| 21.10.2020. | Odluka o izboru predsednika Narodne skupštine |
usvojen
|
Zahvaljujem.
Uvaženi predstavnici Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca, koleginice i kolege narodni poslanici.
Ovo je poslednji put da narodni poslanici biraju sudije u parlamentu. Na osnovu Zakona o referendumu, a u skladu sa članom 203. Ustava Republike Srbije održan je referendum na kojem su se građani izjasnili pozitivno o promena Ustava u delu koji se odnosi na pravosuđe.
Međutim, ono što je referendum takođe pokazao jeste da građani nisu baš bili svesni o tome koliko su ove promene značajne i da li su neophodne. Upravo je to odgovornost onih aktera političkog života koji su iskoristili referendum za nekakav vid političke borbe protiv vlasti, uz veliku dozu ostrašćenosti i politikanstva. Naročito smatram neodgovornim one koji su pozivali na bojkot referenduma, jer upravo je referendum najvažniji instrument neposredne demokratije.
Narod treba da bude najvažniji činilac društvenopolitičkog života koji će svojim odlukama uticati na njegovo oblikovanje. Naravno, da referendum nije čarobni štapić koji će samo jednim dodirom da reši sve nagomilane probleme, ali je svakako značajan korak na putu približavanja EU i evropskim vrednostima.
Građani nisu dužni da budu upoznati sa načinom funkcionisanja pravosudnog sistema, ali je važno da se osećaju bezbedno, zaštićeno i jednako pred zakonom. Sudija ne sme da bude političi protivnik, niti njihov izbor treba da bude političkog opredeljenje. Od vladavini prava zavisi kako funkcioniše naša zajednica. Ona je bitna i u našim međusobnim odnosima, jer jedni prema drugima imamo obaveze. Upravo uloga sudije je da štiti svakoga od samovolje pojedinca, kada god krši prava.
Svi građani Republike Srbije moraju da se osećaju bezbedno i zaštićeno bez obzira na versku, seksualnu, političku opredeljenost. Time se šalje poruka da nema povlašćenih i da je zakon jednak za sve. Ovo su prioriteti koji nisu smeli da budu upitni ni pre referenduma, a svakako ni posle, niti pitanje načina izbora sudija treba dovoditi u vezu sa suštinom pravne države demokratskih načela.
Kao što sam već rekla na samom početku. Ovo je poslednji put da Narodna skupština imenuje sudije i tužioce, pa bih još jednom podsetila na prvi član važećeg Zakona o sudijama. U njemu stoji da je sudija nezavisan u donošenju odluka u postupanju, da sudija sudi i presuđuje na osnovu Ustava i zakona i da je dužan da u svakoj prilici održi poverenje u svoju nezavisnost i nepristrasnost. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajuća.
Uvaženi ministre sa saradnicom, koleginice i kolege narodni poslanici, dobro obrazovanje je sigurno važan uslov za napredak i razvoj čitavog društva. Pored porodice i porodičnih vrednosti, dostupno obrazovanje je značajan faktor u oblikovanju ličnosti i formiranju svakog pojedinca. Obrazovanje je uslov, zapravo, za dobru budućnost.
Savremene tendencije razvoja velikih zemalja baziraju se upravo na obrazovanju i stvaranju ljudskih resursa primenom novih tehnologija. Zapravo, razvijena društva teže stvaranju društva znanja.
Socijaldemokratska partija Srbije izradila je platformu pod nazivom „Država obrazovanja“. U njoj su istaknuti najvažniji ciljevi u obrazovanju, kao što su: dostupnost kvaliteta obrazovanja bez obzira na društveni položaj, sposobnosti, uzrast, celoživotno obrazovanje, osigurano praćenje i vrednovanje obrazovnog procesa na svim nivoima, uvođenje savremenih standarda u oblast upravljanja obrazovanja.
Važan je princip dostupnosti koji se odnosi na obrazovanje manjinskih grupa, dece i omladine sa posebnim razvojnim potrebama kako bi se obrazovanjem omogućilo da postanu punopravni članovi zajednice.
Važno je investirati u talentovane učenike, studente kako bi se konkretnim aktivnostima prepoznali daroviti, oni se osetili zaštićenim, uvaženim, a ulaganjem u njihov napredak i znanje sprečio odliv mladih iz zemlje. Razvoj vrhunskog obrazovanja treba da bude kompetentan u odnosu na savremeni razvoj nauke i tehnologije.
