Dame i gospodo, drugarice i drugovi, poslanička grupa PS-NSS-USS u danu za glasanje podržaće Predlog odluke o izboru sudija koji se prvi put biraju za sudijsku funkciju, Predlog odluke o izboru člana VSS iz reda sudija apelacionih sudova. Podržaće predlog za utvrđivanje liste kandidata za sudiju Ustavnog suda koje utvrđuje Narodna skupština, a glasaće i izjašnjavaće se o predlozima koje je za izbor sudija Ustavnog suda dostavio predsednik Republike.
Naime, dobro je što se ova diskusija vratila u jedne akademske i normalne okvire, bez obzira na različite stavove, jer jednog trenutno su neke kolege pokušale, jer im to više odgovara da ovako važne rasprave, nivo iste spuste čak ispod nivoa kafanske priče, što ovom domu ni u kom slučaju ne može da dolikuje.
Ja potpuno podržavam predloge sudija koje se biraju na sudijsku funkciju, iako je to ovog puta samo dvoje sudija koji se biraju po prvi put, jer ovo pokazuje samo temeljnost u radu Visokog saveta sudstva i ukazuju na još jednu činjenicu, da jednostavno se isključivo biraju i rukovode kvalitetom kandidata koje predlažu, bez obzira da li su došli iz redova sudijskih pripravnika ili iz onih koji su bili polaznici sudijske akademije, odnosno pravosudne akademije. Ovog trenutka, tako da kažem, imamo neku prolaznost 50% - 50% i jedne i druge linije u ovoj situaciji. Očigledno je da Visoki savet sudstva vodi računa o tome koga bira i predlaže u svoje redove.
Što se tiče nekog daljeg rada, iskreno rečeno, ja sam jednog trenutka bio u velikoj dilemi da li je dobro za nezavisnost i za samostalnost rada sudstva, odnosno za njegovu ozbiljnost, dobro da se prepusti isključivo Viskom savetu sudstva da jednoga dana odlučuje o izboru i imenovanju, pa i ovih sudija koji prvi put stupaju na funkciju. Međutim, kada čujem ovako krajnje neozbiljne diskusije od pojedinih kolega koje bi da sabiraju, moram narodski reći, babe i žabe, tražeći rezultat koji ne vodi ničemu, onda zaista mislim da struka mora da dođe u poziciju da odlučuje o tome. I, pravo da vam kažem, jedva čekam taj dan. Nadam se da će samo ipak i kontrolni mehanizmi svega toga biti dovoljno dobro uspostavljeni, da se i to ne izrodi u nešto što neće biti dobro za srpsko pravosuđe.
Kada je u pitanju izbor kandidata za sudije Ustavnog suda, mi ovde imamo praktično dva segmenta o kojima raspravljamo i o kojima treba da donesemo određene odluke. I jedan i drugi predlog su sačinjeni i dostavljeni u skladu sa Ustavom i zakonskom procedurom onakvom kako je predviđeno važećim Ustavom Republike Srbije. Da li ona može da bude bolja i preciznija? Verovatno da može, a razlika u pristupu i ozbiljnosti svega ovoga, upravo se vidi i u tome jer su i 2007. godine sudije Ustavnog suda birane po ovom istom Ustavu, s tim što smo videli ono što je gospodin Martinović dostavio kao dokaz o odnosu tadašnje vlasti prema kandidovanju budućih sudija Ustavnog suda i onoga što je gospođa Maja Gojković dostavila ovoj Skupštini kao predlog kandidata.
Naime, za razliku od 2007. godine, sve poslaničke grupe u Skupštini su imale mogućnost i pravo da predlože moguće kandidate za sudije. Ja zaista ne vidim ni jednu reč opravdanja za one koji na jedan krajnji neprimeren način o ovoj temi diskutuju o kandidatima, o predlozima za buduće sudije Ustavnog suda, a da nisu imali hrabrosti ili čak znanja ili mogućnosti da predlože bilo koga. Jedino što ih je očigledno kroz ovu diskusiju interesovalo, to je bilo toliko naivno, jeste da dođu do podatka koja je poslanička grupa kog kandidata predložila, jer iz izveštaja koji je transparentan, koji je dostavila predsednik Skupštine, vidi se da je 10 poslaničkih grupa predložilo i iz predloga 10 poslaničkih grupa je i proisteklo ovih 10 kandidata o kojima Skupština danas razgovara. Potpuno je transparentno i potpuno je nevažno koja je poslanička grupa koga predložila i dobro je što se o tome ne govori, jer očigledno da bi to nekome moglo da služi samo za još jedno grđe i ružnije etiketiranje ni krivih ni dužnih ljudi koji treba sutra da obavljaju jako važnu funkciju u ovoj zemlji.
