21.10.2020. | Odluka o izboru predsednika Narodne skupštine |
usvojen
|
čeka se odgovor 1 godina i 4 meseca i 7 dana
Uvaženi Ja sam Dejan, iz Beograda sam i imam 44 godine. Jedan sam od 50% građana koji nisu izašli na izbore jer ne veruje u institucije. Dajem Vam priliku da me uverite da grešim, da institucije rade svoj posao savesno i da živimo u demokratskoj i pravno uređenoj zemlji.
Hvala, predsedniče Skupštine.
Poštovani predsedniče Republike, poštovani predstavnici Srba sa KiM, koleginice i kolege, odmah na početku da kažem da će SDPS i dalje nastaviti da pruža podršku predsedniku Republike u razgovorima sa Prištinom i ako nekome nije bilo jasno i nije razumeo zbog čega to je iz dva razloga. Prvo, što i predsednik u svom izlaganju rekao da ne dolazi u obzir prijem Kosova UN i da će nastaviti kroz razgovore da se bori za interese Srbije i za interese Srba koji žive na KiM.
Tu politiku smo i ranije podržavali iz razloga što je to jedna proaktivna politika, politika koja ide u susret problemima, koja traži način da ih reše i svaki put znamo kada su se donosile odluke bile su to teške odluke, bio je to pritisak koji postoji i od strane međunarodne zajednice koji postoji i od domaće javnosti, jer velika su očekivanja od domaće javnosti.
U svemu tome treba biti dovoljno mudar da se nađe balans da se pre svega zaštiti bezbednost Srba i nealbanskog stanovništava na KiM, da se sačuva ekonomski napredak Srbije i da se ne ugrozi sveukupan interes Srbije.
Mi smo pre četiri i po meseca imali jednu sednicu na kojoj smo takođe razgovarali o izveštaju Kancelarije za KiM i tada, kao i sada, mislim da smo pokazali odgovornost, pokazali smo da se borimo za naše interese.
Opet na početku moram da kažem da smatram da je bilo bolje da se sastanak zapravo održao onako kako je prvobitno predsednik Republike i predložio, da se sastao sa predstavnicima poslaničkih grupa iza zatvorenih vrata. Jedno je kada je sastanak takve prirode, drugo je kada je sastanak otvoren za javnost.
Da smo tako razgovarali sigurno bismo imali jedan iskreniji, otvoreniji razgovor, plodotvorniji. Iz različitih stavova uvek na takvim sastancima može da se izrodi jedno kvalitetno rešenje. Sada mi je jasno zašto neki nisu bili za takvu vrstu sastanka. Jednostavno, prisustvo kamere je učinilo svoje. Predstavnici nekih stranaka su želeli isključivo samopromociju, da dobiju neki minut više u medijima, da dobiju neki minut više u TV dnevniku. Nažalost, na taj način se šteti samo interesima Srbije.
Naravno, razumem i da je predsedniku kao pregovaraču mnogo teže da nam iznese sve detalje na ovakvoj vrsti sednice. Jednostavno nije sve za kamere. Teško je otvoriti karte kada su kamere uključene. Siguran sam da smo se sastali kao poslaničke grupe sa predsednikom da bismo možda dobili i detaljnije informacije, ali naravno ne bežimo ni od ovakve vrste rasprave.
U ime SDPS ću biti realan, konkretan, izneću naš stav i o Izveštaju koji se odnosi na KiM i o onome što je predsednik govorio, a to je francusko-nemačka inicijativa i po cenu da se možda nekome to ne svidi od slatkorečivosti nemamo ništa. Slatkorečivost neće nam ništa dobro doneti. Svako od nas može da ispali ovde nekoliko rodoljubivih parola, da se sakrije iza njih, da svoju odgovornost potisne u drugi plan, ali to nije način da debatujemo u Skupštini o ovako važnoj temi.
Ne sme teme o KiM da bude poligon za neko nadmudrivanje i sticanje političkog profita. Nama treba iskren razgovor i da tražimo konkretna rešenja.
Izveštaj koji je pred nama najbolje govori i oslikava trenutak u kome se nalazimo. To je težak trenutak. U tom Izveštaju se navodi da je u protekla četiri i po meseca bilo 68 etnički motivisanih napada na Srbe na KiM. Dakle, svakog dana u proseku.
Dijalog koji se u tom periodu vodio između Beograda i Prištine odnosio se samo na to, odnosno jedina tema je bila da se smire tenzije, da se dođe do deeskalacije sukoba. A mi smo sada došli u situaciju da moramo da se borimo za elementarna ljudska prava Srba koji žive na KiM.
Brzo se zaboravlja i napor i predsednika Republike i državnog vrha da se smire tenzije na KiM i prethodnih dana u medijima je dosta bilo napada, a evo danas ovde i u Skupštini i na predsednika i na predsednicu Vladi i na poslanike vladajuće koalicije, a smatram da je zaista predsednik kao glavni pregovarač imao krajnje pošten i otvoren odnos i prema nama poslanicima i prema građanima Srbije i uvek je otvoreno govorio o svemu i izveštavao nas o toku pregovora.
Kada govorimo o francusko-nemačkoj inicijativi, podržaćemo da se nastave razgovori. Zbog javnosti želim da se zna da to nije sporazum, to nije rešenje, to je okvir za dalji nastavak razgovora. Da nam odgovara, sigurno da nam ne odgovara, voleli bismo da bude bolji, ali moramo da nastavimo da se borimo, da tražimo rešenje, da izvučemo maksimum iz toga, ili da nađemo najmanje povoljno rešenje za nas, jer situacija nikako nije povoljna.
Takođe, ne možemo da ignorišemo ni činjenicu da u tim razgovorima kada se vode pregovori između Beograda i Prištine odnos nije jedan prema jedan, odnos je dva prema jedan. Zašto kažem dva prema jedan? Evropska unija i SAD su posrednici u tim razgovorima, a znamo kakav je njihov odnos prema Kosovu i Metohiji. To je otežavajuća okolnost za nas. Sa druge strane, svesni smo i da pet država članica EU nije priznala Kosovo i Metohiju, odnosno njihovu samoproglašenu nezavisnost i siguran sam da naš pregovarački tim to vešto koristi u svakoj situaciji kada može.
