veliki pomak, mislim da je to velika stvar. Da vam to pročitam u novcu, za kompaniju „Hadčinson“ u Rumi ako se ne varam 60 miliona, „Mita Jurop“ 437 miliona 500 hiljada, „Teklas“ automobilska industrija koja dolazi u Vladičin Han, upravo ovo o čemu sam vam govorio, za to izdvajamo 106 miliona 832 hiljade. Kao što vidite, sve u dinar se zna i nema tu priče da li ide ovamo ili onamo. „In konekt“ 98 miliona 750 hiljada, „En Si Ar“, to je američka IT kompanija koja ovde zapošljava veliki broj ljudi, već imaju zaposleni 1300 ljudi, 250 miliona.
„Strejt nova“ 175 miliona, to je veliki broj ljudi, hiljadu i 400 zaposlenih, ako se ne varam, ukupno za Obrenovčane, za ljude koji su bili pogođeni onim katastrofalnim poplavama, a već smo u Krupnju našli turskog investitora koji je zaposlio, bio je plan 100 ljudi, već 200 ljudi zapošljava i verujem da smo time najveći problem Krupnja uspeli da rešimo uz sve ono što smo uspeli da izgradimo i napravimo. „Karina moda“ 82.500 hiljada, „Masterplast“ 87.500, „Mitros Flajšvaren“ 245 miliona, „Tigar tajers“ Pirot 937 miliona, „Trak lajt“, koji mislim da bi trebalo da ide u Ćupriju, ako se ne varam 125 miliona, „Peka cevaring sistem Smederevo“ koji je već zaposlio preko 1000 ljudi, očekujemo da ide na preko 2000 ljudi, dakle to nam je bila neka „bek ap“ varijanta za Železaru, pa smo to srećom uspeli, „Fijat“ 650 miliona, ukupno osam milijardi 413 miliona 325 hiljada.
Ja mislim da smo sada sve nedoumice razjasnili, sve ono što neko nije razumeo ili nije moglo da se pročita, da je danas svima sve oko toga jasno.
Ja sam spremio i neke druge delove i mnoge druge stvari, pošto sam video kritiku da neće biti gotov Narodni muzej. Narodni muzej u 2016. godini u Beogradu mora da bude gotov, a sa izvođačem se dogovara da se samo jedan mali deo novca isplati početkom 2017. godine, a milijardu je već izdvojeno za 2016. godinu.
Dakle, samo hoću da vam kažem da sve ono što nismo uspeli da postignemo u deceniji ranije, u svemu onome u čemu kaskamo, u svemu onome u čemu kasnimo, da smo to uspeli da napravimo. Zato mi je ponekad čudno da pored ovakvih dobrih rezultata, a poslednje vesti govore, ekonomija Srbija - veći optimizam u očekivanjima privrednika za 2016. godinu, da više od 60% malih i srednjih preduzeća i preduzetnika u Srbiji imaju pozitivna očekivanja poslovanja u 2016. i šef Evropske komisije u Beogradu, a sutra vam ovde dolazi Johanes Han, komesar za proširenje EU, pa ćete i od njega to moći da čujete. Majkl Devenport danas kaže - Srbija je mnogo uradila, čestitam joj, mnogo je postigla u procesu evropskih integracija, čestitam joj na tome. Srbija mora da nastavi sa reformama kako bi se još brže otvarala poglavlja u budućnosti.
Želim da čestitam građanima Srbije koji su verovali u politiku Vlade Srbije. Želim da se zahvalim mnogim ljudima u Vladi koji su vredno radili, da se zahvalim svim koji su podržavali, jer 2015. godina ostaće zapamćena kao godina u kojoj smo zemlju uspeli da sprečimo od bankrotstva i da napravimo fiskalni deficit, dramatično smanjenje, godina u kojoj smo uspeli da iz recesije napravimo veliki preokret i zemlju uvedemo u dinamičan privredni rast i predstoje nam godine još većeg i mnogo dinamičnijeg rasta od 2015. godine.
Ova godina će ostati upamćena po tome da smo uspeli da popravimo svoju poziciju na „duing biznis“ listi Svetske banke za 32 mesta. Ali, ova godina će ostati upamćena i po velikim uspesima i po tome što smo uspeli da odbranimo i sačuvamo i naše nacionalne, vitalne nacionalne i političke interese da danas nismo genocidni narod, da smo OEBS-om predsedavali na najozbiljniji mogući način, da smo uspeli da sačuvamo svoju poziciju, poziciju celovite i suverene Srbije i u UNESKO-u, da smo makar to se nekome ne sviđalo, ja mislim da je to bilo važno, posebno što je to pokušano političkim, delimično političkim nasiljem i bez konsultacija sa Srbijom da bude provedeno u delu, da smo uspeli da svoju zemlju sačuvamo, da očuvamo regionalnu stabilnost, da popravimo odnose sa našim komšijama i Bošnjacima i sa svima ostalima, a ovo govorim pre svega zbog 20-godišnjice Srebrenice, da smo uspeli da sačuvamo najbolje moguće odnose i da napravimo dobar ambijent za još brži, za još uspešniji, još veći razvoju u 2016. godini.
Ovaj budžet upravo zato je ozbiljan, odgovoran, upravo zato smo jedan dobar deo novca sačuvali koji nam je na prihodnoj strani sakriven, a tek nam predstoje razgovori sa javnim preduzećima da pokušamo da one milijarde koje smo ovde predvideli da nećemo da dobijemo da ih takođe imamo. Pred nama je teška odluka sutra, teška i veoma odgovorna odluka oko „Telekoma“. Imamo poslednji sastanak sa privatizacionim savetnikom. Tu bih se zahvalio samo malom broju ljudi koji su se ponašali odgovorno jer svi ostali su to koristili za političke spletke, za političke napade, a da o ekonomiji pojma nisu imali da ništa nisu želeli ni da govore.
Ali, valjda je to kada Srbiji…Sve sam razumeo kada neko nešto hoće da kaže protiv naših političkih partija, ali nikada nisam mogao da razumem kada neko nešto radi da bi napakostio Srbiji kada loše govori o „Er Srbiji“, kada loše govori o našim putevima, kada loše govori o onome čime bismo mogli da se ponosimo, o onome što smo dobro uradili i dobro napravili, kao i kada neko samo čeka da se pojavi neki lošiji rezultat da bi sa tim mogao da izađe u javnost i upravo zato me je čudilo to da se u 21. veku potpaljuju lomače taštine baš onako kako je u Firenci rađeno u 15. veku i da se i na mnoge ministre i mnoge ljude u Vladi baca svakojako kamenje i da se samo čeka kad i kako, i na koji način to sve treba da se slomi i da se sve raspadne.
Srbija je u prethodnom periodu, ne zaboravite, uspela da sačuva punu stabilnost. Ovo je jedina zemlja u regionu u kojoj nije ispaljena nijedan patrona suzavca u prethodnoj godini ni na koga, na bilo koga od nas, na bilo koga od vas, bilo koga drugog, ni na jednog migranta, ni na koga.
Srbija je sve to uspela da uradi. Apsolutni mir, potpunu stabilnost da sačuva uprkos, rekao bih, svim najavama, uprkos svim lošim i negativnim prognozama. Uveren sam da će Srbija u 2016. godinu ući sa dobrim vestima, da ćemo otvoriti poglavlja u Briselu, jer i to je važno da dovođenje investitora. Moraćemo još napornije, još bolje da radimo i živećemo u modernoj, pristojnoj i uređenoj zemlji.
Uveren sam da je lekcija koju svi crni gavrani naučili u Srbiji, politički crni gavranovi koji su ovde, a kasnije ću, spremio sam se ozbiljno za današnju raspravu, pročitati šta su nam i govorili – koliko puta ćemo da imamo rebalans. Prvi put posle 43 godine nismo imali rebalans budžeta ili da budem još precizniji, prvi put posle toliko godina nismo imali niže prihode i nismo imali veće rashode. Naprotiv, imali smo niže rashode, a imali smo veće prihode prvi put posle toliko godina i to je veliki uspeh. Ja i vama čestitam na tome. Čestitam i na poverenju koje ste imali.
Samo ne zaboravite jednu stvar. Uvek izlazimo pred građane i javnost sa konzervativnim procenama i sa slabijim procenama od onoga što će da se dogodi. Na kraju, podsetiću vas, ispostavilo se da sam bio u pravu kada sam pred vama govorio da će rast ove godine biti između plus 0,5 i 1%. Niko drugi to nije govorio.
Sada vam kažem – ići ćemo preko 2%. Budemo li imali sreću, a za to je potrebna i sreća da „H bis“ uđe u Železaru smederevsku i da krene u fabriku šavnih cevi i da pokrene proizvodnju sa 1,4 miliona tona na pet miliona tona, taj naš rast biće mnogo veći od 2%. Biće mnogo veći i od 3%, a 2017. godine i preko 4% i za to nam je potrebno… Kažem ne zavisi sve od nas. To dobrim delom zavisi i od sreće. Mi smo uradili sve što smo mogli u razgovoru sa ljudima iz „H beja“. Zamolio sam i predsednika Šija Ši Đi Pinga i predsednika Vlade Li Kećanga da nam po tom pitanju pomognu. Ako bismo to uspeli da završimo uz ovaj evropski put koji je veoma važan za taj invest, kreiranje celokupnog investicionog okvira uz dobijanje „tolings heme“ 155 dolara po hiljadu kubnim metara gasa za Azotaru i MSH, ja sam siguran da za Srbiju nema zime. Važno je da mi sačuvamo mir i stabilnost, da ne dobiju podršku oni koji su nam se pozivali ovde na različite scenarije nemira i haosa i svega drugog, gde je Srbija na vrlo dobrom putu. Ne volim da koristim bolje reči i uz vašu podršku i uz vašu pomoć siguran sam da i sledeće godine možemo da se nadamo još boljim rezultatima i ako vam neću obećati da sa sigurnošću rebalansa neće biti, ali čćemo gledati da ga ne bude. Gledaćemo da ga ne bude i da pokažemo da smo dobro isplanirali, a moraćemo da molimo i da radimo mnogo više u narednoj godini i sa lokalnim samoupravama jer one moraju da smanjuju svoje deficite i lokalne samouprave moraju da se ponašaju mnogo odgovornije.
Još jedanput želim da se zahvalim svim narodnim poslanicima na dobrim, konkretnim i iscrpnim diskusijama. Da se zahvalim i gospodinu Markoviću na tome što je primetio, ono što bi u svim drugim zemljama bili veliki događaji, kod nas to traje jedan dan, a onda nekako kao gavranovi treba da govorimo samo o lošim stvarima. Svejedno, ne možete zaustaviti one koji rade. Jer, znate, koliko god da vas ometa onaj koji gleda sa tribina, može da vas gađa novčićem, može ponekad i da pljune, može da uzme i busen trave, šta god da uzme, kako god da uzme, ako ste vi odlučni da idete napred, ako ste odlučni da se borite i ako ste odlučni da radite vredno, u tome ne može da vas zaustavi. Srbija je odlučila da ide napred i Srbija će biti pristojna, moderna i uređena evropska država. Hvala vam.
Uz zahvalnost vama, gospodine Krkobabiću, na podršci, želeo bih samo nešto da kažem, pošto smo prihvatili, nevezano za to što moramo da otplatimo stare dugove za vojne penzionere, za njih 57 - 60.000, dakle, mi smo prihvatili da je to bila greška države 2007, 2008. godine i tadašnjeg ministra odbrane. To znači da je za tih 60.000 za nekih 6% uvećana penzija.
Ono što je veoma važno i pokušaću da budem konkretan, oko RTB Bora ne znam šta bih vam rekao. Vrlo su teški uslovi i teško je napraviti dobar rezultat sa ovakvom cenom bakra u svetu.
