Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Mihailo Jokić

Mihailo Jokić

Srpska napredna stranka

Govori

Poštovani predsedavajući, poštovana guvernerka sa saradnicima, ja sam stvarno prijatno iznenađen onim što ste vi uradili kada sam pročitao sav materijal.

Vi ste na kursnu listu stavili novih pet valuta – rusku rublju, kineski juan, tursku liru, bugarski lev i rumunski lej. Šta ste time uradili? Vi ste stvorili teorijsku pretpostavku da se između dinara i ovih valuta ne pojavljuje dolar, jer dominacija Amerike jeste u tome što se dolar javlja kao svetsko sredstvo plaćanja.

U onom trenutku kada dolar ne bude svetsko sredstvo plaćanja neće Amerika biti dominantna i neće biti ovaj odnos u svetu.

Ja bih poželeo i vama predložio da se na kursnoj listi pojavi i iranski rijal, jer sukob koji je izbio između Irana i Amerike nije zbog naoružanja, zbog ne znam topova, raketa itd, nego zbog želje Irana da izvoz svoje nafte obračunava u rijalu.

Kinezi i Rusi pokušavaju da svoju trgovinsku razmenu svedu i iskazuju u rublju ili juanu. Tako ste vi omogućili privrednicima da se trgovinska razmena sa svim ovim zemljama obavlja direktno ili u dinarima, odnosno u njihovim valutama, da se izbegne dolar, jer dolar je najveće zlo u svetskoj ekonomiji. Kada se dolar bude pobedio odnosi u svetu će se sigurno promeniti. Ovo je vaš veliki doprinos promeni i razvoju u svetskoj politici. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovana guvernerka, hteo bih da kažem nešto što mislim da je vrlo bitno, da nama za budući ekonomski razvoj, za stabilnu privredu treba dinar koji nije ni potcenjen ni precenjen. To vi morate učiniti. On mora biti stabilan i njegova cena mora biti realna.

Koje su vaše alatke? Vi imate referentnu kamatnu stopu. Referentna kamatna stopa je tu negde oko 3%. U tom intervalu - plus minus, ona se mora kretati. Drugo, imamo, koliko ja imam podatak, dobre devizne rezerve, negde 10.550,6 miliona evra, je li tako, ako sam u pravu. Znači sasvim dovoljno da obezbedimo da dinar ne bude ni precenjen i potcenjen, jer i jedno i drugo je mnogo opasno.

Vi od 01.01.2019. godine kao Narodna banka preuzimate nadležnost nad menjačkim poslovima i nad deviznim poslovanjem. To su dve operacije ili dve nezavisne radnje koje mogu opasno da ugroze stabilnost. Dobro je što ste vi to preuzeli od poreske uprave. Vi ste tamo napisali da ćete vi preuzeti, ne znam, 60 radnika itd. Molim vas da to ne moraju raditi radnici koji su prešli fizički iz poreske uprave kod vas. To moraju raditi mladi stručni ljudi. Nadzor mora biti prisutan, našoj privredi u našem društvu, nama nedostaje nadzor. Mi napravimo projekat, mi obezbedimo posao, mi uradimo posao, isfinansiramo, ali nema nadzora nad kvalitetom tog rada, nema odgovornosti.
rlo opasne.
Molim?

Samo momenat.

Samo taj nadzor mora biti prisutan u tim menjačnicama koje su vrlo, v...
Poštovani predsedavajući, poštovana guvernerka, mene posebno interesuje uticaj zakona na ekonomski razvoj, jer je to osnova celokupnog razvoja. Ovaj zakon, član broj 1. direktno utiče na povećanje BDP, odnosno BNP.

Svi mi znamo da se taj BDP, odnosno BNP sastoji, da predstavlja u stvari zbir četiri, odnosno pet sabiraka. Direktno članom 1. se utiče na povećanje sabirka koji govori o potrošnji građana. Potrošnja građana se mora povećati.

