Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/8875">Veroljub Arsić</a>

Veroljub Arsić

Srpska napredna stranka

Govori

Ja malo drugačije gledam na ovu temu jer je reč i o sredstvima koja dobijamo kao donaciju od EU ili po povlašćenim uslovima, pa je do sada često taj postupak vođen bez učešća naše države i naših naručilaca. Ne razumem zašto je tu nešto sporno.

Ono što se stalno ovde provlači jeste da Srbija i Aleksandar Vučić izvršavaju diktate EU ili vodećih zemalja EU. Da je to tačno, kao što se to stalno provlači, danas bi naša AP KiM bila priznata kao samostalna država. Da je to tačno danas Republika Srpska ne bi postojala, već bi postojala unitarna država BiH, čiji teritorijalni integritet poštujemo, ali poštujemo i integritet Republike Srpske kao entiteta.

Da izvršavamo diktate EU danas ne bi neki od mojih uvaženih kolega sedeli u poslaničkim klupama, već na optuženičkim klupama u Hagu. Iskren da budem nisam za to, treba da budu ovde narodni poslanici, treba da zastupaju svoje političke programe, da učestvuju u radu svojih stranaka i u krajnjem slučaju ako nešto ima to tužilaštvo protiv njih neka ustupi domaćem pravosudnom sistemu, da mi vidimo o čemu se radi.

Kada sve ovo navedete, neka mi neko ozbiljan kaže da Republika Srbija i Aleksandar Vučić izvršavaju tuđe diktate vodećih zemalja EU ili Aleksandar Vučić vodi isključivo politiku koja je u interesu građana Republike Srbije.
Zaista zanimljive teorije - da mi tražimo podršku Amerike da bi opstali na vlasti u Republici Srbiji. E, odmah da kažem - ne treba nam ničija podrška osim građana Republike Srbije da bi bili na vlasti u Republici Srbiji. Nas oni interesuju. Mi njihove interese zastupamo, ne Amerikanaca, ne neke druge zemlje, nego isključivo interese građana Republike Srbije. I da mnogima smetamo zbog toga, smetamo, i u regionu, i u svetu.

Kažete da nam treba podrška Amerike. Nama ne. Nikad je nećemo tražiti, ni iz jedne druge administracije, ni iz jedne druge zemlje. Tražićemo podršku od naših građana. To odmah da raščistimo.

Još nešto. Da je to tako, odakle onda i ovim patkarima sredstva da organizuju sve one mitinge po pitanju Beograda na vodi? Ko im donosi pare? Ko im daje? Šta će predstavnici američke administracije na tim mitinzima? Zašto se finansiraju tzv. vladin ili civilni sektor, koji izmišlja afere po Srbiji, kao što je afera "Krušik"? Odakle se finansiraju? Kome predaju svoje projekte? Ko im plaća te projekte? Ko im plaća da napadaju Aleksandra Vučića? Ko im plaća da napadaju i SNS, ali i interese građana Republike Srbije?

I ako zaista mislite da smo mi naivni, da ako "Behtel" dobije posao, da to neće da se nastavi u Republici Srbiji, pa nismo naivni. I to nema nikakve veze ni sa "Behtelom", jednostavno, velike sile imaju neke svoje interese u ovom delu Evrope, sa nekima se interesi naši poklapaju sa njihovim, sa nekima se ne poklapaju i to je njihov problem. Mi ćemo isključivo da vodimo politiku u interesu građana Republike Srbije.
Tako to bude kada se neko informiše, da li od Ćulibrka, da li od Brkića, pa onda zažali što je nešto rekao.

Ja ću sad da pročitam uslov: "Poslovni kriterijumi predviđaju, između ostalog, izjavu poslodavca o broju izgrađenih kilometara auto-puteva u jugoistočnoj Evropi u poslednjih 15 godina. U slučaju da je podnosilac prijave konzorcijum, iskustvo konzorcijuma će se računati zbirno. Podnosilac prijave sa najvišom vrednosti, izgrađenih kilometara, biće ocenjen sa 15 poena, ostali će biti ocenjeni proporcionalno u odnosu na najvišu podnetu vrednost". Gde je tu eliminacioni uslov od 800 kilometara? Sad se gledamo u oči. Gde je taj uslov koji ste malo čas rekli?

Da čitam dalje: "Izbor strateškog partnera sprovodi radna grupa Vlade javnim prikupljanjem ponuda za izbor strateškog partnera". Radna grupa Vlade. Postavio sam pitanje - da li neko misli da je gospodin Đorđević lopov? Ili predsednik Vlade, Ana Brnabić? Ili ostali ministri?