Nemojte da se čudimo zašto javno mnjenje, kako drugi uvaženi kolega ovde reče, je anketirano i reklo je da 68% građana Srbije nema poverenja u srpsko pravosuđe. Zaslugu za tako nešto snosimo svi mi ovde iz ovog doma, i oni koji ćute i ne reaguju, i oni koji koriste besomučno svaku priliku da ljude koji vrlo čestiti, vrlo odgovorno i vrlo savesno obavljaju posao sudija vređaju, ponižavaju, lepe im etikete koje im ni slučajno ne slede, samo zarad dobijanja jeftinih političkih poena. I prošli put kada smo raspravljali o izboru sudija koji se biraju po prvi put na ovu funkciju, ja sam apelovao i molio kolege da to ne čine, ali očigledno ne vredi govoriti. Neko zbog par glasova više ili manje, oni koji to ne razumeju, ovde sebi traži prostor za vrlo jeftinu političku propagandu, ne razmišljajući o tome koliko ruše ugled celokupne države čiji smo i mi jedan od važnih delova.
Nagomilani problemi u pravosuđu jesu tema za posebnu raspravu, ali moram da kažem da ja zaista ne razume iz kog to ugla je bilo za očekivati da će se zbog uvođenja institucija javnog izvršitelja i javnog beležnika naglo smanjiti broj predmeta, kad su materijalno-pravni zakoni i dalje ostavili u rukama sudija određene delove procedura pre nego što predmeti dospeju na rad kod javnih izvršitelja.
Treba da se podsetimo još jednom da je Srbija i dalje u fazi ispravki i popravljanja reforme iz 2009. godine, koja je ostavila jedan ogroman balast svima onima koji rade u pravosuđu i stvarno je neprimereno danas komentarisati od onih koji su najzaslužniji što je gomila predmeta, umesto da se na njima radi, bilo prenošeno iz jedno suda u drugi sud, zato što su usvojili mrežu koja je bila potpuno nefunkcionalna, napravili ogroman balast sudijama i sada se čude zašto se u Srbiji predmeti ne rešavaju brže od toga.
Biće verovatno jednog dana rada i na izmeni i promeni Ustava, pa onda treba povesti računa u tom trenutku da ovu proceduru, ovakva kako je Ustavom definisana, možda još iskustveno poboljšamo, jer ovo će biti drugi izbor sudija Ustavnog suda i procedura za njihovo kandidovanje po ovom istom Ustavu. Prema tome, ništa nije najbolje, ništa nije idealno, treba težiti ka tome i ovo neka nam ostane svima u sećanju kada bude jednog dana došlo na red da se i o toj vrsti procedure razmišlja.
Zahvaljujem se svima onima koji su se ovde danas, bez obzira na različite stavove o kvalitetu određenih kandidata, potrudili da to urade na jedan krajnje korektan i parlamentaran način, da pokušaju da budu argumentovani, ali ih podsećam i na to da su nam možda upravo i oni svojim neangažovanjem uskratili mogućnost da razgovaramo o više ljudi, jer očigledno iz svega ovoga proizilazi da je predsednik Skupštine dobila samo deset predloga, a deset predloga ova Skupština treba da utvrdi i da prosledi predsedniku Republike, koji će od tog broja imenovati pet kandidata. Da su i ostale poslaničke grupe predložile bar po još jednog kandidata, možda bi ovaj predlog bio kvalitetniji, ali ono što je važno, važno je da su ovi predlozi koji su dostavljeni dobri. Ovde ima jako kvalitetnih ljudi koji apsolutno zaslužuju da budu sudije Ustavnog suda.
Prema tome, ne vidim nikakvog razloga, niti potrebe za odlaganjem rasprave, niti pomeranjem donošenja odluke o utvrđivanju liste kandidata, odnosno o izboru sudija sa liste koju je predložio predsednik Republike, jer time samo Srbija može da trpi. Svaki dan u kojem budemo bez rada Ustavnog suda mi sami doprinosimo tome da neko od građana svoja prava ostvari kasnije. Mislim da je to nedopustivo i ja vas pozivam da zaista budemo vrlo efikasni i ekspeditivni u ovoj raspravi i da je ne zloupotrebljavamo, jer što je pre budemo okončali, pre ćemo doći u situaciju da ispunimo svoju zakonsku obavezu. Hvala.