Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dragan D. Marković

Dragan D. Marković

Jedinstvena Srbija

Govori

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, predlažem da se sutra ne radi, sutra se u Saveznoj skupštini odlučuje o budućnosti SRJ, a znamo da neko hoće da prekrši Ustav i da ono što je po zakonu, da se raspravlja u Saveznoj skupštini i da se prebaci u Republičku skupštinu. To treba građani direktno da prate na drugom programu. Predlažem da sutra ne radimo.
Dame i gospodo narodni poslanici, morao sam da se prijavim za diskusiju kada sam čuo da je gospodin Čeda Jovanović rekao da je sasvim zadovoljavajuća cena žita od 6,5 odnosno 7 dinara. On je zaboravio da je njegov ministar, pre nego što je imenovan za ministra za poljoprivredu, mesec dana pre toga, obećao seljacima u januaru mesecu ove godine da će cena žita biti 11 dinara.
Kada su to čuli seljaci, onda su kupili veštačko đubrivo da prehrane to žito i ušli u neku investiciju. Kada smo došli, 15 dana pre žetve, a ne verujem da vi znate kada je žetva, gospodine Jovanoviću, kada smo došli 15 dana pre žetve, mi kažemo cena žita 7,5 dinara. SSJ je tražila smenu ministra za poljoprivredu, baš iz ovih razloga što ništa nije poljoprivrednim proizvođačima stvoreno od kada je ova nova vlada formirana. Pa čak i naftu koju ste dobili iz Italije, badava, tu istu naftu ste prodali poljoprivrednim proizvođačima. Poljoprivredni proizvođači vas mole da ih više ne upoređujete sa poljoprivrednicima iz Holandije, Švajcarske, i kako su tamo neki pariteti mnogo bolji nego što su ovde, gospodine Jovanoviću.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, u sazivu za ovu sednicu piše da je na inicijativu 106 narodnih poslanika DOS-a predsednik Skupštine zakazao ovu sednicu. Jeste to da se ispoštuje forma, a znamo da je inicijativu za ovu sednicu potegla Stranka srpskog jedinstva i da smo mi napustili sednicu, nismo hteli da prisustvujemo prošloj sednici i da diskutujemo o nekim tačkama dnevnog reda koje su nebitne za građane Srbije.

Mi smo danas čuli veliki broj narodnih poslanika, ali bih, pored onoga što su rekli predstavnici Stranke srpskog jedinstva, podržao govor gospodina Jakšića koji živi u Mitrovici i koji jedini zna kako Srbi žive u Mitrovici i koji problem oni dole imaju. On je rekao da kada bi Hans Hekerup prihvatio sve amandmane koje je predložila Vlada, da taj ustavni okvir opet ne bi bio dobar za Srbe i srpski narod. Bojim se da to nije pogodba i dogovor, da kasnije Hans Hekerup prihvati ove amandmane koje je predložila Vlada Srbije i da se proglasi, kao što su radili i pre, da je to veliki uspeh današnje Vlade i da je to pobeda, kao što je to činila stara vlast kada je proglasila pobedu nad NATO paktom, da smo sačuvali suverenitet na Kosovu i Metohiji, a mi iz Stranke srpskog jedinstva smo govorili i tada, pa i danas govorimo, da smo mi izdržali, a da nismo pobedili NATO pakt. Ako nas ceo svet podržava, dame i gospodo, kako to da niko od njih na zahtev Vlade Republike Srbije ne da ni jedan ultimatum Albancima na Kosovu i Metohiji. To su davali Srbima unazad pet-šest godina, naročito 1998. i 1999. godine.

Smatramo da naša diplomatija slabo obavlja svoj posao i da nisu uradili ono što srpski narod očekuje od njih na Kosovu i Metohiji. Neki Srbi su sami sebe ubacili u neka tela i navodno predstavljaju srpski narod i srpsku vladu. Svi mi znamo (izuzimam gospodina Trajkovića, ne mislim na njega kada to kažem) da su ušli u neka tela. Međutim, oni su dali legitimnost odlukama koje su donošene u poslednje vreme, a sve su one bile štetne po srpski narod na Kosovu i Metohiji.

