Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Đorđe Komlenski

Đorđe Komlenski

Pokret socijalista

Govori

Zahvaljujem, predsedavajući.

Dame i gospodo, drugarice i drugovi, poštovana gospođo ministre i potpredsedniče u Vladi, uvažene kolege ja ću se potruditi da ne oduzmem previše vremena. Ovaj set zakona, kao što sam već napomenuo, poslanička grupa Pokret socijalista, Narodne seljačke, Ujedinjene seljačke stranke će podržati u danu za glasanje.

Želim da dodam još nešto što mi se čini da smo propustili u ovoj raspravi danas i da kažem onima koji su skeptični prema onome što je bilo uglavnom tema, to je ovaj Zakon o izgradnji stanova za pripadnike snaga bezbednosti, a to je da mi jednostavno s pravom očekujemo, gledajući sveukupno politiku koju vodi Vlada Republike Srbije od 2012. godine na ovamo, da u narednom periodu nastavi istim malim ali stabilnim koracima da podiže privredu i ekonomiju Republike Srbije i da to dovede do toga da rastom realno ostvarenih zarada dođemo u situaciju da se povećaju plate i pripadnicima bezbednosnih struktura, barem za toliko smo sigurni da će biti uvećani, iako očekujemo da će ova gradnja početi u avgustu i septembru.

Znamo da ministarstvo i ministarstva koja će ovo pratiti rade to vrlo efikasno, ali bez obzira na to da će u vreme kada počnu prvi anuiteti da stižu za kredite, koji su ovde čujemo mogući po jako povoljnim uslovima zbog niskih kamata, zbog subvencija koje će država obezbediti, da bar te rate za kredit budu deo uvećanja, sigurnog uvećanja koje sledi za zarade pripadnicima ovih snaga i svim građanima Republike Srbije.

Nije to mnogo, i to s razlogom i sa pravom očekujemo, tako da to zasigurno ne treba da brine, pogotovo ne one koji su upropaštavali privredu Republike Srbije do 2012. godine, od čega i kako će moći pripadnici bezbednosnih snaga da ove stanove otplate u budućem periodu.

S pravom očekujemo da će ove zarede koje su danas u proseku u Srbiji 48.000 dinara biti barem veće za 100, 150 evra u narednih godinu dana, godinu i po kada ovi krediti stignu na red i iz tog razloga pružamo snažnu podršku svemu ovome što će, takođe, doprineti kao jedan ozbiljan zamajac srpskoj privredi. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Kaže naš narod da se na glupa pitanja ne može dati pametan odgovor. Dužan sam ovde da dam istinit odgovor, jer je dotični gospodin prošle nedelje optužio pomoćnika ministra Nenad Miloradovića da je vlasnik neke privatne firme itd. u okviru SDPR. Nije istina. Jednostavno, istina je da to za šta on pita je samo organizaciona jedinica SDPR. Ako ne zna šta to znači, onda neka zatraži poduku od nekog ko ima volje da mu to objašnjava.

Ono što je važno, moram da kažem da Nenad Miloradović i Aleksandar Vulin nisu isto što i Dragan Šutanovac i Ilija Pilipović koji je bio njegov pomoćnik ministra. Znate, Ilija Pilipović, koji je bio pomoćnik, a ujedno i kum Dragana Šutanovca, kada je napustio ministarstvo osnovao je privatnu firmu „Avangard point“. Što ne pitate ko je vlasnik „Avangard pointa“, kako je nastala i da li je zloupotreba od strane Ilije Pilipovića to što se sada bavi prodajom i zastupanjem stranih firmi naoružanjem, i to „Kastvelu“, „Iks blu“, drugim firmama, a istovremeno radio u Institutu „Mihajlo Pupin“.

Vi ste izdali u to vreme 39 dozvola za privatne firme za proizvodnju naoružanja i vojne opreme. Koliko je vaših firmi u svemu tome? Koliki je vaš procenat i udeo u svemu tome? Što o tome ne govorite? Znate, koliko je afera bilo u to vreme koje je prouzrokovao direktno gospodin Pilipović? Nije džabe vojna policija podnela krivičnu prijavu protiv njega zbog zloupotrebe službenog položaja, jer je omogućio zaključivanje štetnog ugovora sa preduzećem „Mega link“ DOO iz Beograda radi nabavke telekomunikacione opreme. Šteta koja je napravljena budžetu i Ministarstvu odbrane je 150 miliona dinara, i to na samo jednoj krivičnoj mahinaciji koju su napravili. Što to ne pitate? Tu možete uvek dobiti pametan odgovor.
Uvaženi predsedavajući, povređen je član 107. – dostojanstvo Narodne skupštine.