Što se tiče visokog obrazovanja i dobijanja akreditacija, mora se voditi računa o sistemu kontrole kvaliteta i raditi na stalnim proverama u kojoj se meri obrazovna institucija pridržava propisanih standarda i kakva je realizacija edukativnih programa.
Što se tiče predloženih kandidata za Nacionalni savet za visoko obrazovanje, na listi se našao i prof. dr Nebojša Zdravković sa Fakulteta medicinskih nauka Univerziteta u Kragujevcu. Mislim da je jako značajno, ne samo za grad Kragujevac, već za čitavu državu, da sa ponosom istaknem da je upravo Fakultet medicinskih nauka u Kragujevcu zbog izuzetnih rezultata iz oblasti kliničke medicine u regionu najbolji, a na Šangajskoj listi se našao treću godinu za redom između 201. i 300. mesta.
Inače, Šangajska lista ili akademsko rangiranje univerziteta u svetu je neformalan, ali prestižan sistem rangiranja i samo 2% svetskih univerziteta ima priliku da se nađe na ovoj listi.
Veoma važno pitanje kojim treba da se bavimo jeste i koliko je obrazovanje trpelo u vreme pandemije. Razvoj digitalne tehnologije i širenje komunikacione infrastrukture u svim područjima itekako je pokazalo koliko je važan segment obrazovanja u vreme onlajn nastave.
Takav vid modernizacije nastave omogućava da se ne prekida obrazovni proces. Međutim, ono što zabrinjava jeste nedavno objavljen izveštaj Društva psihologa Srbije. Naime, brojna psihološka istraživanja sprovedena u poslednje vreme pokazala su da se mladi suočavaju sa anksioznošću usled neizvesnosti pandemijske krize, izolacije, uticaja različitih dezinformacija koje stižu uglavnom sa interneta, dodatnog širenja uznemirenosti, netolerancije, agresije, straha.
Od nacionalnog značaja je da se država, a pre svega Ministarstvo prosvete, pozabavi ovim evidentno dominantnim problemom kroz odgovorno pristupanje pravljenju strategije pomoći mladima, raznim edukacijama, tribinama, promovisanjem ljudskih vrednosti, kao i davanjem stručne podrške svima onima koji rade u obrazovnim institucijama.
Prema anketama, mladima najviše smeta nedostatak žive nastave, socijalna distanca. To ih plaši, čini anksioznim i depresivnim. Treba se time ozbiljno pozabaviti, jer od to kakva će nam biti budućnost zavisi pre svega od toga čime hranimo um naše dece. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsedavajuća, uvažena ministarka sa saradnikom, koleginice i kolege narodni poslanici.
Danas na dnevnom redu sednice imamo Predlog odluke o izboru na funkciju javnih tužilaca. Na osnovu važećeg Zakona o javnom tužilaštvu, a pre svega važećeg Ustava Republike Srbije, javne tužioce bira Narodna skupština na predlog Vlade, na period od šest godina.
Iako smo u materijalu za današnju sednicu blagovremeno dobili biografije svakog kandidata, ja se neću baviti razlozima za i protiv njihove kandidature, smatrajući da je najmerodavniji organ da o tome rasprava Državno veće tužilaca.
Upravo članom 82. Zakona o javnom tužilaštvu jasno je utvrđeno da Državno veće tužilaca sastavlja rang listu kandidata na osnovu njihove stručnosti, osposobljenosti i dostojnosti za obavljanje javne funkcije. Stručnost podrazumeva posedovanje teorijskog i praktičnog znanja neophodnog za obavljanje javno-tužilačkog poziva.
Osposobljenost podrazumeva veštine koje omogućavaju primenu pravničkih znanja u rešavanju problema, dok se dostojnost odnosi na moralne osobine, kao što su poštenje, pravičnost, istrajnost, čuvanje ugleda institucije, svest o društvenoj odgovornosti, održavanje samostalnosti i nepristrasnosti.
Prilikom izbora i predlaganja kandidata za javno-tužilačku funkciju zabranjena je diskriminacija po bilo kom osnovu. Najvažnija uloga tužioca je upravo u rukovođenju predistražnog postupka i istrage.
U ovoj fazi važno je operativna saradnja sa MUP koja mora biti efikasna, konstruktivna, nesumnjiva, jer od toga zavisi ceo istražni postupak. Policija je obavezna da postupi po zahtevu nadležnog javnog tužioca, ako to ne učini, javni tužilac može o tome odmah obavestiti starešinu organa, a po potrebi i nadležnog ministra i Vladu.