Nova vlast ništa nije bolja od stare vlasti. Oni samo konstatuju, i stara vlast je to činila, da imamo u zemlji preko 350.000 Srba i da danas veoma teško žive. Mi svi to znamo. Ali, ne samo da to znamo, već njima oduzimaju i ono pravo koje su imale u Srbiji, da ona lica preko 18 do 65 godina starosti primaju primanja od Vlade Republike Srbije. Nova vlast im je to oduzela. Niko ne pominje, odnosno pominju, ali samo na zahtev porodica 1.300 nestalih Srba i ostalih nealbanaca na Kosovu i Metohiji. Niko sa njima nije hteo da razgovara i oni su tražili i vide spas u predsedniku Stranke srpskog jedinstva, profesoru Borislavu Peleviću i predstavniku Demokratske stranke Srbije. Puštamo teroriste iz srpskih zatvora, 12 terorista je ova vlast iz nekoliko srpskih zatvora pustila pre 10-tak dana. Već više puta puta pravi grešku, pritom ni jedan od Srba ne izađe iz albanskih zatvora i da 1.300 porodica ne mogu da spavaju i uvek kada lupi kapija, da razmišlja da su njihovi najrođeniji. Oni hoće da raščiste i da znaju da li su članovi njihovih porodica živi i da li ima šansi da im se vrate.

Nova vlast je napravila veliku grešku, šest puta manja sredstva su odvojena za Kosovo i Metohiju, za razliku od juga Srbije. Znamo da na Kosovu i Metohiji ima veliki broj srušenih kuća, tražimo da se Srbi vrate. Mi im prvi nismo stvorili određene uslove. Srušene su im kuće, 120.000 Srba živi na Kosovu i Metohiji, pola od njih ne živi u svojim kućama. Oni su podstanari, ili u Kosovskoj Mitrovici ili u nekom drugom mestu gde je etnički čisto srpsko naselje.

Stranka srpskog jedinstva nije mogla da zapazi da su nam međunarodna zajednica i Amerika, išta pomogli. Reći ću vam jednu srpsku sramotu, koja se desila pre sedam - osam dana u Ćupriji. Došao je američki ambasador, odveli su ga u opštinu, ali ga nisu odveli da vidi srušene kuće građana u Ćupriji, srušen most na teritoriji opštine Ćuprija, da vidi srušenu kasarnu, da vidi srušene tri škole u Ćupriji. Odveli su ga u opštinu i znate šta su radili, okačili su na zid američku zastavu zato što je on dao samo 30 hiljada dolara Ćupriji, a šteta košta 20 miliona dolara. Odveli su ga u manastir, na ručak. Igumanija tog manastira, kada je čula šta je on dao i ko je on, da je njegova zemlja stisla dugme da se bombarduje Jugoslavija, nije htela da bude njegov domaćin.

(Poslanik je, u nastavku, pročitao deklaraciju u osam tačaka, koju je u ime SSJ prvi Narodnoj skupštini predložio narodni poslanik Ljubomir Mirković - vidi registar.)
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, sve ove zakone koje je do sada Vlada uputila, mislim da su štetni, ako se podsetimo da će početi da se primenjuju od 1. juna, pre nego što povećamo proizvodnju, pre nego što poljoprivrednici stanu na noge, a mi im zavlačimo ruku u prazan džep.
Mi iz SSJ očekivali smo, kada dođe tačka dnevnog reda, kao što je danas tačka dnevnog reda o brizi o deci, da je to veoma važno nacionalno pitanje za srpski narod, ako nam statistički podaci govore da će Srbi kroz 50 godina, u Srbiji biti nacionalna manjina. Naša Vlada je pre svega ukinula Ministarstvo za omladinu i sport, takođe gde se radi o mladim ljudima, a danas smanjujemo procenat za dečiji dodatak. Naš ministar kaže da nije smanjen procenat. Jeste smanjen procenat, kada se matematički preračuna, 50% manje će primati porodica, odnosno radnici kao dečiji dodatak, nego što su do sada primali.
