Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marijan Rističević

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Gospođo predsedavajuća, reč poglavnik može da se odnosi samo na poglavnika Pavelića…       
Možete da mi oduzmete. Dozvolite mi na kraju još da kažem… (Isključen mikrofon.)
Dame i gospodo narodni poslanici, ima stara narodna izreka – da mi je njegova pamet da malo odmorim glavu. To je moj komentar na izlaganje nekih kolega.
(Predsednik: Nemojte, gospodine Rističeviću, to je uvredljiv izraz. Molim vas, nastavite izlaganje po dnevnom redu.)
Nikoga nisam pomenuo, pomenuo sam samo narodnu izreku i ne morate da me molite.
Svakako ću glasati za ove garancije. Odmah bih na početku rekao da ministarka energetike nije tu, jer je u Beču i u poseti je energetskoj zajednici, koliko znam. Tek toliko da to kažem u uvodu.
Naravno, glasaću za ovu garanciju iz razloga što se ona odnosi na energetiku. Energetika je jedna od naših razvojnih šansi. Od tih 74 miliona, koliko znam, devet miliona je bespovratno i to je grant. Bilo bi greh ne glasati za to, posebno kada se radi o jednoj važnoj grani koja je perspektiva Srbije.
Ovde smo glasali za razne garancije. Nisam bio u prilici da glasam za garanciju za most. Taj most, koji vodi od jedne mesne zajednice u Beogradu do druge mesne zajednice, ovde je dobio garanciju, garanciju koja nije kao ova produktivna i taj most je poslužio da se prevedu žedni preko vode. Ničemu drugome nije služio. Na kraju, taj most će izaći 600 miliona evra.
Nama je bolje da zaboravimo garanciju koju smo dali od 150 miliona evra, da više ne dajemo nikakve garancije slične prirode. Bolje da taj most zaboravimo i da napravimo neki drugi jeftiniji, u blizini saobraćajnica, za nekih 20-30 miliona evra, nego da gradimo saobraćajnice zbog garancije koja je izdata u prošlom sazivu ove Skupštine. Na sreću, nisam bio u prilici da glasam za takvu vrstu garancije.
Koliko je to utrošeno mleka, hleba itd, sa tačnom preciznošću ne mogu znati. Svakako ću podržati energetiku, ali ne mogu da podržim u budućnosti neke garancije koje se budu odnosile na most.
Kako to da je glavni grad, kome smo dali te garancije, dužan 802 miliona evra, preko zakonom dozvoljene zaduženosti i za to neko mora da odgovara, a slušamo njegove sledbenike ovde kako nam drže moralne lekcije? Kako je to grad zadužen sa 802 miliona evra, a onaj ko vodi grad je milijarder, i to multimilijarder? U dinarima, to je preko 100 milijardi dinara od 2005. godine do danas, koje su zaradile privatne firme predsednik jedne stranke, koja je nekad vladala ovom državom i upropastila sve što je mogla da upropasti.
Da prevedem na jaja, da bi me razumeli, neko ko ima preko 100 milijardi, za period od 2005. godine do danas, zaradio je 10 milijardi jaja. Toliko o jajima i jajarama. Takođe, kada prevedem 100 milijardi na hleb i mleko, dobijem tri milijarde litara mleka, ili tri milijarde vekni hleba. Sa time možete da nahranite 30 miliona porodica godišnje. Pitaću tog čiku, koji je predsednik jedne važne stranke – čiko, jel sav ovaj 'lebac tvoj?