Kada komentarišemo dalje ovaj okvir za razgovore, možemo da postavimo pitanje šta će se desiti ako ga odbijemo? Šta ako kažemo nećemo da razgovaramo dalje, nego ja se pitam koja je to alternativa, šta nam je alternativa? Da li ćemo imati neki bolji okvir, da li ćemo imati povoljnije uslove za razgovor?
Istorija je pokazala da svaki predlog koji nam je ponuđen, svaki sledeći je po nas bio nepovoljniji nego onaj prethodni. Podsetiću da smo još 90-ih godina imali najpre predlog jake autonomije Kosova i Metohije u okviru Srbije, pa smo imali pregovore u Rambujeu, pa smo imali bombardovanje, onda je na red došao Ahtisarijev predlog, pa samoproglašena nezavisnost Kosova i Metohije, odnosno Kosova, kako oni to kažu. Kada pogledamo njihove pregovarače, svaki sledeći je bio ekstremniji i radikalniji od onog prethodnog.
Mi moramo da nastavimo da razgovaramo, mi moramo da branimo naš interes, da povratimo interes koliko je to moguće, jer nam se propuštene šanse sigurno neće vratiti.
Takođe smatramo ni da zamrznut konflikt nije dobar, nerešena pitanja ne idu u prilog nikome, ona su samo teret i za ekonomiju i za modernizaciju društva i države i stav SDPS da moramo da nastavimo da tražimo rešenja, jer se pokazalo, pre mesec, pre dva meseca da svaki konflikt koji tinja preti da eskalira u ozbiljan sukob koji može da naruši stabilnost čitavog regiona.
U izveštaju su pobrojani napadi na Srbe na Kosovu i Metohiji, pobrojan je i upad ROSU na sever Kosova i Metohije, nasilan pokušaj da se organizuju lokalni izbori u opštinama gde je većinsko srpsko stanovništvo, i to nam samo pokazuje da moramo da idemo u susret problemima i da ih rešavamo. Zamrznut konflikt donosi samo nesigurnost i donosi samo nespokoj za Srbe koji žive na prostoru Kosova i Metohije.
Nije rešenje ni da žmurimo pred životom, da se pravimo kao da se ništa ne dešava oko nas, mi nismo pod staklenim zvonom. Činjenica je i da događaj na geopolitičkoj sceni i te kako utiču i prelivaju se na nas. Svet već godinu dana nije isti kao što je nekada bio, očigledno da i Evropa zbog rata u Ukrajini želi na drugačiji način da pristupi ovom našem pitanju, ne želi tinjajući konflikt koji može da eskalira u nekom periodu.
Činjenica je i da sledeće godine idu izbori za Evropski parlament, a odmah posle toga se ulazi u kampanju za predsedničke izbore u SAD i tu treba tražiti motiv zašto, odnosno odakle potiče jedna ovakva inicijativa?
Mi ne smemo da zanemarimo ni našu ekonomsku saradnju sa ostatkom sveta, ali da pogledamo statistiku videćemo da je najveća saradnja upravo sa državama članicama EU, najveće transakcije, najviši trgovinski bilans se ostvaruje na taj način. Ko najviše investira u Srbiju? Države članice EU. Moramo da vodimo i o tome računa kada ulazimo u ovakvu vrstu razgovora. Samo ekonomski jaka Srbija može da odbrani svoje interese. Što budemo ekonomski jači, proporcijalno tome će rasti i naš uticaj i u regionu i u Evropi, a činjenica je da je naš uticaj sada, odnosno naš spoljno politički položaj bolji nego što je bio nekada. Sada neko želi da sasluša naš stav, naše mišljenje pita nas, ranije to nije bio slučaj.
Takođe, primetno je i da zapadne zemlje i SAD u poslednje vreme češće vrše pritisak na Prištinu, pa je američki izaslanik za Zapadni Balkan nedavno rekao za ZSO će biti formirana bez Kurtija ili sa njim i sigurno je da možemo svi da priznamo da nismo navikli na jedan takav ton da se zapad obraća Prištini.
U ovom trenutku nama treba pragmatizam, a ne populizam. Podsetiću da je SDPS pre više od pet godina podnela konkretnu platformu za rešenje Kosova i Metohije. Znamo da nisu to idealna rešenja, ali su i tada bila realna i sada pokušavamo da stojimo sa obe noge na zemlji kada govorimo o ovom pitanju. Znali smo i tada da je to najkompleksnije državno pitanje i nismo se krili iza popularnih parola.
Naš predlog je bio tada da se rešava ovo pitanje po fazama, da se krene od ekonomskih pitanja, da moramo da vodimo računa i o zaštiti kulturne baštine, verskih spomenika i da naravno insistiramo na tome da se formira ZSO. Siguran sam da kada se formira ZSO da će ona tada imati jednu adekvatnu političku snagu, da će se na taj način i rešavati mnoga životna pitanja Srba koji žive na Kosovu i Metohiji, to su pitanja energetike, pitanja pre svega ljudskih prava, ali i ostala pitanja iz svakodnevnog života.
Ne postoji idealno rešenje za Kosovo i Metohiju. Ne postoji pravedno ni za jednu stranu. Pitanje je samo da li je manje ili više pravedno? Ali, mi moramo da nastavimo da razgovaramo sa predstavnicima prištinskih institucija, to je pitanje koje datira još od početka 20. veka i ne treba i ne smemo da ga ostavimo nekim budućim generacijama da ga rešavaju.
Pre ove sednice sam bio optimističan pa sam mislio da možda postoji način da ispravimo grešku iz septembra, pa da glasamo za ovaj izveštaj i time simbolično svi pokažemo jedinstvo, ali uveren sam, posle ovih nemilih događaja da je to sada nemoguće.
Poštovani predsedniče, danas je najteže sedeti na vašem mestu, da je neko drugi bilo bi mu još teže. Neki misle da bi lako rešili sve probleme da su u toj situaciji i neodgovorno se ponašaju i daju neodgovorne izjave baš zato što znaju da nisu u toj situaciji, baš zato što znaju da ne donose odluke i da ne snose nikakvu odgovornost.
