Zahvaljujem.
Na neke stvari zaista mora da se odgovori određenim činjenicama. Kada imate zadatak da kao regulatorno telo obaveštavate javnost, onda morate i da javnosti date određene informacije koje se odnose, kao što je na primer korišćenje određenih energenata kada je u pitanju stanovništvo.
Ono što donose kao određene informacije, a ne kao stručne analize u smislu naučnog rada, kao što smo to imali prilike da čujemo, da je to naučni rad, to je višu smislu informisanosti javnosti, upravo ljudi i stanovništva koje se možda i ne razumeju u ovu oblast. Zato je vrlo važno reći da 52% stanovništva koriste drvo kao osnovni energent preko zime, za šta su svi stručni ljudi iz oblasti šumarstva govorili, mi smo imali ovde u Skupštini Srbije i javna slušanja i forume po tom pitanju, da Srbija ne koristi na adekvatan način ovaj energent i ne postiže maksimalnu energetsku sposobnost koju bi mogla da koristi. Zato upravo ta analiza oko toga kako mi koristimo drvo kao ogrevno sredstvo pokazuje da mi mnogo više koristimo to na ne adekvatan način nego što bi trebali, recimo, kao što je pelet ili drvena sečka.
Znači, to je ono zbog čega mi u stvari treba da edukujemo naše stanovništvo koje možda nema prilike uopšte da se informiše o ovom funkcionisanju načina na koji je Srbija navikla da funkcioniše do sada, gde negde i nove tehnologije nas guraju u taj ekonomski rasta i razvoj. Zbog toga sve ono što vama možda izgleda jako čudno i logično da možda ne treba da stoji u javnosti, kao što je upravo ovo što je kolega Mirčić naveo, pokazuje u stvari da mi moramo da se nosimo sa novim tehnologijama na određene nove načine, a to je obaveštavanje javnosti, jer smo u obavezi i potpisali smo negde kao treći paket usvajanje direktiva EU uopšte kada je u pitanju energetika i Zakon o energetici koji je usvojen u decembru 2015. godine.
Upravo radimo na svešću građana Srbije, kako ćemo se u budućnosti koristiti obnovljive izvore energije, a kako ćemo one koji su ne obnovljivi, a tu spada i drvo i ugalj. Znači, kako ćemo to koristi u budućnosti. Zašto je važno da Agencija za energetiku radi određeni posao za koji možda vama predstavlja sada neobičnost?
Na kraju krajeva, sve ono što do sada, koje smernice mora da poštuje, osim tih direktiva za koje je zadužena, radi i na osnovu smernica koje Vlada Republike Srbije usvaja, kada je u pitanju energetska politika i koje Ministarstvo energetike šalje određenim svojim aktima kao obavezu koju Agencija mora da sprovodi.
Mnogi detalji koji su navedeni u ovom finansijskom planu koji se vama možda i ne dopadaju pokazuju u stvari koji je taj put. Jeste to evropski put, uopšte korišćenja energenata, i ono što oni nisu, kako kažete, dali neku komparativnu analizu između ponuda koje imamo na energetskom tržištu, kao što je tečni gas, kao što je prirodni gas, da li je to ponuda istoka, zapada, ne može da radi Agencija ukoliko Vlada Republike Srbije ne donese tu odluku.
Ukoliko Ministarstvo ne traži tu vrstu analize, jer, znate šta, mi imamo odluke koje su od strateškog značaja za ovu državu, ako je naša odluka bila da gradimo određeni deo Turskog toka i to sredstvima iz budžeta koji iznose, podsetiću vas, 70 miliona dinara, kojim treba da prođe prirodni gas, na osnovu čega će država prihodovati samo od naknadi i taksi za transport tog gasa, onda je to isključivo odluka Vlade Republike Srbije, iako možda mi trpimo određene pritiske kada se govori u odnosu na energetsku zajednicu koja je možda imala drugačiju platformu kada govori uopšte o učešću Srbije u vidu određenih konekcija kada je u pitanju prirodni gas.