Što se tiče sledećih tačaka dnevnog reda, svakako ću podržati sporazum sa Belorusijom, iz razloga što, sem EU, a ovde ima velikih opredeljenja za pridruživanjem toj zajednici, nastaje i evro-azijska unija, koju trenutno čine Rusija, Belorusija i Kazahstan, a u budućnosti treba da se priključe i neke druge zemlje. To je velika šansa i za Balkan i za Srbiju, pre svega, zato što će, verujem, otvoriti šansa i za našu privredu, što će to uneti i dozu političke stabilnosti, globalne političke stabilnosti, što će se stvoriti na ovim prostorima dva bloka i što ćemo moći da biramo, i ne samo da biramo, već i da sarađujemo i sa jednom i sa drugom zajednicom. To je šansa za našu privredu, to je šansa za našu poljoprivedu, to je šansa za našu energetiku i nju treba svakako iskoristiti i na istoku i na zapadu, kao što predsednik Republike kaže – mi smo kuća sa dvoja vrata. To što je neko jedna vrata zalupio, to je njegova greška, nije naša.
Taj drugi sporazum treba da omogući da naš pošteni i čestiti narod konačno može da zaradi nešto u svojoj zemlji. Kako to da je naš narod vrlo vredan, cenjen svugde na zapadu i u inostranstvu, gde god radi je cenjen kao radna snaga, cenjen kao stručna radna snaga, samo u našoj zemlji ne može da ostvari ono što može da ostvari u belom svetu? To je stvar do političkog uređenja i stvaranja ambijenta u sopstvenoj državi, da ono što rade u drugim ekonomijama i u drugim državama, mogu da urade i u sopstvenoj državi. Našem narodu treba dati šansu.
Ovi pre nas su napravili državu bez ikakvih šansi za razvoj, bez ikakvih šansi za sadašnje i buduće generacije. Mi moramo da prekinemo to i moramo da uđemo u neku vrstu slave, da smo povratili čast i dostojanstvo ovoj državi, da omogućimo da naš narod konačno podigne glavu, podigne i svoju glavu i zastavu svoje države. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, stvarno ne znam dokle će se kršiti Poslovnik na moju štetu. Pažljivo pogledajte sve stenograme, nisam pomenuo ni jedno ime ni jednu stranku. Naprosto, komentarisao sam samo govore prethodnih kolega i nisam kriv ukoliko se neko u tome prepoznao.
Ovde se grubo vređam. Već nekoliko puta sam od raznih primeraka prozivan za izradu pečata od krompira. Jedini pečat koji imam je pečat Narodne Seljačke Stranke. Ako misle da taj pečat treba da bude izrađen od krompira, priznajem tu grešku. Za razliku od njih mene ne finansiraju ni tajkuni, ne finansira me niko, pa ako sam to delo napravio onda sam ga svakako napravio iz nemaštine, ali ne mogu da se setim. Kriv sam jer sam iz neke siromašne stranke i oni smatraju da sam napravio da sam napravio pečat od krompira i to je greh za koji mene optužuju danima.
Bio sam jasan. Ova zemlja je zadužena za oko 50 milijardi. Javni dug koji smo zatekli i rupa sa kojom je trebalo zatvoriti vraćanje javnog duga, koji je dospeo, je preko 20 milijardi evra. Ukupan dug privrede stanovništva i javni dug države je bio blizu 50 milijardi. O tome treba da razgovaramo i o tome treba da se zamisle svi oni koji govore o ceni mleka. Naravno da znam kolika je cena mleka. Naravno da znam kolika je cena hleba. Naravno da znam kolika je cena jaja. Znam koliko duguje Kruševačka toplana. Duguje 7,3 miliona evra ili ako prevedete na jaja, oni vole da se prevode na jaja, to je 73 miliona komada jaja ili 21 milion vekni hleba, ili 21 milion litara mleka.
(Predsednik: Vreme.)
Cena litre mleka zavisi od toga da li je farma mala ili velika. Otkupna cena nažalost kod njih je varirala. Krava nije bila krava. Litar mleka nije bio litar mleka. Priznajem da u potpunosti ne znam sve cene.
(Predsednik: Gospodine Rističeviću, prošlo je dva minuta.)