Ovakvim obraćanjem u kojem se kaže narodnim poslanicima da oni nekoga hapse se u najmanje vređa čast i dostojanstvo ovog doma. Zna se ko to u uređenoj državi radi. Podnete su krivične prijave, vode se krivični postupci, policija, tužilaštva, sudovi rade svoj posao. Neće se na ovaj način od strane nekoga ućutkavati pravo poslanika da govori istinu. Ovo nije 2003. godina, znate, kada se u „Sablji“ hapsilo zato što je neko bio pripadnik druge stranke bez odluke suda, bez ikakvog rešenja, bez ičega. To je ono što je njihova percepcija samih sebe, ali bez obzira svoju percepciju, svoju sliku nemaju pravo da preslikavaju na ostale ljude koji sede u ovom domu. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Imam pitanje za Vladu Srbije, odnosno za Ministarstvo poljoprivrede – da li će i kada biti vraćen na snagu stari Pravilnik o podsticajima za priplodnu stoku, a u skladu sa odlukama i preporukama Odbora za poljoprivredu Skupštine Republike Srbije, obzirom da su ovim novim Pravilnikom neočekivano povećani limiti broja ovaca i krava kada su u pitanju prava na ostvarenje podsticaja?

Ovo iz jednog drugo razloga, jer ova Vlada je mnogo toga u prethodnom periodu učinila na uvećanju stočnog fonda i nisam siguran koliko ovaj novi Pravilnik je nešto što će doprineti jednoj izvesnosti, pouzdanosti naših stočara, pogotovo malih stočara koji treba da žive od manjeg broja ovaca i krava, a ujedno da poboljšaju izvoz i stvore veću mogućnost za izvoz Republike Srbije.

Naime, činjenica jeste da za razliku od ranijih vlada do 2012. godine, kada je najveći iznos bio od 188 miliona evra ulaganja u poljoprivredu, ali podsetiću da tada nije bilo ulaganja u stočarsku proizvodnju, samo prošle godine ova Vlada je uložila 309 miliona evra i mislim da se sa tim mora nastaviti dalje. Zašto? Zato što u ovom trenutku mi imamo Sporazum sa Turskom o privilegovanom izvozu junećeg mesa u iznosu od pet hiljada tona. Izvesno je da će biti potpisan sporazum i na 10 hiljada tona, dok smo mi u stanju, odnosno izvezli smo samo količinu otprilike od oko 300 tona.

Pored toga imali smo i imamo pravo na izvoz junećeg mesa u EU od osam hiljada tona i ovo meni sve ukazuje da potencijal priplodnih grla u Republici Srbiji nije zadovoljavajući i daleko je od mogućnosti koje su pružene i ostvarene dobrom politikom i dobrom saradnjom sa okruženjem i sa zemljama, odnosno sa EU koju sam naveo.

Da li će i koje mere Ministarstvo poljoprivrede primeniti to bi zaista želeli što pre da znamo? Mišljenje je da bi restrukturiranje uloženih sredstava, gde su svetski rezultati i svetska ulaganja potpuno suprotna od načina na koji mi to radimo u ovom trenutku, gde se 70% sredstava ulaže u stočarstvo, 30% u biljnu proizvodnju. Kod nas trenutno je 70% subvencija i ulaganja u biljnu proizvodnju, a u stočarstvu samo 30%. Prosta matematika pokazuje, ukoliko bi se ulaganja u stočarstvo uvećavala i da se taj odnos približi ovim svetskim standardima, umesto dosadašnjih četiri milijarde evra godišnjeg izvoza, minimalno bismo mogli izvoziti oko 9,5 milijardi vrednosti mesa na spoljna tržišta i drugih poljoprivrednih proizvoda.