Toliko je teško to napraviti, a kada to imate, onda imate i nervozu i nezadovoljstvo ljudi, a državi se samo gomilaju dugovi. Mi danas ne možemo, da budemo iskreni, ni da prodamo, ni da privatizujemo RTB. Ja sam razgovarao u Americi sa najmoćnijim hinjovim kompanijama, ali oni zatvaraju rudnike bakra, kao što se zatvaraju čeličane. Ne znam da li imate informaciju da su Košice 50% spustili svoju proizvodnju, a 15% ljudi otpuštaju. Dakle, čeličana koja je važnija od naše, upravo zbog cene čelika koja je na najnižem istorijskom nivou, kao i cena bakra, kao i cena nafte, kao i mnoge druge probleme koje imamo upravo zbog toga, naročito u prodaju sirovina u kojima smo mi kao zemlja bogati.
Nisam siguran da to na najbolji mogući način koristimo, ali nisam siguran ni da ne koristimo. Dakle, prosto, za nas je teška situacija, i potreban nam je strateški partner, ne možemo da ga nađemo. Neću da prihvatam to kao neuspeh Vlade, i zato sam rekao prema svima - super, pomozite nam ako možete. Ja vam kažem – ne može, jer ne možete da nađete nikog u svetu ko će u ovom trenutku da uđe u to iz prostog razloga što su takvi uslovi na tržištu i što je tako i toliko teška situacija.
Dakle, to su naši realni i objektivni problemi sa kojima ćemo da se suočavamo. Zato sam rekao da taj deo o kojem je govorio Fiskalni savet razumem, jer kad počnu svi da govore – e, 17 preduzeća niste završili. Pa, vi ste ih završili tako što ste ih uništili, ne govorim o vama, nego o onima koji takve primedbe daju. Vi ste ih završili, uništili ste ih u prethodnih 15, 20 ili ne znam, koliko godina. Ostalo je onda nekome da to gleda šta će, kako i na koji način da nam popravi.
Što, da nam niste ostavili Železaru koja je mogla da radi, ili u kojoj je sve cvetalo od posla? Što, da nam niste ostavili stočni fond i krave koje su progovorile, toliko im je dobro bilo. Pa, ništa od toga nam niste ostavili. Neko je mora svim tim da se bavi i neko danas mora da rešava te probleme da bi Srbija mogla, kao što sam rekao, da bude moderna i normalna zemlja.
Vi ste rekli da se daje novac i našim investitorima. Daje se, Milane, daje se i rađe ga i lakše dajemo našim ljudima nego strancima, ali hajde da postavimo stvari objektivno. Stranci lakše donose tržište koje nije samo tržište Srbije, već tržište zapadne Evrope, tržište Evro-Azijske unije, Rusije, Belorusije, Kazahstana i Jermenije. Takođe i Turska, i Turci dolaze sve više i dobrodošli su u našu zemlju, pre svega zbog evropskog tržišta. Nadam se da će sada u još većem obimu dolaziti u Srbiju zbog Ruskog tržišta.
Ne radujemo se ničim problemima u odnosima. Naprotiv, svuda se trudimo da ih napravimo da to budu najbolji mogući odnosi i da mi utičemo koliko možemo da se tenzije smire. Ali, vam sada kažem doći će nam više od stotinu kompanija iz Turske naredne godine zato što imaju ugovorenu proizvodnju i ugovorenu prodaju na ruskom tržištu, više ne mogu to da rade iz Turske. Pitanje je dana kada će to Rusi da zaustave sa nekim drugim zemljama koje su bliske Turskoj, a za Srbiju znaju da im je sigurna. To opet zavisi od nas da to završimo.
Što se tiče domaćih ljudi, mi imamo probleme sa garancijom, probleme sa empielovima, ljudi koji ne razumeju, to su nenaplativi krediti. To je ono iz prošlosti gde smo uzimali kredite koje banke ne mogu da naplate i zato našim preduzećima traže posebne koleterale, da traže dodatne garancije. Mi ćemo svakome ko ponudi iste uslove, čak i nešto slabije uslove od domaćih kompanija, da pružimo mnogo više nego što ćemo da pružimo strancima. To, nažalost, Milane, jednostavno nije slučaj.
Mi se i dalje suočavamo sa tim samoupravnim genom, gde svakoga dana moramo da objašnjavamo da mi čuvamo neka mesta i da neko čeka da mu neko pozvoni na vrata, da mu neko da posao. Jer, kod nas ne postoji razvijeni preduzetnički duh. Najčešća primedba koju svi mi u kampanji čujemo je – e, pa ja čekam posao, završio sam to. Zašto ga čekaš? Da li ti je zabranjeno da osnuješ kompaniju? Nikad lakše. Treba ti 24 sata. Ni toliko. Uradi, ali kod nas je dobar posao samo onaj koji je u državnoj svojini, samo ako radite nešto u državi, ako je nešto u javnom sektoru, e, onda nam je to zagarantovano.
Suština privrede i napredne ekonomije je u privatnom sektoru, u tome da se rizikuje. Mnogi kažu da su Amerikanci uspeli zato što oni koji su dolazili iz Irske, pre svega, ali i Poljske, Nemačke, Holandije, svih naših evropskih zemalja, da su to ljudi koji su imali taj „riski džin“, i da su i danas zato i danas imaju najuspešniju ekonomiju upravo zbog toga.
Mi smo sebe, tamo 50-ih, 60-ih godina, uspeli smo da uništimo taj preduzetnički duh, 90-oh smo uspeli da uništimo radne navike, i ono što danas radimo je kuknjava svakodnevna. Svaki dan je samo možemo li da zaplačemo i hoće li država negde da reaguje. Ne može država da reaguje na sve. Kada se budemo naučili, kada budemo napadani zbog toga što je država reagovala i nekome pomagala, jer za to je morala od nekoga da uzme novac, tada će Srbija biti neuporedivo uspešnija nego danas.
I oko toga, ja ne volim da se udvaram nikome, te neću da iskoristim to ni za dodvoravanje vama ni za dodvoravanje narodu, niti bilo kome drugom, za ljude koji govore, jer u Srbiji nikada nije bilo dobro. U Srbiji nikada nikome nije bilo bolje. Uvek smo pričali o tom boljem, još od 1804. godine, od početaka stvaranja moderne srpske države i nikad nam nije bilo dobro i nikad nam nije bilo bolje. A bogami bilo je, nekad je bilo lošije, nekad je bilo bolje.
Mada ću da vam kažem da mislim da je mnogo bolje iako to još svi ljudi nisu osetili. Neki će da osete manje, neki će da osete više. Stanje javnih finansija je stabilno. Naše javne finansije u odnosu na brlog koji smo nasledili, danas predstavlja apoteku. Uspeli smo privredu da pokrenemo i da od minusa i od prognoze sa minusom od jedan, minus jedan i po, da dođemo do plus jedan, a kažem vam u naredne četiri godine nijednom nećemo biti ispod plus dva posto.
To su velike stvari za jednu zemlju. Ako sagledate broj kilometara koji smo napravili auto-puta, ono što će uslediti u 2016. godini i što ćemo da završimo do marta 2017. godine samo u auto-putu je to gotovo 200 kilometara. Pa, računajte da vam prosečno kilometar auto-puta košta ne manje od sedam, osam miliona evra, negde i mnogo više. Negde je to naravno i manje, ali je prosečno svakako iznad osma, deset miliona evra. Pa, kad otvorite 30 kilometara onda znajte, hajde ovo je bila lakša deonica, ali kada otvorite 30 kilometara Požega – Preljine, to košta 300 miliona i preko 300 miliona evra. To su ogromni novci koje država daje, koje država izdvaja. To je ogroman napredak, samo što to mnogi ne žele da vide, zato što je važnije da se živi u nekakvom rijalitiju i samo da govorite loše stvari.
Znači, moći će neko da govori šta god hoće, ali će imati konkretne rezultate koje ne može da izbriše. Zato kažem, stanje u državi je mnogo bolje. Da li su svi građani to osetili? Pa, nisu. Da li će to uvek svi da osete? Pa, neće, taj boljitak će uvek da osete oni najvredniji, oni koji su najstrpljiviji, oni koji su najmarljiviji, najradniji i uvek će biti uspešniji od nekih drugih i to nema nikakve sumnje. To je narodni kapitalizam, to je život. Nikad nisu svi bili isti i za uravnilovku, valjda smo taj nivo preskočili negde 60-ih godina prošlog veka.
Da li ima još nepravde? Ima je. Možemo li još mnogo toga da ispravimo? Možemo i hoćemo. Da li će ljudima u 2016. godini biti bolje nego u 2015. godini? Sad to nesumnjivo mogu da vam kažem, ne sumnjivo, jer ako smo uspeli da prosvetnim radnicima za 4% podignemo plate, da isplatimo jedan posto u jednokratnom davanju, pa tog jednokratnog davanja biće i u 2016. godini. Nema nikakve sumnje, kad god vidimo da smo napravili uštedu, to ćemo da uradimo.
Krajem sledeće godine, a prošlo je već više od dve godine aranžmana sa MMF i onda sve možemo da sagledamo i možemo jednostavnije i slobodnije da planiramo naše rashode. To je suština, mi uspevamo i svi vide to. Da li mislite da je neko u MMF-u lud? Mislite da je neko u EU lud? Mislite da je neko u Svetskoj banci lud? Pa, ti ljudi su puni samo reči hvale. Puni su reči hvale i puni su reči priznanja za našu zemlju. Mislite li, kao što reče Dragan Marković da Kinezi, lako, onako bezveze rekli – sedi ti Vučiću pored kineskog premijera.
Da vam otkrijem da budete ponosni na svoju zemlju. Estonski premijer, pošto smo imali više tih prijema različitih na mnogo mesta smo išli. Ja sam bio fasciniran onom industrijskom zonom, industrijskim parkom u Sužou koji sam video, to ćemo pokušati u Srbiji da napravimo. Nešto su Kinezi u Belorusiji napravili, mi ćemo pokušati to ovde da napravimo mnogo bolje i sa snažnijim kineskim kompanijama.
Šta se dešava tamo? Kada idete sa kineskim premijerom ili sa kineskim predsednikom, nigde se ne guram uvek idem među poslednjima, ulazim u te prostorije i jedan divan čovek, mladi estonski premijer, Toni Ruivas, je rekao – kada oni idu gde ko seda, on je rekao – ne znam ko će da sedne sa ove jedne strane, ali ovde svakako ostavite mesta za Srbiju i za Vučića. Ne zbog Vučića, nego zbog Srbije, Srbija je to mesto zaslužila. Srbija je to zaslužila zato što ti ljudi vide ekonomske pokazatelje. Pogledajte šta EU kaže u svom izveštaju o ekonomskim reformama. Same su to reči hvale, vrlo konkretne, ali mnogo teškog rada je pred nama i ovi rizici sa tih 17 preduzeća nisu ni malo mali. Tu nam je potrebna pomoć svakoga, dobrodošao je svako ko može da pomogne, ali mi verujte znam da je to teško i gotovo nemoguće za nas da to dobro i lagano rešimo, jer se svih ovih meseci trudimo da to napravimo i vidimo sa kakvom mukom i teško ide. Neki su to očas posla uništili, a potrebne su vam godine da promenite, popravite i unapredite.
Dakle, smatram da je jasno da je Srbija na dobrom, vrlo dobrom putu. Smatram da svi vide da je stanje u državi neuporedivo bolje zato sam molio za stabilnost prošle godine, moliću za stabilnost i 2016. godine. Zato sam posebno zahvalan svim građanima Srbije, zato sam zahvalan vama Milane, zahvalan sam penzionerima, zahvalan sam svima, jer su ti ljudi razumeli, uprkos ne lakog života, neće biti lak ni za dve godine, ali će biti bolji nego danas.
Pokazali su trpeljivost i strpljenje i ozbiljnost i odgovornost. Pokazali su da razumeju šta je država i na tome sam zahvalan svim građanima ove zemlje, jer samo tako smo uspeli da napravimo ove bolje rezultate i samo tako ćemo u narednih pet godina imati mnogo bolje rezultate.