Mi iz SSJ smo se nadali da će ovaj procenat biti veći nego što je to bilo u starom zakonu, znamo da su plate veoma male, da porodice ne mogu da rađaju decu, međutim, evo danas, vidite i sami kakav ćete zakon da usvojite. Čak smo tražili da one majke koje žive na selu, a jedina delatnost im je poljoprivredna proizvodnja i imaju troje dece, da primaju jedan prosečan lični dohodak kako bi mogli da poboljšamo natalitet u Srbiji. Tražili smo za porodice koje su izbegle sa Kosova i Metohije ovde u Srbiju, da te porodice koje imaju troje dece, primaju takođe jedan prosečan lični dohodak jer znamo da veoma teško žive i da 90% porodica sa Kosova i Metohije, koje su izbegle ovde u Srbiji, žive negde kao podstanari. Čeka nas jedan zakon gospodo, o privatizaciji, gde će 60% višak radne snage najmanje biti, ne znam odakle će ti roditelji koji budu proglašeni kao višak radne snage, u svom preduzeću, odakle će oni izdržavati svoje dete.
SSJ neće podržati ovaj zakon, ali se nada da će resorni ministar tražiti od Vlade da za decu, za one porodice gde mi tražimo kao SSJ da se rađaju deca u Srbiji, da te porodice imaju posebne beneficije i da jednom ova vlada počne nešto da daje građanima. Sve ove poreske stope koje je do sada uvela Vlada, te poreske stope su povećane. Još jednom, da ponovim, guramo ruku građanima u džep, a džep je prazan. Hvala.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče Vlade, poštovani ministri, Stranka srpskog jedinstva od svog formiranja do danas u prioritetna politička i egzistencijalna državna pitanja suvereniteta naše zemlje stavlja problem Kosova i Metohije, kao sastavnog dela Srbije i Jugoslavije, i položaj srpskog naroda u toj pokrajini. Na žalost, adekvatnog, mudrog i diplomatskog odgovora nije bilo unazad više nekoliko decenija, a sa žaljenjem moramo konstatovati ni danas. Došli smo u situaciju da o sudbini jednog dela srpske teritorije najmanje odlučujemo mi, a u najvećoj meri velike sile, koje često nazivamo međunarodnom zajednicom, iako taj termin niko ne može da definiše. Od 10. juna 1999. godine, kada je na zasedanju Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija doneta Rezolucija o Kosovu i Metohiji i formalno je ovaj problem prešao u nadležnost međunarodnih faktora, bez obzira što je u tom dokumentu u naznakama data mogućnost i Saveznoj Republici Jugoslaviji da sarađuje u sprovođenju ovog dokumenta. Za prethodnu vlast ovo je bila pobeda, jer je prestala NATO agresija koja je trajala 78 dana.
Stranka srpskog jedinstva nikada nije rekla da je to pobeda, a vojska i policija sa narodom je iznela na svojim leđima ovaj rat i izdržali smo rat. To nije bila pobeda, gospodo. Suštinski, to je značilo okupaciju Kosova i Metohije od strane NATO pakta, ili, kako se to drugačije formuliše, mirovnih snaga Ujedinjenih nacija. Samo ću nekoliko reči reći, da je bivša vlast napravila grešku što je dozvolila da uopšte dođe do rata. Prvo, obični ljudi, a i mi političari koji nismo imali uvid šta to bivša Vlada radi, na čelu sa predsednikom države, smatrali smo da mi ulazimo u taj rat, da ćemo se boriti protiv najveće sile na svetu zato što nam Rusija daje podršku i zato što će Rusija vojno pomoći Saveznoj Republici Jugoslaviji.
Stranka srpskog jedinstva je i tada znala da od te pomoći nema ništa, jer je Rusija druga zemlja koja je priznala Hrvatsku, gospodo, i nije nam pomogla ništa kada je bio rat u Hrvatskoj i u Bosni, tako da smo znali da neće biti nikakve pomoći i kada smo imali rat u Srbiji, osim da su oni brkati Kozaci pevali na mostovima po Srbiji. Rezolucija Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, onako kako se već dve godine sprovodi od strane međunarodne mirovne misije, predstavlja pravni put gubljenja suvereniteta Srbije i Jugoslavije na prostoru Kosova i Metohije. Drugim rečima, nijedan od zacrtanih ciljeva u toj rezoluciji nije ostvaren, bar kada je reč o položaju srpskog naroda u toj pokrajini.
U preambuli te rezolucije Savet bezbednosti konstatuje da je odlučan u nameri, citiram, "da obezbedi slobodan i siguran povratak svih izbeglica i raseljenih lica svojim kućama, osuđujući sve činove nasilja nad stanovništvom Kosova, kao i terorističke akte sa bilo koje strane".