Ima još mnogo drugih mera koje bi mogle služiti za što lakši izvoz i obezbeđenje potencijala, a to je uvoz krava po sistemu krava – tele. Znači, krave koje se ne muzu, već daju samo dobrog tovljenika. Ukoliko bi se stvorile mogućnosti da država, umesto što izvozimo po niskim cenama poljoprivredne proizvode, znači kukuruz, to uložila u poljoprivrednu proizvodnju, omogućila stočarima da beskamatno na taj način budu kreditirani u ishrani stoke, to bi se višestruko vratilo kao nešto što bi omogućilo da građani Srbije ostanu na selu, da poraste interesovanje za to, a dodatnim privilegovanjem mladih, kojima bi se stvorili uslovi za kreditne linije i lakše podizanje objekata u kojima bi se vršio uzgoj stoke, bila bi garantovana izvesnost, a samim tim i stabilnost u snabdevanju tržišta u Republici Srbiji. Hvala.
Zahvaljujem.

Usvajanjem ovog amandman zakon je dobio na preciznosti. Ono što je nama drago i bitno, to je da se naš amandman uklopio sa stavom i sindikata, koji je tražio da ovaj član 39. bude precizniji i da se jasno definiše da udeo državnog i društvenog kapitala ne može biti manji od 51% u ovim preduzećima.

Ono što je važno, važno je da je ova dokapitalizacija predviđena na jedan krajnje pošten i odgovarajući način, ne kao privatizacija do 2012. godine, kako to izraz privatizacija neko želi da koristi, jer čak i država, ukoliko želi da dobije deo državnog kapitala, mora svojim ulaganjem, koje je adekvatno, jasno i precizno po tržišnim vrednostima stekne udeo do 51% u svemu ovome.

Otvaranje prostora za dokapitalizaciju nije nešto što je bitno za danas, za godinu, za dve i za tri godine, to je bitno za budućnost. Naša vojna industrija jeste dobra, dobro radi ovog trenutka, ali i buduća vremena i potrebna nova tržišta jesu nešto što se dokapitalizacijom mora dostići i postići.

Pošto ima jako malo vremena, ja se neću javljati po amandmanima na čl. 70. i 76. koje je Vlada takođe prihvatila, ali sve ovo jasno pokazuje i govori da i amandmani koje piše deo vladajuće koalicije apsolutno imaju svrhu i važno je da kao posledica našeg rada zakoni iz ovog doma izađu što kvalitetniji. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Dame i gospodo, drugarice i drugovi, uvaženi ministre sa saradnicima, amandman na član 2. koji sam podneo je u apsolutno logičnoj vezi sa amandmanom koji sam predložio i na član 1. Naime, iako sam već i u ranijoj diskusiji rekao da je ovaj zakon jedan od onih zakona koji je najviše vodio računa o socijalnoj ravnopravnosti, potenciranje ove crte koja je važna kao princip, kao osnov na kojem će ceo zakon biti utemeljen, je jako važna kako za Vojsku, tako i za Republiku Srbiju.

Naime, članom 2. kojim se predlaže ova dopuna, ovim amandmanom, je propisano da se vojno obrazovanje kao deo sistema obrazovanja Republike Srbije, kao delatnost od posebnog značaja za odbranu, stavlja u nadležnost Ministarstva odbrane. Iako se stavlja u nadležnost Ministarstva odbrane, ona ujedno omogućava da pod ravnopravnim uslovima, ono o čemu sam govorio prošli put, oni koji žele da pohađaju srednju školu mogu ravnopravno konkurisati svi, bez obzira na socijalni status, i zaista prihvatanjem ovog amandmana bi olakšalo primenu člana 49, 50. i 52.

Ovog trenutka bih posvetio pažnju članu 52. ovog zakona, koji vi predlažete, gde kaže da se na studijske programe osnovnih integrisanih akademskih studija, koje se realizuju na univerzitetu i školuju radi prijema u profesionalnu vojnu službu, primaju lica iz građanstva i učenici srednjih vojnih škola. Inače, kandidate, jedne i druge, koji budu primljeni, a uđu u kvotu koju opredeli ministarstvo, finansiraju se iz budžeta Republike Srbije.