Završavam u jednoj rečenici. Ne znam pošto je cena mleka, hajde da se složimo sa tim, ali on ne zna koliko njegov šef ima para. Da ga na kraju pitam, ne znam, – pošto je jedno govedo? Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, reklamiram povredu člana 110. koji kaže – mera oduzimanja reči izriče se narodnom poslaniku kome su prethodno izrečene dve mere opomene, a koji posle toga narušava red na sednici ili postupa protivno odredbama ovog Poslovnika.
Samo da vas podsetim, da ste malo pre zapretili opomenom jednom narodnom poslaniku, a da ga niste upozorili da bi to bila treća opomena, s obzirom da su mu juče bile izrečene dve. Dakle, treća ne može da se izrekne. Ne znam šta još mogu da uradim da bi odobrovoljio ovog primerka od poslanika.
Dakle, jedino što reklamiram jeste da ga ne upozoravate da ćete mu izreći opomenu s obzirom da bi mu to bila treća. Nisam taj koji zagovara udaljavanje opozicije, ali morate ga privesti po znanju Poslovnika i morate ga upozoriti da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine, sopstveno dostojanstvo i vaše, a nisam za to da mu se izrekne tako drastična mera, ali ga morate upozoriti i na to. Verujem da ovde ima onih koji na gradskim skupštinama spavaju, pa ne znaju šta rade njihovi lideri, ali zato onda ovde iznose neprimerene optužbe, kao što se ovde radi o jednom poslaniku koji je vrlo lepo prespavao gradsku skupštinu pa sad ne zna šta je njegov lider uradio.
Koliko su oni dobri bili i koliko se pozivaju na izbore, toliko su dobri bili da su smenili sopstvenog predsednika, toliko im je bio dobar kandidat, a on sam je govorio o njihovom kvalitetu. Dakle, želim da ih upozorite da ćete ubuduće primenjivati Poslovnik, s obzirom da sam ja sinoć "popio" jednu opomenu, a da je ničim nisam zaslužio.
Pa pomenuo me je prethodni govornik.
Govornik pre Gordane Čomić.
Pa jel me pomenuo ili nije?
Reklamiram član 107. gde se kaže: "na sednici Narodne skupštine nije dozvoljeno neposredno obraćanje narodnog poslanika drugom narodnom poslaniku".
Ja sam doživeo nepunih pet minuta, dva puta da se kolega obratio neposredno meni. Posle prvog obraćanja nisam dobio pravo na povredu Poslovnika, a sada sam dobio. Stvarno nemam ništa protiv da se opozicija uvažava i kada krši pravila da im se progleda kroz prste.
Pomenut sam prvi put da sam pomenuo kolegu, a ja ga uopšte nisam pomenuo. Ja sam samo govorio da ima poslanika koji kao odbornici na gradskoj Skupštini lepo lalaju i ne interesuje ih šta rade njihovi lideri i ako se neko u tome prepoznao, sam je kriv, ja mu ništa ne mogu i tu pomoći nema. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, naravno da ću podržati sve ove zakone, posebno ovaj o podsticaju građevinske industrije i o planiranju i izgradnji, jer je to pokušaj da se koliko toliko oživi građevinska industrija.
Građevinska industrija je nekada bila ponos ove zemlje i posle vladavine ovih koji se najviše bune, danas je već počela da propada četvrta generacija građevinskih preduzeća. Od 2009. godine broj zaposlenih u građevinskoj industriji je prepolovljen i pao je za 60.000. Dugovi države, pokrajine, gradova, lokalnih samouprava od 2009. godine prema građevinskim firmama narasli su za skoro jednu milijardu evra.
Proizvođači građevinskog materijala rade sa 30% kapaciteta, a čak 15 fabrika građevinskog materijala je pred zatvaranjem. Proizvodnja cementa radi sa 50% i samo na porezima i dažbinama za tih drugih 50% što ne rade gubimo 80 miliona evra godišnje.