Za nepune dve godine sprovođenja Rezolucije 1244 oko 350.000 Srba i ostalog nealbanskog življa napustilo je Kosovo i Metohiju. Za nepune dve godine kidnapovano je i ubijeno preko 1.500 Srba i ostalog nealbanskog življa. KFOR i UNMIK do dana današnjeg niti imaju konkretan plan niti bilo šta čine u pravcu povratka izbeglica i raseljenih lica na Kosmetu.
Kosovo i Metohija je za nepune dve godine misije mirovnih snaga UN, odnosno snaga NATO pakta, postalo regrutni centar terorizma na Balkanu. To je takođe rezultat nepoštovanja tačke 9. Rezolucije 1244, u kojoj se kaže da KFOR i UNMIK imaju obavezu da razoružaju sve teroriste koji nisu predali oružje, a imali su obavezu po Rezoluciji 1244. Vrlo dobro znamo da to nisu uradili.
To što KFOR i UNMIK nisu uradili od oktobra 1999. godine, kada je dat rok za demilitarizaciju Kosmeta, sada rezultira eskalacijom terorizma na jugu Srbije i severu. U tački 4. Rezolucije predviđa se povratak određenog broja pripadnika Vojske Jugoslavije i Policije. Ne poštujući ni ove članove Rezolucije civilni administratori za Kosmet, pre svega Bernard Kušner, a i danas Hans Hakerup, ni u jednom trenutku ne samo da nisu želeli saradnju sa jugoslovenskim i srpskim vlastima, već naprotiv sve što je ponuđeno odbijali su.
U svoje tzv. mešovite organe upravljanja Kosmetom birani su podobni Srbi, koji nisu predstavljali ni državu, ni državnu vlast, ni Srbe na Kosmetu. I, njihovim učešćem legalizovali su organe u kojima je glavnu reč imala albanska strana i međunarodna zajednica.
U Aneksu 2. tačka 9. Rezolucije Saveta bezbednosti obaveza mirovne misije je ekonomski razvoj i stabilizacija krize u regionu. Politika civilnih administratora na Kosmetu a pre svega Kušnera, je takva da smo mogli da vidimo da su oni ugasili Trepču i da su pokušali sve da ekonomski uguše Kosovo kako bi Srbi morali da napuste taj deo Srbije i da dođu u Srbiju jer nemaju od čega da žive, gospodo.
Iako je finale perfidne politike koju predstavnici mirovne misije vode u ovoj srpskoj pokrajini privremena uprava, koja je predviđena tačkom 10. Rezolucije 1244, a u kojoj se kaže da će civilna misija obezbediti privremenu upravu za Kosovo, pod kojom bi ljudima bila garantovana osnovna autonomija unutar SRJ, bez povratka 350.000 izbeglih, bez stvaranja uslova za bezbedno kretanje i život nealbanskog stanovništva. UNMIK-ova administracija organizovala je lokalne izbore, a da naša sadašnja vlast nije htela da stavi veto na te lokalne izbore, jer Srbi nisu imali dobre uslove za te lokalne izbore.
O multietičnosti Kosova i Metohije, koja je naglašena i rezolucijom nema ništa. Lokalna samouprava ja albanska samouprava. Poslednji čin, ali sada ne više samouprave već uprave Kosova i Metohije, trebalo bi da budu parlamentarni izbori u ovoj srpskoj pokrajini.
Istovremeno, kompletirajući element državnosti na administrativnim granicama Srbije i Kosova i Metohije bilo je postavljanje carinskih punktova i sve to treba uobličiti u jedan pravni akt za koji Albanci traže da se naziva ustav, a UNMIK predlaže pravni okvir za privremenu samoupravu Kosova. Ne ulazeći u pravnu terminologiju čini se da je i ovo igra UNMIK-ove administracije, jer je suština u sadržaju tog akta koji predstavlja pare - poslednji korak pred zvanično otcepljenje, odnosno stvaranje nezavisnog Kosova i Metohije.
Odbijanje svih amandmana koje je dala srpska strana potvrđuje da je suština u stvranju druge albanske države na Balkanu, a zatim objedinjavanje u veliku Albaniju, kako već govore predstavnici Albanaca u Makediniji i Crnoj Gori.
Stranka Srpskog jedinstva sve ove činjenice iznosi samo iz jednog razloga - da ponovo upozori vlast i narod da je ovo poslednji trenutak odbrane srpske Metohije.