Mislim da ova komponenta socijalne ravnopravnosti je dobro ugrađena, ali zbog nekih budućih vremena i značaja koje ovaj zakon ima, ovaj amandman bi samo mogao da dopuni ono što je već praktično u zakonu i učinjeno. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajući.

Dame i gospodo, drugarice i drugovi, uvaženi ministre sa saradnicima, amandman na član 3. je potpuno kompatibilan sa predloženim amandmanima koje sam podneo na čl. 1. i 2. ovog zakona, kao i na član 4, ali o tome kada dođemo do amandmana na član 4.

Naime, pitanje socijalne ravnopravnosti koje je ovim zakonom prilično dobro rešeno, Vojska Srbije je u ranijoj praksi već pokazala da o tome vodi računa, sa ovim bi dobio samo još jedan ozbiljniji korak u nečemu što je primetno da se u odnosu vojske prema građanima i građana prema Vojsci Srbije od 2012. godine naovamo drastično promenio, a to je, kada vi pružite mogućnost, a to je jedna od ključnih stvari socijalne ravnopravnosti, svim slojevima u ovom društvu, od najbogatijih do onih koji imaju najmanje novca, da ravnopravno mogu da pohađaju od srednjih vojnih škola do visokih vojnih škola, upravo zato što je njihov status prilikom školovanja apsolutno obezbeđen, vi obezbeđujete jednu apsolutno bitnu patriotsku komponentu i status Vojske Srbije podižete još više i ugled među građanima Srbije.

Upravo suprotno sve od onoga što se dešavalo do 2012. godine, koliko Srbija voli i poštuje svoju vojsku i želi da bude vojno neutralna, pokazuje i činjenica da je sve više mladića koji žele da dobrovoljno služe vojsku. Tako da, ja mislim da je vreme da se lagano preispita mogućnost uvođenja i obaveznog služenja vojnog roka, nešto možda modifikovanijeg u odnosu na neke periode koje mi pamtimo. Ali, u svakom slučaju, želja je jasno i dobro iskazana.

Saradnja Vojske Srbije sa drugima je snažna i moćna i dobra onoliko koliko je vojska obrazovana i moćna i svi će s njom sarađivati. Da li će to dovesti do bržeg zatvaranja Poglavlja 31 ili veće saradnje sa ODKB-om ili sa bilo kim drugim je mnogo manje važno. Važno je da se srpska vojska obrazuje, stvara i funkcioniše na onim principima koji obezbeđuju vojnu neutralnost Republike Srbije. A, da li ćemo mi u EU jednog dana ući ili nećemo, potpuno je pitanje koje treba ostaviti sa strane. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Kao i kolega Martinović, bez želje da ulazim u repliku sa koleginicom, moram zaista da kažem da je povređen član 107. i povređeno je dostojanstvo ove Skupštine. Slušati ovde o tome kako je neko pružao otpor isporučivanju naših ljudi, a taj neko je direktno odgovoran zato što su iz Okružnog suda u Nišu aprila 2001. godine puštena na slobodu braća Mazreku, osuđena na po 20 godina zatvora, učesnici napada na Orahovac kad su oteta 43 civila, kada je očigledno gospodin kojeg koleginica pominje pružao otpor tako što je bežao u Belanovicu da čuva mačke, praveći se da je neinformisan kada su isporučivali i Slobodana Miloševića Haškom tribunalu. Ako je to bio otpor i ako su oni tako branili Srbiju, bolji da oni nikakav otpor nikada pružali nisu. Koga su oni branili i koga su oni spašavali od Haškog tribunala, ni pakao mu teško neće pasti posle toga.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena predsednice, poštovani ministre, poštovani generali, na član 1. sam podneo amandman pokušavajući da predmet i načela ovog zakona koji definišu sistem vojnog obrazovanja preciziraju njegove specifičnosti u odnosu na civilno obrazovanje, ali ujedno zakon kojim se čini harmonizacija u onoj meri koja je moguća i kompatibilna sa redovnim sistemom obrazovanja.

Još malo potenciram jednu od važnijih stavki, a to je pitanje socijalne ravnopravnosti. Iako je činjenica da je ovo jedan od zakona u kojem je socijalna ravnopravnost izražena na najvišem mogućem stepenu, čini mi se da dodavanjem stava 3. ovo bi se na određeni način moglo još malo pospešiti i poboljšati.