Socijaldemokratska partija Srbije kao državotvorna stranka, pored naravno većinskog srpskog stanovništva, obuhvata širok spektar članova koji su iz različitih nacionalnih manjina i svi oni jedinstveno daju podršku da nastavimo razgovore i da će plod tih razgovora biti pre svega mir i napredak Srbije. Hvala.
Poštovani predsedniče Skupštine, poštovani ministre, predstavnici ministarstava, narodni poslanici Predlog zakona o izmeni Zakona o privremenom uređivanju načina naplate takse za javni medijski servis, kao i predložene izmene Zakona o javnim medijskim servisima zapravo regulišu jednu istu oblast i to je način na koji će se ubuduće finansirati javni servis.
Zbog građana Srbije najpre želim da kažem da ne bi bilo nekih nedoumica, mi na ovaj način uređujemo kako će se finansirati javni servis, dakle RTS i TRV, a nikako komercijalne televizije koje imaju nacionalnu frekvenciju. Dakle, to su dva različita pojma i smatram da ćemo ovakvim izmenama zakona naći jedan optimalan način da dovedemo da stabilnog finansiranja RTS-a i RTV-a. Na ovaj način nećemo dodatno opteretiti građane u smislu da mora da se poveća TV pretplata, već će taj deo novca koji je neophodan za finansiranje javnog servisa biti nadomešten iz budžeta. To je naravno, predviđeno budžetom za 2023. godinu.
Stabilno finansiranje javnog servisa je neophodnost u modernom društvu i mnogo je razloga za to. Najpre, na taj način mi obezbeđujemo nezavisnost u radu svakog javnog servisa. Podsetiću da je za razliku od privatnih medija javni servis osnovan od javnosti, finansiran od strane javnosti i kontrolisan od javnosti.
Kada govorimo o finansiranju važno je istaći da, kada kažemo „javni servis“, bilo gde u svetu svaki javni servis da bi obezbedio svoju egzistenciju, da bi mogao normalno da funkcioniše mora da se finansira iz javnih prihoda. Postoji nekoliko načina da se to učini. Neke zemlje u svetu to čine isključivo preko TV takse, neko preko budžetskog finansiranja, neko pribegava i drugim načinima, a negde postoji i finansiranje iz javnih donacija.
Mi ne možemo da svrstamo u istu ravan finansiranje javnog servisa i komercijalnih medija. Komercijalni mediji se finansiraju iz reklama. Za javni servis to je samo dodatni izvor prihoda koji treba da obezbedi njihovu stabilnost. Retko gde u svetu gotovo da ne postoji javni servis koji se finansira isključivo iz komercijalnih izvora. To su do skoro bili britanski javni servis BBC i japanski NHK, ali su i oni pokazali da je teško opstati na tržištu i emitovati program takvog kvaliteta i finansirati se isključivo od reklama.
Svuda oko nas u svetu su dokazi o opštem padu etičkih standarda i čini se da nikada nije postojala veća potreba za etičkim obrazovanjem. A, u vremenu u kojem živimo gotovo da je postalo takvo jedno uverenje uobičajeno da novinarstvo i etika ne mogu stati u jednoj rečenici. Smatram da novinarstvo i etika moraju da idu ruku pod ruku i novinarstvo koje nije etičko ne zaslužuje i da nosi to ime. U svemu tome javni servis ima mnogo značajniju ulogu od ostalih medija. On ima veću odgovornost, pre svega što je javni servis tako kreiran da bude u funkciji zadovoljenja osnovnih potreba svih građana. Zato je njegova odgovornost veća da se pridržava svih etičkih standarda prilikom kreiranja i plasiranja svog programa.
Javni servis treba da u domove ljudi unese najbolje iz oblasti znanja, iz oblasti naučnog dostignuća i da postavi standarde dobrog ukusa. Javni servis treba da proizvodi programe najvišeg kvaliteta namenjene svim građanima pod jednakim uslovima. On ne sme da bude ni politički, ni kulturno, ni etnički jednostran. Sve društvene grupe moraju da budu zastupljene podjednako na javnom servisu i da to bude jedan kanal komunikacije bilo da se radi o bogatima, siromašnima, sindikatima, poslodavcima ili bilo kojoj drugoj grupi, većinskoj ili manjinskoj.
Često se u javnosti postavlja pitanje da li treba plaćati TV pretplatu, odnosno taksu, da li treba finansirati javni servis iz budžeta. To smo čuli i slušamo godinama i ovde u parlamentu. Za mene je to pitanje suvišno. Naravno da treba plaćati TV taksu i naravno da treba da negujemo i da finansiramo javni servis.
Kao ljubitelj kvizova često navodim primer da jedan takmičar u kvizu na javnom servisu koji pokaže impozantno znanje dobije takvu nagradu koja je nekoliko puta niža od nagrade koju dobije pobednik nekog rijaliti programa, a koji se emituje na komercijalnoj televiziji, i to je odgovor na pitanje da li treba da plaćamo javni servis. Naravno da treba. Preko javnog servisa imamo mogućnost da promovišemo zdrave vrednosti, porodične vrednosti, da promovišemo sport, zdrav život, da se plasiraju kvalitetne kulturne emisije i mi moramo da budemo svesni da ćemo jedino na taj način, tako što ćemo obezbediti stabilno finansiranje javnog servisa i tako što ćemo konstantno unapređivati njegov rad, uspeti da sačuvamo deo medijskog prostora od štetnog uticaja koji dolazi sa svih strana.
Štetan uticaj koji dolazi sa svih strana nije karakterističan samo za nas. On je jedan svetski trend i takva je situacija u celom svetu i teško je odupreti se tome.
Pitanje uvredljivog sadržaja jedno je od najproblematičnijih etičkih dilema za sve zaposlene u medijima. Upotreba nepristojnog jezika izaziva mnogo problema, pre svega, što mediji komercijalni na taj način žele da šokiraju gledaoca, da ga zadrže kraj ekrana, da povećaju gledanost, a to je nešto čemu ne treba da pribegava javni servis. Kada javni servis emituje koncert Bečke filharmonije, neće se javiti mnogo sponzora da se reklamira za tako nešto ili javni servis koji je u obavezi da emituje program koji je namenjen bolesnim osobama ili hendikepiranim osobama, takođe taj program nije atraktivan za reklame. Zato država uvek mora da stane iza javnog servisa da bismo negovali jednu takvu instituciju i da bi javni servis imao dovoljno sredstava da pravi najkvalitetnije programe.