Prethodni režim propustio je priliku da odbrani Kosovo i Metohiju. Sadašnja vlast je na ispitu očuvanja celovite Srbije. Nisam mislio da kritikujem sadašnju vlast i Vladu, ali pošto je to već radio član Vlade, gospodin Trajković, reći ću nekoliko reči, vodeći računa da to bude blaga kritika i dobronamerna.
Sadašnja Vlada je napravila više grešaka. Prva je to da Srbija nikada nije bila popularnija i nikada više nije stranih državljana dolazilo u Srbiju, a da nikad manju pomoć nismo imali nego sada. Stranka srpskog jedinstva je više puta tražila da se svi ti funkcioneri, predstavnici država koji su dolazili i bili naši gosti odvedu na jug Srbije, na Kosovo, da vide kakva je situacija i šta Srbi tamo doživljavaju.
Dalje, takođe smo napravili veliku grešku, gde nam je zamerio srpski narod sa Kosova i Metohije, zato što smo pustili iz zatvora Floru Brovinu, a da pri tom nismo tražili da izađe nijedan Srbin iz albanskih zatvora. Pravimo jednu grešku, pa još jednu, da Flora Brovina obilazi sve srpske zatvore da vidi kako to žive Albanci u srpskim zatvorima.
A ko je obilazio albanske zatvore gde su se Srbi nalazili i ko je pitao i dao odgovor gde su 1.300 nestalih Srba sa Kosova i Metohije. Ako i kažu da je to bila neka prošlost, bilo je pre godinu ili dve dana, ali postavlja se još jedno pitanje - ko je obišao dva vojnika koja su kidnapovana na srpskoj zemlji i šestoro srpskih civila koji su kidnapovani na jugu Srbije, gospodo.
Jeste to možda bila dobra namera naše Vlade, ali Albanci nijednog trenutka nisu pokazali da žele da sarađuju i da oni puste Srbe, koji su nevini u tim albanskim zatvorima. Takođe, Stranka srpskog jedinstva je zamerila ne zato što je Havijer Solana došao u Srbiju, jer mi treba da sarađujemo sa svima, ali zato što ništa nije preduzeo, dame i gospodo.
Stranka srpskog jedinstva i ja bi Havijera Solanu ugostili u Srbiji, da je on došao i rekao - mi ćemo vama dati 30 milijardi, ratnu odštetu za ratnu štetu koju smo vam napravili, i da ode na Kosovo da kaže Albancima da više ne ubijaju srpski narod. Tada bi ga mi, gospodo, primili da bude naš gost, a ne da istog trenutka zatvorimo direktora televizije i da kažemo - direktor televizije Dragan Milanović je kriv zato što su nastradali ljudi koji su radili u RTS-u.
Velika je žalost, i to su moje kolege već rekle, žalim što se to desilo, ali recite mi gde je to sklonište u koje može da se sakrije emisiona tehnika jedne televizije, a da radarski sistemi NATO pakta ne otkriju gde se ta televizija nalazi i da li državna televizija ima pravo da ne radi za vreme rata ako znamo da građani plaćaju pretplatu, gospodo.
Stranka srpskog jedinstva takođe je kritikovala (predsednik- molim vas da privedete kraju) amnestiranje Albanaca, a da pri tom nismo iz zatvora izveli naše Srbe. Mnogo toga moram da preskočim jer je malo vremena. Na kraju, zamolio bih Vladu, odnosno Stranka Srpskog jedinstva predlaže, pošto je sada naša Vlada najpopularnija, da traži od Rusa, ne da dođe Černomirdin, jer on nema više nikakvu funkciju, i od Finske, da dođu i vide, jer su nam one poslale dva predstavnika da nas nateraju da potpišemo Rezoluciju 1244, koju danas ne poštuju ni pravno ni formalno.
To bi bila najveća pomoć tih zemalja. Takođe, Stranka srpskog jedinstva bi zamolila Vladu da bar sačekamo dok ne prestane rat na Kosovu i jugu Srbije da dnevnik RTS-a počinje svako veće sa Haškim tribunalom. Neka počinje sa Haškim tribunalom, ali ako se proglase Srbi krivima, onda mora da bude kriva i druga strana. Kada se jedan sudski proces vodi, poštovane dame i gospodo, na klupi mora da sedi okrivljeni, oštećeni i svedoci.