Naučio sam jednu stvar, na Dalekom istoku, ne planirajte pet meseci unapred. Ja zato nisam hteo da fasciniram Srbiju i da uzmemo tih 105 miliona evra i da vam kažem, ej ljudi, pa naš deficit je skoro pa nepostojeći za 2015. godinu, nego sam rekao, nemojte da nam plaćate, ostavite to za teške dane, ostavite nam to za teže dane, što nijedan političar nije do sada nije radio u Srbiji, što niko nikada nije radio.
To nije srpska navika. To jeste ono što pripada protestantskom etosu, kako god da okrenete. Mislim da to jesu pozitivne i dobre stvari koje se u Srbiji dešavaju i mislim takođe da, ako o ozbiljnim stvarima razgovaramo, po prvi put godinu dana imamo ozbiljne rasprave o rastu BDP, o fiskalnom deficitu i naučićemo razliku između neto PDV i bruto domaćeg PDV. Mnogo toga ćemo još da naučimo, ali time ćemo da vaspitavamo i obučavamo sve ljude u Srbiji koji će na mnogo stručniji način moći da sagledavaju i budžete i sve ono o čemu smo danas razgovarali.
Dakle, pošto se stiče utisak u javnosti da malo pomažemo domaće kompanije, pomažemo mnogo, ali ne može da bude pomoć, daj nam pare, ali da te pare ne vratimo. Ne možete da dobijete pomoć, a da ne date kolaterale i garancije da će taj posao da bude obavljen. Kada date PKC novac, oni imaju obavezu da zaposle taj i taj broj ljudi i toliko plata da isplaćuju i imaju kontrolore, teške ljude koji to kontrolišu, mi to kontrolišemo i oni te obaveze ispunjavaju.
To radi isto i „Džonson elektrik“, to radi svako kome damo novac. Tu smo imali nekih problema, ali ne velikih, Sertiću, gotovo su svi ispunjavali svoje obaveze, poslednji ugovori, gotovo su apsolutno svi ispunjavali svoje obaveze.
Ranije je to bilo i ovako i onako, bez prevelike kontrole, ali poslednje godine ili dve, nemamo nikakvih problema sa tim. Dakle, koja god od srpskih kompanija taj novac želi, te subvencije želi, dobro došli, ali vi morate da garantujete da mi nismo bacili taj narodni novac i mi hoćemo i nama nije problem da damo narodni novac, ali hoćemo da nam to vratite kroz zapošljavanje ljudi. Hoćemo da nam to vratite kroz tržište koje ste obezbedili na Zapadu ili Istoku.
Hoćemo da nam to vratite kroz to što ćete da radite u narednih pet ili šest godina, a ne došao sam, uzeo novac i posle godinu dana sve otpustio i više nemam šta da radim. To je suština. Ovo nije sve odgovor vama, ja sam vama zahvalan na razumevanju, na podršci vašoj političkoj partiji, na podršci koju pružaju svi penzioneri Srbije, koji odlično razumeju šta je država, a šta odgovornost i ozbiljnost, ali ovo su argumenti.
Kao što vidite, uvek od silnih najava, od nekada nekorektnog istupanja, od nekada poziva na mržnju obično ne ostane ništa, zato što rad pobeđuje. Rad ne možete da pobedite. Rad i energija što uvek pobeđuju i ja sam zato zahvalan i vama i svim ljudima koji su u tome učestvovali.
Dame i gospodo...
Ako mi dozvolite, nekako mi se činilo da ovako nešto mora da se dogodi, jer kada smo govorili i dok smo govorili o budžetu jasno je bilo i gde su argumenti i šta ko može da ponudi, ko šta može da kaže.
Kada smo došli do pečuraka u tom istom „Sartidu“ nismo ni pečurke našli, samo je bio katanac i ništa više, a danas radi više od 5.000 ljudi i nadam se da će uvek uspešno da rade.
Ali, da se vratimo na budžet, na ono što je mnogo važnije za građane Srbije od jalovih političkih rasprava u kojima sve ono naše srpsko uvek dođe do izražaja da je kriv neko drugi i sve što smo sebi lako oprostili drugome nismo nikada i na koji način bili spremni da oprostimo, ali to je valjda negde naš srpski mentalitet i to je nešto što ne predstavlja veliku novost za svakog od nas.
Ono što je važno da ljudi znaju zašto sam danas u više navrata govorio o strukturi prihoda i rashoda u 2015. godini, ali i u 2016. godini. Dakle, do juče deficit budžeta je 53,4 milijarde dinara, znači, za više od tri puta manje od planiranog deficita, što je ozbiljan i veliki uspeh i to su činjenice, svidelo se to nekome ili ne.
Poreski prihodi će biti po proceni za 24,5 miliona milijardi veći nego što je iznos planiran budžetom, od toga PDV za 11,5 milijardi, akcize za 18 milijardi, a verovali ili ne imaćemo porez na dohodak, o čemu je ministar Vulin, što je veoma važno govorio, 0,7 milijardi veći uprkos smanjenju dela plata u javnom sektoru.
Zašto je to tako? To je zato što nam je u međuvremenu rastao privatni sektor i zbog direktnih stranih investicija koje smo uspeli da napravimo da budu u većem obimu nego 2013. i 2014. godini, ali i zbog toga što smo ozbiljnom kontrolom različitih privrednih subjekata uspeli preko inspekcije rada, ali i preko poreske policije da napravimo mnogo veću disciplinu i da se izborimo za mnogo niži nivo, i dalje nedovoljno, ali svakako mnogo niži nivo sive ekonomije, nego što je bio u prethodnom periodu.
Takođe, želim da kažem da su carine porasle za 3,8 milijardi, ostali poreski prihodi za 0,8 milijardi i neporeski prihodi za 18,8 milijardi. Govorim vam sve o 2015. godini.
Dakle, mi smo u skladu sa tim rezultatima napravili konzervativnu procenu i rekli da će u pojedinim od ovih oblasti da nam budu lošiji rezultati u 2016. godini, iako neće.
Ako mogu da vas zamolim za samo malo pažnje, molim vas, za samo malo pažnje. Ja znam da pristojnost ne mora uvek da bude najvažnija kategorija u politici, ali mislim da ima smisla posebno zato što ako sam kao predsednik Vlade govorio o budžetu, mislim da nikada ni jednog sekunda nisam izašao iz okvira budžeta i rasprave o Zakonu o budžetu, te vas molim za bar malo poštovanja ne prema meni kao predsedniku Vlade, već i prema Vladi i prema Narodnoj skupštini i prema narodu u Srbiji koje ove zakone koji se tiču njegovog života najviše zanimaju.
Mi smo u odnosu na planirane rashode, da biste znali, za 2015. godinu potrošili oko 80 milijardi manje. Pri tome, vrlo je interesantno da smo u robama i uslugama potrošili 7,8 milijardi manje, u subvencijama 2,6 milijardi, u transferima 36,2 milijarde zbog bolje naplate doprinosa od planirane i to je za nas ključna stvar. U tome se vidi po prvi put značajno smanjenje nezaposlenosti. Sa podacima o kojima smo govorili videćete smanjenje broja nezaposlenih u odnosu na prošli period, prošlu godinu u isto ovo vreme kada smo donosili budžet za 62.000 ljudi. Šezdeset i dve hiljade ljudi manje nezaposleno je veliki uspeh i ozbiljan uspeh. On nije dovoljan jer i dalje imamo značajnu visoku nezaposlenost, značajno visoku stopu nezaposlenosti i verujem da ćemo to u narednom periodu moći još bolje i još uspešnije da rešavamo.
Ali, da li se vide pomaci, da li se vide promene? Da, vide se i te kako. Posebno ćemo morati da vodimo računa i to je nešto što je u 2016. godini, verujem da ćemo ući ozbiljnije u tu vrstu reformi i tu očekujemo veliki rad Ministarstva prosvete oko duelnog „lokejš“ obrazovanja, jer mi danas u Srbiji, ono što je važno za ljude što moraju da znaju imamo nedovoljno varilaca, metalostrugara, bravara, niko se više ne bavi onim stvarima koje su nam potrebne za proizvodnju, koje su nam potrebne za zanatske radove. Mnogo manji broj ljudi. Imate u Beogradu značajnu potrebu za vodoinstalaterima. Dakle, govorim o nekada osnovnim zanatima koje smo imali na pretek. Danas ih imamo u velikom deficitu, jer se stvari menjaju, a oni ljudi koji ne prate savremene tokove, ne prate šta je to što se u društvu zbiva, šta je to što se u društvu dešava, oni ne mogu da idu u korak sa savremenim svetom. Mi moramo da idemo koracima od sedam milja da bismo mogli sa njima da se takmičimo.
Nedavno kada sam bio u Kini vozio sam se vozom od Sužoa do Šangaja, to je nekih 120 kilometara za 23 minuta. Taj voz ide, ljudi, 302, 305 kilometara na sat. On u stvari ne ide, on lebdi, to je to magnetno polje iznad, tako da ne možete bukvalno ništa ni da osetite. To znači da mi ne možemo da se zadovoljavamo više prugama od 100 kilometara na sat, iako i dalje prosečno idemo 30 i nekoliko kilometara na sat, bilo je i 26 kilometara na sat pre dve godine, već moramo da pokušavamo da stižemo svet i da bar deonice takve gradimo i pravimo, kojima možemo da idemo u korak sa svetom. Mislim da je to od ključnog značaja i mislim da su to stvari koje smo pokazali da možemo da uradimo.
Ono što nije dobro u budžetu ove godine, pošto su neki pogrešno govorili da je to bio razlog za manji deficit. Nije. Nije ni važna suma da je dvostruko veća gotovo da se ne bi ni primetila na uštedama i na dobrim rezultatima koje smo napravili. Ali, ono što do sada nije bilo dobro, to je da smo imali 17,3 milijarde, znači, to vam je negde oko stotinu i 30 miliona evra manje potrošeno na kapitalne investicije u onome gde je trebalo da mi kreiramo veći rast BDP.
Sada to ide dobro u drugoj polovini godine, ali kao da smo se iz zimskog sna probudili negde u maju ili junu, kao da smo propustili prvi deo građevinske sezone iz našeg ugla, ne pričam o koridorima, autoputevima, i ne pričam samo o tom ministarstvu, već pričam i o drugim ministarstvima koji imaju kapitalne investicije, koji kao da su kasnili po pet ili šest meseci i to jeste jedina zamerka na budžet, jedina zamerka na naše trošenje u 2015. godini. Govorim vam to objektivno, ako hoćete i delimično stručno jer mislim da samo … Ne morate ni da mi mašete ni dobacujete. Već sam vam nekoliko puta rekao, pristojnost se malo uči u školi a malo više na jednom drugom mestu. Žao mi je što to niste razumeli.
Mi smo već … Ali, ne brinite, sve narod vidi.
Mi smo za ovu godinu planirali budžet od 121,8 milijardi. Da bi ljudi razumeli u Srbiji plan i naš program, naša ideja je bila, koju je MMF odobrio za 2015. godinu, da naš deficit bude 192 milijarde. Ovo svaki čovek u Srbiji može da razume. Taj deficit biće sa svim onim što smo preuzeli, što je bivša vlast nam ostavila dugove u amanet neće preći 85 milijardi.
Mi smo vrlo konzervativno predvideli ponovo u dogovoru sa MMF da ne bi došlo do iskakanja, da bismo držali i čuvali stabilnost sve vreme, predvideli smo da naš deficit bude 121 milijardu. To je već 71 milijardu manji deficit od onoga koji nam je bio predviđen za 2015. godinu.
Ja sada sa gotovo sigurnošću mogu da kažem uz taj najveći rizik tih 17 preduzeća, o kojima smo već govorili, za koje nemamo rešenje već decenijama, uz taj rizik mogu sa sigurnošću da vam kažem da će taj deficit da bude manji, što je ponovo veliki uspeh Srbije i da će rast BDP biti veći, što znači i rast životnog standarda, što znači odmah posle toga i povećanje plata i penzija i sve drugo.