Ovo je zaista bilo u oglasu. To što se drugi nisu javili je stvar njihove poslovne politike i njihovog poslovnog interesa. Nije naša. Znači, data je ponuda. Svi su mogli da učestvuju. I te kompanije za koje pričate da su bile znatno jeftinije, mogle su, takođe. Zašto nisu, to je njihov problem. Nećemo da se bavimo tim i da čekamo da li će oni da donesu odluku. Da li su dobili neki drugi posao pa im nije u interesu da sada učestvuju na javnim radovima u Srbiji, to je njihova stvar i njihova poslovna politika. Ali, nemojte više da iznosite neistine.

Eliminacionog uslova nije bilo. Da je bio eliminacioni uslov, već bi Komisija za zaštitu prava u postupku javne nabavke oglasila uredbu da je nezakonita i obustavila postupak. Znači, u svakom trenutku danas, od objavljivanja oglasa do izricanja prvostepene odluke komisije, možete da izjavite žalbu Komisiji za zaštitu prava u postupku javnih nabavki.

Zašto izmišljate više? Nađite mi tih 800 kilometara, osim ako nisu kod Ćulibrka ili kod Brkića.
Evo, ja pozivam kolegu da pronađe u uredbi Vlade Republike Srbije tih 800 kilometara. Evo, pozivam kolegu da pronađe.

Zašto sam tako siguran? Pročitaću još jednom – poslovni kriterijumi predviđaju, između ostalog, izjavu poslodavca o broju izgrađenih kilometara autoputeva u jugoistočnoj Evropi u poslednjih 15 godina. U slučaju da je podnosilac prijave konzorcijum, iskustvo konzorcijuma će se računati zbirno. Podnosilac prijave sa najvišom vrednosti, znači, napravljenih kilometara, biće ocenjen sa 15 poena, ostali će biti ocenjeni proporcijalno u odnosu na najvišu podnetu vrednost.

Aman, to znači da nije eliminacija 800 kilometara.

(Aleksandar Martinović: To su Kinezi izgradili, Azerbejdžanci.)

Da nacrtam. Toliko su i Kinezi i Azerbejdžanci pravili u jugoistočnoj Evropi.

Šta mene briga za Hrvatsku? Ona neka vodi računa o sebi, Albanija neka vodi računa o sebi, mi ćemo da vodimo računa o sebi.

Znači, tih 800 kilometara postoji u nečijoj mašti. Meni je zaista žao ako vas je neko u svoje snove ubedio. Zaista mi je žao, ali nemojte, znači, da iznosite neistine. Eliminacija od 800 kilometara u javnoj ponudi ne postoji. Ko bude izgradio najviše kilometara dobiće 15 poena, ostali srazmerno broju izgrađenih kilometara autoputeva na teritoriji zemalja jugoistočne Evrope.

Znači, postoje drugi uslovi da neko dobije, ne mora da bude samo broj napravljenih kilometara. Postoje i cena i rokovi, evo, sada da ne ulazim u to, postupak javne nabavke je prilično složen i komplikovan, ali ne možete po sadašnjem zakonu da napravite diskriminatorsku ponudu koja nije predviđena zakonom. Ovako nešto nije predviđeno zakonom.
Evo, ja bih voleo da mi date tu knjigu. Vrlo rado bih je pročitao. Ali, kad pitate zašto to mora da bude u oglasu? Zato što ko želi da se bavi izgradnjom autoputa, prvo mora da ima iskustvo u vezi toga, mora nešto da zna, mora da ima opremu, mehanizaciju. To se u struci zove reference. Znači, mora da ima reference.

Dešava se da kompanije koje su novoosnovane nemaju povezana lica, žele po svaku cenu da dobiju posao i daju često da se radovi rade ispod cene, da bi šta dobili? Reference. To se u Zakonu o javnim nabavkama tretira kao neuobičajeno niska ponuda. Nažalost, u ovom slučaju u Srbiji nije bilo neuobičajeno niske ponude, da je neko hteo zbog svojih referenci da se odrekne dela profita kada vrši neke radove za Republiku Srbiju.

Znači, dobio bi posao, jedva bi možda neko pokrio troškove, ali bi dobio reference da učestvuje na nekim drugim projektima gde bi kasnije ostvarivao profit. To je stvar toga ko vrši javne radove, je li to u njegovom poslovnom interesu ili nije.

Nemojte tek tako da paušalno dajete ocene. Da ste pročitali sve do kraja, videli biste da radna grupa Vlade vrši izbor najpovoljnijeg strateškog partnera za izgradnju autoputa, da o tome obaveštava Vladu Republike Srbije, sa predlogom da Vlada Republike Srbije donese konačnu odluku i ovlasti određenog ministra ili člana Vlade, potpredsednika da potpiše sporazum.