U niskogradnji smo bili samo podizvođači u poslednje četiri godine, koliko ja znam. Građevinska industrija je nekada bila ponos Srbije, 70-ih i 80-ih godina širom sveta. Danas ne može da dobije posao ni u svojoj zemlji. U zadnjih četiri godine, uslovi tendera u našoj zemlji bili su nepovoljni za naše firme, 165.000 potraživanja koje imaju naše građevinske kompanije u bilansima nisu plaćene. Mnoge od tih kompanija imaju dugove prema bankama, mnoge od tih kompanija i preduzeća su likvidirani. Od 9.000 registrovanih građevinskih preduzeća, od aprila 2011. godine, pa do kraja vladavine žutih mrava, propalo je 2.539 građevinskih…
Dobro, nisu bili žuti.
Gospodine predsedavajući, naslušao sam se ovde koječega. Mislim da sam bio figurativan, slikovit, da tu nema ništa zlonamerno sa moje strane.
Za poslednje četiri godine prekomerna administracija izdavanja građevinskih dozvola otežavala je mogućnost bilo kakvog oporavka građevinske industrije. Srbija danas mora steći političku hrabrost i finansijske snage koliko ima da se upusti u bilo kakve projekte, jer ovo danas je samo ostatak nekada ponosne srpske visokogradnje i niskogradnje.
Nekada su naši građevinci u svetu ostvarivali veliku deviznu korist i veliki devizni priliv. Nekada su građevinski radnici, posebno terenci, na kraju svakog meseca sa ponosom dolazili kod svojih porodica sa punim kovertama, sa poklonima, uzdignute glave. Danas ti isti građevinski radnici na kraju meseca svojim bližnjim se vraćaju bez plata, pognute glave, bez poklona, praznih džepova. Nekada je naša infrastruktura zahvaljujući niskogradnji bila vodeća na Balkanu i u Istočnoj Evropi. Danas smo 130. i 135. u svetu po prugama i infrastrukturi.
Bivši režim je lustrirao radnike iz fabrika, tekstilce, metalce, građevince sa gradilišta, lustrirali su seljake iz njiva. Danas su oni koji su prepolovili građevinsku industriju za 70% smanjili proizvodnju građevinskog materijala, drže ovde pridike. Uništili su sve, reketirali sve, bez ikakvog stida, da čovek ne poveruje, kao da su marsovci vladali ovom državom. Oni neće da nam oproste ni svoje greške. Srbija je nekad bila ponos u građevinskoj industriji. Sa su oni ostali, bili bi kao likovna akademija. Sa njima bi se mogli slikati.
Na kraju, s obzirom da su ovde citirani razni izvori, i ja ću da pročitam jedan citat. "Deset godina ovom zemljom vladaju najgori. Deset godina ovom zemljom vlada bruka i sramota. Skoro deset godina bilo nas je stid da budemo građani ove zemlje. Više nemamo razloga, sklonili smo ih. Oni su bili mehanička prepreka na našem putu, banda uzurpatora koja još uvek ne zna da je smenjena." Hvala.
Gospodine predsedavajući, reklamiram čl. 27, 106. i 107. Ovde se kroz povredu Poslovnika više puta mene vređali, čak su rekli da sam napravio i pečat od krompira. Šta ćeš, Seljačka stranka, nemamo para i mi smo, eto, napravili sebi pečat od krompira. Nemamo za prijatelje tajkune itd.
Hoću da vam kažem da nisam povredio Poslovnik, već sam citirao. Reći ću vam, pošto očigledno više Zoran Đinđić ne igra nikakvu ulogu kod njih…
(Predsedavajući: Molim vas, ostavite Đinđića. Obrazložite povredu Poslovnika.)
Sačekajte, reći ću vam šta je povreda Poslovnika.
Tom prilikom sam, kada sam ovo izgovorio, citirao Zorana Đinđića. Dakle, to mogu da dokažem. Pogledajte stenografske beleške. Njima sam citirao nekadašnjeg premijera, predsednika Vlade, koji bi još rekao – Vi ste uzrok ekonomske pustoši i narodne nesreće, vi ste samo političko krilo organizovanog kriminala. Hvala.