Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice Nataša Mihailović Vacić

Nataša Mihailović Vacić

Socijaldemokratska partija Srbije

Govori

Hvala, predsedavajuća.

Koleginice i kolege narodni poslanici, uvaženi gosti, zaštita podataka o ličnosti jeste temelje sigurnosti i privatnosti savremenog čoveka u savremenom svetu. Ta prava na zaštitu podataka su ugrožena, čini mi se, i samom spoznajom o tome da su lični podaci delićem sekunde ili samo jednim klikom udaljeni od nekakvog javnog prostora, gde im svakako nije mesto.

Svedoci smo da podaci iz zdravstvenih kartona, socijalni i materijalni status i niz drugih osetljivih podataka o ličnosti često završe i na društvenim mrežama, ali nažalost i na naslovnim stranama tabloida. Svakako, složićete se kao i svi u sali, da takvim podacima nije mesto ni na društvenim mrežama, ni na naslovnim stranama, ni uopšte u medijima. Zašto? Zato što to utiče na sigurnost građana. Sigurnost je jedna od osnovih ljudskih potreba. Ako su ljudima ugroženi krov nad glavom, hrana, bezbednost, zdravlje, itd., ljudi nisu u stanju da baš dobro i najbolje funkcionišu. Ljudi imaju potrebu da se osećaju sigurno, da osećaju da ih država štiti dobrim zakonima koji se dosledno primenjuju, da je njihova imovina zaštićena, da je njihova privatnost takođe zaštićena, jer to stvara taj osećaj sigurnosti, ali stvara i osećaj poverenja u državu i u institucije sistema koje su tu da ostvare ljudska prava svakog građanina.

Koliko puta se desilo svima nama da nas u subotu ili nedelju posle podne pozovu telefonom razni prodavci proizvoda i usluga, a da im nikada nismo dali broj telefona, niti dozvolu da mogu da nas pozovu i uznemiravaju? Koliko puta se desilo da u prodavnici kada reklamiramo određeni proizvod na obrascu za reklamaciju prodavac insistira da upišemo JMBG?

Svedoci smo, takođe, nažalost da se često, verujem, slučajnom greškom događa da državni organi i institucije države objave često podatke koji bi trebali da budu zaštićeni, dakle lične podatke građana. Mislim da mi kao društvo, a vi svakako ne, po svojoj funkciji koju obavljate, ne smemo da se pomirimo sa tim da neka državne institucija objavi lične podatke, brojeve telefona, podatke iz biračkog spiska, itd. Mi smo razgovarali i o osetljivim, a otvorenim podacima, na primer na internet sajtu Agencije za privredne registre.

Lično podaci su mnogo više nego što je samo to JMBG ili broj telefona. Lični podaci su i imejl adresa i otisak prsta i fotografija i lokacija i broj poseta nekom sajtu itd. Dakle, lični podaci su nešto što je neotuđivo i što nas prati kroz ceo život. To ne možemo da zamenimo, niti da promenimo,

Poslanička grupa SDPS je podržala vaš izbor za Poverenika i vi svojim radom opravdavate to poverenje. Ako je sudite po tome, verujemo da će i zamenica koju ste lično predložili i kojoj ste dali nedvosmislenu podršku marljivo i odgovorno obavljati svoj posao. Važno je da dolazi iz Kancelarije Poverenika, dakle ima veliko iskustvo u radu upravo na zaštiti podataka o ličnosti. Verujem da ćemo izborom Sanje Unković doneti dobru odluku. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Uvažene koleginice i kolege narodni poslanici, ministarko sa saradnicima, pored toga što statistički podaci umeju da budu vrlo zanimljivi, dok se čitaju i analiziraju svakako su odličan alat u svakodnevnom poslu ne samo donosilaca odluka. Pomoć su u sagledavanju prošlosti, razumevanju sadašnjosti, ali i proceni i predviđanju nekih budućih događaja, trendova, pojava, promena itd. a utiče i na donošenje odluka i u Vladi i privredi, akademskoj zajednici itd.

U 2019. godini u Republici Srbiji zaključeno je 35.570 brakova. Torba đaka petaka u Srbiji i u proseku je teška sedam kilograma, dok oko 60% dece uzrasta od šest do 14 godina ima krivu kičmu. Prosečna neto zarada u Srbiji u novembru prošle godine iznosila je 60.926 dinara. U 2020. godini 81% domaćinstava u Republici Srbiji poseduje internet priključak. U januaru 2021. godine u odnosu na januar prošle godine broj dolazaka turista manji je za 40,4%. U sudovima opšte nadležnosti u 2019. godini 70% sudija su žene, a 30% čine muškarci.

Ovo su samo neki od statističkih podataka i primera sa kojima se svakodnevno susreću građani. Kako se ti podaci skupljaju, obrađuju i da li su tačni? Svima koji ih koriste važno je da imaju poverenje u podatke koje prikupljaju statističke institucije.

Svaki pojedinačni statistički sistem treba da bude nezavistan, nepristrasan i objektivan, a podaci koji se iznose pravovremeni, kvalitetni, tačni i, naravno, dostupni javnosti.

U procesu evropskih integracija zvanična statistika ima ogroman značaj. Pregovaračko Poglavlje 18 u procesu pristupanja EU odnosi se upravo na oblast statistike i otvoreno je još u decembru 2018. godine. To još uvek ne znači baš mnogo, budući da to poglavlje nije i zatvoreno, što je zapravo pravi i jedini pokazatelj potpune usklađenosti sa evropskim standardima, ali nije ni nevažno.

Ogromna podrška i pomoć EU i u finansijskom i stručnom smislu doprinele su dobrom delu ispunjavanja uslova i obaveza iz pregovaračkog Poglavlja 18. Pored tog poglavlja, zvanična statistika treba da obezbedi i podatke za 16 drugih pregovaračkih poglavlja od ukupno 35, posebno u oblastima ekonomije, finansija, poljoprivrede i regionalne politike.

Kao što rekoh, poglavlje još nije zatvoreno. Napredak neke zemlje u procesu evropskih integracija meri se isključivo na osnovu zvaničnih statističkih podataka.

Ono što može biti izazov u narednom periodu, u kome je neophodno završiti proces harmonizacije i usklađivanja sa onim što je obaveza prema procesu integracija u EU, jeste i to što pojedini stručnjaci navode za oblast statistike da je suština u domaćoj statistici ne samo prikupljanje podataka, već njihova analiza i tumačenje.

Raznorazni analitičari, svedoci smo i u medijima vrlo često i javnosti, zloupotrebljavaju podatke dobijene upravo od Republičkog zavoda za statistiku, pa da javnost ne bi ostala zbunjena takvim pojavama, dijametralno suprotnim tumačenjima iste statistike, bilo bi dobro da se u narednom periodu na to svakako obrati pažnja.

Moja koleginica će u nastavku rasprave govoriti takođe o procesu, odnosno planu zvanične statistike.

Poslanička grupa Socijaldemokratske partije Srbije svakako daje podršku predloženom planu.

Hvala.
Hvala, predsedniče.

Uvažena ministarko, poštovane koleginice i kolege, dozvolite mi da na samom početku ponovim i još jednom naglasim da je za Socijaldemokratsku partiju Srbije borba protiv korupcije suštinski važna i preduslov je stvaranja boljeg društva, društva jednakih šansi u kom će građani moći da ostvare u institucijama svoja ljudska i građanska prava, bez obzira na socijalni položaj. Dakle, dosledna borba protiv korupcije i njenih uzroka naravno suštinski je važna za celo društvo i napredak zemlje.

Glavni zadatak i posao Agencije za sprečavanje korupcije, između ostalog, jeste i sprečavanje i prevencija, naravno uz kontrolu imovine i prihoda političara, sprečavanje gomilanja funkcija, sukoba interesa, prijavljivanje onih koji zloupotrebljavaju svoju funkciju u političke i lične svrhe itd, itd.

Zadatak članova Veća koje danas biramo jeste da obezbede da Agencija valjano obavlja svoj posao, naravno, da kontroliše i proverava imovinu i direktora Agencije i odlučuje i nadzire odluke koje on donosi i u žalbenom i u svakom drugom postupku.

Osnaživanje regulatornih tela i istrajavanje na njihovoj nezavisnosti kako bi opravdali i svrhu zbog koje su i formirana takođe je ključno važno. Uz nezavisno pravosuđe i jačanje institucija to je, sasvim sam uverena u to, jedan od sigurnih načina da se iskoreni korupcija, da normalni ljudi žive normalno, da Srbija konačno bude još snažnija, demokratska građanska država sa punopravnim članstvom u EU.

Korupcija, kao što svi znamo, o tome smo nedavno razgovarali kada smo u ovom Domu razmatrali i Izveštaj Agencije za borbu protiv korupcije, predstavlja ozbiljnu pretnju po temeljne demokratske vrednosti, ljudska prava, vladavinu prava, a robna neravnopravnost dodatno pogoršava stanje u toj oblasti.

Mnogobrojna istraživanja su rađena među građanima o percepciji korupcije i ono što građani očekuju i kako oni vide borbu protiv korupcije jeste da bi te slučajeve trebalo istraživati odlučnije, da bi trebalo obezbediti zakonsku zaštitu uzbunjivača, pojednostaviti procedure i pomoći sudovima da efikasnije procesuiraju ta krivična dela.

Nije lako ni jednostavno sagledati sve činioce koji doprinose rastu korupcije u bilo kojoj zemlji na svetu, bez obzira na njenu demokratičnost i razvijenost, naročito ne u zemljama u razvoju. Uglavnom, istraživanja su do sada globalno pokazala da su to slaba državna administracija i političke institucije i zato smatram da je upravo jačanje institucija jedan od sigurnih načina ka sprečavanju i smanjivanju korupcije koliko god je to moguće.