Ali, s druge strane, sve to smo u daljim pregovorima sa EU zaista uspeli na određeni način da mi kao Republika Srbija implementiramo u naš sistem, kada govorimo, i u energetsku politiku, ali i određene investicije kroz infrastrukturne projekte koje je Vlada Republike Srbije podržala. Ali, vi imate prilike da čujete da je izvršena i tzv. diverzifikacija tog, recimo, dela deonice Turskog toka. Što znači da smo se mi uskladili sa određenim evropskim politikama, da mogućnost prihvatanja u smislu ulaska kroz Srbiju, pristupa prirodnog gasa, može biti iz različitih mreža i tokova. To znači da mi svojom politikom ne želimo uopšte da se stavljamo na određene strane, da ulazimo u određene sukobe koji su trenutnog karaktera kada je u pitanju energetika između EU i Rusije, već želimo sa svima da sarađujemo.
Nacionalni interes Srbije je da koristi prirodni gas, zbog svoje privrede, da koristi, da prihoduje određene takse od gasovoda koji će proći u delu Srbije između ulaska iz Bugarske, izlaz iz Mađarske, i da taj deo u našem ekonomskom smislu štiti interese Republike Srbije. To je za nas od velikog značaja.
Agencija za energetiku u svakom trenutku treba da štiti interese Republike Srbije. Ona, izvinite molim vas, do 2015. godine nije isključivo štitila interese Republike Srbije, jer je mnoge takse, uredbe i naknade koristila isključivo iz zakonodavstva EU, čime smo mi kao Srbija trpeli velike pritiske, pogotovo kada su određeni finansijski planovi bili, ne samo Agencije za energetiku, već kada je uopšte zakonodavstvo koje se odnosilo na energetsku politiku Republike Srbije imalo problem.
Mi smo zbog toga, izvinite molim vas, bili kolateralna šteta kada je u pitanju projekat Južnog toga, ja ću vas podsetiti na to. Znači, taj projekat je zaista bio jedan od projekata koji je trebao takođe Srbiji da donese veliko unapređenje u smislu energetske politike. Do toga nije došlo, naravno, zato što su pregovori između Rusije i EU propali, kada je u pitanju bio taj projekat, i tada se pristupilo potpuno jednom novom redizajniranju pregovora kada je u pitanju gasna politika. Jednostavno, Srbija je čekala da se velike sile dogovore kada je to u pitanju. Drugo, za to vreme, kada su u pitanju evropske integracije, mi smo zaista gledali da se uskladimo sa tom evropskom politikom.
Podsetiću vas na nešto što možda danas i nije toliko popularno da se priča u javnosti, ali energetska zajednica i EU upravo idu u smeru usvajanja novog, četvrtog, tzv. Zelenog paketa, kada je u pitanju energetika. To je ono što jako mnogo košta. To Nemačka zove, recimo, za svoju državu, energetska tranzicija, ali mi kažemo da sve zemlje zapadnog Balkana, takođe, moramo da idemo u smeru te energetske tranzicije koja će podrazumevati veću primenu, odnosno korišćenje zelene energije.
Srbija do sada, iz obnovljivih izvora energije, koristi 23% učešća u električnoj energiji, što pokazuje suštinski da mi sa Đerdapom, koji je 21,2% učešća, u stvari idemo ka tom našem strateškom cilju jer smo se mi obavezali 27% da koristimo obnovljive izvore energije.
Kada pogledate da ćemo imati prilike da implementiramo i to korišćenje prirodnog gasa, kada krene praktično taj deo Turskog toka kroz Srbiju da funkcioniše, videćete da jednostavno Srbija će zaista biti na putu korišćenja zelene energije koja, naravno, u budućnosti neće moći da podrži ovu socijalnu cenu električne energije.