Pročitajte lepo ceo oglas. Znate šta, ne valja matematika Ćulibrku. On je pomešao. On ne zna koliko jedan hektar ima kvadratnih metara. On sve množi sa 10, pa je i ovo pomnožio sa 10. I kad pomnoži sa 10, jedan ide izvođačima radova, a devet Bastaću, Đilasu, Tadiću i kompaniji.
Meriti naše firme sa američkim, kineskim, ruskim, azerbejdžanskim, mislim da nije baš realno. Znate šta, ja vam preporučujem da krenete malo kroz Srbiju, pa da vidite koliko gradilišta i radilišta ima, pa da onda kažete da li je premijer Ana Brnabić u pravu ili nije. Tad imate pravo, ali da budete zaista iskreni.

To da li je ponuda diskriminatorska ili ne, mogu da vam kažem, ako jeste – zašto se ni jedna zainteresovana strana nije žalila? Da raščistimo, niko se nije žalio. Još nešto – što se niste vi žalili? Kao Aleksandar Šešelj, napišite žalbu Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki da uredba Vlade Republike Srbije sadrži diskriminatorske odredbe i eliminacije ponuđača koji bi da učestvuju u postupku javne nabavke. Tog trenutka mora da se zaustavi postupak prikupljanja ponuda i da se o vašoj žalbi odlučuje u Komisiji za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki. Što niste? Ko vam to brani? Šta je problem? Tih 60.000 dinara što će da se uplati taksa?

Nije SNS crtala „Behtel“. Ako pitate, američku administraciju u Srbiji predstavlja ambasador, to je ovaj kako vi zovete Skot. Da li je tako?

(Vjerica Radeta: Kako ga ti zoveš?)

Molim vas samo, kratko ću. Taj isti ambasador je delegiran od predsednika SAD Trampa. Nisam ja crtao Trampa na majici, nego vi ovde u Skupštini Srbije. Nisam ja crtao „Behtel“. Možda ste vi. Ja to ne znam, ali sva sreća što te vaše slike u Vladi Republike Srbije ne važe ništa.
Vidite, mladi kolega, ja ne mogu da sakrijem šta sam radio kao narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Ne samo da nemam nameru to da krijem, već mi za većinu stvari koje sam radio uopšte nije žao. Između ostalog, nije mi žao što sam u ovoj istoj sali, samo, čini mi se, ovaj treći red, četvrti, nosio majicu sa slikom predsednika SRS Vojislava Šešelja. Znate zašto sam nosio? Zato da bi ukazao svetskoj javnosti na kršenje ljudskih prava i Vojislava Šešelja, i Martića, i Karadžića, i Mladića, i svih Srba u Haškom tribunalu. Nikad nisam nosio majicu sa likom bilo kog stranca i bilo kog ko nije Srbin ili građanin Srbije. Tu je razlika između mene i vas.
Zaista ste mnogo stvari ispričali. Većina Srba je ljuta zbog svega onoga što se dešavalo, od nekih pojedinaca, država, ali Aleksandar Vučić i Republika Srbija vode politiku u svom interesu, jer pobedio je kandidat kog ste vi podržali.

Što patkari još šetaju kroz Beograd? Što nas još prisiljavaju da priznamo Kosovo i Metohiju kao nezavisnu državu? Što nas još teraju da se odreknemo Republike Srpske i srpskog naroda u Bosni i Hercegovini? Jel to prestalo? Nije. Pa čiju ste sliku onda nosili? Trampovu predsednika Amerike.

Njegov problem, njegova zemlja, vodi je u skladu sa njenim interesima. Jesmo mi neki interes ostvarili, odnosno je li Amerika ostvarila neki svoj interes koji su u suprotnosti sa našim ciljevima i interesima? Nije.

Ne može Srbiju niko da voli više od Srba, zaboravite na to, i ne može niko više da je poštuje nego Srbi i na žalost ne može niko više da je nanese štete, nego pojedini Srbi kao što su Bastać, Đilas, Tadić i kompanija. Više su oni u materijalnom smislu, ne mogu ljudske živote da uzmem u obzir, napravili štetu Republici Srbiji nego sankcije i bombardovanje zajedno. Hvala.
Reč ima narodni poslanik Neđo Jovanović. Izvolite.
Zahvaljujem.
Na član 93. amandman je podneo narodni poslanik Dejan Radenković.
Da li neko želi reč? (Da)
Izvolite.
Reč ima ministar, gospodin Đorđević.
Pravo na repliku, narodni poslanik Dejan Radenković.
Zahvaljujem.
Na član 97. amandman je podneo narodni poslanik Marijan Rističević.
Izvolite, kolega Rističeviću.
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Jelena Žarić Kovačević.
Izvolite.
Zahvaljujem.
Na član 105. amandman je podneo narodni poslanik Sreto Perić
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 105. amandman je podnela narodni poslanik Vjerica Radeta.
Da li neko želi reč? (Da)
Reč ima narodni poslanik Vjerica Radeta.
Izvolite.