Nemam ništa privatno protiv ni privatnih televizija. Najlakše je da uzmemo daljinski upravljač i da promenimo kanal i da izaberemo da li želimo da gledamo fudbal, da li želimo da gledamo neku seriju na televiziji, ali očigledno, kao što sam već rekao, privatne televizije se u svom radu rukovode isključivo profitom. Javni servis mora da vodi računa o opštem interesu svih građana, da nam bude alternativa koju ćemo uvek imati na raspolaganju i da javni servis uvek bude onaj otvoren prozor koji nam omogućava jedan pogled ka normalnosti i ka pristojnosti.
Mislim da predmet naše rasprave ne treba da bude TV taksa ili finansiranje iz budžeta, već uvek treba da raspravljamo o kvalitetu programa koji emituje javni servis, a težnja javnog servisa da u svojim programima održi kvalitet često je ugrožen zakonima tržišta, jer su očigledno komercijalni mediji postali jeftini i lako dostupni.
Mi moramo da podržimo i RTS i RTV da se prilagođava vremenu u kom živimo, ali da zauzvrat dobijamo programe koji odgovaraju određenim standardima. Tu mislim na one programe koji su namenjeni deci i najmlađoj populaciji. Komercijalne televizije nemaju obavezu da prave takvu vrstu programa. Sa druge strane, javni servis ima obavezu i mora da zaštiti prava dece, da vodi računa o njihovom psiho-fizičkom razvoju, da deo programa posveti bolesnima, da ne diskriminiše ni jednu grupu u našem društvu.
Javni servis ima obavezu da omogući rasprave o svim pitanjima i da na taj način bude uporišna tačka jedne demokratske komunikacije u našem društvu.
Posebno treba obratiti pažnju na program namenjen mladima koji zauzimaju posebno mesto u našoj kulturi i našem društvu. To je jedna osetljiva populacija i treba uvek pažljivo birati poruke koje šaljemo prema mladim ljudima. Poruke koje mediji šalju mladim ljudima i te kako utiču na to da oni obliku svoj pogled na svet.
Nažalost, u Javnom servisu najčešće se govori u političkom kontekstu. Često u Skupštini svi smo negde skloni sa našeg stanovišta kao predstavnika određenih političkih partija da procenjujemo rad Javnog servisa isključivo na osnovu neke naše zastupljenosti u programima Javnog servisa.
Mi iz Socijaldemokratske partije Srbije uvek ističemo i zalažemo se da izveštavanje o političkim aktivnostima na Javnom servisu, ali i na drugim televizijama treba da bude pravično, uravnoteženo i nepristrasno. Ne treba da bude fokus samo na tome.
Javni servis se ne svodi samo na političko izveštavanje, već on ostvaruje i druge važnije uloge, kao što su edukacija, kvalitetan kulturni program, obrazovni program, promovisanje sporta, zdravog života i svih onih vrednosti koje odlikuju jedno pristojno društvo.
Danas je na dnevnom redu i finansijski plan REM-a i logično je da raspravljamo o tome u Skupštini, jer Skupština je i kontrolor i REM odgovara za svoj rad Narodnoj skupštini. Ono što želim da poručim odavde jeste da mora da se očuva nezavisnost REM-a i da ne treba da bude pritisaka ni sa jedne strane na rad ovakve jedne institucije i njena osnovna odlika treba da bude nezavisnost u radu, a ona sigurno neće biti ako konstantno trpi pritisak, bilo da su u pitanju stranke iz vlasti ili stranke opozicije.
Pred nama su i predložene izmene Zakona o državnim službenicima i podržavam predlog da se odloži obaveza sprovođenja javnog konkursa za prijem na određeno vreme. Svakako to doprinosi efikasnijem radu državne službe. Podržavam i ideju da se u narednom periodu formira informacioni sistem za upravljanje ljudskim resursima u okviru odgovarajuće službe, jer se na taj način formira jedna jedinstvena baza podataka koja se odnosi na zasnivanje radnog odnosa na određeno vreme. U mnogome će olakšati rad službe za ljudske resurse u okviru nadležnih službi.
Naravno, u obrazloženju ministar Martinović je to dobro i obrazložio i rekao je da bi ako bi smo odmah primenili, a ne odložili ove rokove, kao što predlažu izmene zakona, da bi došlo do blokade u radu sudova. To je opravdan razlog, jer čitava procedura koja se tiče konkursa je često kompleksna i složena, zahteva određeno vreme. Mislim da smo na vreme reagovali da otklonimo opasnost da ne dođe do zastoja u radu sudova.
Ali, sa druge strane želim da apelujem sa ovog mesta da ne treba neodgovorno da se odnosimo prema ovoj temi. Neodgovorno je govoriti da je pravosuđe korumpirano, neodgovorno je govoriti da su sudije korumpirane. Moramo da uvažavamo naše sudije, moramo da uvažavamo naše pravosuđe, a ne paušalno da iznosimo optužbe bez ikakvog dokaza, kao što je i neodgovorno da se stvara stereotip, da svi koji rade u državnoj upravi, da su partijski ljudi, da oni tamo ne rade ništa. To nije tačno.
Ljudi rade konkretan posao, imaju konkretna zaduženja, pošteno zarađuju svoju platu, tako da ne treba da rasprava ide u jednom takvom smeru. Ipak su to ljudi koji imaju svoje ime i prezime, ljudi koji imaju svoje porodice i ne treba niko da ih žigoše na taj način.
Još jednom želim da pohvalim rad Ministarstva za državnu upravu i lokalnu samoupravu. Taj rad je modernizovan prethodnih godina. Procedure su pojednostavljene i zaista mislim da je sada javna uprava jedna kvalitetna služba, zapravo ceo sektor je kvalitetan i uvek se nalazi na usluzi i građanima i privredi, Hvala.
Hvala predsedniče.
Poštovana premijerko, poštovana guvernerko, poštovani ministri, predstavnici ministarstva, koleginice i kolege, ministar je naglasio koje su to tri ključne tačke ovog budžeta, ali moram da istaknem da su sigurno složene međunarodne okolnosti i velika ekonomska kriza na neki način i definisale neke od prioriteta kojima ćemo se baviti i koje podrazumeva ovaj budžet.