Samo je pitanje hoćemo li mi i kako uspeti da izborimo sa ovim što je najveći zadatak za ministra Sertića.
Ono što je pred Ministarstvom finansija, to je teško, ali tu smo već više od 50% prebrodili, već više od 50% toga napravili. Predstoji im dodatna poreska reforma, predstoji im dodatna borba protiv sive ekonomije, ali tu smo najveći deo već prebrodili. Ono gde su nam najveći problemi, gde su nam najveće muke, to je u okončanju procesa privatizacije, to je u promeni duha, u promeni svesti, u pravljenju tog preduzetničkog duha. Tu će biti veliki i težak posao Ministarstva privrede, veliki i težak posao Ministarstva poljoprivrede i ja verujem da će oni taj posao dobro da obave.
Mi smo za 2016. godinu prihode predvideli, kao što sam rekao, vrlo konzervativno i unapred vam mogu reći da će prihodi biti ne malo veći od onih koje smo predvideli. Ali, kao što rekoh, uvek volim da predvidimo nešto manje, nego da uđemo u situaciju da sebe lažemo i da lažemo narod, pa da imamo po tri rebalansa, kao što su neki imali ovde, zato što nikada to nisu računali.
Znate, neki su danas ovde pokazali svoje veliko znanje, ne praveći razliku između neto PDV-a i bruto domaćeg PDV-a, i da nam još držite predavanja, da nam držite pridike i da kroz podsmeh o tome govorite, mnogo više govori o vama, nego što govori o bilo kome od nas i od ovih ljudi kojima ništa nije smešno. Ali, šta ja da radim, to je valjda slika i prilika znanja, obrazovanja, a rekao bih i rada i marljivosti svakog od nas.
Mi smo, ono što je važno, poštovani narodni poslanici, predvideli da rashodi budu 1.199 milijardi. Najveće povećanje rashoda je kod troškova kamata, zato što su nam neki stručni i veoma ozbiljni ljudi uzimali kredite i to kratkoročne na pet godina, sa kamatnom stopom od 7,5%. Toliko su bili stručni. Mi danas na finansijskom tržištu uzimamo dugoročne desetogodišnje, sa dvogodišnjim i grejs periodom, da nam ne prelaze 4,3 – 4,4%. Pa, samo pogledajte kakva je to razlika.
Naravno, ne možemo sve da zamenimo, ali verujemo da ćemo još povoljnijim kreditima i novcem koji moramo da finansiramo mali deficit, ali moramo da finansiramo i druge garancije koje smo dali i za infrastrukturne objekte i za pojedina preduzeća, uspeti da deo tih kredita zamenimo. Uspeti da ih zamenimo povoljnijim kreditima, sa dužim rokovima otplate, i da neće neka sledeća vlada da bude opterećena kao mi 2016. godine.
Godina 2016. je po pitanju otplate kamata za nas najteža godina. Mi treba da vratimo u 2016. godini milijardu i 300 miliona evra, jer su stručnjaci tako dobro i tako stručno vodili ovu zemlju da su nas doveli dotle. Onda možete da mislite koliki mi u stvari dobar rezultat imamo i koliko imamo primarni suficit svakog meseca i celu godinu, kada imate u vidu da toliku kamatu plaćamo, ali je plaćamo. Plaćamo je redovno, ne kasnimo, kao što ne kasnimo u isplatama plata, kao što ne kasnimo u isplatama penzija, kao što ne kasnimo u isplatama transfera, iako pojedine lokalne samouprave svoja davanja ne pružaju na vreme, te zato neretko kasne plate vaspitačicama u predškolskim ustanovama. Zato razumem i vaspitače i vaspitačice koji traže da se to prebaci na državni nivo, iako je to samo za nas veća muka i veći problem. Zato što znaju da je država, da je Republika po tom pitanju mnogo ozbiljnija, da je mnogo korektnija i da kod nas to ne sme da kasni ni jednog jedinog dana.
Pogledajte, u regionu imate bar dve, odnosno tri zemlje i neke teritorije koje isplaćuju penzije, a uvek kasne po novih pet ili šest dana. Onda vam u fiskalnoj godini u stvari uzmu jednu i po penziju ili tako nešto. Kod nas je to nemoguće da se dogodi. Zato sam rekao da su kod nas javne finansije i dalje ne na onom nivou kakvom moraju da budu za godinu ili dve, ali gotovo kao apoteka. Pa, ne bih to ni poredio sa brlogom u kakav smo ušli i kakav smo nasledili u javnim finansijama. Mislim da je to velika prednost i da je to velika stvar za građane Srbije i da oni to razumeju.
Mi smo planirali otpremnine veće u iznosu od oko 14 milijardi, ali tu mi imamo druge probleme i tu, uz napor gospođe Udovički i uz napor svih ministara, nisam zadovoljan energijom koju smo svi pružili po tom pitanju da pronađemo rešenja koja bi bila precizna, jer smo se uvek bavili nečim drugim i svako od nas je pronalazio da je nešto drugo važnije od onoga što je bolno, od onoga što je teško, a što znači zdravlje za našu ekonomiju. Tako da, to jeste jedna od stvari kojom nisam najsrećniji kako smo obavili u dosadašnjem periodu rada Vlade, ali sam uveren da ćemo u narednom periodu sa mnogo više odlučnosti i konkretnog pristupa te probleme uspeti da rešimo.
Subvencije su za oko 5,5 milijardi veće, ali uz značajne izmene i strukture povećali smo subvencije javnom preduzeću „Železnica“, zato što je to učešće u ruskom kreditu. Vi znate da mi moramo da platimo 15% učešća u ruskom kreditu, ali time svakako i značajno utičemo na promenu naše železničke infrastrukture koja je, kao što ste i sami mogli da vidite, do pre godinu dana bila bukvalno na nivou iz 1884. godine kraja 19. veka, kada je Kralj Milan uspeo da provuče kao kroz iglene uši železnicu kroz Srbiju.
Transferi i fondovi obaveznog socijalnog osiguranja su 14 milijardi manji od budžeta za 2015. godinu, uprkos linearnom povećanju penzija od 1,25% i vanrednom usaglašavanju vojnih penzija. To nam je, inače, efekat od oko 1,5 milijarde godišnje. I tu smo plaćali vaše greške, i to vaše katastrofalne greške. Posle koliko je to, Aleksandre, sedam ili osam godina? Dakle, posle sedam ili osam godina mi danas moramo da platimo cenu nečijeg neodgovornog, neozbiljnog ponašanja. Ali, šta da radite? Danas, kao što vidite, ovako ili onako, ne razbacujući se, ne možemo mi da plaćamo kamate, ne možemo da plaćamo ne znam šta, ali možemo da platimo ono što nismo isplatili u međuvremenu. To pokazuje koliko je država zdravija i koliko je bolje stanje u javnim finansijama nego što je bilo nekada.
Ono što je za nas važno i što nisam završio u odgovoru za gospodina Krkobabića, mi imamo nekoliko bitnih stavki za podršku privredi u narednom periodu. Trebalo bi uskoro da potpišemo novi ugovor sa EBRD, koji je to delimično radio na malom broju privrednika, srpskih malih privrednika pre svega, gde su oni pružali podršku od pet hiljada evra na nivou od negde 1000 do 1500 ljudi. Mi smo se dogovorili da mi povećamo tu podršku na 10.000 evra, da mi učestvujemo sa ostalim delom novca, ali da to pokušamo da povećamo na pet ili deset hiljada, ali da oni budu ti, da to ne radi Vlada, da to radi EBRD, da tu ne bude nikakvih partijskih linija, da oni budu ti koji će da izaberu projekte da se taj novac uloži, a mi ćemo da ga damo.
Unapred da vam kažem, znam da će pola toga da propadne i to se dešava u svim zapadnim zemljama. Ali, ako iz toga izvučemo, ako od deset hiljada izvučemo pet hiljada novih preduzetnika, novih malih privrednika, čiji su projekti i ideje upalili, a imali su podršku države, imali su tih početnih deset hiljada, onda smo nešto uspeli da napravimo i mislim da je to veliki, ozbiljan i važan rezultat.
Takođe, mi ćemo, da biste vi razumeli, pošto smo slušali o transparentnosti i veoma mi je važno bilo da sam danas mogao da vam pročitam sve od A do Š u dinar, da nema ništa netransparentno i da Fiskalni savet tu pokaže da baš ništa nismo krili, ne znam sad to formalno, pravno i tehnički kako da provedemo, to možemo i u obrazloženje da ubacimo ili u sam Zakon o budžetu kroz amandmane, kako god želite, mi smo spremni na to pošto je kod nas sve jasno i transparentno i baš ništa ne krijemo, ali da vi znate samo, mi se zbog toga suočavamo sa problemima. Kontrola mora da postoji, ali mora da postoji i neka vrsta poverenja u državu, jer ćemo mi 2016. godine jedan deo investitora da izgubimo i to morate unapred da znate. Zato što neke druge države ponude više novca, veće subvencije, a kod njih je moguće da to urade samo na ličnu inicijativu ministra. Nemaju nikakva ograničenja. Mi smo na taj način izgubili u prethodne dve godine bar deset kompanija koje bi uvek došle u Srbiju, ali nismo mogli da se merimo sa uslovima koje su neke druge zemlje ponudile, jer one ponude veći novac.
Druga je stvar što posle toga deo toga ne ispune i zato jedan deo tih fabrika posle dođe u Srbiju. Ali, mi zbog opšteg nepoverenja, opšte klime tobožnje zaštite od korupcije, a uglavnom na tome insistiraju oni koji valjda polaze od sebe, jer kako reče pokojni Tijanić – svako se kreće u granicama i limitima sopstvene pokvarenosti, zna šta bi on radio, pa zamišlja da to radi i neko drugi u Vladi, upravo zbog toga nismo imali dovoljno mogućnosti.
U tekućoj budžetskoj rezervi smo ostavili milijardu i po, ako se ne varam, 1,2 milijarde, pogrešio sam, mislio sam da je 1,5. To je 1,2 zato što smo Tasovcu odvojili 300 miliona više za kulturu. Zato nam je od TBR ostalo 1,2 milijarde. Dakle, to je takođe značajan novac. Ali, mi tu 1,2 milijarde potrošimo i na to što nam na kraju godine dođu iz 70 ili 80 opština po Srbiji zahtevi jer su opštine u katastrofalnom stanju, sa ogromnim fiskalnim deficitom, da mi moramo da im pomažemo jednokratnim isplatama. Negde ne možete da optužite sadašnju vlast, negde možete da je optužite više nego prethodnu. Kako god okrenete, problema bezbroj. Ali, uspeli smo i to da sačuvamo, da bismo imali tu vrstu mogućnosti da za ove, recimo, fabrike u Novom Sadu, za koje smo se žestoko borili sa dve susedne zemlje, žestoko smo se borili sa dvema susednim zemljama. Strašna je konkurencija. Zato smo morali da ostavimo mogućnost da to pomognemo dodatno jer želimo 3.500 ljudi da radi. Time niste pokrili samo Novi Sad, time ste pomogli i deo vrbaske opštine, tamo prema Zmajevu, time ste pomogli i deo temerinske opštine, prema Jarku, time ste pomogli i deo bačko-palanačke opštine, tamo od Begeča ka Čelarevu, time ste pomogli i deo s ove strane sremske - Beočina, Kamenice itd. Dakle, hoću da vam kažem da sve to morate da imate u vidu. Zato molim vas, narodne poslanike, za razumevanje u svemu tome.