Ko je u ovom slučaju okrivljen, ko je oštećen, a ko su svedoci, ako kažemo da je petoro Srba - Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Ratko Mladić, Krajišnik i Slobodan Milošević - proglašeni krivim i nalaze se na listi za Haški tribunal.
To je kolektivna odgovornost srpskog naroda, jer su njih Srbi birali više godina. I neka sačeka malo Haški tribunal. Mi jesmo za saradnju sa Haškim tribunalom, ali da Srbi budu stavljeni u položaj kao i ostale nacije.
I na kraju, dame i gospodo, SSJ bi zamolila Vladu da više ne donosi nijednu odluku a da ne konsultuje srpski narod koji živi na Kosovu i Metohiji, i onaj narod u Mitrovici, i da mi više njima ne dajemo saopštenja, kao što smo im dali pre par dana, zato što je UNMIK postavio punkt u Mitrovici, pa da im kažemo - istrajte u vašim zahtevima, a oni se goloruki bore protiv KFOR-a na Kosovu. Mislim da takva podrška srpskom narodu ne treba.
Podrška srpskom narodu treba da bude takva da naša vlada održava sastanke, ako ne u Prištini, onda u Mitrovici, da sve one strane delegacije, koje dođu u Srbiju, da ih odvedu tamo, i da sve partije imaju jedinstven cilj i da ostavimo svoja ideološka opredeljenja, da taj jedinstveni cilj bude da sačuvamo Srbiju i da Kosovo i Metohija, i Crna Gora, ostanu u sastavu Jugoslavije.
To je najpreči cilj i najpreča stvar svih nas koji sedimo ovde, gospodo. Hvala.
Gospodine predsedniče, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se na početku ove sednice za reč ali me gospodin predsednik Skupštine nije primetio. Hteo sam da kažem nekoliko reči u vezi sa nedostatkom kvoruma.
Vi iz DOS-a koji imate 176 poslanika, ovo se ne odnosi na one koji stalno dolaze i prisustvuju svim sednicama, imate obavezu gospodo da dođete i da prisustvujete svim sednicama, jer jedino što znate to je da stisnete crveno dugme i da upišete dnevnicu.
Samo da vas podsetim da će u ovom mesecu plata poslanika, sa dnevnicama, biti preko 25 hiljada dinara, gospodo. Sa druge strane da vas podsetim da je prosečni lični dohodak u Srbiji četiri hiljade dinara, a na primer u Jagodini je prosečni lični dohodak 2.700 dinara. Zbog nedostatka kvoruma od 22. januara do dana današnjeg mi smo izgubili najmanje tri sednice, puta 11 hiljada maraka, to je 33 hiljade maraka, toliko koštate ovu Republiku Srbiju, gospodo.
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, u članu 2. tačka 4. briše se, tako glasi amandman. Pitanje je kakav to fond zarada ima fizičko lice koje ostvaruje prihod od poljoprivrede i šumarstva? Takvo fizičko lice nije preduzeće, već osiromašeni poljoprivredni proizvođač.
Ovih dana, na svim sednicama, uvek ste gledali kako ćete poljoprivrednog proizvođača da stavite u neku grupu i da mu naplatite porez. Poljoprivredni proizvođači su stavljeni kao obveznici u - 1) isplatilac zarada u smislu zakona, kojim se uređuje porez na dohodak građana; 2) isplatilac prihoda od autorskih prava i prava industrijske svojine; 3) fizičko lice koje ostvaruje prihode od samostalne delatnosti i 4) fizičko lice koje ostvaruje prihode od poljoprivrede i šumarstva, što je Stranka srpskog jedinstva predložila da se briše.
Dame i gospodo, zaboravili ste da poljoprivredni proizvođač nema nikakvu nadokanadu u slučaju vremenske nepogode. Evo, već više dana pada kiša, tako da svi poljoprivredni proizvođači koji su posejali kukuruz moraju ponovo, jer tako kažu poljoprivredni stručnjaci. On sam snosi tu štetu.
Poljoprivredni proizvođač nema topli obrok, nema bolovanje. Poljoprivredni proizvođač nema trudničko bolovanje. Rekao sam, trudničko bolovanje. One majke koje rađaju decu, a žive na selu, i tu je Stranka srpskog jedinstva predložila jedan amandman, a isključiva delatnost im je poljoprivreda, zbog bele kuge, da primaju prosečan lični dohodak u Srbiji.