Podatak da je promet od 20 milijardi u 2017. godini napravljeno preko kartica, preko interneta je ohrabrujuća. Međutim, ta potrošnja mora biti mnogo veća i mora se istom količinom robe, istom količinom novca kupiti veća količina robe i time će se podstaći proizvodnja i time će podstaći povećanje BDP.

Kako? Vi ste lepo govorili, problem su banke koje učestvuju u izdavanju kartica. Znači, jedna je banka koja prima karticu, druga je banka koja je izdala karticu, treći učesnik je trgovina, a četvrti učesnik koji mora imati dobit od svega toga, to je građanin.

Do sada je između banaka figurirala stopa 1,2%. Vi sada predviđate da tu bude 0,2%. Znači, otvara se jedan prostor. Sad, taj prostor treba iskoristiti da to dobije trgovac. Kad dobije trgovac, on mora to učiniti da dobije i potrošač građanin, da cena bude niža.

Sa druge strane, šta se mora omogućiti ono što ste predvideli? Tzv. instant plaćanje, plaćanje 24 časa. Vi danas kad uplatite sredstva, recimo u petak u jednoj banci, a želi te da prebacite novac u drugu banku, taj novac će u drugoj banci biti tek u ponedeljak. Pazite, skoro dva dana.

Ono što vi predviđate da to bude negde u oktobru 2018. godine, to je velika stvar, da istovremeno to bude prebačeno, da to bude svih sedam dana u nedelji i da bude 24 časa.

Ono što nije dobro, nije dobro što se,a to ste vi rekli da se 80% ovih kartica obrađuje van zemlje. Pazite, vi ste kao guverner uradili puno, ali morate još mnogo toga uraditi. Vi ste zatekli haos. Sa druge strane, imali ste stabilnu političku situaciju, sa druge strane utičete da bude stabilna politička situacija, ali, kažem, to se ne može, ne sme dozvoliti. Mora ova zemlja imati koristi od svih tih platnih transakcija.

Sada se postavlja pitanje, koliko je novca od 2000. godine do 2012. godine, to je jedan period, a onda od 2012. godine kada smo mi došli na vlast u nekoj kombinaciji, do 2018. godine otišlo iz ove zemlje preko stranih banaka kroz provizije i razne troškove koje sada vi počinjete da kontrolišete, odnosno da mi kontrolišemo? Ja zastupam onu tezu da su 2000. godine uništene banke ne zato što nisu bile likvidne. Likvidna nisu bila preduzeća.

Oni su namerno 2000. godine uništili banke da bi preduzeća, fabrike bili čisti za prodaju, da bi mogli da ih prodaju i bez hipoteka, bez potraživanja. E, u takvoj situaciji, ja ne mogu da se odam utisku, pazite, ja smatram da bi ipak morala država da ima svoju banku. Morala bi postojati banka gde je 100% vlasništvo države.

Mi moramo učiniti sve da građanima smanjimo troškove. Znači, ne povećava se standard građana samo tako što će se povećati penzija ili plata, nego tako što će se smanjiti i troškovi.

Uzmite vi sad jedno prosečno domaćinstvo.Koliko, recimo, mesečno jedno prosečno domaćinstvo treba da plati računa? Od pet do deset. Pazite, ako na svaki taj račun, infostan, telefon, mobilni itd. mora da plaća proviziju, provizija je nekad bila i 150 dinara, velike pare odlaze. Mi moramo omogućiti građanima da taj trošak ne postoji ili da bude minimalan. E sad, na koji način? Ovo što ste vi počeli da radite, znači, moraju se banke staviti pod maksimalnu kontrolu. Sve to mora biti uračunato u tu kamatu. Kamata mora da sadrži sve ono što banka iskazuje prema onome ko uzima novac od banaka. Smatram da ovo što ste počeli, da je to samo početak u sređivanju situacije na bankarskom tržištu.