Želim da kažem da u Ministarstvu rudarstva i energetike mi imamo nekoliko važnih stvari. Zaista, prvi put posle mnogo godina, iako i dalje nismo zadovoljni, dogodio se onaj incident oko isplata 13. plate, ili ne znam kako bih to nazvao, i svaki put se to tobož slučajno dogodi. Šta da radimo? Sada ćemo to nekako da nadoknadimo. Time su i radnici dovedeni u tešku situaciju „Srbijagasa“ nepotrebno, zato što ljudi obično misle da što isplate više da su time bolji direktori, da su time uspešniji ministri ako imaju veći budžet. To je stara samoupravna svest. A najbolji su ministri koji troše najmanje i dobro je Dačić o tim troškovima i rezultatima govorio. Hoćete li da vidite naše spiskove koliko manje ljudi ide u inostranstvo? Ne pričam o ministrima, ministri su tu disciplinovani i obično to ne rade, ali o ljudima iz ministarstava, agencija, preduzeća. Od kada su dnevnice smanjene, odjednom nema više tolike potrebe da se ide u inostranstvo, zato što su zarađivali na tome. To je bio izvor zarade, a izvor naših problema fiskalnih. Zato ste mogli da imate pre nekoliko godina 100 miliona budžet za Ministarstvo spoljnih poslova, a sada možete iste te i veći obim poslova da obavljate sa 53 miliona. Ljudi, jedna Belgija je zatvorila svoje predstavništvo, koja je mnogostruko bogatija od nas, u zemlji EU kakva je Slovenija.
Dakle, želim samo da vam kažem da smo mi navikli na privilegije i navikli na isto stanje a da ništa ne želimo da menjamo, da ne pratimo ono što se u svetu dešava i da ne pristupamo svemu tome na dovoljno ozbiljan i odgovoran način.
Što se rudarstva i energetike tiče, mi tu krećemo u izgradnju novog skladišta kod Banatskog Dvora od milijardu kubnih metara, to je ogromna stvar za našu zemlju. To je više od polovine naše godišnje potrošnje. Ako budemo išli na Itebej, moći ćemo da imamo celokupnu godišnju potrošnju u Srbiji. Ako to završimo sa našim ruskim partnerima, celokupnu godišnju potrošnju sačuvanu u našim skladištima i time ćemo manje da zavisimo od političkih promena - da li se ukida Turski tok u jednom danu, Bugarski tok u drugom danu, odnosno Južni tok, da li preko Ukrajine gas dolazi ili ne dolazi. Mi gasa nemamo prirodnog za nas.
Neko je loše upravljao i loše stvari donosio tamo 2007. i 2008. godine, ali uopšte neću na to da se vraćam, oko eksploatacije našeg gasa, pa danas naš MSK u Kikindi ne može da dobije naš gas sa proizvodnom cenom 30 do 40 dolara, već mi moramo sada da molimo naše ruske partnere da nam učine veliku uslugu da dobijemo za 155 dolara. Dakle, hoću da vam kažem, mnogo nelogičnosti ima, ali šta da radite. I sa 155 dolara i MSK biće na zelenoj grani, kako se to u našem narodu kaže, kao i Azotara, i uvećavaće svoju proizvodnju.
Ono što je važno, to je da je u toku izgradnja na Termoelektrani „Kostolac B3“, što je, rekao bih, prvi veliki energetski objekat posle 30 godina. Uspeli smo u ovoj godini da završimo „Beograd 2020“ sa kojim su se neki, mi smo se toliko radovali, kao dečaci smo se radovali Antić i ja i svi kada smo to otvarali, a onda sam video, ljudi kažu u Beogradu – pa, to je trafo stanica. Pa, jeste, samo je 35 godina nismo izgradili. Trideset i pet godina je nismo izgradili, a posle 35 godina jesmo i više u Beogradu, sem incidentnih situacija, na po minut-dva, struja ne može da nestane. Nemoguće je da se to dogodi. To smo uspeli da uradimo. To su ti veliki projekti. To su te velike stvari koje smo uspeli da napravimo.
Takođe smatram da je veoma važno da u narednoj godini konačno znamo šta radimo sa Resavicom, šta radimo sa Štavljem i treba da krenemo u izgradnju interkonektora sa Bugarskom. Dakle, borićemo se za to i već sam se borio i borićemo se dodatno za to da obezbedimo što veće finansiranje iz fondova EU. Dakle, to bi s naše strane, ako se ne varam, trebalo da košta do 68 miliona evra. Ja sam već onako na silu, u razgovoru sa Marošom Šefčovičem rekao da mi prihvatamo to da oni plate 52 miliona. Nisam siguran da su baš srećni zbog toga što sam ja to javno rekao, ali mi ćemo da se borimo da oni plate 52 miliona, a mi ćemo ostalih 16 da platimo.
Mi smo, što je veoma važno za vas da navedem, postigli ozbiljne rezultate i na tome sam takođe zahvalan i ministru Ljajiću u Ministarstvu trgovine i turizma. Mnogi su mi se smejali kada sam se pojavio na Trgu Republike i kada smo promovisali ideju „Moja Srbija“, kada smo govorili o tome koliko nam je zemlja lepa i da imamo mnogo toga da ponudimo našim turistima i kada smo napravili politiku vaučera. Do sada smo izdali gotovo 15.000 vaučera. Od toga nije bilo samo po pet noćenja, već mnogo više, ukupno 120.000 noćenja. Sa 120.000 noćenja, zahvaljujući toj ideji koju smo malo platili, malo, gotovo ništa nas nije koštalo, mi smo obezbedili 120.000 noćenja i za Prolom banju, pre svega, i za Vrnjačku banju, kao drugu najveću, i za Kopaonik i za još jedan hotel, mislim da je to u Kuršumliji, da li je Lukovska banja ili Kuršumlijska, ne mogu tačno da znam, i peta je Sokobanja. Mi smo za 120.000 noćenja to uspeli da povećamo. Tu politiku ćemo da nastavimo i napravićemo još bolje predloge za sledeću godinu, još bolje predloge.
Imamo porast broja turista od 12%, i domaćih i stranih – domaćih za 13%, a stranih za 11%. Beograd, naravno, i dalje ima rast turista. Imamo veliki porast broja turista iz Turske, što je interesantno. Značajan broj turista iz Turske dolazi. Ovde se ljudi venčavaju, ovde se ljudi provode i mi ćemo raditi na tome da taj broj turista bude još veći. Radićemo na tome da ruskih turista bude još više i sada želim upravo da vam kažem da radimo na dodatnom privlačenju ruskih turista, da radimo spotove za njihove najveće nacionalne televizije i prvi put kod njihovog nacionalnog turoperatora Beograd i Kopaonik se nalaze na destinacijama za ruske turiste.
Takođe, to radimo sa Kinezima. Zamolili smo Velimira Živojinovića, mislim da je to grad Beograd uradio, i da će on da da svoju poruku kineskim gledaocima, kao i Novak Đoković, kojeg ću lično da zamolim, da daju svoju poruku kineskim gledaocima da bismo obezbedili veći priliv kineskih turista jer njih godišnje putuje oko 150 miliona van Kine, pri tome računajte da je svega 10% možda zainteresovano za ovaj region, ali da mi uzmemo kolač od toga, to je za nas ogromna stvar.
Mi ćemo već za Novu godinu pokušati da Beograd, a za Srpsku Novu godinu Novi Sad i Niš pretvorimo u velike centre za privlačenje turista. Zato sam toliko terao Sinišu da požuri sa ovim ulepšavanjem grada jer smo mnogo novca uložili i mnogo energije u sve to jer ćemo dovesti najpoznatije i svetske i domaće zvezde u Beograd. Hoćemo da Beograd bude za ovu Novu godinu po gregorijanskom kalendaru bukvalno centar ne Balkana, već centar jugoistočne Evrope, kao što hoćemo da pomognemo Nišu i Novom Sadu za Novu godinu koja se slavi po julijanskom kalendaru, i kao država, da bismo privukli turiste. Uložićemo u to da bismo mogli da izvučemo još više novca.
Prvi put ćete za ljude koji idu, putuju po svetu, želim da kažem da ćete u junu mesecu videti ne samo džepno, već veliko izdanje eyewitness travel dk izdanje, dakle, bez kojeg ako to nemate prosto ne postojite na turističkoj mapi sveta, posle eto toliko godina koliko postojimo i kao Srbija i Crna Gora i Savezna Republika Jugoslavija i kao Republika Srbija imaćemo i to izdanje o Republici Srbiji. Mislim da to raduje svakog od vas i da je to velika, velika stvar i mislim da je to veoma dobro za našu zemlju.
Gradićemo nove hotelske kapacitete i napravićemo sa nekoliko svetskih kompanija ugovore o daljem privlačenju turista jer ćemo ovde za već dve godine imati i najlepši „Dabl ju“ hotel u Beogradu. Imaćemo, znate kako izgleda, recimo u Barseloni. Imaćemo najbolji „Sent ridžis hotel“ koji je hotel sa šest i sedam zvezdica, dakle to će biti najbolji hotel koji Srbija ima koji će biti podignut za dve godine ovde. Već sada ovi ljudi koji su uzeli, vidite to sa desne strane gazele, rade, mislim da rade sa vlasnicima „Bigza“ da uzmu i tu zgradu da se i to što danas onako iako je svojevremeno bilo veliko i značajno arhitektonsko znanje pretvori u nešto što treba da bude velelepno zdanje i najosvetljenije u Beogradu.
Dakle, da sve to polako ali sigurno pomeramo i pri svemu tome uspevamo da napravimo veliki rast naše građevinske industrije koja nam je uz prerađivačku industriju najvažnija bila u rastu industrijske proizvodnje u prethodnih šest meseci. Posle mnogo vremena uspeli smo da ponovo podižemo građevinsku industriju i da podižemo prerađivačku industriju. Ono što je veoma važno pred kraj godine, mislim 27. i 28. ili 29. nemojte me držati za reč u posetu Srbiji dolazi i turski premijer Davutoglu, oni Davutolu bez g iako mi kažemo Davutoglu. Dolazi u Beograd, dovodi kako sam čuo dva aviona puna turskih biznismena, to je naša prilika, velika prilika. Oni su zainteresovani za ulaganje u banje, u privatizacije banje, da naprave velnes hotele, spa, najbolje spa kakve imate u Turskoj itd. Onda ćemo moći još više da privučemo stranih turista nego što je to bio slučaj do danas.
Što se tiče jednog veoma važnog projekta, nađite mi ovde molim vas školu i bolnice. Imam mnogo papira, pa izvinite što ne mogu odmah da se snađem. Dakle, što se tiče zdravstva i školstva, ono što, ministri su tu da govore o programima o reformama koje su neophodne da se provedu, ali ono što mogu da vam kažem to je da smo ubrzali kupovinu i nabavku najvažnijih mašina da bismo smanjili i ukinuli tzv. liste za čekanje i mislim da u narednom periodu vrlo kratkom, Zlatibore više neće biti nikakvih lista za čekanja. Već pre kraja sledeće godine više nikakvih lista za čekanje neće biti.
Kupili smo „Gama nož“ koji je najsavremeniji u ovom regionu, u ovom delu sveta. Ono što je najvažnije krenuli smo i ja ću vam sada dati … ne, posebno imate, poseban natpis škole u beloj fascikli. Ja ću vam sada pročitati, ali u svakom slučaju već sledeće nedelje krećemo u prve radove u pojedinim domovima zdravlja i bolnicama u pojedinim školama. Mislim da je to, kod mene je i mislim da je to nešto što je od velikog značaja, dakle i socijalne ustanove ukupno ima 72 Aleksandre, socijalne ustanove, ako se ne varamo obnovićemo ih svih 72, što je važno za sve ugrožene kategorije naše, ali ćemo obnoviti svaku školu i bolnicu.