Naime, u Glavi V koja govori o učenicima, kadetima, studentima i polaznicima, o prijemu, o upisu i upućivanje na vojno-školske ustanove, u članovima 40, 50, 52. je na najbolji mogući način i definisana socijalna ravnopravnost. Zašto? članom 50. jasno je propisano da učenike na školovanju u srednjoj školi Ministarstvo odbrane obezbeđuje udžbenike, školski pribor, smeštaj, ishranu, odeću, obuću, zdravstvenu zaštitu, troškove prevoza i određena mesečna primanja.

Ovo apsolutno dovodi u ravnopravnost sve one koji žele da uče u ovim školama, jer svi imaju jednaku priliku, bez obzira na svoj materijalni status i materijalno stanje i ova komponenta socijalne ravnopravnosti jeste dobro definisana, ali mislim da bi usvajanjem ovog amandmana, kojim se dodaje stav 3. to zaista bilo podignuto za bar još jedan stepen više. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Povredili ste član 27. Poslovnika, pošto se vi starate o tome da uslovi za rad u Skupštini, u sali budu uobičajeni, dobri, da ne kažem normalni. Pošto nisam poneo naočare za daljinu i ne vidim šta je od tamo od vrata otvoreno, ja verujem da se zbog ove promaje čuje neko lupanje s one strane i molim vas da kažete ljudima iz obezbeđenja da zatvore vrata, da to lupanje ne smeta više u radu. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajući.

Za razliku od gospodina koji je izazvao ovu repliku i nije smeo da izađe gotovo sat i po vremena iz ove sale, jer su tamo bili predstavnici manastira Hilandar i naši gosti iz Grčke, sa Teološke akademije iz Soluna, sa svojim profesorima, Aleksandar Vulin može svugde da izađe, slobodno, bez straha u svakom trenutku. Napolju su čak molili, da ako postoji mogućnost, izađe sa sednice i porazgovara sa njima.

Ono što je ministar propustio da kažem, s obzirom da je prozvana i partija Pokret socijalista, svako ozbiljan ko se bavi politikom zna sledeće, da je jako teško u koaliciji na različitim nivoima ići samostalno. Pokret socijalista u trenutku kada je išao na zajedničkoj listi Aleksandar Vučić – Srbija pobeđuje, na republičkim izborima 2016. godine, u istom trenutku je nastupao samostalno i prošao cenzus sa uspehom od šest do skoro 20% u Bačkoj Palanci, Baču, Krupnju, Žagubici, Vladičinom Hanu, Sremskim Karlovcima, Titelu, Irigu i već tada u tim gradovima, Dveri su bile statistička greška na rezultatima koji su postignuti.

Godine 2017. smo izašli samostalno na izbore u vreme kada su bili predsednički izbori u Vrbasu, Kosjeriću, napravili rezultate od sedam i nešto i 10 i nešto procenata, a da ni jedan jedini glas u zbiru, kada je u pitanju zajednička lista na republičkom nivou ili našeg zajedničkog predsedničkog kandidata Aleksandra Vučića, nije nedostajao. Tako nešto može da ima samo ozbiljna levičarska partija koja ima jasno uporište u svom biračkom telu ali, nažalost, gospoda koja o tome govore oni ne znaju šta to znači jer njih zanima nešto drugo, kako od svojih odbornika uzeti novac i staviti ga u džep i ne polagati račune za to. Hvala.
Ja se izvinjavam, predsedavajući, ja sam se javio za repliku, obzirom da je partija direktno prozvana.

Pošto ste malopre na moju povredu Poslovnika člana 27. rekli da to nije vaš posao, ja to uvažavam, ali ću stvarno zamoliti da neko zatvori ona vrata tamo. Ubi promaja, čuje se, lupa i imamo problem da radimo normalno.

Što se tiče stvari koje se ovde spočitavaju Pokretu socijalista da baštini ideju komunizma, mi smo jako zahvalni na tome što je to neko primetio, ali ne razumem kakve veze neko ko baštini politiku Dimitrija LJotića ima veze sa komunizmom, ima ikakve veze sa antifašizmom, kakve veze on uopšte ima i sa Dražom Mihailovićem? Zašto njega zanima više grob Draže Mihailovića, a ne zanima ga gde je grob Dimitrija LJotića u Sloveniji, koji je bežeći od partizana slupao se u saobraćajnoj nesreći i izginuo i tako pobegao ruci pravde? Kako neko ko podržava politiku Dimitrija LJotića, čiji je jedan od glavnih komandanata njegovog čuvenog Zbora garde bio Marisav Petrović u Kragujevcu, koji je kragujevačke đake dovodio i rukovodio streljanjem?