Vi ste to odbili. Sada gledate kako ćete da naplatite porez majkama koje žive na selu. Stranka srpskog jedinstva predlaže da skinete ovu tačku 4, gde ste poljoprivrednog proizvođača planirali da ponovo od njega uzmete porez i da mu stavite ruku u prazan džep.
Iskoristiću priliku da kažem jednu radosnu vest. Jugoslovenski Kik boks, gde je vođa puta, predsednik Jugoslovenskog Kik boks saveza i potpredsednik Federacije, profesor Borislav Pelević, u Grčkoj na mediteranskim igrama, od ukupno 10 zemalja osvojio je prvo mesto sa sedam zlatnih, jednom srebrnom i tri bronzane medalje. (Aplauz.)
Reći ću i jednu tužnu vest, za Stranku srpskog jedinstva je to tužna vest, a niko od vas je nije pomenuo, iako će neko od vas možda reći da to nije tačka dnevnog reda, jučerašnji rezultat, gospodo, izbora u Crnoj Gori, a za taj rezultat ću okriviti DOS-ovsku vlast, jer nisu hteli da daju podršku onoj opciji koja je za Jugoslaviju, gospodo.
Navodno, da će ona druga opcija koja nije za Jugoslaviju da se naljuti. Mi smo to predložili na sastanku kod predsednika Skupštine sa predsednicima poslaničkih grupa da punkt koji je postavio UNMIK ispred Mitrovice je i povod i podrška onoj opciji koja nije za Jugoslaviju, pa vam čestitam, poštovana gospodo, vama iz DOS-a, nezavisnu Crnu Goru.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodin prof. Pelević je predložio ovaj amandman i odustao je, ali je sličan amandman predložio gospodin Tomislav Nikolić i mi predlažemo da se ovaj amandman usvoji.
Moram reći gospodinu Čedomiru Jovanoviću, koji je rekao, kada sam malo čas govorio o poljoprivredi, da je to demagogija. Ja ću vam sada, gospodine Jovanoviću, reći šta je demagogija.
Demagogija je, gospodine Jovanoviću, kada neko govori o poljoprivrednoj proizvodnji, o privredi, o porezu, a nikada ništa u životu nije radio. To je demagogija. Demagogija je, gospodine Jovanoviću, kada neko ispred studenata 1996. godine drži govore i priča za njihovo bolje sutra, da on to ne radi zato što je član neke partije i zato što će se baviti politikom, već samo za njihovo bolje sutra. To je demagogija, gospodine Jovanoviću.
Demagogija, gospodine Jovanoviću.......
Izvinjavam se, ali moram da mu odgovorim.
Demagogija je, gospodine Jovanoviću, da u izbornoj kampanji kažete - čim dođete na vlast ukinućete sve poreze i građani Srbije će moći da žive od svog rada. Vi ste ukinuli nekoliko poreza, ali zato ste povećali porez na usluge i porez na životne namirnice, kao i porez na promet, tako da je mnogo teže građanima, gospodine Jovanoviću.
Gospodine Jovanoviću, demagogija je kada ste rekli - za 90 dana će ova vlada početi da rešava probleme i 90-tog dana će građani moći da ponovo žive od svog rada kao nekada. To je demagogija. Demagogija je kada vaš predsednik i predsednik Vlade Zoran Đinđić kaže - tek septembra meseca možemo da očekujemo inostranu pomoć, a gospodine Jovanoviću, rekli ste - šest milijardi dolara stoji na granici i čim vi dođete na vlast, odmah će šest milijardi dolara da dođu u Srbiju i da idu za razvoj fabrika. Hvala.
Gospođo predsedavajuća, diskutovao sam o amandmanu, ono nije bila replika, i tražio sam reč kao šef poslaničkog kluba, a odgovorio bih gospodinu Jovanoviću......
Nisam, gospodin Jovanović je......
Imam pravo po Poslovniku.
Evo, samo tri rečenice da kažem.....
Dame i gospodo narodni poslanici, treba prihvatiti ovaj amandman koji je predložio prethodni govornik. A sada bih još nekoliko reči rekao za gospodina Čedomira Jovanovića.