Mi ćemo o uspehu ovakvog budžeta raspravljati sigurno sledeće godine u ovo vreme i videćemo njegove rezultate, ali sam ubeđenja da ćemo na ovaj način ostati na istom kursu na kom smo bili i prethodnih godina. Zato je važno da iz ovakve jedne situacije izađemo što manje oštećeni ili neoštećeni, iz jedne bure koja je zahvatila čitav svet. Budžet je najbolji pokazatelj naših namera, naših ideja kojim putem treba da idemo i kuda želimo da se krećemo.
Smatram da je Ministarstvo finansija prilikom sastavljanja Predloga budžeta imalo jedan odgovoran pristup i da ovakav plan će imati pozitivne efekte na privredna kretanja, jer uspeh jedne privrede upravo i zavisi na kombinovanju instrumenata i sredstava javnih finansija i fiskalne politike. Koliko budemo uspešni u tome, toliko će nam biti uspešna i privreda.
Jedan od najvažnijih ciljeva svake ekonomije, pa i ove, svake vlade zapravo, jeste stabilan i stalan ekonomski rast, a mi smo u godinama koje su iza nas pokazali da smo na dobrom putu. Rezultat takvog rada treba da bude povećanje životnog standarda građana. U ovoj situaciji rekao bih da nam je prioritet pre svega da odbranimo postojeći životni standard građana i da ga unapredimo maksimalno, koliko je to moguće.
Smatram da je ovakva odgovornost, odgovoran pristup projekciji budžeta pokazan i kada se govori o javnom dugu. Neko će reći da je javni dug veliki. Smatram da je on uvek pod kontrolom kada se nalazi na nivou ispod 60% BDP-a. Trenutno je na 54%. Projekcija budžeta planira da bude na 56,1%. Važno je da u ovakvim vremenima možemo da budemo sigurni da ćemo imati stabilne finansije.
Što se tiče deficita od 3,3%, želim da istaknem i da razdvojim dva dela na koje se odnosi na deficit. Jedan je onaj realni deo, a drugi deo se odnosi na rezerve koje su planirane, odnosno sredstva za rezerve da država može da reaguje u situaciji ako dođe do nekih poremećaja dodatnih na svetskom tržištu. Pre svega se to odnosi na polje energenata. Čak je i Fiskalni savet pohvalio ovakav jedan potez i smatram da je ovakva jedna vrsta opreznosti opravdana, a predviđanja su da deficit može biti i manji, jer je moguće ostvariti uštede u onom delu koji se ne odnosi na energetiku.
Sigurno da nije popularno u današnjem vremenu komentarisati ili govoriti o direktnom mešanju države u privredna kretanja, ali je činjenica da je to sada u ovim vremenima za pohvalu, jer ovakav predlog budžeta ostavlja prostora da država interveniše na potencijalne ekonomske šokove koji mogu da uslede. Moramo biti spremni za takav oblik intervencije, koji ima uvek za cilj da umanji efekte krize i koji ima cilj da se svi planovi, sve velike investicije iz budžeta realizuju nesmetano.
Kroz ovaj budžet država preuzima teret na sebe. Ja ću izdvojiti samo dva važna segmenta na koji način država preuzima teret. Jedan je u odnosu prema privredi. Bude nekada kritika da privrednici nisu zaštićeni. Smatram da je država pokazala u ovim vremenima odgovornost kroz poreske olakšice koje daje privredi.
Predviđeno je povećanje minimalne zarade koja će ubuduće biti iznad 40.000 dinara. Smatram da je ovakav potez moguć zahvaljujući upravo ovakvim merama, jer država nastavlja da vodi jednu odgovornu politiku i preuzima teret na sebe tako što relaksira poslodavce i nastavlja se taj kontinuitet poreske olakšice koja rasterećuje privrednike. Dokaz tome je što će neoporezivi deo od 1. januara biti povećan sa 19.300 na 21.700 dinara.
Ovakve mere uvek imaju, odnosno usmerene su da budu podstrek za poslodavce da povećaju plate zaposlenima, ali uvek moram da apelujem i na poslodavce da ubuduće i oni moraju da preuzmu teret na sebe i da oni preuzmu deo odgovornosti. U svemu tome Socioekonomski savet mora da opravda svoju ulogu kada govorimo o tom trouglu između zaposlenih, poslodavca i države.
Moraju se pronaći najoptimalnija rešenja, rešenja koja će dovesti do toga da poslodavci mogu da razvijaju svoj biznis, da ne dođe do pada privrednih aktivnosti, da budu veće plate zaposlenima, ali sa druge strane i da ne dođe do otpuštanja radnika. Mislim da mi sada u tome uspevamo.
Na ovaj način pokazujemo još jednu vrstu odgovornosti, jer pokazujemo da nam je stalo da imamo jedno atraktivno tržište za investitore i atraktivno tržište za poslovanje. U prilog ide i činjenica da su u toku ove godine direktne strane investicije na nivou od četiri milijarde evra. Ako se vratimo unazad, videćemo da u dve godine u kojima je pandemija korone izazvala krizu, a zatim je usledila ukrajinska kriza, da je u godinama iza nas Srbija, odnosno naša ekonomija pokazala veliku otpornost, čak veću od mnogo jačih i mnogo većih privreda u svetu.
Podržavamo i povećanje plata u javnom sektoru za 12,5% i važno je da takvo povećanje bude usklađeno sa privrednim rastom. Dakle, realno ovo povećanje plata ne ide preko privrednog rasta i ni na koji način neće ugroziti dalje privredne tokove. Za nas iz Socijaldemokratske partije Srbije značajno je što će penzije biti povećane. Smatramo da smo jednom odgovornom ekonomskom politikom godinama unazad mogli da priuštimo to sebi da ove godine dva puta se usklađuju penzije i stabilne javne finansije i odgovorna politika moraju da budu prioritet i dalje.