Situacija, kažem, jeste bila teška, ali ona mora biti mnogo bolja i treba razmisliti o tome, znači, da ovi troškovi koje građani imaju zbog tih provizija budu što manji. Ja se nadam i mislim da vi dobro poznajete ekonomsku teoriju, pošto sam ja godinama predavao ekonomsku matematiku, mislim da imate sve preduslove, imate stabilnu političku situaciju i da vi u narednom periodu možete učiniti mnogo više. Toliko i hvala.
Član 103.

U jednom momentu govornik je rekao – prosti građani. Ja ga molim da objasnim šta to znači? To prvi put čujem – prosti građani. Znači, postoje prosti i složeni. Ja znam da postoji prost broj. Objasnite to građanima koji su vas izabrali, šta ste mislili kad ste rekli – prosti građani. Hvala.
Poštovana gospodo, druže ministre, vi ste bili u Valjevu i znate da u Valjevu postoji garnizon i znate dobro da je Valjevo centar bezbednosti zapadne Srbije i prosto je iznenađujuće da Valjevo nije našlo svoje mesto u ovih šest predloženih gradova.

To smatram omaškom i molio bih vas da se posle ove prve faze, koja iznosi 1.578 stanova, u ovom ostatku do 5.203 stana, obavezno nađe Valjevo, baš zbog svog položaja i zbog svog značaja za bezbednost države Srbije.

Ovih 5.203 stana tačno će najviše koštati, to je rekao moj kolega Goran, negde oko 150 miliona evra, ali ja ću tačno reći, kad bi svuda bila cena 500 evra po kvadratnom metru, to bi bilo 143.082.000 evra. Međutim, u nekim mestima ta cena neće biti 500 evra, nego će biti niža, jer je ovo što mi radimo, odnosno ovo što će uraditi država Srbija je pravi podsticaj za celokupni privredni razvoj Republike Srbije. Ja sam o tome govorio, na koji se način povećava BDP.

Svaka lokalna zajednica, samouprava dobija. Dobija po više osnova i biće zainteresovana da učestvuje u izgradnji tih stanova i zbog toga ja još jednom molim i zalažem se da u sledećoj fazi, koja će biti posle izgradnje ovih 1.578 stanova, svoje mesto nađe Grad Valjevo, a Valjevo će učiniti sve da se nađe na toj listi. Hvala.
Član 27.

Molim predsedavajućeg da primenjuje član 105. i da se vratimo na temu o kojoj treba da razgovaramo. Ne znam kuda ovo vodi. Znači, jednostavno, ovo se pretvorilo u dijalog između onih ljudi koji ne treba da govore i nas koji smo podneli određene amandmane. Molim vas da se prekine.

Nije Poslovnik toliko loš, koliko se loše primenjuje. Primenjujte član 105, 106. i sve će biti u redu. Molim vas da se sednica vrati u svoje tokove, ovo ne liči ni na šta. Hvala.
Gospodine predsedavajući, gospodine ministre, gospodo poslanici, uvek se zalažem da kada donosimo zakon sagledavamo njegov uticaj na ekonomski razvoj zemlje, na ekonomski razvoj Srbije, jer samo ekonomski razvijena Srbija može rešavati tekuće i sve veće probleme u kojima se nalazi.

U ovom trenutku kada je novac jeftina roba, prava je stvar uložiti tu robu, taj novac u građevinarstvo, u izgradnju stanova u bezbednosne snage. Ova izgradnja ima obeležje bezbednosti egzistencije i ekonomski momenat.

Govoriću o ovom ekonomskom momentu. Ulaganjem u građevinarstvo mi povlačimo aktiviranje mnogih privrednih grana, s druge strane, u zakonu je rečeno da će radove izvoditi domaće firme. Zajednička posledica svega ovoga biće veća uposlenost, veća zaposlenost, što je jedan od ciljeva ekonomske politike Republike Srbije. Bruto domaći proizvod, koji ja uvek posmatram kao zbir četiri sabirka, odnosno ako posmatramo bruto nacionalni dohodak, onda posmatram kao zbir pet sabiraka. U BDP ne građevinarstva, nego cele privrede povećaće se dva sabirka, povećaće se bruto investicije i povećaće se lična potrošnja građana.