Ne mogu da garantujem da će svaka da bude obnovljena u 2016. godini, ali će većina biti obnovljena i svaku ću da obiđem. Svaku koja je obnovljena, negde će to biti manji radovi, negde će to biti mnogo veći radovi, ali ćemo u svakoj da uradimo toalete, da naša deca idu u čiste toalete, da ih imaju, da idu u okrečene zgrade, da idu u uredne i čiste zgrade. Da kad idu u školu da naši stari i naša deca kad ih vodimo u bolnice i u domove zdravlja posle mnogo godina ne brine o tome da li će da se zaraze nekom bolešću, već da znaju da idu u čisto, da idu u nešto što je dobro i da znaju da ćemo to da obnavljamo svakih nekoliko godina i da više nikada nećemo doći u ovu situaciju.
Ono što su otvorena gradilišta za škole, to su Osnovna škola „Svetozar Marković“ Vračar, „Dušan Popović“ Rekovac, „Jovan Jovanović Zmaj“ Aleksinac, „Mitropolit Mihailo“ Soko banja, „Sveti Sava“ Vladičin Han, u Zaječaru tri škole, Ivanjička gimnazija, Knić, Kragujevac, Kraljevo, Čačak, Valjevo, gimnazija i osnovna škola „Milovan Glišić“ Petrovac na Mlavi Šabac, „Laza Lazarević“ Krupanj, tri objekta ima škola Osnovna škola „Petar Vragolić“ Ljubovija, srednja škola Doljevac, Bela Palanka, Žabalj.
To su slike ljudi i ja sam vam prošli put pokazao neke od tih slika, u međuvremenu smo našli i neke gore slike. Ovo je Osnovna škola „ Kralj Petar Drugi“ u Užicu, ako vi sad to, dragi narodni poslanici možete da vidite, ovo nisam tražio u Bosilegradu ili Trgovištu ovo smo našli u Užicu. Dakle, u sedištu, u centru Zlatiborskog okruga u kojem bi zaista zastrašujuće bilo i pomislite da je moguće da ovakvi uslovi budu u školi.
Što se tiče domova zdravlja, prve zdravstvene ustanove u kojima će se izvršiti sanacija mokrih čvorova i krečenje unutrašnjih zidova. Videćemo šta još možemo po tom pitanju da uradimo da još neke radove napravimo. Biće Dom zdravlja Trgovište, upravo tamo gde smo najsiromašniji, Dom zdravlja Vračar, Dom zdravlja Niš, Dom zdravlja Smederevo, Dom zdravlja Zemun, Klinički Centar Srbije, Kliničko-bolnički centar Zvezdara, Opšta bolnica Kraljevo, Zdravstveni centar Knjaževac, Opšta bolnica Ćuprija, Dom zdravlja Bajina Bašta, Dom zdravlja Bosilegrad, Opšta bolnica Petrovac na Mlavi, Opšta bolnica Loznica, Opšta bolnica Priboj.
Evo, ovo vam je slika iz Kliničkog centra Srbije danas. Iz Kliničkog centra Srbije koji u svakom trenutku imate 8.000 zaposlenih i računajte uvek još toliko pacijenata. Dakle, u svakom trenutku 15.000 ljudi Klinički centar Beograd je jedan mali grad, čak i ne tako mali grad, pa pogledajte u kakvom stanju smo ga držali i čuvali. To su stvari koje će Vlada da uradi sve i to najvećim delom iz svojih sredstava. Očekujemo deo donacije i deo podrške od EU. Zahvalni smo im na tome.
Želim da kažem zašto smo po tom pitanju zahvalni, jer ja to ponekad ne umem da iskažem na najbolji način i možda je to moja krivica. Ako pogledate šta smo uradili posle poplava gde je ta kancelarija ogroman posao napravila i danas idete po Srbiji i mi i dalje gradimo nasipe, ono što se ne primećuje, ono što ljudi i ne žele da kažu, jer to neko radi i gradi, ali smo više uradili objekata u poslednjih godinu dana nego u poslednjih 30 godina. U poslednjih godinu dana od brana, nasipa, mostova, ukupno smo za godinu dana da znate, što mostova ili ti ćuprija kako god da ih nazovete, izgradili 316 po Srbiji.
Mislim da je to velika i važna stvar i da to ljudi treba da znaju. Mislimo da to treba i da to možemo da uradimo i klizišta štitimo. Uskoro ćemo da završimo i problem Umke kojim se gospodin Ilić bavio toliko godina i mnoge druge probleme smo rešavali. Mislim i da Lebane rešavamo. Mislim da pored Lebana imamo još nekoliko gradova u istočnoj Srbiji gde te probleme treba da rešimo. Dakle, to je naša želja da sve to stignemo i da sve to završimo.
Ali, ako stignemo hiljadu škola i domova zdravlja i bolnica, a ne stignemo sve, mislim da je to ogroman napredak u odnosu na sve ono što smo radili u prethodnom periodu, ali je naša namera da bukvalno sve to pokušamo da stignemo jer imamo veliki broj građevinskih kompanija koji u tim radovima žele da učestvuju, koje mogu da učestvuju i koje brzo mogu da završavaju te radove. Dakle, to je što se škola i bolnica tiče.
Što se tiče kulture, za nas je od ključnog značaja nekoliko stvari. Tasovac će da insistira uvek na Godini filma i razumem zašto. Ono na čemu mi insistiramo su Narodni muzej i Muzej savremene umetnosti, ali pre svega da se pomognu manja mesta po Srbiji zato što aktivnosti iz oblasti kulture i sfere kulture ne smeju da budu rezervisane samo za Beograd gde ćemo pokušati da napravimo tu vrstu disperzije. Narodni muzej je nacionalna stvar. Narodni muzej služi za to da vidimo Miroslavljevo jevanđelje i tu je veliku stvar uradilo Ministarstvo kulture, što očekujem da taj istrgnuti list nam stigne iz Petrograda, što ćemo konačno imati potpun, jedinstven akt Miroslavljevog jevanđelja.
To je onaj akt koji je dobio kralj Aleksandar, ako se ne varam Marko, 1896. godine, kada je po povratku iz Atine otkupio sve dugove manastira Hilandar od bugarskog Zografa, i u stvari sačuvao Hilandar srpskim manastirom, pa smo mu mi, pa smo mu mi Srbi, u znak zahvalnosti to vratili sedam godina kasnije tako što smo ga bacili preko terase, prethodno ga izbovši više od 26 puta. Pa jesmo mi Srbi.
Niste baš mogli da živite u tom periodu, nisam razumeo tu duhovitost i tu šalu, ako vam je to bila šala. Izgleda imamo drugačiji smisao za humor. Da.
Ono što je veliki i težak zadatak pred nama, to jeste žestoka borba protiv korupcije i to jesu reforme u našem pravosuđu. To neće ići lako, to neće ići lako zbog bezbroj problema sa kojima se suočavamo, zbog navika i naviknutosti na neefikasnost.
Ali, slušajte, ja sam rekao i najvećim svetskim zvaničnicima da se mi našeg rada ne plašimo, da se našeg truda ne plašimo i našeg angažmana ni na koji način, da sve što zavisi od nas da ćemo mi da uradimo, ali samo da bude sačuvana stabilnost u regionu i da niko ne ugrozi mir u našoj zemlji i u našem okruženju.
Zato, tu nam predstoji mnogo, mnogo muka, mnogo problema. Verujem da ćemo to uspeti da napravimo.
Što se tiče Ministarstva odbrane, mi tu imamo zaista dobrih rezultata, ali hoću da vi znate, sada 25, 26-og. konačno u TOC stiže kompletna dokumentacija za Noru. Što znači, posle njihovog pregleda od tri meseca mi idemo u serijsku proizvodnju Nore i za domaće tržište, odnosno idemo u serijsku proizvodnju Nore za našu vojsku. Time mi imamo ubitačan i snažan odgovor. To je ono što mogu da govorim.
Ima stvari o kojima neću da govorim, jer ne mogu pred domaćom javnošću. Imamo snažan i ubitačan odgovor na sve one koji su mislili da kupovinom pancer haubica mogu da dovedu Srbiju u tešku situaciju.
Dakle, imaćemo razornije i moćnije oružje sopstvene proizvodnje, u koje je ruski kamion sa nezavisnim vešanjem, jer mi još nismo u situaciji da proizvedemo kamion koji može da nosi 35 tona, da ima nezavisno vešanje, ali verujem da ćemo i to uspeti u narednom periodu. Dakle, da se što više, imamo francusku cev, da se što više oslonimo na domaću proizvodnju, to pravimo i sklapamo u Velikoj Plani, u novoj fabrici i verujem da ćemo sa time nastaviti.
Već krajem marta krećemo u serijsku proizvodnju i za domaće i za inostrana tržišta Lazara 2, koji je neuporedivo bolji od Lazara 1. Time ćemo pružiti odgovor na one u regionu. To su sve odbrambeni odgovori. Mi time samo pokazujemo da smo u stanju da zaštitimo svoju zemlju. Mi ne planiramo nikoga nikada da diramo. Mi želimo mir, ali uvek moramo da znamo da smo u situaciji u poziciji da svoju zemlju možemo da zaštitimo. Taj Lazar 2 je neuporedivo bolji, neuporedivo i skuplji i neuporedivo bolji od Patrije koje su proizvedene u Đuri Đakoviću uz licencu koja je dobijena.
Dakle, razgovarali smo sa nekim drugim našim zapadnim prijateljima oko balističkih raketa, u nadi da se te balističke rakete neće pojaviti u regionu. Ali, želim da vas obavestim da ukoliko neko bude mislio da treba da nabavlja balističke rakete da ćemo mi naći dovoljno snage da odbranimo svoju zemlju i od toga.
Ono što je naša želja, ono što je naša želja i namera, zašto sam ovo govorio i to uz veliku posvećenost i ministra Gašića i celog tima i mnogih ljudi iz SDPR, ali i iz drugih kompanija naše namenske, i iz Lučana, iz Čačka, iz Užica. Uskoro sledi nova fabrika u Uzićima, gde ćemo da pravimo municiju od 5,65 do 12,7 milimetara.
Mi smo hteli saradnju sa jednom drugom fabrikom sa prostora bivše Jugoslavije, nisu hteli da nam daju tehnološki know-how. Mi smo sada kupujemo novi proizvodni pogon od 30 miliona evra iz Belgije i onda ćemo moći kod nas i protivavionsku municiju da proizvodimo od 12,7 milimetara.
Dakle, svuda su ugovori postignuti, za najmanje godinu i dve unapred obezbeđeni poslovi. Uložili smo sada 10 miliona evra novih, pre svega u „Crvenu zastavu“. Uložili smo u Teleoptikove žiroskope.
Dakle, naša je namera, imali smo nekih problema sa cevima i hoćemo sada to da rešimo novom tehnologijom da više tih problema nema. Mislim da će srpska vojna industrija nalaziti sve šire prisustvo na međunarodnom tržištu. Ovo vam govorim, ne zbog tog odbrambenog aspekta, koliko vam govorim zbog ekonomskog aspekta.
Naše je opredeljenje da mi to proizvodimo i da zapošljavamo ljude i da budemo uvek u stanju i u svakom trenutku da proizvedemo ono što nam je potrebno, i mislim da smo sve sposobniji iz godine u godinu da to napravimo.
Takođe, mislim da i MUP i Ministarstvo odbrane, MUP-u sam veoma zahvalan, i svim policajcima, naravno i ministarstva su prihvatili značajne uštede, razumeli potrebe države, nisu se tukli da uzimaju od svoje države, a da država polako ali sigurno propada, kao što je to bio slučaj u ranijim periodima. Ne zaboravite da se ne kaže slučajno da je najgori novac, novac koji je lak.
Imali ste slučaj velike Španije koja je bankrotirala 1557. godine, zato što su imali mnogo novca i mnogo bogatstva koje je uzimano sa svih strana sveta, ali ga nisu odgovorno trošili.
Nisu ga ulagali u proizvodnju i u razvoj, nego je bilo samo s kolca i konopca, uzmite pa potrošite. Pa je Španija tako moćna sila 1557. godine u modernom smislu reči bankrotirala. To su stvari koje nama ne smeju da se dese.