Podsetiću da je udeo penzija u budžetu negde iznad 9%, mislim da je 9,2%, što je ispod onih 11% kolika je neka predviđena gornja granica. To je postignuto zahvaljujući tome što je formiran jedan stabilan penzioni fond, zahvaljujući tome što se povećava broj zaposlenih koji uplaćuju doprinose i na taj način se puni budžet penzionog fonda.
Pozdravljamo i odluku da švajcarska formula koja se tiče obračunavanja penzija bude unapređena, iz razloga što je takva jedna odluka realna, što je objektivna, što isključuje političku odluku i na ovaj način dodatno ćemo zaštiti penzionere od povećanih inflatornih pritisaka.
Mere koje su vidljive kroz budžet i kroz zakone koji prate ovaj budžet odnose se i vidljivo je da država želi da suzbije jednu sivu zonu u kojoj se nalazi određen broj zaposlenih ljudi. Veoma je važno da u narednom periodu prevedemo taj broj zaposlenih iz sive zone u legalne tokove. Pre svega što ćemo na taj način učiniti ljudima da budu prijavljeni, da budu uplaćeni doprinosi, da ostvare svoja prava koja im garantuje zakon, jer ta prava jedino mogu ostvariti u punom kapacitetu kada su prijavljeni i kada su vidljivi u evidenciji zaposlenih.
Drugi način na koji država preuzima teret na sebe u ovakvim vremenima jeste onaj koji se odnosi na energente. Konkretno da cena energenata bude pristupačna i za građane i za privredu. To je taj drugi segment koji sam najavio malopre, pored onog tereta koji preuzima država na sebe u smislu poreskih olakšica za privrednike.
Smatramo da je osnovna uloga države u ovakvim vremenima upravo ta da kroz preuzimanje tereta sačuva životni standard i sačuva privredu. Očigledno je da su cene energenata na svetskom nivou otišle u nebo. Energente moramo da uvezemo i za to moramo da platimo određenu cenu. Samo se postavlja pitanje u ovom slučaju da li će tu uvećanu cenu platiti krajnji korisnici ili će država kroz budžetske rashode na neki način rasteretiti te korisnike?
Za nas iz Socijaldemokratske partije Srbije je ovo pitanje suvišno. Smatramo da uvek moramo da se pridržavamo principa solidarnosti, a mislimo da je ovakav predlog budžeta uzeo u obzir ovaj princip, jer na taj način uvođenjem ovog principa solidarnosti mi pokazujemo kao društvo koliko smo sazreli u smislu humanog društva.
Podsetiću, odnosno citiraću Franca Kafku koji kaže – solidarnost najbolje izražava poštovanje ljudskog dostojanstva i upravo zbog toga smatram, da smo na najbolji mogući način reagovali i da na ovaj način želimo da pokažemo da koliko god bila krizna vremena na globalnom nivou, da imamo nameru da omogućimo svakom građaninu pravo na dostojanstven život.
Naravno, najteži i najvažniji zadatak jeste da se obezbede, pre svega energenti, nijednog trenutka ne sme da bude ugrožena isporuka energenata do krajnjih korisnika. Možda iz ove perspektive je neizvesno koliko će trajati ukrajinska kriza, neizvesno je kako će se kretati cena energenata, neizvesno je i kakvi će biti dalji tokovi na geopolitičkom planu. Jedino je izvesno da mi moramo da budemo spremni da imamo mehanizme u svojim rukama koji će ublažiti da se takva kriza prelije i na nas. Smatram da nam projekcija jednog ovakvog budžeta to i omogućava.
Osvrnuću se i na onaj deo budžeta koji se odnosi na prosvetu. Taj deo je, deo novca je uvećan u odnosu na prošlu godinu. To je veoma važno zato što svaka ozbiljna država sve više novca ulaže u obrazovanje, sve više novca ulaže u nauku jer je to jedna najsigurnija i najisplativija investicija koja se vraća u budućnost. Obrazovanje nije više privilegija samo obrazovati. Ono je u svetu postalo javna potreba.
Premijerka je govorila i za pohvalu je što budžet predviđa sredstva za osnivanje naučno-tehnoloških parkova koji su veoma važni. Želim da istaknem još nešto, da budžet podrazumeva i realizaciju projekata koji se odnose na izgradnju obrazovno-naučnih centara. Najviše je to značajno što će se ti naučno-obrazovni centri nalaziti u nekoliko gradova Srbije, u Beloj Crkvi, Kniću, Valjevu, Vranju i na Goliji. To samo govori o posvećenosti Vlade da u narednom periodu smo usmereni na to da se svi krajevi Srbije ravnomerno razvijaju.
Budžetom su planirana i sredstva za podršku primeni informaciono-komunikacionih tehnologija u predškolskim ustanovama. To je još jedno sredstvo da se unapredi proces modernizacije i infrastrukture u školama. Koliko je važno da se ulaže u obrazovanje finansijski, toliko je važno da obezbedimo da obrazovanje bude dostupno svima pod jednakim uslovima. Da najbolji budu nagrađeni, da znanje koje stiču primene ovde, da se u Srbiji usavršavaju, jer su očigledno mladi, obrazovani ljudi pokretači svakog društva, pa tako i našeg.
Podsetiću da je premijerka Brnabić u ekspozeu navela da je neophodno kontinuirano i sistemsko ulaganje u mlade i stvaranje uslova za njihov kvalitetan život u Srbiji. To je jedan od prioriteta ove Vlade. To potkrepljuje i podatak da kada govorimo o sredstvima koja se iz budžeta opredeljuju za omladinsku politiku, da su ona u odnosu na prošlu godinu uvećana za trećinu i iznose 603 miliona dinara. Za pohvalu je što će oko 220 miliona dinara biti predviđeno za razvoj i izgradnju omladinskih centara. To opet ponavljam u različitim gradovima u Srbiji, u ovom slučaju u Nišu, Subotici, Somboru, Mionici i Novom Pazaru i biće novac opredeljen i za projekte za one gradove i opštine koje imaju kancelarije za mlade, što samo podstiče njihovu inovativnost.
Projekcijom budžeta očekuje se da će u 2023. godini uslužni sektor imati ulogu dominantnog nosioca privrednog rasta. Za turizam je iz budžeta opredeljeno 2,5 milijarde dinara i na taj način se daje dalja podrška oporavku i razvoju turističkog sektora u Srbiji.