Javni tužilac može zahtevati i pokretanje disciplinskog postupka protiv policajca, kojeg smatra odgovornim za nepostupanja. Međutim praksa je pokazala da se ovo gotovo nikada ne dešava i da ova ovlašćenja nisu dovoljna za rukovodeću ulogu tužioca u istražnom postupku.
Problem je naročito izražen kada su u pitanju predmeti, gde su mogući osumnjičeni pripadnici policije, primera radi, evo kako su ovi problemi rešeni u nekim evropskim državama.
U Španiji, recimo, ovo pitanje je rešeno osnivanjem posebnog dela policije koje odgovara tužilaštvu, u Švajcarskoj je tužilac istovremeno i direktor policije, u Belgiji su određeni delovi policije pripojeni tužilaštvu.
Jako je važno govoriti o zaštiti javnog reda i morala, o zaštiti interesa maloletnika i privatnosti učesnika u postupku, i stalno kada se govori o pravosuđu i javno tužilačkoj funkciji koristim priliku da istaknem i stav SDPS, da se mora sprečiti curenje informacija u javnosti koje su od značaja za vođenje postupka, jer se time nanosi velika šteta licima u postupku i celokupnoj javnosti, upravo iz razloga što mediji često zloupotrebljavaju ove informacije radi senzacionalizma.
Sa druge strane, dešava se loša ili nedovoljna komunikacija javnog tužilaštva sa medijima, i taj pasivan odnos dosta kvari imidž javnog tužilaštva, i smatram značajnim da javni tužioci ne beže od medija, da njihov rad, iako samostalan, treba da pruži određene odgovore i objašnjenja kada za to postoji, naravno i opravdani interes javnosti.
Najznačajnije izmene u pravosuđu, pa i samoj organizaciji javnog tužilaštva, trebalo bi da donesu novi ustavni amandmani, o kojima će se građani izjasniti na referendumu 16. januara.
Ono što ovi ustavni amandmani treba da reše jeste veća samostalnost javnih tužilaca i proširena definicija imuniteta javnih tužilaca.
Ovim amandmanima Narodna Skupština, je isključena iz izbora sudija, predsednika sudova, javnih tužilaca, a ustavne izmene predviđaju da tužioci kao i sudije, ne mogu odgovarati za mišljenje izraženo u okviru vršenja funkcija.
Javno tužilaštvo bi, amandmanima trebalo da bude kolektivni organ u kojem su svi vlasnici javno tužilačke funkcije. Prema tome, svi zamenici javnih tužilaca, nastavljaju da vrše funkciju kao javni tužioci, u svojim javnim tužilaštvima. Funkciju javnog tužilaštva, vrše vrhovni javni tužilac, javni tužilac koji rukovodi radom javnog tužilaštva i javni tužioci.
Rukovodilac tužilaštva, ima mogućnost izdavanja naredbi, preostalim tužiocima, ali isto tako protiv ovlašćenja koje on poseduje, postoje pravna sredstva čime se isključuje mogućnost zloupotreba.
Jedna od važnih izmena koje donose ovi ustavni amandmani sastoji se u tome da će se povećati broj izbornih članova Visokog saveta tužilaca, ali je isključena mogućnost da vrhovni tužilac istovremeno bude član Saveta, a samim tim i predsednik istovremeno.
Ovim će biti onemogućena koncentracija moći u rukama jednog čoveka. Visoki savet tužilaštva činiće 11 članova, 5 javnih tužilaca koje biraju javni tužioci i 4 istaknuta pravnika koje bira Narodna Skupština, Vrhovni javni tužilac i ministar pravde.
Član Visokog saveta tužilaštva kojeg je izabrala Narodna Skupština iz redova istaknutih pravnika, ne sme biti član političke stranke.
Visoki savet tužilaštva je samostalan organ koji obezbeđuje i jemči samostalnost tužilaca, predlaže Narodnoj Skupštini izbor i prestanak funkcije javnog tužioca, bira glavne i javne tužioce, imenuje vršioce funkcije javnog tužioca, odlučuje o prestanku njihove funkcije, kao i o drugim pitanjima koja se tiču položaja vrhovnog javnog tužioca i drugih tužilaca.
Ovo su samo neki od ustavnih amandmana o kojima će se građani izjasniti na referendumu, zato je jako važno da se u javnosti na jedan objektivan i stručan način govori o svim ustavnim amandmanima, kako bi građani mogli da steknu realnu sliku o tome zašto je važno da se izmene delovi Ustava koji se odnose na pravosuđe i zašto je važno da iskoriste svoje Ustavom zagarantovano pravo i suverenitet i izađu na referendum. Zahvaljujem.
Nema govora na sednicama odbora.