Zbog toga je ovaj zakon bitan, i ono što želim na kraju da kažem, Valjevo je grad koji zaslužuje i koji ima uslove, da kada budemo nastavili ovaj proces, jer ovo je samo početak, ovo je najbolji primer kako se najbrže može razvijati privreda jedne zemlje. Zbog toga kandidujem grad Valjevo da bude sedmi grad u izgradnji ovih stanova za sve one grupe koje su ugrožene u stambenoj politici. Hvala.
Član 104.

Više puta sam čuo ovde da je na osam mesta upotrebljen osiromašen uranijum. Taj podatak da je na osam mesta van KiM upotrebljen, to niko ne zna. Taj podatak sigurno nije tačan. Jer, posle tri, četiri dana bombardovanja Jugoslavije, to bombardovanje je izmaklo kontroli. Znači, prva tri, četiri dana, koliko smo čitali, pratili, to je bilo komisijski. Znači, postojala je grupa ljudi koja je to...

Posle tri, četiri dana kada Jugoslavija nije kapitulirala, onda je to radila samo Amerika. To je samo radio jedan čovek i to je bilo haotično stanje. Znači, reći da je samo na osam mesta van KiM upotrebljen osiromašen uranijum je opasna teza. Znači, nije tačno tvrđenje.

Recimo, u Valjevu, Krušik je gađan devet puta, 71 projektil i upotrebljen osiromašen uranijum, jer je to dokazano. U Valjevu postoji čovek, to je dr Zoran Živković, doktor nuklearne medicine, koji se bavi time, koji je statistički obrađivao te podatke. Znači, ja ne znam kada ste računali i došli do tog broja osam, da li ste računali da je Valjevo, znači, Krušik, gađan osiromašenim uranijumom. Ja vas molim da pre nego što počne ovo ispitivanje i utvrđivanje činjenica, jer ovo je pre svega utvrđivanje činjenica, ovo je pre svega statistika, ovo je pre svega korelacija, ovde jedan član komisije treba da bude i matematičara, statističar, koji će izračunati koeficijente korelacije između pojava i obeležja koji nas interesuju.

Znači, nemojmo unapred govoriti nešto što smo pročitali, a što je deo propagande i što je mišljenje pojedinca, a što nije zvanično verifikovano. To vam ja govorim u ime Valjeva. Hvala.
Govoriću o samofinansirajućim studentima i učenicima za koje smatram da su veoma bitni u vojnom obrazovanju. Struktura tih samofinansirajućih studenata treba po meni da izgleda ovako. Veliki broj treba da bude iz stranih zemalja, jer su to devize koje su neophodne budžetu Republike Srbije.

S druge strane to su kadrovi za građanstvo i treće to su kadrovi za namensku industriju. Da bi tih samofinansirajućih bilo što više, mora vojno obrazovanje biti kvalitetno. A da bi bilo kvalitetno ono mora biti individualno organizovano, sa grupnim radom, a sa što manje frontalnog rada. Pošto će to biti internatski smeštaju, taj individualni rad i to stalno prisustvo nastavnika će omogućiti svakom pitomcu, odnosno svakom studentu na vojnoj školi da napreduje prema svojim mogućnostima. A vrh obrazovanja i osnovni cilj jeste omogućiti učeniku da napreduje prema svojim mogućnostima. Kada on napreduje prema svojim mogućnostima onda on iskazuje sebe. Nastavnik se pojavljuje u onom momentu kada on dođe do zida gde ne može da ide dalje. On mora da mu pomogne da taj zid preskoči i da ide i razvija se prema svojim mogućnostima.