Podsetiću da će ovaj budžet opredeliti sredstva za turističku infrastrukturu koja su daleko viša nego što je to bio slučaj prethodnih godina i iznose 822 miliona dinara, što je 20% više opredeljeno sredstava u odnosu na prethodnu godinu za izgradnju turističke infrastrukture. Kroz izgradnju turističke infrastrukture, kroz izgradnju putne infrastrukture ne samo što ulažemo u naše destinacije, u naše banje, planine, na taj način i država šalje jedan impuls i privrednicima da i oni nastave da ulažu u ovaj sektor.
Pohvaliću i nameru da se sledeće godine kroz budžet opredeli 500 miliona dinara za vaučere za subvencionisani odmor u Srbiji, budući da se ovakva politika prethodnih godina pokazala kao opravdana. Prošle godine podeljeno, zapravo ove godine, 2022. godine 350.000 vaučera, što je rezultiralo da zabeležimo jedan milion više noćenja u Srbiji kada uporedimo sa 2019. godinom, koja je relevantan parametar, jer je to godina pre izbijanja korone.
Nadam se da će i buduće turizam kao grana pokazati svoju elastičnost, da ćemo mi ovakvim merama doprineti da Srbija postane jedno atraktivno turističko tržište, da postane autentična destinacija koja je prepoznatljiva i dobro pozicionirana na mapi Evrope, ali i na mapi sveta.
Možda su druge teme popularnije, ali uvek želim u svojim izlaganjima da se osvrnem i da govorim o ekološkim pitanjima, tako ću i sada. Pozdravljam odluku da za ekologiju bude opredeljeno deset posto više sredstava nego za prošlu, odnosno za ovu 2022. godinu. Jedan projekat želim naročito da istaknem iako se on sprovodi preko onog dela koji se odnosi na infrastrukturu i odnosi se na izgradnju komunalne infrastrukture, infrastrukture za odlaganje komunalnog čvrstog otpada, a to je projekat Čista Srbija, čak 85% komunalnog otpada danas završava na nekoj od deponija u Srbiji. Na nama je da razvijemo jedan sistem primarne selekcije i da unapredimo proces reciklaže.
Zašto ističem projekat Čista Srbija? Zato što ovaj projekat obuhvata 70 gradova i opština širom Srbije. Možda je to nekome malo, u odnosu na sve može da bude malo, ali razlika između nula i 70 je velika. Nemamo čarobni štapić da odjednom rešimo sve probleme, ali je veoma važno za sistemski pristupimo ovom problemu i da u godinama koje slede rešavamo ovakvu vrstu ekoloških pitanja.
Socijaldemokratska partija Srbije će podržati ovaj budžet, to se podrazumeva, jer on pre svega je koncipiran tako da nam obezbeđuje dalji ekonomski rast, ali i podrazumeva jednu zaštitničku ulogu države prema onim najranjivijim kategorijama našeg stanovništva. Koliko god da je društvo bogato, pa i najbogatije države sveta uvek postoji jedna kategorija ljudi kojima je potrebna pomoć, a onoliko koliko smo mi humani, koliko smo kao država spremni da pomognemo tim ljudima, zapravo pokazujemo jednu odgovornu politiku i to je ogledalo našeg društva. Hvala vam.
Hvala potpredsedniče.
Poštovana predsednice Vlade, poštovani ministri, koleginice i kolege, malopre je predsednica Vlade govorila o tome sa kojim se problemima suočavamo kada govorimo o obrazovanju u vremenu pandemije i govorila je školskom raspustu, svakako centralna tema ovih dana i opravdano zbog zdravstvene situacije u zemlji.
Međutim, moram da izrazim jednu zabrinutost od strane roditelja koja dolazi, a tiče se teme iz obrazovanja, odnosno upisa đaka koji su u završim razredima osmog razreda osnovne škole i četvrtog razreda srednje škole na fakultet, odnosno u srednju školu.
Naime, svedoci smo da su od izbijanja pandemije đaci krenuli na neki vanredan režim pohađanje nastave. Ja ću podsetiti kako je to sve teklo. Dakle, od marta 2020. godine đaci su pohađali nastavu do kraja školske godine onljan, a zatim su tokom cele prošle godine 2020/2021. godine išli kombinovano. Dakle, jedan dan su išli u školu, a drugi dan onlajn, ili 15 dana su provodili u školi, 15 dana onlajn. Znate kako je to u glavama đaka, oni tu budu malo neozbiljni i onaj dan kada ne idu u školu ne shvate to za ozbiljno.
Ove godine idu po jednom režimo koji mislim da je sasvim prikladan za ove prilike, ali i dalje nije to u onim vanrednim okolnostima na koje smo navikli. Tako da, postavlja se pitanje koliko su đaci usvojili iz onog plana i programa koji je bio prvobitno namenjen njima? Dakle, to je već dve i po godine, jedan ozbiljan period. Sa te strane čujem od roditelja da su zabrinuti kako će đaci upisati srednje škole i fakultete, a da pri tom to bude na jedan pravedan način. Pre svega, zbog nivoa znanja koji je usvojen na ovaj način, a drugo i zbog kriterijuma.
Podsetiću, mislim da su mere koje je Vlada tada uvela bile odlične i Ministarstvo prosvete zaista na dobar način, u takvoj jednoj teškoj situaciji, sprovelo program onlajn nastave, ali je činjenica i da taj nivo znanja nije onaj kao što je planiran. Sami nastavnici su imali problema u toku onlajn nastave prilikom ocenjivanja đaka. Nije to moglo da bude onako adekvatno ocenjivanje kao što bi inače bilo.
Dakle, da li se sada razmišlja o drugačijem modelu koji bi bio modifikovan u skladu sa planom i nastavnim programom u prethodne dve i po godine? Mislim da je vreme da razmišljamo već sada u novembru, decembru o tome da se modifikuje način upisa u srednje škole i na fakultete. Hvala.
Hvala.
Drugo pitanje upućeno predsednici Vlade.