To je apsolutno nedopustivo i ja stvarno molim da se kolege sami sa sobom dogovore koje se politike drže. Jedino ako im je zaista politika kako novac uzeti od srpskih svetinja, onda razumem zašto su čas za Dražu, čas za LJotića, ako uopšte u sledećih pet minuta budu znali čiju ideologiju slede. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajući.

Zaista je nemoralno i razumljivo zašto prethodnik koji je izazvao ovu repliku nije propitivao zašto, da li postoji legalitet i legitimitet šibadžije sa Đeram pijace da bude ministar odbrane, čoveka koji se zaposlio 7.11.2000. godine u saveznom Ministarstvu unutrašnjih poslova, 31.12.2002. godine sporazumno napustio i uzeo otpremninu od 771.715,92 dinara, potpisao obavezu da u sledećih 24 meseca ne sme da bude zaposlen u državnim organima, ali i pored toga, šibadžija sa Đeram pijace je zasnovao radni odnos nakon manje od godinu dana i to stalni radni odnos u „Jugoimportu SDPR“ Novi Beograd.

Znači, pitanje legaliteta, legitimiteta i poštenja i obrazovanja tog ministra je trebalo postaviti na vreme, a to što neko smatra da oni koji su završili neke dopisne kurseve Maršalove u Garmiš Partenkirhenu su vredniji i sposobniji od naših ministara koji su završili naše najviše nacionalne akademije za obrazovanje iz oblasti nacionalne bezbednosti mogu samo oni koji su znali da potroše tenkiće za piće. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajući.

Evo malo da pojasnim kako šibadžija sa Đeram pijace, ničim zasluženo bivši ministar odbrane nije prošao bezbednosne provere. To je kada prodajete tenkiće, da platite piće, a da biste lakše prodavali tenkiće, na mesto pomoćnika ministra odbrane za materijalne resurse, postavite kumiće. A onda, uz kumiće, tenkiće za piće, a kumići budu pomoćnici ministra odbrane za materijalne resurse od maja meseca 2007. godine do decembra 2012. godine, nakon čega Uprava vojne policije protiv kumića podnese krivičnu prijavu za krivično delo iz člana 359. stav 3. zloupotreba službenog položaja.

Nije to bilo samo zbog pića i tenkića, nego je bilo zbog „Megalink“ jer je zajedno kumić sa nekim licima zloupotrebio službeni položaj i postupajući protivno propisima koji regulišu nabavku opreme Vojske, naoružanja, zanemarivanje propisanih postupaka, sve kako bi omogućio zaključivanje ugovora sa preduzećem „Megalink“ iz Beograda, DOO radi nabavke određene opreme, a neću ih iz bezbednosnih razloga pominjati ko je, a kažu, oni koji su podneli krivičnu prijavu, ni manje ni više, pribavili imovinsku korist preduzeću „Megalink“, a na štetu Ministarstva odbrane i budžeta Republike Srbije i svih građana Republike Srbije u iznosu od preko 150 miliona dinara.

Tako ode piće, odoše tenkići, a mi se čudimo zašto bivši ministri nisu više podobni da pristupe poverljivim informacijama.

Jako čudno.
Poštovana predsedavajuća, povređen je član 107. Poslovnika.

Obzirom da je ovde jedno vrlo neprimereno i nepristojno predavanje iz oblasti lingvistike održao neko ko za sebe tvrdi da je lingvista, ako je već takvu vrstu predavanja danas održao ovde, možda bi iz tog ugla mogao da izanalizira i jučerašnju psovku koju je uputila meni, pa da vidimo da li je to preteća, upućujuća, obećavajuća poruka, sa potencijalom, bez njega, u kom delu, jer to bilo onda bar jedno kompletno primerena povreda člana Poslovnika 107. stav 2. Hvala lepo.