Vrlo je bitno, zbog praktične nastave da se vojne gimnazije, da se srednje vojne škole, da se vojni fakulteti povežu sa namenskom industrijom. Jer, to je u stvari varijanta dualnog obrazovanja o kome mi govorimo i koji će predstavljati rešenje i za našu Vojsku i za našu privredu, jer to su celine koje se ne mogu razdvajati. Znači, samofinansirajući oni koji kad završe školu mogu, a ne moraju da rade u vojnoj industriji. Takvi su u vojsci, a takvi su nama u ovom trenutku najpotrebniji. Hvala vam.
Poštovana predsednice, poštovani ministre, poštovana gospodo, sada sam u dilemi. Dok sam čekao da dođem na red da govorim, pročitao sam na internetu da se Kina uključila u borbu za proizvodnju baterija za automobile i da je Kina prošle godine izvezla 780 hiljada električnih i hibridnih automobila, a da planira da iduće godine izveze dva miliona takvih automobila.

Kakve to sada veze ima sa ovim što ću ja da kažem? Mene je to odmah asociralo na Valjevo, na akumulatore koji bi bili sposobni da se uključe i pomognu i da nađu svoje mesto u ovoj borbi. Međutim, ti akumulatori „Krušik-akumulatori“ su 2007. godine u junu mesecu prodati za 57 miliona dinara, a na računu su imali 23 miliona, a potraživanja su iznosila 78 miliona. To su samo mangupi mogli da urade.

Godine 2013. je upravni odbor čiji je predsednik bio drug Martinović poništio tu privatizaciju. Međutim, ministar u Ministarstvu poljoprivrede je bio gospodin Radulović, i naravno da se to nije moglo usaglasiti i Ministarstvo privrede je formiralo komisiju za nadzor.

U ovom trenutku „Krušik-akumulatori“, sa tim vlasnikom, tada je bilo 180 radnika, duguje 185 miliona. Sva je sreća da su radnici, neki su odlazili po bilo kojim osnovama, sačuvali tu fabriku. Sedamdeset dva radnika je „Krušik-namenska“, otkupila i danas postoji radna jedinica „Krušik-akumulatori“.
Gospodo poslanici, za sprovođenje javne politike i za planiranje na lokalu potrebno je zadati zadatak lokalnim samoupravama da popišu svu svoju imovinu. Ovde vidim mnogo ljudi koji su bili ili jesu gradonačelnici i predsednici opština. Odgovorno tvrdim da preko 50 lokalnih samouprava ne zna sa kojom imovinom raspolaže. Da bi se ta imovina popisala, da bi ta imovina bila u funkciji, da bi stvarala prihod, to se mora pod hitno uraditi u narednom periodu.

Da bi se to uradilo, nije dovoljno doneti propis, pravilnik i zakon, potrebno je da Ministarstvo za lokalnu samoupravu vrši stalni nadzor dok se taj posao ne uradi, ili ako se ne uradi da se propišu određene sankcije, a te sankcije mogu biti ukidanje ili smanjenje transfernih sredstava.

Sve je to dovoljan razlog da se poveća standard građana po lokalnim samoupravama, to s druge strane treba da doprinese da se smanji porez na imovinu građanima i da mi ovde konstatujemo da se porez na imovinu građana u godinama koje dolaze više ne može povećavati.

Ministarstvo građevine je uložilo sredstva, angažovani su ljudi, popisuje se imovina i ovde odgovorno tvrdim da najviše 60, 70% njih plaćaju porez na imovinu, 30, 40% njih ne plaća. Kad bi taj porez bio manji, procenat onih koji plaćaju bio bi veći i onda bi i iznos u budžetu lokalnih samouprava bio mnogo veći. I onda bi naravno i standard građana na lokalnom nivou bio mnogo veći.

To je nešto o čemu treba voditi računa kad pričamo o sprovođenju javne politike na nivou lokala i planiranju.