Podsetiću vas, vi ste u junu mesecu ove godine bili u Kraljevu, u mom gradu, na jednom zaista lepom događaju, kada ste podelili ključeve od stanova koji su izgrađeni za pripadnike snaga bezbednosti. Sećam se, bili ste tu i kada je položen kamen temeljac, dve godine pre toga. Zaista, mogli ste da se uverite koliko je promenjena slika grada, naravno na bolje, u pozitivnom smislu, kako je taj deo grada izgrađen zahvaljujući ovom projektu.
Mislim da je to jedan odličan projekat. Videlo se da je i grad uspešno odradio svoj deo posla, da je Republika odradila svoj deo posla onako kako treba. U toj jednoj kombinaciji dobili smo deo završenog projekta i 200 stanova je već gotovo, dobili su prve stanare. Očekuje se još 700 stanova da bude gotovo u narednom periodu. Ali, to nije jedini grad gde se gradi ovakva vrsta stanova.
Mi smo najpre doneli zakon koji se tiče, još kada je sada potpredsednica Vlade bila i ministar građevine, Zorana Mihajlović, ovih stanova za pripadnike snaga bezbednosti. Kasnije smo imali izmenu i dopunu zakona, tako da za te stanove mogu da konkurišu i članovi porodica palih boraca i ratnih vojnih invalida.
Moje pitanje se odnosi na to da li imamo u planu u budućnosti da proširimo kategoriju onih koji će moći da konkurišu za ove stanove, pre svega na medicinske radnike, na lekare, medicinske sestre i na prosvetne radnike? Mislim da su lekari zaista u ovoj situaciju kada su se suočili sa velikim problemima tokom pandemije i te kako zaslužili da im se pruži jedna ovakva šansa, i oni i prosvetni radnici, da mogu na ovaj jedan dobar, izuzetno povoljan način, sa finansijske strane gledano, da reše svoje stambeno pitanje.
U razgovoru sa predstavnicima lokalne samouprave sam i saznao da kada se izgrade stanovi koji su predviđeni da će biti još prostora i da će biti mesta preostalih da mogu i druge kategorije da apliciraju za ovakvu vrstu stanova. Naravno, treba možda razmišljati o tome da ovakvo jedno rešenje primenimo u budućnosti, kada smo već ušli u ovakav projekat, i za mlade bračne parove i za naučnike.
Dakle, moje pitanje je da li možemo da očekujemo u budućnosti da se proširi projekat i na druge službe koje rade u javnom sektoru? Hvala.
Hvala, potpredsedniče.
Poštovani ministri, koleginice i kolege, danas je u Skupštini Srbije održan Parlamentarni odbor za stabilizaciju i pridruživanje, tačnije sastanak Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje i razgovaralo se sa kolegama iz Brisela o daljoj saradnji, odnosno o putu Srbije ka EU. Zato se moje sledeće pitanje odnosi i upućujem ga ministru za evropske integracije Jadranki Joksimović.
Biću konkretan. Naravno da nas sve raduje pozitivan signal iz Brisela da otvorimo klastere tri i četiri i još je možda bolja stvar koju smo čuli da je Srbija ispunila standarde za otvaranje ovih klastera, dakle ništa nam nije poklonjeno. Lepo je čuti kada iz Brisela stižu poruke da posvećeno radimo na pridruživanju EU, ali što se tiče konkretno, klastera 3 i 4. Mi smo, naravno, prihvatili novu metodologiju.
Interesuje me kakve su naše polazne osnove sada, s obzirom da ste i malopre sami rekli da smo mi već otvorili neka poglavlja iz ovih oblasti i šta sve treba da ispunimo dalje da bismo uspešno zatvorili ove klastere, s obzirom da je totalno drugačija metodologija u odnosu na početak kako smo krenuli u pristupne pregovore sa EU? Naravno, ove oblasti se odnose i na zaštitu životne sredine, pa bih voleo da čujem i mišljenje ministarke Irene Vujović na Zelenu agendu, energetiku itd.
Skupština Srbije je u prethodnim mesecima raspravljala i usvojili smo veoma bitne zakone koji se odnose na klimatske promene i Zakon o obnovljivim izvorima energije i energetskoj efikasnosti. Iz trećeg klastera takođe je otvoreno nekoliko poglavlja koji se tiču ekonomske i monetarne politike, preduzetničke i industrijske politike, nauke, istraživanja, obrazovanja, kulture i Carinske unije.
Još jedno pitanje – koliko će nam sama ta činjenica da smo otvorili ta neka poglavlja koja obuhvataju ovi klasteri dalje olakšati posao da uspešno završimo proces, kada govorim konkretno o ovim temama? Hvala.
Poštovani predsedavajući, koleginice i kolege, 27. februara na delu Ibarske magistrale kod Kraljeva dogodila se na istom mestu još jedna u nizu saobraćajnih nezgoda i tom prilikom jedna osoba je izgubila život, a dve osobe su povređene.
Ne želim da prosuđujem o uzrocima ove saobraćajne nezgode, niti onih koje su se dogodile pre nje, ali želim da ukažem da je na ovom delu magistrale prošle godine urađen kružni tok, a da na ovom mestu još uvek nije urađena javna rasveta.
Ovom prilikom upućujem pitanje JP „Putevi Srbije“ – kada će biti završeno javno osvetljenje na ovom mestu, na kružnoj raskrsnici kod fabrike „Leoni“ u Kraljevu? I, upućujem apel da se taj posao obavi što pre.
Nisam prvi koji je ukazao na ovaj problem. Podsetiću da je u ime lokalne samouprave gradonačelnik Kraljeva 4. decembra prošle godine uputio dopis JP „Putevi Srbije“ da se što pre završi javno osvetljenje na ovom mestu.
U tom dopisu je navedeno da je zbog nepostojanja rasvete ova kružna raskrsnica nebezbedna i da su česte saobraćajne nezgode na ovom mestu u kojima učestvuju najčešće vozači i pešaci koji ne poznaju dovoljno ovaj deo puta. Zbog toga je važno da se što pre na ovom mestu uradi javno osvetljenje, s obzirom na veliku frekvenciju saobraćaja i to će sigurno unaprediti bezbednost svih učesnika u saobraćaju. Hvala.
(Kraljevo, 10.08.2022.)
Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
---|---|---|---|---|---|---|
Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 142265.00 | RSD | 03.08.2020 - 01.08.2022. |
Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 142265.00 | RSD | 01.08.2022 - |