Bolje taj ozbiljni, lagani rast, ali da bude čvrst, na sigurnim nogama i da polako stvari popravljamo.
Takođe, uniforme, mislim da imaju, Nebojša, posle mnogo godina nove, dobre, da ćemo da uložimo još više u opremu, da ćemo da uložimo još više u zgrade i objekte, policija koja ima još lošije objekte nego vojska.
Verujem da ćemo uspeti da to napravimo da ti ljudi budu zadovoljni. Polako ali sigurno to će osećati i na svojim ličnim primanjima, da mogu da žive bolje i da mogu, kao što su i do sada, još možda i više, sa ponosom svoj posao da obavljaju.
Takođe ćemo raditi na oruđu i na opremi za MUP. Uskoro ćete moći da vidite naše proizvodnje oružje, ili dobrim delom, najvećim delom, naše proizvodnje, pušku, u kojoj ne morate da se pojavite sa puškom, možete iza ugla da pucate tom puškom, zbog kamera i računara koji imamo. Mi ćemo to da proizvodimo.
Dakle, želimo da naša oružane snage izložimo najnižem i mogućem riziku. Uskoro ćemo mi to da promovišemo ovde u Srbiji i da pokažemo.
Dakle, stojite iza kuće, samo iza zida isturite pušku i pucate u određenom smeru i vidite precizno na kamerama, gde, kako i na koji način pucate, zajedno sa kompjuterskim navođenjem.
Sve ono što je do skora izgledalo samo da je moguće u američkim filmovima, a to će biti moguće i ovde u Srbiji da postane deo naoružanja naše policije i naše vojske.
Što se tiče zapošljavanja što je jedna od ključnih veoma važnih stvari za sve nas, moram da kažem da sam zadovoljan rezultatima u 2015. godini.
Nikada ne možete da budete presrećni dokle god imate desetine i stotine hiljada ljudi koji čekaju posao, ali jedan negativan trend koji je rastao geometrijskom progresijom uspeli smo da zaustavimo, i ne samo da ga zaustavimo, već da ga aritmetičkom progresijom smanjujemo.
Tu nam je najvažnije gde ćemo zajednički morati da radimo i sa Ministarstvom prosvete i obrazovanja, ali svi mi ćemo morati na tome da radimo, a to je kako da pojačamo i kako da promenimo preduzetnički duh u narodu.
Ali, će i NSZZ morati da ima bolje rezultate, moraćemo više inspektora i u poreskoj upravi, ali više inspektora rada. Jer, deo ljudi ovih o kojima razmišljamo da u ovom trenutku treba da dobije otpremninu, deo tih ljudi možemo da zaposlimo tamo gde su nam oni potrebni. Oni su nam uvek potrebni u poreskoj upravi, u inspekciji rada.
Nemoguće da jedan Bor ima jednog inspektora rada. Nemoguće je. Da je najpošteniji čovek na svetu, oni će mu naći neku manu i više neće moći da obavlja svoj posao na način na koji bi trebalo da se obavlja. Potrebno nam je bar sedam, osam. Uveren sam da za to imamo snage, imamo mogućnosti da rešimo u narednom periodu.
Slušao sam Snežanu da je govorila o poljoprivredi, slušao sam i Jadranku da je govorila o evropskim integracijama, te neću da govorim dodatno o tome.
Biće potrebna ogromna energija i Snežani, ali i svima nama da suštinski promenimo naš odnos prema poljoprivredi, da naše subvencije više ne budu socijalna kategorija, da ne dajemo tri, pet ili šest hiljada dinara, plus đubrimo, plus gorivo, da bi to bila socijalna kategorija da bi neko imao bolji račun za svoju proizvodnju.
Nama je potrebno da to bude ekonomska kategorija. Ako dajemo subvenciju od dinar, ne više, dinar, da taj dinar bude uložen u agrotehničke mere, da taj dinar bude uložen u opreme i mašine, da tu promenimo sebe da bismo mogli da napredujemo.
Nama nedostaju fabrike za preradu voća, povrća, mesa, svega. Fabrika za preradu nam nedostaje na hiljade i tu ćemo pokušati da dovedemo i tu razgovaramo i sa mnogim sa zapada, ali i razgovaramo i sa Turcima koji su izuzetno zainteresovani posebno zbog nemogućnosti da u ovom trenutku izlaze na Rusko tržište.
Mi tu priliku nismo umeli dovoljno da iskoristimo zato što je za to potrebno da napravite fabriku prerade, potrebno je od pet do 15 miliona, neki drugi imaju banke koje, ali i sami nisu uništavali svoja preduzeća koja to mogu da finansiraju i koji će to da urade.
Dakle, to su stvari kroz različite oblasti koje smo radili, koje možemo da uradimo. Predstojeća godina u sportu je olimpijska godina. Godina 2015. bila je jedna od najuspešnijih u istoriji srpskog sporta i kadetskog i omladinskog i rekao bih paraolimpijskog i naših seniora u različitim disciplinama.
Godine 2016. mi očekujemo i sada neko će da se čudi kada kažemo, zadatak je da imamo dvostruko više medalja nego u Londonu.
Nisu uspesi Partizana u Evropi u fudbalu i Zvezde u Evropi u košarci slučajni, da po prvi put pobeđujete nemačke, holandske i druge ekipe, na strani bez obzira na to da li pobeđujete ili ne u Srbiji, zato što dolazi do promene i drugačijeg stava, zato vam unapred kažem da ćemo u najtežoj konkurenciji imati dvostruko više medalja zato što ulažemo novac. Izdvojili smo novac za pripreme veći nego ikada, izdvojili smo za nagrade veće nego ikada.
Dakle, donećemo i tu uredbu Vlade gde ćemo dodatno da ih stimulišemo za Olimpijske igre, gde ćemo sa 35.000 najmanje da povećamo na 40.000, u pojedinačnim sportovima da povećamo na 50.000 evra. Takve nagrade daju svega tri ili četiri zemlje u svetu. Mi time želimo da promovišemo svoju zemlju, da pokažemo dobre rezultate. Nemamo probleme sa fiskalnim deficitom, to je na radost našem narodu i na radost našim sportistima, posebno onima iz sportova u kojima se ne zarađuje dovoljno.
Znate, vaterpolista kada za svetsku titulu dobije 30.000 evra, to je za njega ogroman novac. On to ne može lako da dobije, to mogu trojica njih, Filipović, Prlainović, Pijetlović, ne znam ko još, da dobiju u nekom klubu. Dakle, to je veliki novac i mi smo njima zahvalni, oni to ne rade zbog novca, ali su zadovoljni što se zna kada država kaže da će da isplati, da to isplati odmah.
Vanja je to precizno radio, to je bio slučaj sa kajakašima, kanuistima, sa veslačima, sa našim atletičarima, sa mnogima iz čijih oblasti na medalje nismo navikli. Sada sve što stigne isplaćujemo istog sekunda. Nema ono kao nekada što je bio slučaj – zovite direktora Trezora, pa da li ima para ili nema para. Čekaj, ako si sa jakom političkom funkcijom dobićeš za sedam dana, a ako nisi politički snažan, ne možeš da dobiješ 70 dana.
To je bilo i u moje vreme tamo devedeset i neke godine. Nisam mogao da dođem na red tri meseca. To je bilo 2008. godine i 2009. godine i 2010. godine, da znate. Zovi direktora Trezora da meni isplati, on nema. Keš flou loš, nema para u Trezoru pa moraju da čekaju narednih 15 dana da bi naloge ministara isplaćivali.
Sada se isplaćuje u sekundu sve. Kada stigne nalog, tada se isplaćuje. Mi ih teramo, Nenade, da plate sve da nam ne bi zaostajale bilo kakve obaveze. Mi teramo našu Poresku upravu da potpisuju. Samo potpisujte sve što treba od povraćaja, nemojte da nam ostavljate za sledeći mesec ili za sledeću godinu i sve plaćamo. To su te promene, zato se vidi i rast privrede, zato što ono što su naše obaveze, mi ih izmirujemo. Odnos države je drugačiji prema privredi, ne šta možeš da uzmeš od privrede, ne šta možeš da joj daš, ali ispuni svoje obaveze prema privredi. To je ono što se promenilo.
Ovo je bio drugi deo mog izlaganja. Još jedanput vam hvala na pažnji. Imamo dobre rezultate, imaćemo još bolje rezultate. Narednih četiri ili pet godina su godine dinamičnog rasta, a vama hvala na pažnji.
Da bi ljudi samo razumeli, poštovani gospodin Đurišić, evo malo kasnije ću vam čitati šta je sve on izgovorio samo pre godinu dana, ne neko drugi, je birao stvari iz više različitih godina, ali najbolje moguće rezultate, ne govoreći punu istinu.
Naime, dame i gospodo dragi prijatelji, nije vam rekao da je tri milijarde investicija, dve milijarde investicija Miroslava Miškovića, odnosno prodaja Miroslava Miškovića „Delezeu“. Samo je to sakrio, a da je pri tome porez plaćen, sem jednog malog poreza, svi ostali plaćeni van naše zemlje, te Srbija od toga nije imala gotovo ništa. Šta da radite? To je valjda nešto čime se ponosite, samo je trebalo narodu da kažete da je u pitanju Miroslav Mišković, a ne vaša sposobnost. Da li će Miroslav Mišković to da kupi ponovo, kao što se priča, ili ne, to je druga stvar? Samo da ljudi znaju o čemu vi govorite.
Govorite o BDP koji će ove godine biti na nivou 35 milijardi, što nije dovoljno, što nije dobro, ali je rast. Vi pričate o rastu BDP-a. Posle 3,6% pada u 2009. godini, koji niste uspeli do kraja svoje vladavine da vratite na nivo iz 2009. godine. Nemojte da gledate jednu, već gledajte više godina zaredom, jer bih vam ja onda mogao da kažem koliko je bila uspešna 2013. godina, a nije, jer su nam nedostajale, bez obzira na rast od 2,3%, fiskalne reforme i mnoge druge reforme.
Ono što je mnogo veći problem u svemu tome, to je uvaženi, gospodine poslaniče, što je danas 717.000, a tada je bilo mnogo više, i to je raslo sve vreme geometrijskom progresijom. Ogroman je napor potreban da se taj rast broja nezaposlenih zaustavi, i to smo uspeli. Za razliku od vas koji ste ušli, kada je bilo 300.000 nezaposlenih, i doveli nas do skoro 800.000 nezaposlenih. Danas to više ne raste na 900 i na milion. Danas to pada i padaće sve više i padaće ubrzano.
Malopre sam vam obećao, uvaženi gospodine poslaniče, mi ćemo u naredne četiri godine imati ubrzani dinamični ekonomski rast. Ja sam pročitao sve vaše dileme i nevericu, spremajući se za današnju sednicu iz prošle godine, sednice oko budžeta. Sve što ste sada rekli, sve ste promašili od prve do poslednje stavke, kao i većina poslanika koji sa vama sede, o tome koliko ćemo rebalansa da imamo, o tome šta sve nećemo da izdržimo. Sve smo unapredili, sve smo izdržali, rebalans nismo imali, prihode smo imali veće, a rashode manje od onih koje smo predvideli. U tome je razlika.
Pri tome, pogledajte, zaboravili ste još jednu važnu stavku da kažete narodu, koliki je deficit bio te godine, pa ćete da vidite da je bio gotovo dvostruko veći i više nego dvostruko veći u odnosu na današnju godinu.
Jeste, evo daću vam ja tačan podatak. Sa minus 4,8 i minus 6,8 palo je na minus 4,1, govorim vam u opštoj državi, ili na minus 3,3. Ja mislim da je to gotovo dvostruko niže, Marko. Tako da, oprostite, pa dobro u pravu ste, 3,3 u odnosu na 6,8 nije dvostruko niže, nego je malo više nego dvostruko niže i u odnosu na 4,8 je 50% niže. U pravu ste. Nije dvostruko, ali 50%, malo više od 50% je niže. Ja mislim da je to ogromna razlika.