Kao društvena pojava korupcija je stara koliko i društvo i o njoj se alarmantno govori kada su ispunjena dva uslova. Prvi je da u zemlji postoji dovoljno slobode da se o korupciji može govoriti, pisati, da se ona može istraživati i da mediji o njoj mogu slobodno izveštavati. Drugi uslov je kada postane jako masovna, kada prožme sve institucije društva i države i kada ometa normalno funkcionisanje pravnog i moralnog poretka.

Korupcija ne bi bila ni toliko stara, ni tako iskorenjiva da nije tesno povezana i sa ljudskom prirodom. Ljudska priroda je u izvesnom smislu podložna korupciji i slaba u prevladavanju egoizma. Biti sebičan i agresivan ne zahteva mnogo truda, osim da pratimo te instinkte ljudske. Međutim, izazov je suprotstaviti im se, izazov je savladati ih.

Živeći u društvu, u modernom društvu, u kakvom mi danas živimo, čovek je izložen mnogim iskušenjima i malo je onih koji će priznati kao Oskar Vajld da svemu mogu da se oduprem osim iskušenjima.

Želim, zapravo, ovim da upozorim na žilavost i širinu i korupcije i kriminala koji su usko povezani i da još jednom podsetim sve nas da je reč o borbi protiv jednog društvenog zla koje razara zajednicu, poništava ulogu pravnih i moralnih normi, ugrožava i javna dobra i egzistenciju većine ljudi.

Korupcija cveta kada je opšte ili javno dobro bez jake zaštite. Državne finansije, državna imovna, prava su meta u koju ciljaju i organizovana korupcija i organizovani kriminal.

Dozvolite mi da sada ovde napravim jednu malu digresiju, kada korupcija dobije enormne dimenzije, kada prodre u sve službe, institucije, ustanove, kada uđe jednostavno u sve pore društva nastaje ubrzano truljenje svega. Odmetnuti delovi policije počnu da najpre sarađuju sa kriminalcima, a zatim i da ih sami organizuju. Odmetnuti delovi carinskih službi najpre sarađuju sa švercerima, a onda i sami organizuju šverc. Sudstvo, zdravstvo, prosveta, posebno privreda potpadaju pod uticaj organizovane korupcije, a linija između organizovane korupcije i organizovanog kriminala je izuzetno tanka. Tada nastaje simbioza normalnih, pod znacima navoda, i patoloških pojava i jako je teško u takvim uslovima boriti se udruženo i protiv korupcije i protiv kriminala.

Zato je važno da u započetoj borbi učestvuju svi, ne samo državne strukture, ne samo država, nego da građani najšire moguće podrže tu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Važno je da se ta započeta borba ovog puta dovede do kraja, da se vidi ko je i do kog nivoa tačno u državnim strukturama zloupotrebljavao sistem i iskorišćavao ga.

Država mora da pokaže da je jača od bilo koje mafijaške ili kriminalne grupe i da se tako pošalje jasna poruka da se niko ne isplate načini organizovanja i načini delovanja koji nanose nemerljivu štetu i stabilnosti i budućnosti i razvoju društva u celini i cele zemlje.

Još jednom ponavljam i apelujem na sve, na celo društvo da podržimo tu borbu i, naravno, bilo bi dobro da se ta borba ne vodi kroz medije, kroz medijska suđenja, curenja informacija, već da se ona vodi isključivo u institucijama sistema.

Naime, i borba protiv korupcije potvrđuje na izvestan način tezu da svi moramo još posvećenije i odgovornije da obavljamo posao koji su nam građani poverili i da kontrolišemo, koristeći svoju nadzornu funkciju, sve institucije kako u budućnosti ne bismo imali situaciju i kako bismo prestali da budemo društvo u kojem kriminalne grupe, uz pomoć pojedinaca iz državnih struktura, misle da su svemoćne i nedodirljive.

Videli smo da je kriminalna hobotnica duboko pustila svoje mnogobrojne pipke i u institucije države, nažalost, i u sport, i u javna preduzeća, i u politiku, ali nažalost i u političke stranke. Borba protiv kriminala za bezbedno i pravedno društvo u kome građani veruju svojoj državi i njenim institucijama mora biti veća od svih nas zajedno i mora biti iznad politike.

Nije normalno da živimo u društvu u kojem, kao što smo to imali prilike da vidimo ovih dana u medijima, jedan od bivših načelnika SBPOK-a prebija ljude na ulici. Nije normalno, složićete se.

Zašto bi većina policajaca u zemlji, koji časno i odgovorno i posvećeno obavlja svoj posao, osećala stide zbog svojih beskrupuloznih kolega koji bi, ne samo da postanu kriminalci, već da organizuju kriminalne grupe i koji, kao što smo videli, van svog radnog vremena obezbeđuju kriminalne grupe i mesta na kojima se te grupe skupljaju i rade i čine monstruozna zlodela.

Pitam se šta je u glavi onih pripadnika bezbednosnih službi koji za 50 ili 100 evra izdaju i državu i građane i sebe i uniformu? Pitam se čemu uče svoju decu? Nedostojni su i posla i uniforme. Tome se apsolutno mora stati na put i u toj borbi moramo ovog puta ići do kraja.

Istina, s druge strane, država mora da obezbedi sve adekvatne uslove za rad policije i adekvatnu naknadu za posao koji obavljaju, a složićete se da je to u ovom trenutku najteži i najodgovorniji posao u državi. Dakle, obezbediti dovoljne prihode da ne moraju pored policijskog posla da rade još jedan ili dva, kako bi izdržavali i prehranili svoje porodice.

Ministarstvo pravde dostavilo nam je predlog kandidata za izbor članova Veća na kome se nalazi 19 kandidata koji su, kao što ste već i rekli, ostvarili dovoljan broj bodova na testu. Neki od kandidata već su dobro poznati javnosti i ja neću apostrofirati ni jednog njih. Pomislila sam u trenutku spremajući se za ovu sednicu da bi bilo dobro kada već biramo članove regulatornih tela da, kao i sudija i tužilaca, da možemo te ljude da vidimo, da sa njima porazgovaramo i neposredno ih upoznamo pre nego što im poverimo određeni posao i izaberemo na funkciju.

S jedne strane, mi smo kao parlament odgovorni za njihov rad i ukoliko se ispostavi da neko od njih nije u neposrednom poslu dao svoj maksimum, mi u većini slučajeva ne poznajemo kandidate o kojima odlučujemo, osim ukoliko oni nisu već bili ranije eksponirani u javnosti.

Vrlo je teško i nezahvalno preuzeti na sebe odgovornost za njihovo postupanje kada ih izaberemo, a sa druge strane nemamo pravo ni da prejudiciramo i pretpostavljamo njihov učinak i kvalitete. Zato ste vi tu. Ministarstvo je preuzelo tu odgovornost, merodavno utvrdilo i na listu od 19 kandidata, od kojih ćemo mi izabrati pet, uvrstilo sve one koji su odgovorili adekvatno i stekli neophodni minimum na testu.

Veće po zakonu je trebalo da počne da radi još 1. septembra prošle godine. Do tada su članovi Veća morali biti izabrani. U obrazloženju predloga koji ste nam uputili navodi se da je konkurs za pet članova Veća raspisan 22. oktobra. Dakle, istog dana kada smo ovde ukazali poverenje i celoj Vladi da obavljate taj odgovoran posao ministarke pravde. I za to sve pohvale.

U danu kada ste izabrani na funkciju, ministarstvo je raspisalo konkurs. Prijave je podnelo 26 učesnika. U međuvremenu jedan od učesnika je preminuo, dvoje nisu pristupili polaganju testa, tako da je test koji je sprovela Pravosudna akademija 1. februara, polagalo njih 23. Vidimo da je 19 ispunilo minimalni broj poena, odnosno više od 80, a na objavljeni spisak kandidata nije podneta ni jedna žalba, što je takođe, važno.

Na čelu Agencije je direktor koga prema zakonu bira to petočlano Veće, koje kasnije odlučuje i o žalbama i odlukama direktora, zauzima načelne stavove o radu Agencije, kontroliše njen rad itd. Ono što hoću da kažem budući da je Veće trebalo da počne sa radom 1. septembra. Ne samo da nije počelo da radi, već biramo članove Veća tek sada, na ovoj sednici. Ono što hoću da kažem jeste da su javnosti i mediji bili zainteresovani za to pitanje. Obraćali su se ministarstvu. To sada, verujem nema veze niti sa vama, vi ste funkciju preuzeli 22. oktobra.

Kao jedno konstruktivno zapažanje koje može da koristi u vašem budućem radu, jako je važno da javnost bude obaveštena i dobije odgovor na pitanja koja postavlja posredstvom medija.

U ovom slučaju nije bilo adekvatnog odgovora Ministarstva pravde. Čini mi se da je ovo dobra prilika da napravimo jedan mali zajednički napor i trud i da ubuduće adekvatno i blagovremeno obavestimo građane o svemu što se tiče njih, naročito o onim pitanjima u kojima pokazuju i izražavaju svoj interes.

Nije strašno ni reći i priznati da nema adekvatnog i racionalnog odgovora na neko od pitanja koje građani postavljaju, nije strano ni pogrešiti, ne greši samo onaj koji nikada ništa i ne radi, tako da mi se čini da je ovo zgodna prilika da vam i na taj način pružim još jednu, ako hoćete, i ličnu podršku u vašim naporima da odgovorno obavljate funkciju ministarke pravde. Dakle, jačanje Agencije za sprečavanje korupcije jedna je i od preporuka grupe zemalja za borbu protiv korupcije GRECO.