(Predsedavajući: Privodite kraju kolega Jokiću.)

To mora ministre biti zadatak za Ministarstvo za lokalnu samoupravu.
Hteo bih da izreknem neke stvari koje u ovom izlaganju prethodne poslanice nisu tačne. Tačno je to da nije sve savršeno, ali ako je naša elektronska uprava i naša kancelarija za elektronsko poslovanje dobila pre dva meseca svetsku nagradu u Ženevi od UN, to znači da smo mi u tim razmerama, u tim relacijama sa drugim zemljama načinili krupne korake, to treba reći građanima.

Mi smo krenuli ne od nule, mi smo krenuli od minusa. Mi imamo obučene ljude i nije sve tako idealno i ne može se sve rešiti jednim klikom, slažem se, puno ima problema, ali smo mi napravili ogroman uspeh. Treba ljude koji su to uradili pohvaliti i reći – bravo, bravo za osvojeno prvo mesto u svetu kada je u pitanju elektronska uprava i da će verovatno ubuduće biti bolje.

Posle vaše diskusije zaključilo bi se da ništa nije u redu, da mi nismo nikakve pomake napravili. Mi smo uradili mnogo u svetskim razmerama, a to garantuje i to dokazuje nagrada koju smo dobili u Ženevi pre dva meseca. Hvala.
U okviru svog amandmana ću da govorim o srednjoročnom planiranju, o njegovom značaju i na primeru jednog valjevskog preduzeća, a to je Valjevska pivara, da otvorim jedan problem o kome mislim da treba u budućnosti da razgovaramo.

Srednjoročno planiranje je neophodno i zbog globalizacije, o čemu smo govorili i zbog bržeg ekonomskog razvoja, zbog veće efikasnosti. To srednjoročno planiranje već primenjuje Valjevska pivara u periodu od 2013. do 2017. godine. U tom periodu od te četiri godine lični dohoci u Valjevskoj pivari su povećani za 40%. Valjevska pivara je u budžet Republike Srbije uplatila milijardu i 900 miliona. Milijardu i 59 miliona uplatila je samo za akcize. Valjevska pivara je bila privatizovana 2000. godine, a posle toga opljačkana, pa uvedena u stečaj i posle toga postala državno preduzeće. Kao državno preduzeće od 2013. godine srednjoročnim planiranjem sa 205 radnika Valjevska pivara je danas ponos i stub valjevske privrede.

Zašto ja govorim o Valjevskoj pivari danas i o tom planiranju? Zato što je Valjevska pivara napravila plan razvoja za buduće četiri godine, za period od 2018. do 2021. godine, gde će rast proizvodnje biti sa indeksom 117, rast troškova sa indeksom 112. Dobit će imati indeks 265.

Postavljam jedno pitanje. Valjevska pivara se nalazi na spisku preduzeća koje treba privatizovati u budućem periodu. Ja kao poslanik smatram da Valjevska pivara, ako ovako posluje i sa ovim rezultatima ne treba da bude privatizovana i da treba da ostane vlasništvo države. To moje mišljenje deli i većina Valjevaca.

Valjevska pivara sa ovim pokazateljima o kojima ja govorim je sposobna kreditno i uz pomoć države da proširi svoje kapacitete, jer ono što Valjevska pivara danas svojim poslovanjem pruža na kulturnom, na sportskom polju, koliko pomaže sve organizacije u Valjevu, to neće uraditi ni jedan privatnik, u to sam uveren. Čak i ovaj čovek koji je danas prvi čovek pivare, sutra kada bi pivara bila njegova, čast njemu, i on ne bi radio to što radi sada.

Kažem, to su impozantni rezultati i treba razmisliti dobro o putu kojim idemo. Gospodo, da li sve mora da bude privatno? Tvrdim i mogu da dokažem i evo dokaz iz Valjeva da kada je država vlasnik, a kada imate sposobne ljude, da je to još bolja varijanta nego privatna. Hvala.