Gospodine Jovanoviću, trebalo bi da čujete ovo, pa da mi odgovorite. Rekli ste da ste radili 11 godina. Da vidim koliki ste porez platili državi. Ja sam privatni preduzetnik 21 godinu i pomoravskom okrugu zadnjih šest godina plaćam najveći porez od svih privatnih preduzetnika. Otac mi je bio privatni preduzetnik, deda mi je bio privatni preduzetnik. Nekada sam bio sportista, danas sam sportski radnik, izdržavam sedam fudbalskih klubova, imam Kik-boks klub koji daje šestoro reprezentativaca. Najveći sam donator Fonda treće dete. Preko hiljadu porodica od mene je dobilo pomoć iz dela dobiti mog preduzeća, gospodine Jovanoviću, a da čujem od vas, šta ste vi radili, gde ste vi to radili i kako to niko ne zna da vi imate radno iskustvo tolikih godina. Jel ste radili na ulici? Gde vam je radna knjižica, gospodine Jovanoviću?
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, vratio bih se na izlaganje ministra Đelića, kojim je obuhvatio celokupni poreski sistem koji smo razmatrali ovih dana i poreski sistem koji ćemo imati u narednom periodu.
Zamolio bih gospodina ministra Đelića da mi objasni kako će živeti četvoročlana porodica, gde dvoje rade u nekoj fabrici, ako znamo da su rashodi za 60 kvadrata, za četvoročlanu porodicu, sledeći - električna energija 700 dinara, grejanje 880 dinara, stabilni telefon 260 dinara, u ovoj kalkulaciji ne uzimam mobilni telefon, komunalne usluge 75 dinara, ako jedno dete ide u vrtić 500 dinara i podšišivanje za četvoročlanu porodicu, jednom mesečno po 100 dinara, puta četiri, to je četiristo dinara.
To ukupno izlazi 2.815 dinara. Ako dodamo, gospodine ministre, potrošačku korpu, koja iznosi 12.000 dinara, to izlazi 14.815 dinara. To je transparetntno gospodine ministre, strana rashoda. Idemo transparentno na stranu prihoda. Strana prihoda je, ako dvoje rade u fabrici, po 4.000 dinara, koliki je prosečni lični dohodak u Srbiji, to je 8.000 dinara, pa mi objasnite, gospodine ministre, kad 8.000 dinara oduzmemo od 14.815 dinara to je 6.815 dinara. Svaka porodica mora od nekog da uzme na zajam.
Vi, gospodine ministre, pominjete neke kredite. Ajmo, da vidimo šta to znači danas za jednog radnika koji radi u fabrici i ima 4.000 dinara, a da uzme kredit od banke. Pre svega, mora biti kreditno sposoban da može mesečno, ako su krediti na šest meseci, da plaća svaki taj kredit.
Ako jedan šporet košta 10.500 dinara, frižider koji je propao, jer smo kritikovali staru Vladu da porodice nisu mogle da obezbede ono što im je neophodno, košta 10.000 dinara, to je 20.000 dinara. Kolika je mesečna rata, gospodine ministre, svakom onom ko bude potražio kredit i da li može da bude kreditno sposoban.
Ne može. Gospodine ministre, vašim zakonom se ukida porodična krsna slava, jer za četvoročlanu porodicu, ako 10 gostiju dođe kod tog domaćina na krsnu slavu, moram to transparentno, pojedinačno, pošto ste vi živeli u Francuskoj i ne znate koji su prvoslavni običaji u Srbiji, ako jedno prase od 30 kilograma, gospodine ministre, treba da obezbedi ta porodica za te goste, pilići ..... (Glasovi: Tema.)
Tema je, gospodo, izlaganje gospodina ministra o poreskim zakonima.
Ako suhomesnatih proizvoda od jedan kilogram treba da uzmemo, gospodine ministre, ako treba da uzmemo jedan litar rakije, 20 piva i 10 litara soka, to izlazi 5.700 dinara, gospodine ministre. Objasnite mi, gospodine ministre, odakle će građani da plaćaju te obaveze?
Vi sada, kao, razgovarate tamo, ne slušate to, jer nemate ni odgovor na ovo što sam vas pitao. Gospodine ministre, zamolio bih vas, ovo je treći put da vas zamolim, da izađete i da mi odgovorite, ako vam transparentno pokažem stranu prihoda i stranu rashoda - odakle će građani da žive? Ako se po novom programu o privatizaciji govori da 50% viška radne snage ide na biro, a samim tim gubi regres, gubi topli obrok, to je velika stavka ...