Ostaje mi na kraju samo da kažem da će poslanička grupa SPS u Danu za glasanje svakako po svojoj odgovornosti i savesti izabrati i glasati za one kandidate koje smatramo pravim izborom i najboljim od 19 predloženih za funkciju člana Veća Agencije za borbu protiv korupcije. Hvala.
Hvala, predsedavajući.

Koleginice i kolege narodni poslanici i narodne poslanice, ministre sa saradnicima, drago mi je što prvo redovno zasedanje počinjemo upravo debatom o sporazumu koji se tiče infrastrukturnih projekata u kulturi.

Drago mi je i što je Razvojna banka Saveta Evrope prepoznala i ideju i nameru, ali i ozbiljnost države i odobrila zajam od 20 miliona evra. Znam, neko će sada reći da je reč o kreditu kao iz bilo koje druge banke. Međutim, da li je to baš tako?

Kao što samo ime kaže, Razvojna banka Saveta Evrope, iako finansijski nezavisno telo, postoji i radi upravo u okviru Saveta Evrope, dakle, prati agendu Saveta Evrope, predstavlja glavni instrument politike solidarnosti u Evropi i pomaže državama da ostvare održiv i uravnotežen razvoj.

Razvojna banka Saveta Evrope je među najvećim, ako ne i najveći zajmodavac zemljama Zapadnog Balkana koje imaju benefite ne samo od finansijske podrške, već i od stručne ekspertize tokom sprovođenja projekta.

Ako postoji svetla tačka u svemu onome što nam se dešava ovih dana na raznim poljima i na mnogo nivoa, od pritisaka koji dolaze u vezi sa pregovorima o statusu južne srpske pokrajine, zastrašujućih informacija o delovanju kriminalnih klanova i njihovih pomagača iz državnih struktura, lažnih vesti, insinuacija i nagađanja u vezi sa tim i raznim drugim temama, pa sve do porasta broja zaraženih korona virusom, pretnjom zatvaranjem i tu ću se zaustaviti, ja mislim da je podrška infrastrukturnim projektima i tema o kojoj danas govorimo u parlamentu jedna svetla tačka.

Svetla tačka je i jučerašnji dogovor ministra obrazovanja i prosvete i predsednika države o tome da država preuzme odgovornost, što i jeste posao države, da pravi udžbenike iz srpskog jezika, geografije i istorije.

Svaki put kad smo raspravljali o zakonima iz oblasti prosvete i obrazovanja, poslanička grupa SDPS ukazivala je na to da sistem obrazovanja mora da se unapredi. To su svetli primeri i za svaku pohvalu.

Pitam se kako bi bilo da pomerimo fokus na ono što je dobro i da u moru onoga što nam se dnevno servira u medijima i provladinim i opozicionim, tzv. nezavisnim, nađemo neki dobar primer, da budemo konstruktivni kritičari, umesto kritizeri stvarnosti, da iz pasivne pređemo u proaktivnu ulogu i prepoznamo mogućnosti i prostor za doprinos i pronađemo motiv i inspiraciju ne samo za lični, već i za razvoj društva u celini.

Razvojna banka Saveta Evrope je upravo banka društvenog razvoja i ima specifičan mandat. Promoviše socijalnu koheziju u državama i između njih. Kao što sam već rekla, prati agendu Saveta Evrope, pomaže državama u razvoju socijalne infrastrukture. To su, primera radi, i izgradnja bolnica i škola, vrtića, uvođenje energetske efikasnosti itd.

Uostalom, Razvojna banka Saveta Evrope prošle godine odobrila je i kredit od 200 miliona evra zdravstvenim ustanovama, a među troškovima iz tog zajma bili su i nabavka zaštitnih odela, maski, neophodne medicinske opreme, kao i rekonstrukcija i izgradnja novih bolnica.

Zajam se, kao što u Sporazumu i piše, odobrava za preuređenje, obnovu, proširenje, izgradnju kulturnih centara i ustanova. Fokusiraće se na unapređenje i postojećih objekata, što uključuje i unapređenje pristupačnosti ustanovama kulture.

Kultura je ogledalo društva. U najširem poimanju kulture i metaforički rečeno kultura je nepresušni izvor i nezaustavljivi rečni tok dokle god postoji ljudski život na zemlji.

Mnogo bih volela da je danas ovde umesto vas, ministre, ministarka kulture, ali verujem da će biti prilike da, kada budemo razgovarali o Strategiji u kulturi od 2020. do 2029. godine, razgovaramo i o širem značenju kulture i onome po čemu je najvažniji segment u razvoju društva i kada govorimo o unapređenju i ljudskih prava i ukupnog stanja društva i vrednosti koje društvo neguje.

Sama sebi dadoh dobar šlagvort, nama je potrebna strategija razvoja kulture koja će dugoročno da definiše kulturnu politiku.

Kulturni sadržaji, i to je ono za šta se u ovom Domu poslanička grupa SDPS kontinuirano zalaže, moraju biti dostupni svim građanima. Kultura se ne sme prepustiti tržištu ili ne samo i isključivo tržištu, jer su onda kulturne ustanove i domovi kulture prinuđeni da se prilagođavaju i da kreiraju umesto kvalitetnih sadržaja kvazi kulturne sadržaje. Kultura takođe ne sme da bude elitistička, odnosno dostupna samo onima koji to sebi mogu da priušte.

Nismo mi rekorderi u izdvajanju novca za kulturu, ali istina nije ni količina novca garant vrednosti kulturnih sadržaja. Rekla bih da je upravo obrnuto – što su sadržaji kvalitetniji, to će donositi više novca. Zato je i važno da definišemo dugoročnu kulturnu politiku, da država obezbedi neophodne uslove i finansiranje.

Zato je bitno, predsedniče parlamenta, da što pre na dnevnom redu vidimo Strategiju kulture od 2020. do 2029. godine. Donošenje te strategije obećava se još od 2016. godine. Vlada ju je usvojila u februaru prošle godine. Strategija je prošla i matični Odbor za kulturu i informisanje, ali još uvek je nismo dočekali na dnevnom redu neke od sednica. Verujem da ćemo uskoro usvojiti i strategiju razvoja kulture i time zaokružiti ono što su naši ciljevi u razvoju kulture i onome što su kulturne politike i kulturni modeli.

Sistemsko regulisanje i rešavanje, finansiranje institucija i pojedinačnih projekata u kulturi namenjenih kolektivnom podizanju duhovne i kulturne svesti naroda su naravno od izuzetnog značaja. Kultura obuhvata sveukupnu tekovinu civilizacije. Kultura je način života. Označava sve tvorevine koje su nastale kao rezultat ljudske delatnosti, integrisani obrazac ljudskog znanja, verovanja, tradicije, morala i ponašanja.

Kultura zahteva stalna i temeljna istraživanja. Ona mogu da nam pomognu da sagledamo ostatke prošlog, utvrđivanje postojećeg i predviđanja budućih stanja, ne samo u našoj zemlji, već i globalno.

Jedno od osnovnih pitanja kojima bi trebalo da se kao društvo pozabavimo, Ministarstvo naročito, što i jeste u domenu njegovog rada, jeste istraživanje kulturnih potreba u društvenoj sredini koje se odnosi na sveobuhvatno i sistemsko istraživanje svih struktura društva i njihov odnos prema kulturi. Rezultati tih istraživanja treba da nam služe kao osnova za planiranje i pripremu i kulturne politike i kulturnog modela.

Osnovna postavka za finansiranje projekta u kulturi i Evropi stavljena je u poziciju od nacionalnog značaja, a da bi se te dve osnovne i za društvo vrlo važne funkcije ostvarile svaka institucija kulture mora da bude kreativno slobodna, tj. da bude oslobođena tereta i materijalnih poteškoća. Država svojim zakonskim propisima, uredbama, budžetom treba da obezbedi sve moguće preduslove i da olakša unapređivanje stanja u kulturi.

Definitivno, kultura ne sme da bude prepuštena tržištu. Neophodno je stvoriti atmosferu obostranog razumevanja i saradnje. Dakle, dobra volja i saradnja u okvirima u kojima država ne sme da se ponaša restriktivno, a kultura ne sme da se ponaša komotno.

Decentralizacija kulture je, takođe, izuzetno važna i projekat o kome danas razgovaramo upravo ima u vidu i to važno pitanje, tako da je projektom predviđena izgradnja pozorišta, domova kulture u gradovima u Srbiji.

Poznata je činjenica da Srbija na svom putu ka EU mora da ispuni određene standarde. Ti standardi se, naravno, odnose i na kulturu. Na primer, po UNESKO kriterijumima na svakih 50.000 stanovnika treba da postoji jedno klasično repertoarsko pozorište. Po toj činjenici pada u vodu konstatacija koja se često čuje u našoj sredini da mi imamo mnogo pozorišta, mnogo pozorišnih umetnika itd. Mi zapravo imamo nedovoljan broj institucija kulture. Zadnjih 20-ak godina u našoj sredini, iz poznatih razloga, raspali su se skoro svi sistemi iz oblasti duhovne delatnosti, pa između ostalih i kulturna politika i kulturni model.

Kulturni model ranije Jugoslavije postojao je i pravljen je na temeljima socijalističkog pogleda na kulturu, a bazirao se na dotiranoj kulturi. Taj sistem u nekoj osobenoj formi postojao je i postoji i danas u evropskom modelu kulture. Kultura se mora braniti od tržišnog principa ili isključivo tržišnog principa. On može biti kombinacija, ali nikako samo prepušten tržištu.

Osnovni korisnik na kojem mora da se temelji kultura jeste srednja klasa. Nije teško ustanoviti, svi ćemo se setiti toga, da raspadom svih sistema ranije Jugoslavije je rezultirao upravo raslojavanjem i nestankom srednje klase. Dobro je, takođe, poznata činjenica i da je srednja klasa temelj građanskog, civilnog i demokratskog društva.