Zašto to govorimo? Zato što Agencija u javnosti o tome priča već poslednjih 10 godina. Mi imamo najmanju cenu električne energije od svih zemalja zapadnog Balkana, zato što naša ekonomija može da podrži jednostavno u ovom trenutku ovu cenu električne energije. Usklađivanje koje radimo je uvek usklađivanje na osnovu onoga što je mogućnost kada su u pitanju prihodi i rashodi budžeta Republike Srbije, ali ono što je i naša negde komparativna prednost kad govorimo o stranim direktnim investicijama. Investitori se negde i odlučuju na osnovu te cene električne energije da zaista ovde otvore svoje fabrike i nova radna mesta.
Prema tome, energetska politika direktno utiče na politiku, ekonomsku politiku zemlje, na naš rast i razvoj, i to je ono što mislim da je pogrešno bilo vođenje uopšte politike do 2012. godine, zato što oni koji su vodili Srbiju, nisu na odgovoran način vodili uopšte ovu politiku, nisu hteli jednostavno da na krajnje odgovoran način, sve korisnike električne energije i priključaka na određeni način obaveste i naplate svoja potraživanja, i uključe u sistem održivosti, već su zatvarali oči pred određenim socijalnim kategorijama, pa smo mi do toga došli da 2012. godine, milijardu dinara je bilo neplaćenih računa, što od privrede što od građana Srbije.
Znači ta količina novca koju je budžet trebalo da prihoduje, danas jednostavno ne stoji i to je ono što pokazuje da je odgovornom politikom i Vlade Republike Srbije, ali i onih koji su vodili energetski sektor na određeni način smo popravljali.
Da li je to sada idealno, naravno da uvek do 10% u svakoj državi imate problema u tom sektoru. Agencija za energetiku je dužna da svojim obaveštavanjima, svojim određenim informacijama obaveštava sve građane Srbije, stanovništvo o korišćenju energenata na adekvatan način.
Priznaćete da nismo svi u mogućnosti da dođemo do tog načina obaveštavanja i tih analiza i da ih sagledavamo na određeni, podjednako onih ljudi koji se nalaze na jugu Srbije, onih koji se nalaze na severu, upravo zbog toga što ekonomska razvijenost naravno nije podjednako ista na jugu, severu, istoku i zapadu Srbije, zato što korišćenje energenata nije na određeni način isti, zato što ekonomska sposobnost korisnika i privrednika i fizičkih lica nije ista i to je ono što možda vama danas izgleda čudno, što imamo ovakve informacije, brošure koje je dužna Agencija da izdaje, jer se ona obavezala i mi kao država i prema direktivama EU da ćemo to poštovati, obaveštavati javnost, obaveštavati stanovništvo, o svemu onome što je novo u ovom sektoru, i da zbog toga mislim da zaista treba podržati ovu Agenciju u mnogim svojim poslovima.
Danas je jako teško naći prvo ljude koji rade iz ove oblasti. Oni po zakonu moraju da imaju minimum 10 godina provedenih sa visokom stručnom spremom u oblasti energetike da bi radili u ovoj Agenciji, prvo da bi se kandidovali za ove ljude koji vode, članove Saveta i predsednika Saveta.
Druga stvar, plate o kojima govorite, ako pogledate ova javna preduzeća od kojih naplaćuju određene takse menadžeri koji rade na određenim mestima u energetskom sektoru imaju mnogo veće plate nego ljudi u samoj Agenciji. Jako je teško naći ljude koji se bave ovim poslom, da bi imali uopšte i radili ovaj posao.
Zbog toga mislim da ne treba na ovaj način uopšte razgovarati o Agenciji, u smislu neke socijalne kategorije, jer mnogi stručnjaci iz ove oblasti u saradnji i sa Energetskom zajednicom imaju zaista mogućnosti da rade. Reći ću vam da u Energetskoj zajednici ima dosta ljudi koji su potekli iz Agencije i rade tamo kao stručnjaci, bivaju posle toga zaposleni kao savetnici ljudi koji donose određene politike.
Zbog toga, nama nije cilj da te ljude pustimo na određeni način da rade za te međunarodne organizacije, nego da ostanu u Srbiji, da daju svoj pun doprinos, da ovde kreiraju politiku koja će biti u interesu svih građana Srbije.
Hvala.