Nemojte da potcenjujete građane Srbije, nemojte da potcenjujete MMF, nemojte da potcenjujete Svetsku banku, nemojte da potcenjujete EU. Bolji su rezultati, radujte se tim rezultatima. To su rezultati, Marko, i za vas i za vašu porodicu i biće još bolji i biće mnogo bolji i tome ćete i vi da doprinesete i tome će svi da doprinesu. I to je nešto što je važno za budućnost naše dece, a ne da se govori o nečemu da je loše, tek da bi se govorilo.
Dobri su podaci, odlični su podaci, a mogu da budu još mnogo bolji. Za to nam je potrebna ta vrsta stabilnosti i ta vrsta odgovornosti kojoj ćete i vi i svi ostali u ovoj zemlji da doprinesete.
Dakle, ja vas samo molim, videćete kasnije kada budem pročitao sve šta su svi govorili pre samo godinu dana i u kakvoj buli su videli Srbiju za godinu dana i dobićete precizne podatke kako to izgleda danas. Cela Srbija će moći da vidi ko je zaista govorio istinu. Ja im to ne zameram. To je posao opozicije. Nemojte da govorite o brojevima, ako iza tih brojeva ne stojite. Ako ja kažem danas da ćemo da izgradimo Koridor 10 i južni i istočni krak najkasnije do aprila 2017, ako vam kažem da ćete ići od Beograda do Čačka auto-putem, najkasnije u martu, aprilu 2017. godine, a malo je ostalo, godinu i tri meseca do tad, godinu i četiri meseca do tad, onda za to odgovaram. To znači da ćemo da uradimo sve ono što nismo uradili u prethodnih 68 godina od kada smo krenuli da gradimo autoputeve i koridore, i to ćemo da uradimo za dve i po godine ove Vlade.
Možete da me volite, možete da me ne volite, možete da volite ili da ne volite ovu Vladu, ali ja mislim da je to dobar, odličan rezultat i mislim da građani Srbije imaju čime da se ponose i ne treba im govoriti da je nešto lošije nego što jeste, kao što ne treba da se hvalimo da je nešto bolje, ako to zaista nije. Zato smo izašli sa konzervativnom procenom budžeta, sa konzervativnom procenom naših prihoda i potpuno sam siguran da ćemo takve procene imati, dobre procene, imati ubuduće i dobre rezultate. Najskuplje nas je koštala, Marko, 2009. godina i pad, ogroman pad, jeziv pad, dramatičan pad od kojeg se nismo oporavili čak ni sa 2013. godinom, kada smo imali rast od 2,3%. Hvala još jedanput na pažnji.
Nije bilo nikakve potrebe za nervozom i povišenim tonom, ni jednog sekunda. Na svako konkretno i ne konkretno pitanje dobiće te odgovor. Morate nešto i da naučite gospodine Šutanovac. Morate malo i da se obrazujete.
Nisam želeo da vas uvredim, ali vi ne znate šta znači povećanje izvoza, šta znači bruto domaći PDV i neto PDV.
(Dragan Šutanovac, s mesta: Znam odlično šta je.)
Ne znate uopšte, zato što postavljate pitanja koja pokazuju da to uopšte ne razumete.
Kada povećavate izvoz onda vam se smanjuje neto PDV i to vam je potpuno jasno, svakom ekonomisti i svakome ko je pročitao jedan budžet na ozbiljan način, a kod vas se budžet nije čitao. Kod vas je budžet bilo - dajte mi para što više da mogu da potrošim i da zovem direktora Trezora da to uradi, tako ste upravljali budžetom.
Postavili ste konkretna pitanja za nacionalni stadion. Ako budemo imali dodatnih prihoda ići ćemo sa tim, kada budemo imali onoliko koliko budemo imali. Od 17 zakona koje sam obećao da ćemo da donesemo, 16 smo doneli. Sve ono što ste nam ostavili, čak i bez pečuraka, mi smo ljude uposlili i eno ih ljudi rade, od „Železare“ pa na dalje.
Dakle, od MSK koji ste zatvorili, u toj istoj 2011. godini, ili 2012. godini, oprostiće te mi, ni pečurke niste ostavili. Napadali ste neke za pečurke, vi ni pečurke niste ostavili. A, eno sada tamo ljudi ponovo proizvode metanol, ponovo proizvode sirćetnu kiselinu i ponovo rade dobro i ponovo zarađuju dobro. Dakle, nema potrebe da pokazujete tu vrstu nervoze kada imamo dobre rezultate.
Ono što je veoma važno, to je da znate, mi brže, značajno brže i tome treba da se radujete, nam raste izvoz od uvoza i upravo zato dolazi do posledica o kojim ste vi govorili. Ali, to su dobre, a ne loše posledice. Samo je to suština onoga što vi ne razumete. To je pokušao i profesor Vujović jutros da vam objasni, vidim da to nije prošlo. Dakle, molim vas da to razumete, to je veoma dobro.
Napali ste me za nešto što je jedan od najboljih rezultata ove Vlade. To je stvar koju bih vas molio da razumete. Uostalom, pa vi ste ovde pre godinu dana pričali o tome kako imamo najviše poreza u Evropi i danas govorite o akcizama koje skupljaju od građana. Pa od koga se skupljaju porezi u nekoj drugoj zemlji? Od koga se skupljaju nego od građana?
Nisam čuo da se skupljaju od biljaka ili u životinjskom svetu ili negde drugo. Skupljaju se uvek od građana. Ne znam od koga drugog bi se porezi skupljali. Postavlja se pitanje visine naplate, da li ste u stanju da ih dobro naplatite i da li ste u stanju da smisleno, ozbiljno i odgovorno taj novac potrošite? O tome mi danas govorimo. Naravno da država mora da naplati poreze da bi mogla da troši. Akciza nam je toliko veća, pre svega zbog žestoke borbe protiv sivog tržišta cigareta, najveći rast imamo upravo u akcizama na cigaretama. Koliko znam cene cigareta se gotovo nisu menjale. Akciza na naftu nam je nešto bolja i zbog markera, koliko znam cena nafte je smo padala u prethodnoj godini. Koliko znam cena gasa je samo padala. Akciza na struju nam nije neki novi koji vi sada primećujete, već nešto o čemu smo pričali pre šest meseci.
Dakle, nema nikakvih novih nameta da ne biste džabe plašili narod i građane Srbije, nema ih. Mi imamo namete koji postoje i koji su uvek postojali i koji će, rekao bih, biti nepromenjeni, nadam se ne promenjeni iako imamo ozbiljne probleme sa cenom „komidit“ sa cenom sirovina u svetu. Takođe znate, kod nas je to uobičajeno i nešto što nema veze sa vama, a što je veoma konkretno i veoma važno za naše građane, to je da mi budemo mnogo disciplinovaniji i da ljudi znaju da kada ne uzmemo od nekoga fiskalni račun i kada ne insistiramo na tome, nismo time pomogli bilo kome, time smo oštetili sebe. Time smo sebe oštetili za puteve i škole. Time smo sebe oštetili za bolnice. Time smo sebe i svoju decu, bez obzira na to za koga je neko, najviše oštetili i najveće probleme napravili.
Zato nam je ta vrsta poreske discipline izuzetno važna. Zato treba da nagrađujemo one koji sve poreze plaćaju i na tome ćemo takođe da radimo, da vidimo kako da ih podstaknemo da ostanu takvi i da budu još bolji, kao što ćemo još oštrije da kažnjavamo prekršioce, odnosno one koji porez izbegavaju i koji porez ne plaćaju.
Tako se ponaša ozbiljna i tako se ponaša odgovorna država. Ali vas molim da nađete neke, svi zajedno, posao je onih koji se suprotstavljaju Vladinim predlozima, da pronađu argumentaciju i da uvek kažu neke drugačije argumente, neke drugačije činjenice. Molim vas da nam objasnite kako to da ljudi iz MMF ne znaju svoj posao, koji hvale naplatu poreza, koji govore da nam je PDV odličan, da je naplata poreza odlična, bolja nego što su očekivali? Kako to da to ne znaju ni ljudi u EU, koji su istu takvu ocenu dali? To ne zna niko, to znate samo vi.
Moguće je, zato što postoji ta varijanta koja je bila još u Miloševo vreme, znate kada je Miloš počeo da uvodi prve poreze, onda su se skupili prvi velikaši, a onda je počeo i deo naroda da se okuplja pa da kaže - a šta se to Miloše promenilo, što smo se mi borili protiv Turaka, kada opet treba da plaćamo poreze? Jer to je valjda najlakše reći našem narodu. Nemoj da plaćate ništa, nemojte da plaćate struju, poreze, glasajte za nas, jer naš program je taj da smo obezbedili pare. To je za malu decu. To je potcenjivanje naroda. To je potcenjivanje i naroda i države. Nisu ljudi više ni naivni ni neobavešteni da tako nešto jednostavno može da prolazi. Prosto mi se čini da malo više odgovornosti i malo više, rekao bih, sagledavanja i onoga što je dobro, pa da se kaže – ovo je dobro i zato sam bio protiv saopštenja koje je stranka koju vodim izdala protiv nekih drugih stranaka koje su rekle – super je Vlada obavila fiskalni deficit, ne valja vam to. To je bilo nešto novo, to je bilo nešto drugačije na političkoj sceni Srbije.
Oni koji svaki dan viču da nigde ništa ne valja, a vide da su rezultati neuporedivo bolji, onda nemojte da se čude veoma, veoma lošim rezultatima koje postižu na političkom nebu Srbije.
Ono što je za nas mnogo važnije od bilo kakvih političkih rasprava, to je da je ovaj budžet dobar budžet, balansiran budžet, konzervativan budžet, ali budžet koji će da pruži osnovu za više od 2% rasta BDP u sledećoj godini, budžet koji će da pruži smanjenje, a ne uvećavanje problema u našem fiskalu, budžet koji će da pruži sigurnost i za penzionere i za one koji primaju socijalnu pomoć i podršku i budžet koji na kraju krajeva će pomoći, verujem kao što sam govorio prosvetnim radnicima, sada govorim i o njima, ali govorim i o radnicima u oblasti kulture, već pre kraja sledeće godine da i oni mogu da osete boljitak naših reformi. Govorim dakle o javnom sektoru.
Sve to kada saberete mislim da rezultati jesu dobri, da će biti još bolji, a da nismo imali toliko spoticanja, ali da ne govorim ništa oko odluke oko „Telekoma“, bez ikakvih problema bih mogao odmah da vam kažem da nemamo dovoljno projekata i da u trenutku idemo i na nacionalni stadion. Zato što nacionalni stadion moramo da izgradimo, svidelo se to nekom ili ne.
Mnogo važnije od nacionalnog stadiona su nam bolnice i škole sa kojima idemo sledeće godine i u koje ulažemo i od kojih nećemo da odustanemo. Ali potrebno nam je još projekata na koje bi trebalo da možemo da potražimo novac, jer ćemo iz privatizacionih prihoda imati novca i za vraćanje katastrofalnih kredita koje ste uzimali, kratkoročnih od 7,5% na pet godina, ali ćemo imati novca i za ulaganje u nove projekte, sve one koje nismo napravili decenijama, godinama pre ovog trenutka.
To je ozbiljan i odgovoran pristup. Žao mi je što vam se ne sviđa to tako, ali imajući u vidu snagu argumenata koje iznosite, ja ne mogu čak ni da pokažem višak strasti. Čini mi se da svaki čovek razume i da sasvim lagano i mirno svi mogu da vide i koliko je budžet dobar i koliko su rezultati Vlade ozbiljni, nikada dovoljno dobri i uvek mogu da budu bolji. To ljudi razumeju, ali da je stanje mnogo bolje nego pre godinu dana kada smo ovde u ovom visokom domu razgovarali, u to nemam nikakve sumnje. Hvala najlepše.