Jedan od bitnih elemenata za građenje srednje klase je upravo kultura koja u svojoj biti, između ostalog, sadrži i kulturološku, i edukativnu, i umetničku, i sociološku, i zabavnu funkciju.

Ustanovljavanje i unapređivanje stanja institucija kulture, dakle, pozorišta, galerija, biblioteka, arhiva, kulturnih centara itd, u regionalnim centrima sigurno bi iniciralo optimizam na inicijativu kod umetnika, većina naših umetnika je danas u kreativnoj depresiji, povećala bi se angažovanost umetnika, književnika, slikara, glumaca, muzičkih umetnika, reditelja, kostimografa, scenografa, da ne nabrajam, probudila bi se svest, duhovna svet kod korisnika, kod publike, i njeno širenje kroz porodicu i socijalnu strukturu, građanstvo, a pokrenuo bi se na taj način jedan duhovni i moralni preporod koji je nama nasušno potreban.

Spremajući se za sednicu, čitala sam statističke podatke iz istraživanja o kulturnim potrebama, navikama i kulturnoj potrošnji u Srbiji. Rezultati su poražavajući.

Zato smatram da bi u Ministarstvu kulture morao da postoji sektor koji bi se bavio publikom i čiji zadatak bi bio da se skrene pažnja na kulturu, da se osvesti potreba za njom, da se istakne lepo u kulturi, da se pruži onaj preko potrebni drugi pogled, jer, kako kaže Isidora Sekulić - kulturni dodiri sreća su ljudi.

Ministri kulture i obrazovanja moraju zajedno da kreiraju ambiciozni plan za umetnost i kulturu u školskim programima, takođe čime bi škola postala centralno mesto ranog susreta sa kulturnim delima i način formiranja budućih korisnika kulture.

Kulturna dobra nisu kao sva ostala dobra, ona moraju da izbegnu sve zamke i potrošačkog društva i onog što živimo globalno u ovom trenutku. Kulturna dobra opravdavaju svojom prirodom intervenciju države i njen ulazak u polje kulture.

Dakle, jedinstvena cena knjiga, sistem finansiranja kinematografije, kvota u distribuciji domaćih i stranih filmova, zaštita različitosti stvaralaštva i difuzije od zakona tržišta koji mogu negativno da utiču na ono što kultura znači inače, a posebno u društvima kakvo je naše, sa društvima koja se suočavaju svakodnevno sa ogromnim izazovima. Ta politika, naravno, ima svoju cenu, ali bi uspeh bio neumitan.

Pošto ste, ministre sporta, vi danas prisutni, poznata je činjenica da su kultura i sport dve značajne društvene delatnosti koje mogu pozitivno da afirmišu neku naciju i državu. Sport je već zauzeo značajnu poziciju u društvu i za izlazak sportista na svetsku arenu ne pravi se pitanje.

Sa kulturom, nažalost, nije isto stanje. Naravno, to stanje ne sme poslanike u kulturi da vuče u defetizam, već upravo u akciju. Kao podstrek toj ideji, imamo iskustvo iz naše ranije kulturne istorije, a mislim na period šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka kada je naša kultura bila prisutna na evropskim i svetskim scenama.

Upravo to iskustvo može da nam posluži i kao inspiracija, ali i kao uzor za novo kretanje na kulturnu mapu sveta, pogotovo imajući dobre rezultate i u oblasti turizma koji je, kao što vidimo, implementiran i u efekte projekata koje ćemo finansirati zahvaljujući zajmu Razvojne banke Saveta Evrope.

Znam da je Ministarstvo kulture jedno od najprivlačnijih, ali možda i jedno od najtežih mesta. Zahteva strast, jaka uverenja i vreme da uspostavi svoju politiku, ali zahteva i ogromnu podršku cele Vlade.

Uobičajeno se smatra da kulturna politika počiva na tri stuba, na kulturnoj baštini, stvaralaštvu i transmisiji kulture. To je pojam koji pokriva specijalizovano umetničko obrazovanje, kao i akcije kulturne demokratizacije.

Polako mi vreme ističe kao ovlašćenoj za ovu tačku dnevnog reda. Da ponovim još jednom, drago mi je što Prvo redovno zasedanje u 2021. godini, počinjemo upravo temama iz kulture i poslanička grupa Socijaldemokratske partije Srbije će u Danu za glasanje dati punu podršku usvajanju ovog Sporazuma. Hvala.
Zahvaljujem se, predsedniče Narodne skupštine Republike Srbije gospodine Dačiću.

Uvaženi ministri, koleginice i kolege narodni poslanici i narodne poslanice, postavljam pitanje ministarki državne uprave i lokalne samouprave Mariji Obradović. Pitanje se odnosi na podršku Ministarstva jedinicama lokalne samouprave.

Naime, rekli ste, kada ste preuzeli odgovornost za rad ovog resora u ovom mandatu, da će jedan od prioriteta Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave biti upravo podrška jedinicama lokalne samouprave, i to ne samo kroz budžetske fondove, već i na druge razne načine i kroz druge vidove podrške i saradnje.

Zanima me šta ste do sada uradili po tom pitanju i na čemu tačno u ovom trenutku Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave radi? Hvala.
Zahvaljujem se, gospođo Obradović, na veoma iscrpnom odgovoru.

Mi imamo vremena, što reče kolega Obradović, do 19.00 o Poslovniku brigu vodi predsednik parlamenta i predsedavajući.

Ono što hoću da vam kažem, ne treba da vas čudi što pitanje dolazi iz naše poslaničke grupe. Socijaldemokratska partija Srbije naravno podržava rad ne samo vašeg ministarstva, nego rad cele Vlade. Kao manjinski ali veoma posvećen i konstruktivni koalicioni partner ima interes da zajednički ostvarimo što bolji rezultat i građanima što je moguće pre isporučimo i bolji život i ono što oni osećaju u svom svakodnevnom životu i funkcionisanju kao izuzetnu olakšicu.

To je rezultat zbog kog su nam građani i dali poverenje i glasali za nas na izborima i mi preuzeli odgovornost da im što je moguće pre isporučimo bolji život, unapređenje životnih uslova, u što je moguće kraćem roku i to nam je svima svakako cilj.

Dobro je što ste pomenuli adresni registar, jer da niste to bi bilo moje dopunsko pitanje.

Ukoliko premijerka, budući da ste pomenuli da je to izdvojeno iz vašeg resora i nadležnosti, ukoliko premijerka želi da dopuni, jer smatram da je to pitanje od izuzetne važnosti, čuli smo već podatke da ne ponavljam koliko, naime, kuća nema uopšte brojeve, nema ulice, to nije obeleženo.

Mislim da je adresni registar takođe, ta mala razlika koja će napraviti ogromnu razliku u svakodnevnom kvalitetu života ljudi u malim sredinama širom naše zemlje.
Zahvaljujem se i zaista jeste to izuzetno važno pitanje koje kao što rekoh može da napravi onu malu razliku koja će napraviti veliku razliku kada govorimo o kvalitetima života i uštedi vremena, u krajnjoj liniji, imajući u vidu sve ovo što ste na kraju spomenuli, da neće morati građani pojedinačno da obaveštavaju svaki organ državni da su se preselili, nego će to sve biti već i u nekom jedinstvenom registru i to jeste izuzetno važno. Dobro je što bez obzira što to pitanje više nije u resoru Ministarstva državne uprave i lokalne samouprave, dobro je i može da posluži kao primer dobre prakse, saradnje međuresorne, jer zapravo ta sinergija ministarstava čini rezultat Vlade još vidljivijim i napredak još bržim.
Zato sve pohvale i svaka čast na toj podršci koju Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave pruća. U krajnjoj liniji, to je namenjeno isključivo građanima zbog kojih mi i sedimo ovde i vi sedite tu gde sedite. Tako da je to zaista za svaku pohvalu.
Imala bih još dodatno pitanje, raduje me što se pojavila i ministarka Čomić.
Znam, htela sam da iskoristim trenutak nepažnje predsedavajući….
Hvala, predsedavajuća.

Bez sumnje, uvođenje socijalnih karata je neophodan i prvi korak ka pravednoj raspodeli novca najsiromašnijima i naravno ka sprečavanju svih vidova zloupotrebe socijalnih davanja.

Cilj Vlade i države više je nego jasan. Društvena odgovornost i prepoznavanje onih kojima je pomoć najpotrebnija.

Izradom socijalne karte i uz pravedniju raspodelu novca namenjenog najsiromašnijima neće biti moguće da socijalnu pomoć dobijaju i oni kojima ona ni po čemu ne pripada, što se neretko dešavalo.

Mi, socijaldemokrate Srbije, i svi oni koji dele naše vrednosti polazimo od principa jednakosti i prava na život dostojan čoveka. Zato i danas, kada razgovaramo o socijalnim kartama, koristim priliku da potvrdim našu rešenost da gradimo humanije društvo jednakih šansi.

Svaka ljudska zajednica, a naročito država može da bude postojana i delotvorna ukoliko se u njoj postupa pravedno. Za svakog čoveka pravda je vrednost koja okuplja i snaga koja nadahnjuje.

U svetlu današnje teme podsećam na reči Jozefa Vresinskog osnivača međunarodnog ATD Pokreta četvrtog sveta zapisanih na spomen-ploči u Parizu: „Tamo gde je čovek prisiljen da živi u siromaštvu krše se ljudska prava. Naša je uzvišena dužnost da se ujedinimo u borbi za poštovanje tih prava.“

Za svakog čoveka su sloboda, ravnopravnost srazmerna raspodela društvenog bogatstva, uvažavanje, solidarnost i jednakost upravo osnovna načela pravde kao vrhunske vrednosti. Zbog toga po našem razumevanju ne postoji pravda ukoliko ne pokriva sve segmente društva, odnosno ukoliko nije socijalna.

Cilj države kao organizovanog dela društva mora da bude opšte blagostanje. Srazmerna raspodela društvenog bogatstva, pravednost, pravo i mogućnost svih, a naročito onih koji se nisu svojom voljom zatekli na dnu društvene lestvice, da se hrane, oblače, stanuju, greju, leče i školuju.

Upravo iz tih načela, načela pravednosti, Srbija mora da crpi svoju snagu. Zalaganje za socijalnu pravdu i izgradnju humanijeg društva, jednakih šansi u našoj zemlji iziskuje angažovanje razumnih, poštenih i radnih ljudi.

Društvo socijalne pravde mogu da stvaraju oni koji razumeju i poštuju njen značaj i koji istrajavaju u radu na opštem dobru.

Socijaldemokratska partija Srbije, poštujući principe na kojima je osnovana, principe jednakosti, slobode, solidarnosti i socijalne pravde, za dan svoje stranke je upravo i proglasila 20. februar, Dan socijalne pravde.

Poslednji izveštaj Vladinog tima za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva govore da pola miliona ljudi u Srbiji ne može da zadovolji osnovne potrebe i da u riziku od siromaštva živi gotovo 25% populacije, a preko četvrtine miliona naših sugrađana koristi socijalnu pomoć od oko 100 evra mesečno i hrani se u javnoj kuhinji.

Siromaštvo najteže pogađa najmlađe. Deca koja rastu u nemaštini i bedi veoma teško ostvaruju svoja prava na život, igru, razvoj, obrazovanje i imaju znatno manje šansi da uspeju u životu.

Važnije od samog pitanja siromaštva jeste pitanje kako pristupamo tom problemu, kako ga razumemo i kako razmišljamo o mogućim rešenjima. Šta tačno treba da radimo da bismo smanjili siromaštvo u Srbiji. Obrazovanje i zaposlenost svakako su dve ključne oblasti u borbi protiv siromaštva. Svakom dobronamernom čoveku je jasno da se socijalna pravda postiže odgovornošću u javnim poslovima i brigom za ljude.

Za nas u SDPS zalaganje za socijalnu pravdu znači zalaganje za prava radnika, ostvarivanje socijalne sigurnosti i brigu o nezaposlenima, uvažavanje penzionera, dostojanstveniji status srednje klase, ravnopravniji položaj žena i učešće marginalnih i ranjivih grupa u procesu odlučivanja.

Mi, socijaldemokrate, želimo da ispravimo nepravdu koju čini velika razlika između imati i nemati, i da što je moguće više smanjimo taj jaz. Zalažemo se za takvu redistributivnu ulogu države koja će obezbediti jednake šanse i mogućnost svima i na duže staze iskoreniti ili bar smanjiti u najvećoj mogućoj meri siromaštvo.

U danu za glasanje, poslanička grupa SDPS podržaće zakon koji ste predložili. Hvala.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Nema sumnje da je sektor telekomunikacija jedan od najprofitabilnijih i najperspektivnijih sektora u Srbiji. Ubrzani razvoj elektronskih komunikacija i njihov sve veći udeo u globalnoj i domaćoj privredi predstavlja jedan od malobrojnih trendova koji uspevaju da održe pozitivne rezultate.

Elektronske komunikacije integralni su deo svih sektora privrede i jedan od osnovnih faktora, ne samo ekonomskog, već i društvenog razvoja. Zato ulaganje u oblast elektronskih komunikacija direktno utiče na rast BDP, konkurentnost svih sektora privrede i naravno unapređuje kvalitet života građana.

Spisak nadležnosti RATEL-a je dugačak, navešću tri najvažnije uloge i zadatka koji i te kako opravdavaju razlog postojanja tog tela. Pored obezbeđivanja stabilnog razvoja i zaštite slobode tržišta, tu je i treći zadatak, možda malo teže vidljiv, ali ne i manje važan, a to je zaštita korisničkih, zapravo ljudskih prava na slobodnu komunikaciju. Zapravo ti razlozi zajedno daju puni smisao postojanju agencije kao nezavisnog tela, naročito u današnje vreme kada se globalno suočavamo sa mnogobrojnim izazovima upravo na polju telekomunikacija i elektronskih komunikacija uopšte.

Podršku uređenju sektora za elektronske komunikacije pruža naravno resorno ministarstvo, Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacije.

Zašto to posebno navodim? Zato što, kao što i sami znate, to nije bio baš slučaj od samog formiranja agencije 2007. godine i donošenja tadašnjeg zakona i zato što je najbolja i najveća saradnja i najveći broj projekata, dobrih projekata važnih za unapređivanje kvaliteta života građana Srbije, realizovan u periodu od 2012. do 2020. godine, kada je na čelu Ministarstva bio Rasim Ljajić. Dozvolite da kažem, on je redak političar, ako ne i jedini, koji je najavio i održao obećanje odrekavši se ministarske funkcije, a taj trend uspešne i dobre saradnje nastavljen je i u ovom mandatu Vlade, od kada Tatjana Matić vodi ministarstvo, a sudeći, naravno, prema aktivnostima koje Ministarstvo u ovom trenutku realizuje na polju telekomunikacija.

Dozvolite da se osvrnem i na to da Ministarstvo već osam godina intenzivno radi na razvoju digitalnog društva. Digitalnoj pismenosti pristupa se kao jednom od nosećih stubova digitalnog društva, uključivanjem stanovništva u onlajn okruženje prate programi za razvoj digitalnih veština i digitalne pismenosti i infrastrukturni projekti za izgradnju i razvoj mreže.

Juče je sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj potpisan Sporazum o donaciji od 1.700.000 evra bespovratnih sredstava, za izgradnju širokopojasnog interneta u ruralnim područjima. Projekat je deo šire inicijative i predstavlja prvu od tri faze, pri čemu se druga faza projekta, odnosno povezivanje 900 škola na mrežu i javnih ustanova i do 135.000 domaćinstava planira kao odvojen projekat za ovu i narednu godinu. Cilj Vlade je, zapravo, da do 2025. godine sva domaćinstva u Srbiji imaju fiksni pristup brzom internetu. Srbija, dakle, ima snažno i konstantno rastuće digitalno društvo.

Kapitalni Projekat „Povezane škole“, o kom je govorio moj kolega, takođe je u resoru informaciono-komunikacionih tehnologija i obuhvata izgradnju standardizovane i održive bežične lokalne računarske mreže u svim većim školama u državi. Važno mi je da još jednom podvučem bitnost tog projekta, jer je za nas u Socijaldemokratskoj partiji Srbije posebno važno i posebno se izdvaja jedan od ciljeva tog projekta, budući da naš socijaldemokratski pogled na svet počiva na jednakim mogućnostima za sve, a ide i ruku pod ruku sa strategijom Socijaldemokratske partije Srbije - država obrazovanja, čiji su ključni elementi upravo dostupnost, kvalitet, otvorenost, fleksibilnost i doživotno obrazovanje.

Dakle, Projekat „Povezane škole“ pruža jednake mogućnosti obrazovanja i smanjuje jaz između ruralnih i urbanih sredina. Naravno, tim projektom omogućava se i lakše uključivanje roditelja i staratelja u obrazovni proces dece i postiže viši nivo bezbednosti u školama.

Zakon o elektronskim komunikacijama izražava interes razvoja telekomunikacija i potrebe korisnika na svim delovima teritorije Republike Srbije, uvažavajući tako jedan od velikih problema, a to je neravnomerni razvoj. U tom segmentu, naravno, RATEL i nadležno ministarstvo uspešno realizuju postavljene ciljeve.

Reći ću nešto i o bezbednosti na internetu. Naime, Ministarstvo za telekomunikacije, trgovinu i turizam pokrenulo je platformu „Pametno i bezbedno“, koja je uspostavljena pre četiri godine zajedno sa Nacionalnim kontakt centrom, upravo za bezbednost dece na internetu. Nikada nije dovoljno da govorimo, naročito o bezbednosti dece i naročito na društvenim mrežama. Navešću nemili događaj od pre dva dana, kada je dečak od devet godina sebi oduzeo život odgovarajući na izazove igrice na jednoj društvenoj mreži.

Živimo u eri interneta i u svetu u kom smo, nažalost, svedoci mnogobrojnih izazova i problema na polju informacione bezbednosti i svakim danom sve više postajemo svesni značaja te oblasti i svakim danom postajemo svesni ranjivosti naših uređaja koje koristimo, sistema koje koristimo, softvera i to jeste jedan, kao što malopre rekoh, globalni problem. Dakle, mi se ne suočavamo ni sa čim posebno u odnosu na ono sa čime se suočavaju druge zemlje u svetu. Međutim, kada govorimo o bezbednosti dece na internetu, tu moramo svi biti mnogo efikasniji u iznalaženju načina da bezbednost dece na internetu učinimo još većom i nivo bezbednosti dece na internetu podignemo na još viši nivo.

Naime, više od dve trećine dece i mladih, oko 74%, ima profil na nekoj društvenoj mreži ili platformi za igranje video igara. Od toga 41% njih je uzrasta od devet i deset godina, kao i 72% dece uzrasta 11 i 12 godina kaže da ima profil, iako je minimalna starosna granica propisana od strane društvenih mreža obično 13 godina. Približno trećina ispitanih učenika ima probleme zbog količine vremena koje provodi na internetu ili ulazi u sukobe sa porodicom i prijateljima. Nešto manje od polovine bezuspešno pokušava da provodi manje vremena na internetu i zapostavlja druženje i svoje školske obaveze i zadatke. Loše se oseća kada ne može da bude na internetu, dok gotovo petina zanemaruje osnovne biološke potrebe, potrebu za hranom, potrebu za snom itd.

Broj dece koja su često doživljavala uznemirujuća iskustva najveći je u uzrasnoj grupi 13 i 14 godina. Rizično ponašanje na internetu odlikuje 13% do 51% učenika, u zavisnosti od vrste ponašanja. Reč je najčešće o deljenju ličnih podataka prijateljstvima na društvenim mrežama i kontaktima, najpre preko interneta, a kasnije i uživo, sa nepoznatim osobama, skrivanju iza lažnog identiteta itd. Roditelji u Srbiji retko koriste tehničke mere zaštite, odnosno roditeljsku kontrolu u cilju osiguranja bezbednosti dece na internetu i o tome izveštava manje od petine ispitanih učenika. Dakle, znatno ređe kod nas roditelji se uključuju i primenjuju tehničke mere zaštite nego roditelji u drugim zemljama. Mislim da bi i RATEL mogao tu još mnogo više da uradi u nekom narednom periodu.

Kao što rekoh, Ministarstvo trgovine, turizma i telekomunikacija kroz platformu „Pametno i bezbedno“ funkcioniše kao servis građana, ali i kao Centar za edukaciju i informisanje. Do sada je primio više od 20.200 poziva, prijava i onlajn upita, kao i prezentacije koje su održane nisu beznačajne za 14.500 đaka i pet vebinara za 190 nastavnika. U rad centra, naravno, uključeni su i drugi nadležni organi i ustanove, jer je međuresorna saradnja na polju razvoja digitalne, a samim tim i medijske pismenosti i bezbednosti na internetu, jer je sve to nekako usko povezano, neophodna.

Podsetila bih samo da CERT, koji ste i vi u uvodnom izlaganju pomenuli, jeste izuzetno važan, uspostavljanje jedinstvenog sistema za prijem obaveštenja o incidentima je značajno unapređen, naročito 2019. godine, kada smo doneli izmene i dopune Zakona o informacionoj bezbednosti i Protokol o saradnji upravo Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija i RATEL-a u cilju razmene podataka o incidentima koji mogu da imaju značaj i značajan uticaj na narušavanje informacione bezbednosti IKT sistema od posebnog je značaja, kao i Protokol o saradnji koji uključuje i osnivanje Centra za zaštitu privatnosti i bezbednosti u digitalnom prostoru.

Možda nije, a možda i jeste trenutak da podvučem još jednom da je zahvaljujući aktivnostima Vlade Srbije, posebno resornog ministarstva, Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija, svakoga dana sve jača svest o bitnosti informacione bezbednosti i njenog razvoja. Na tom poslu zajedno radite i vi sa Vladom i Ministarstvom za telekomunikacije, trgovinu i turizam.

Ali nekako mislim, jer sam se spremajući se za raspravu osvrnula na nešto što bi možda moglo da bude važno građanima, u smislu dodatnog približavanja informacione bezbednosti kroz tri kriterijuma kroz koja se ona može posmatrati, a u svetlu, ako hoćete, i ovog nemilog događaja od pre dva dana koji sam maločas spomenula.

Dakle, tri kriterijuma kroz koja se može posmatrati informaciona bezbednost jeste vrsta akcije, presretanje podataka, ometanje prijema podataka, ilegalno prisluškivanje, uništavanje podataka, sabotaža itd, vrsta počinioca, hakeri, sajber kriminalci, sajber ratnici, sajber teroristi i vrsta cilja, da li je napad usmeren ka pojedincima, kompanijama, javnim institucijama, državnim organima itd. Uglavnom, reč je o izuzetno ozbiljnoj temi o kojoj moramo češće i još sveobuhvatnije da govorimo, kako bi i rešenja bila bolja u narednom periodu.

Socijaldemokratska partija Srbije i poslanička grupa će naravno podržati i izveštaj i finansijski plan.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Uvaženi ministri i potpredsednice Vlade, verujem da će predsednik Skupštine uvažiti vaš predlog i da ćemo na nekoj od narednih sednica vrlo detaljno i opširno govoriti o kulturi.

Danas na dnevnom redu imamo Predlog izmena i dopuna Zakona o javnim medijskim servisima. Vrlo kratko, tim predlogom, jasno je, Vlada ispunjava svoju zakonsku obavezu po Zakonu o medijskim javnim servisima i obezbeđuje stabilno finansiranje osnovne delatnosti medijskih javnih servisa, njihove uređivačke nezavisnosti, institucionalne autonomije, istovremeno vodeći računa o ekonomskom ambijentu i ekonomskoj snazi obveznika.

Dakle, dobro je da Vlada nastavi da radi svoj posao. Svoj posao treba da radimo i mi narodni poslanici, a naravno i medijski javni servis da radi svoj, odnosno da proizvodi visoko kvalitetan medijski sadržaj, da objektivno, blagovremeno i uravnoteženo informiše građane Srbije o svemu što se dešava u zemlji. To je nešto na čemu SDPS svakako insistira, jer je to posao i zakonska obaveza medijskog javnog servisa.

Evo, samo malo matematike, da bi bilo jasnije. Prema izveštajima o poslovanju, RTS je od takse prošle godine, kada je ona iznosila 220 dinara, prihodovao 7,42 milijarde dinara, iz čega proizilazi da je nešto više od 2.811.517 građana plaćalo taksu za medijski javni servis. Pod pretpostavkom da je isti broj građana plaćao pretplatu koja je ove godine iznosila 255 dinara, RTS je prihodovao 8,6 milijardi dinara, dok će 2021. godine sa pretplatom od 299 dinara RTS-u pripasti oko 10,8 milijardi dinara.

Jasno je, dakle, da iznos od dve do tri milijarde dinara iz budžeta može biti nadoknađen iz televizijske takse. Uostalom, to je bio i stav Fiskalnog saveta, u čiju stručnost verujem, u njihovoj analizi Predloga budžeta za 2021. godinu. Tako da, tu bi i završila ovaj deo koji se tiče izmena Zakona o medijskim javnim servisima.

Ono što je izuzetno važno jeste potvrđivanje Sporazuma između Francuske i Srbije o kinematografskoj koprodukciji. Narodi često grade predrasude i stereotipe o neraskidivom tradicionalnom, vekovnom i ne znam kakvom sve prijateljstvu sa drugim narodima i državama, najčešće većim, bogatijim, uticajnijim itd. Ipak, prijateljstvo je nekako više lična kategorija, a ideju i prijateljske odnose naroda i država gradi politička elita u konkretnim istorijskim kontekstima i sa vrlo jasnim ciljevima. Meni je zbog toga izuzetno drago što mi danas na dnevnom redu imamo potvrđivanje jednog takvog sporazuma, koji ima izuzetno jasan i nadasve koristan cilj.

Dva veka intenzivnih bogatih i sadržajnih francusko-srpskih odnosa više su nego dobar razlog u razvijanju i unapređivanju tradicionalno dobrih odnosa između naše dve zemlje. Zapravo, malo je naroda u ovom delu Evrope koji mogu da se pohvale takvom tradicijom razvijenih odnosa sa Francuskom. Dva veka francusko-srpskih odnosa su zapravo duhovni kapital koji Srbi imaju kod Francuza i koji može da bude osnova za razvoj još boljih odnosa sa Francuskom i u kontekstu evroatlantskih integracija naše zemlje.

U svakom slučaju, Beograd je važan deo evropske kulturne slagalice i meni je drago što vi to spoznajte i na tome insistirate, jer nema nacionalnog identiteta bez kulture, ni budućnosti, ni opstanka naroda, takođe. Mi živimo u osetljivo vreme, kada se svet menja, pa se menjaju i neke uobičajene predstave o vrednostima. Društvo, društvene zajednice, odnosno cela ljudska civilizacija traži nove stubove oslonca i kultura bi svakako morala biti jedan od tih oslonaca.

Kultura otvara vrata i učvršćuje veze među narodima i igrati na kartu kulture, ulagati u nju, insistirati na kulturnom stvaralaštvu i razmeni uvek je dobitak dugoročno i za državu i za društvo. Kada se razvija kultura niko ne pati, dugoročno se profitira na razne načine. To sada nije tema, pa neću širiti. Radujem se nekoj od narednih sednica na kojoj ćemo opširnije govoriti o tome.

Saradnja u oblasti kinematografije kulturnog nasleđa značajna je za obe zemlje, dakle, i za Francusku i za Srbiju i želim da naglasim i ukažem potencijal za njeno dalje razvijanje. Ogromnu pažnju Repbulika Francuska pridaje svojoj kinematografiji, kao i saradnja sa zemljama kooprodukcionim partnerima koje stavlja u vrh onih zemalja čije kooprodukcije dobijaju i najviše sredstava iz raznih međunarodnih fondova, Eurimaž, bih izdvojila kao jednu od najvažnijih. Mogućnosti da Srbija i svi akteri u domenu filmske industrije se nađu u toj poziciji i imaju značajna sredstva, kao i veću evropsku, ali i svetsku vidljivost, ukazuje na posebnost i izuzetan značaj potpisanog Sporazuma o kinematografskoj kooprodukciji između Srbije i Francuske.

Treba napomenuti da je u poslednjih pet godina, da su producenti iz Srbije i Francuske zajednički proizveli više od 10 dugometražnih filmova i da Sporazum o kinematografskoj kooprodukciji između Srbije i Francuske, omogućava i korišćenje fondova za kooprodukcije od više 2,5 miliona evra.

Dosadašnja saradnja sa Republikom Francuskom odvija se i u okviru tehničke saradnje i to su samo neki od svih tih potencijala na kojima bih u skladu sa vremenom raspolažem, želela ovom prilikom da ukažem.

Istina je, o tome je već bilo reči ovde da francuski film zauzima posebno mesto u svetskoj kinematografiji još od kada su braća Limijer čovečanstvu ustupila najvredniji poklon, i istina je, to je jedan od prethodnih govornika i naveo, „Ulazak voza u stanicu“, jeste prvi ikada snimljen film i ta godina se u istoriji beleži kao početak kinematografije. Ali, prvi filmovi sa scenarijem pojavili su se tek kada je jedan drugi Francuz Žorž Melijes ušao u svet filma.

Držeći se teme o kojoj raspravljamo, završavam ovde, uz najavu da će naravno, poslanička grupa SPS u danu za glasanje podržati sve predlog o kojima danas raspravljamo, a s posebnom radošću Sporazum o kinematografskoj kooprodukciji između Francuske i Srbije. Hvala.
Hvala, predsedniče.

Socijaldemokratska partija Srbije, dakle naša poslanička grupa brani princip konstruktivnog pristupa svim sednicama za koje se spremamo vrlo temeljno i posvećeno i mi zapravo branimo princip da svako treba da radi svoj posao.

U ovom izlaganju, kao ovlašćeni, ja ću govoriti o izboru članova Saveta regulatornog tela, a kolega Mijatović će o izboru Saveta guvernera i članova Fiskalnog saveta.

Dakle, mi danas na dnevnom redu imamo izbor dva nova člana saveta REM-a. Zašto kažem da je važno da svako radi svoj posao? Zato što je Skupština Srbije svoj posao u ovom procesu obavila.

Dakle, u skladu sa zakonom ispoštovana je procedura i predlaganja kandidata za članove REM-a, kandidati ispunjavaju sve zakonske uslove i to je u ovoj fazi za nas završen posao. Ostaje da maksimalno podržimo nezavisnost i rad REM-a, onda kada Savet počne nakon izbora ova dva nova člana, počne da radi u svom punom kapacitetu, jer to je takođe jedna od naših uloga i obaveza da kao parlament podržimo nezavisnost i rad REM-a.

Ja ću iskoristiti, da kao ovlašćena kažem, odnosno podsetim da je na zahtev REM-a 2017. godine Savet Evrope naručio istraživanje o nezavisnosti i radu regulatornog tela. Šteta je što o tome nema više informacija i na samom sajtu REM-a, jer je zanimljivo da studija i analiza rada REM-a precizno utvrđuju i dobre i slabe tačke u njihovom radu i donosi nekoliko preporuka o unapređivanju rada i jačanju kapaciteta REM-a.

Navodi se, dakle, u tom istraživanju da je zakonsko rešenje u vezi sa nominacijama i imenovanjem članova Saveta REM-a u skladu sa najboljom praksom. Praksa je doduše pokazala da se nisu uvek poštovali rokovi, ali mi smo to ovog puta uradili onako kako zakon i nalaže, sve u potpunosti usaglašeno sa pripisanim rokovima.

U toj analizi, koju je, da ponovi još jednom, naručio Savet Evrope, a koju je izradio tim nezavisnih medijskih eksperata iz inostranstva, kaže se pored ostalog da u poređenju sa drugim zemljama Srbija ima veoma moderan Zakon o medijima.

Postoje, istina i u toj studiji se i navode i određeni rizici koji utiču na rad REM-a. Neki od njih odnosili su se na optimalnu podršku parlamenta, naročito u pogledu poštovanja rokova u odobravanju Statuta i fiskalnog plana, što smo mi ove godine takođe uradili u skladu sa propisanim rokovima, dakle, na vreme i time zapravo pokazali odlučnost i spremnost da jačamo kapacitet i nezavisnost REM-a.

Sve ono što je bilo do nas, kao parlamenta, mi smo sproveli na vreme i izborom ova dva člana REM će, kao što rekoh, raditi u punom kapacitetu.

Regulatorno telo za elektronske medije ima veliki broj nadležnosti. Ipak, stvorena je atmosfera u javnosti u kojoj se od REM-a očekuje i ono za šta on nema ovlašćenja. Na REM-u je da objasni i otkloni sve nejasnoće i nedoumice u javnosti. Čini se da je od osnivanja REM-a komunikacija sa javnošću slaba tačka. Mi smo to ovde više puta i ponovili, iako su svi najvažniji akti, izveštaji o radu i zapisnici sa sednica Saveta javni i dostupni na internet stranici REM izostaje suštinska posvećenost interakciji ovog tela sa svima koji su zainteresovani da se bliže i više informišu o radu tog tela.

Dakle, REM bi morao da proširi kanale komunikacije i da uredi postojeće kako bi prosečnom građaninu bile jasne njegove aktivnosti i kako bi prosečni korisnik interneta lako mogao da potraži informacije o radu REM. Drugim rečima, nešto je materija izmene zakona, kao što su ovlašćenja o kažnjavanju onih koji krše zakone o medijima, a nešto je i u sferi dobre volje regulatornog tela.

Ono čemu je takođe posvećena posebna pažnja u analizi jeste zapažanje da REM nema ovlašćenja da nametne finansijske sankcije koje su sasvim sigurno delotvornije od ukora i upozorenja. S druge strane, REM se ohrabruje da postojeće mehanizme koristi u većoj meri. Tu je ono što bi za nas mogao da bude izazov i posao u nekom narednom periodu, da eventualno kroz izmene i dopune zakona izmenimo te odredbe i omogućimo REM da novčano kažnjava one pružaoce medijskih usluga koji krše zakone ili da se podzakonskim aktima uredi način na koji REM može da koristi ovlašćenja koja ima i izdaje postepene sankcije koje bi sigurno preventivno delovale i pojačale efekat odvraćanja od kršenja zakona.

REM, i tu završavam, nije sam sebi cilj, već treba da se pozicionira kao nezavisni čuvar medijskog pluralizma na tržištu elektronskih medija i tu se slažem sa kolegom Arsićem da o REM možemo govoriti i na nekoj narednoj sednici kada to bude tema. Ovoga puta ipak samo govorimo o kandidatima za članove REM koji, što se nas tiče kao Narodne skupštine, ispunjavaju sve zakonske uslove da obavljaju tu funkciju. Hvala.
Hvala, predsedavajuća.

Koleginice i kolege, govoriću o Predlogu zakona o privremenom uređivanju načina naplate takse za javni medijski servis kojim se predlaže povećanje pretplate za 44 dinara, odnosno sa 255 na 299 dinara.

Ovim predlogom Vlada ispunjava svoju zakonsku obavezu po Zakonu o medijskim javnim servisima da obezbedi stabilno finansiranje osnovne delatnosti medijskih javnih servisa, njihovu uređivačku nezavisnost i institucionalnu autonomiju, istovremeno vodeći računa o ekonomskom ambijentu i ekonomskoj snazi obveznika.

Povećanje pretplate, sa jedne strane, i smanjenje direktnih davanja iz budžeta je prema mom mišljenju još jedan korak ka potpunoj nezavisnosti medijskog javnog servisa.

Nikad nije dovoljno ukazivati na značaj medijskog javnog servisa, i ja ću to i ovog puta učiniti. Javni medijski servisi imaju bitnu ulogu u informisanju i obrazovanju i predstavljaju bitan element svakog demokratskog društva, zbog čega ne treba dovoditi u pitanje njegov opstanak. To je čak ne samo neprihvatljivo, već može biti i izuzetno opasno.

Radi funkcionisanje RTS sa druge strane nije savršeno. Radio televizija Srbije mora mnogo bolje, naročito njegov informativni program. Međutim, treba imati na umu sledeće. Radio televizija Srbije je najkvalitetnija, najprofesionalnija, i najuravnoteženija televizijska stanica u zemlji, i koliko god imao, šta god, opravdano ili neopravdano da mu stavi na teret, treba objektivno da sagleda njegovu ulogu, kvalitet RTS i njegov ukupni doprinos društvu i da to sve uporedi sa komercijalnim televizijskim stanicama.

Značajno je i korisno da javni medijski servisi budu u službi građana. Oni ih plaćaju i kontroliši njihov rad u tom smislu. Novac koji javni servis dobija nije i ne sme da bude vezan ni za kakav uslov. S druge strane, on mora imati jasan i transparentan protočni put. Građani moraju znati kako se taj novac troši. S druge strane, neophodno je i razumevanje političara i njihova podrška u funkcionisanju javnog medijskog servisa.

Nezavisnost je preduslov funkcionisanja, i u rukovođenju, i u finansiranju, i u uređivačkoj politici. Ovaj Dom i Vlada Republike Srbije, uspostavili su okvir za nezavisno funkcionisanje javnog medijskog servisa donošenjem dobrog zakona 2014. godine. Kada kažem dobar, on nije dobar samo prema mom ličnom mišljenju i mišljenju mojih kolega, već je to ocena EU.

Izazovi, međutim, u sprovođenju tih okvira su brojni. Upravo je razumevanje uloge javnog medijskog servisa u jednom društvu jedan od njih. Potom, još jedan izazov je politička volja i posvećenost opstanku medijskog javnog servisa. Implementacija zakonskih rešenja je treći izazov u sprovođenju tih okvira koje smo mi doneli, kao i izbor članova nadzornih tela i organa medijskog javnog servisa i finansiranje.

Dakle, uloga parlamenta je ispunjena, uspostavljen je pravni okvir koji obezbeđuje nesmetan rad i nezavisnost javnog medijskog servisa. Ta uloga parlamenta ogleda se, naravno, i u razvoju i očuvanju medijskog pluralizma.

Zakon o javnom medijskom servisu obezbeđuje nezavisnost javnog medijskog servisa, i u pogledu finansiranja, a naročito u pogledu uređivačke politike i definiše ciljeve i zadatke javnog medijskog servisa, u smislu objektivnog i nepristrasnog izveštavanja.

Država je stvorila uslove da javni medijski servis funkcioniše i ima stabilno finansiranje i garantuje njegovu nezavisnu uređivačku politiku.

Niti stručnost, niti način izbora, ni količina novca ne garantuju sprovođenje zakona i funkcionisanje javnog medijskog servisa. Ključne reči u tom smislu su lična odgovornost i profesionalni integritet.

U tom smislu treba unaprediti i kontinuirano raditi na profesionalizaciji samih medijskih radnika i novinara javnog servisa. Dakle, samo regulacija i poštovanje etičkih i profesionalnih standarda.

Rad i unapređivanje medijske pismenosti je takođe važno, naročito uzimajući u obzir činjenicu da živimo u eri dezinformacija i lažnih vesti.

Za nas, kao zemlju koja teži ka punopravnom članstvu u EU korisno je, dakle, razumeti ovu ulogu medijskih javnih servisa u procesu demokratizacije društva. Medijski servisi moraju da se razvijaju u skladu sa socijalnim, ekonomskim i tehnološkim trendovima i da se njima prilagodi kako bi stekao ključnu ulogu u društvu.

Medijski javni servis, s druge strane, mora da proizvodi visoko kvalitetan medijski sadržaj, jer je to, zapravo, alat u borbi protiv dezinformacija i lažnih vesti.

Ulaganje u javni medijski servis posebno u proizvodnju vesti, kao što rekoh, ključ je i odgovor svakog društva koji želi napred. Stabilno, nezavisno, adekvatno i održivo finansiranje omogućava javnom medijskom servisu da ispuni svoju javnu funkciju i zato je, drage kolege, neprihvatljivo propagiranje teze o ukidanju televizijske pretplate i istovremeno priča o kvalitetu programa javnog servisa.

Zalaganje za ukidanje pretplate je prevaziđeno i kao instrument političke borbe. To je direktno zalaganje za ukidanje javnog servisa ili vraćanje javnog servisa u državno vlasništvo.

Mislim da bi to bio jedinstven slučaj u Evropi da u XXI veku neka skupština na taj način ukida javni servis.

Slušajući ovih dana o povećanju televizijske pretplate, zaključujem da se viškom demokratskih parola često zamagljuje manjak građanske odgovornosti onih koji svoje mišljenje pretvaraju u propovedničko verovanje.
Samo još jednu rečenicu za kraj.
To je možda i najbolji pokazatelj kako pojedinci vide medijske slobode i nezavisnost medijskog javnog servisa.
S druge strane, stičem utisak da i oni koji drugačije misle uvažavaju status i značaj RTS-a. Privatno svi mi to govore, službeno neki rade ono što moraju.
Dakle, predlogom da se poveća pretplata za 44 dinara, Vlada ispunjava svoju zakonsku obavezu da omogući nesmetano funkcionisanje i stabilno finansiranje RTS-a, a povećanje pretplate nadomestiće smanjenje, odnosno izostanak direktnih plaćanja iz budžeta RTS-u. Hvala.
Hvala, predsedavajuća.

Koleginice i kolege narodni poslanici, mi danas treba da damo saglasnost na Finansijski plan Regulatornog tela za elektronske medije, i to za 2021. godinu. Ja mislim da je to izuzetno važno i dobro, zato što ćemo mi na taj način praktično da prekinemo režim privremenog finansiranja tako važnog tela kao što je REM.

Regulator se ne finansira iz budžeta, već na osnovu finansijskog plana koji za svaku godinu donosi Savet REM-a, a prema zakonu REM je do 1. novembra tekuće godine dužan da finansijski plan dostavi Skupštini na saglasnost. U slučaju da se plan ne donese ili izostane saglasnost, primenjuje se finansijski plan iz prethodne godine. Zato mislim da je izuzetno važno da ove godine na vreme donosimo finansijski plan za rad i nesmetano funkcionisanje Regulatornog tela za elektronske medije.

Ja ću samo podsetiti i sve kolege, ali i javnost, da je saglasnost na Finansijski plan za 2015. godinu dat na kraju te godine, a onda se kasnilo i sa planom za 2016. godinu, što je onda i nadalje uslovljavalo konstantno jednogodišnje kašnjenje u davanju saglasnosti na finansijski plan REM-a.

Planiranje finansiranja tako važnog tela ne sme da trpi zbog kašnjenja ili zbog onoga što, bez obzira da li su objektivni razlozi za to kašnjenje u pitanju, jer kada se jednom uđe u taj sistem kašnjenja, kao što sam objasnila prethodno, onda tome nema kraja. Zato me raduje da smo današnjom raspravom o Finansijskom planu za funkcionisanje REM-a praktično prekinuli tu praksu privremenog finansiranja izuzetno važnog tela.

Prema Zakonu o elektronskim medijima, REM ima izuzetno velika ovlašćenja. Narodna skupština, poslanici, naročito kolege iz Odbora za kulturu i informisanje, čiji sam i ja član, imamo obavezu da pratimo i sa dužnom pažnjom rad regulatora i sprovođenje zakona. I jedni i drugi, po svojim funkcijama, preuzeli smo odgovornost za taj posao.

Članovi Saveta Regulatornog tela elektronskih medija su samostalni i jako je važno da još jednom podsetim na to. Dakle, samostalni su i nezavisni u svom radu. REM sprovodi javna ovlašćenja u cilju unapređenja kvaliteta i raznovrsnosti usluge elektronskih medija, doprinosi očuvanju, zaštiti i razvoju slobode mišljenja i izražavanja u cilju zaštite interesa javnosti.

U svom radu REM ne zastupa stavove ili interese organa, odnosno organizacija koje su ih predložile, već svoju dužnost obavljaju samostalno, po sopstvenom znanju i savesti, u skladu sa zakonom i ovlašćenjima i podrazumeva se da ne smeju individualno da zastupaju partikularne interese.

S druge strane, niko nema pravo da na bilo koji način utiče na rad članova Saveta niti su oni dužni da poštuju bilo čije instrukcije u vezi sa svojim radom, izuzev odluka nadležnog suda. Regulator se stara da se u svim programskim sadržajima poštuje dostojanstvo ličnosti i ljudska prava, a naročito se stara da se ne prikazuju ponižavajuća postupanja i scene nasilja i mučenja u medijima.

To su samo neka od ovlašćenja Saveta REM-a iz Zakona o elektronskim medijima. Oni za svoj rad, dakle svi članovi REM-a, odgovaraju nama, Narodnoj skupštini.

Ono na šta ovom prilikom želim da skrenem pažnju, jeste potreba da mi kao narodni poslanici Narodna skupština u buduće intenzivnije i još ozbiljnije analiziramo i kontrolišemo rad REM-a, kao što bi, uostalom, trebalo da činimo i u pogledu rada izvršne vlasti i svih ostalih nezavisnih organa i drugih tela koji za svoj rad odgovaraju Narodnoj skupštini.

Htela bih samo da iz finansijskog plana za rad REM-a izdvojim jednu zanimljivost, zapravo ono što je meni skrenulo pažnju. Od svog osnivanja 2003. godine, tadašnjim Zakonom o radiodifuziji, Vlada je bila u obavezi da u roku od 30 do 60 dana obezbedi prostorne, tehničke, finansijske i druge materijalne uslove za početak rada tadašnje Radiodifuzne agencije. Osim novčanih sredstava, nisu obezbeđeni tada drugi uslovi koji su bili određeni Zakonom o radiodifuziji.

Od tada do danas RRA je postao Regulatorno telo za elektronske medije i od tada pa do danas zakupljuje poslovni prostor. Za 17 godina ovo telo, koje ima ogromne nadležnosti, kao što sam već navela, i izuzetno važnu ulogu u društvu, menjalo je radni prostor i sedište četiri puta. Proteklih godina ovo telo se više puta obraćalo Republičkoj direkciji za imovinu, kako bi se trajno rešilo to pitanje. Ono što je zapravo tu najvažnije jeste da bi se na taj način ostvarila poprilična ušteda, a novčana sredstva koja idu za zakup uplaćivala bi se u budžet, po osnovu razlike prihoda nad rashodima, odnosno onako kako to propisuje i Zakon o elektronskim medijima u članu 34. stav 8.

Dakle, sve ovo sam navela zbog toga što mislim da je pred nama vrlo verovatno, možda ne pred ovim sazivom, ali sledećim svakako, izmena medijskih zakona koje treba uskladiti sa novom medijskom strategijom. Mislim da bi bilo krajnje vreme da se radni prostor reši trajno za ovo regulatorno telo ili bar da se nekim budućim izmenama i dopunama zakona promeni odredba po kojoj je Vlada dužna da obezbedi prostorije za to telo, da ne bismo došli u situaciju da ne sprovodimo zakone koje sami donosimo.

Inače, ono što možda je javnosti zanimljivije nego nama, mi to već znamo, 105 sistematizovanih radinih mesta REM ima, od toga je popunjeno 81, i to najviše u Službi za nadzor i analizu programa – 48 izvršilaca. Kao što znamo, Savet ima devet članova koji se biraju iz reda uglednih stručnjaka iz oblasti koje su od značaja za poslove iz nadležnosti REM-a. Mislim i još jednom ću da ponovim da je izuzetno važno da ove godine donosimo na vreme finansijski plan za rad Regulatornog tela za elektronske medije, koja ima izuzetno bitnu funkciju u zaštiti i razvoju pluralizma u Srbiji. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.