Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Ivica Dačić

Ivica Dačić

Socijalistička partija Srbije

Govori

Dame i gospodo, poštovani narodni poslanici, poštovani predsedniče Narodne skupštine Republike Srbije, dame i gospodo, vaše ekselencije, predstavnici Diplomatskog kora, poštovani građani Srbije, pretpostavljam da svi očekuju od mene kao mandatara za sastav nove vlade Republike Srbije da moj ekspoze bude širok i nabijen opštim mestima. Vreme u kojem živimo nameće drugačiji pristup.
Nadam se da ćemo se saglasiti u konstataciji da Srbija preživljava jedno od najtežih razdoblja u svojoj istoriji. Neću, verujem, preceniti težinu i složenost naših državnih i nacionalnih problema ako ove poslednje decenije označimo istorijskom krizom srpskog naroda.
Od istinitog i kritičkog sagledavanja naše političke, ekonomske i kulturne realnosti, posebno nezavidnog spoljnopolitičkog položaja Srbije u savremenom svetu i nerešenog kosovskog problema, zavisi zasnivanje realističke i ostvarive politike Vlade Republike Srbije, koju danas predstavljam pred Narodnom skupštinom Republike Srbije i pred celom Srbijom.
Promene društvenog poretka nisu dale očekivane rezultate. Srbija je i dalje zemlja izneverenih očekivanja i propuštenih prilika. Učinjene su krupne greške, neke i kriminalne prirode u privatizaciji društvene svojine. Upropašćeni su ogromni privredni potencijali zemlje. Stupili smo u sveopšte siromaštvo i pad životnog, ekonomskog, kulturnog i civilizacijskog standarda srpskog društva.
Nasuprot uobičajenom, samozaljubljenosti političkih lidera u njihovu istorijsku ulogu, za sudbinu i budućnost naroda Srbije suštinsko je pitanje znamo li mi kuda idemo, kakva Srbija danas jeste i kakvu želimo i koji je to srpski san koji želimo da dosanjamo i ko su nam saveznici na tom putu. Sva ova pitanja ne tiču se samo političke vlasti ili opozicije u Srbiji, tiču se celog srpskog društva. Umesto deoba, nesloge i seoba, potrebno nam je objedinjavanje svega najboljeg što Srbija ima.
Svaka nova vlada je govorila o stubovima svoje nove politike, a svi zajedno smo zaboravili na temelje Srbije. Zato će osnovni cilj i mene kao premijera i Vlade Republike Srbije biti da ojačamo temelj Srbije. Cilj će biti okupljanje i ujedinjavanje najumnijih ljudi i ideja u interesu Srbije.
Našu veru u bolju i spokojniju sutrašnjicu treba da zasnivamo na realnoj proceni naših snaga i uvažavanju objektivnih uslova u kojima treba da rešavamo teške nacionalne i državne probleme i gradimo pravnu i socijalnu državu.
Imamo sve razloge da se odreknemo demagoškog optimizma zasnovanog na politici – nemamo alternativu. U našoj društvenoj svesti treba savladati nacionalnu i socijalnu apatiju, treba povratiti poverenje naroda u Srbiju, jaku i poštovanu. Naš je život vrlo težak u Srbiji. Naša zaostalost je velika, ali mi smo narod koji ima snagu za istinski preporod.
Politički akteri u Srbiji se uglavnom bave prošlošću, uz naglasak na ideološko vrednovanje određenih događaja, procesa i ličnosti, a glavna posledica toga jesu podele.
Sa pozicije predsednika Vlade Republike Srbije želim da radim na budućnosti naše zemlje i našeg naroda. Ne želim i neću da se bavim podelama, bilo aktuelnim, bilo onima iz 90-ih godina, niti rascepima u vreme komunizma, ni podelom na partizane i četnike. Ne zanimaju me dinastičke podele, niti podele na starosedeoce i došljake, na građanske ili nacionalne struje, niti podele na osnovu nacionalne pripadnosti i verskog opredeljenja.
Želim da u toku svog mandata, zajedno sa građanima i njihovim zajednicama, organizacijama, institucijama i stručnom javnošću, izgradimo integralnu viziju budućnosti Srbije i da ka toj budućnosti snažno zakoračimo napred. Ova vlada Republike Srbije biće vlada za budućnost, a ne Vlada okrenuta prošlosti.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, program svake vlade u demokratskim društvima sledi iz izbornih programa onih političkih grupacija koje su dobili poverenje na izborima. Svesni smo težine u kojoj se nalazi Republika Srbija u opredeljenju za sprovođenje sveobuhvatnih društvenih reformi, koje su preduslov daljeg razvoja i napretka naše otadžbine, kao i potrebe postizanja širokog političkog konsenzusa. Nakon dodeljivanja mandata za sastav nove vlade od strane predsednika Republike, Tomislava Nikolića, izborne liste SNS, SPS, PUPS i JS, kao i izborne liste URS, postigle su sporazum o zajedničkim političkim ciljevima i formiranju skupštinske većine u koju su kasnije pristupile SDPS Rasima Ljajića i SDA Sulejmana Ugljanina.
U skladu sa parlamentarnom procedurom, izložiću okvir za rad buduće vlade, što jeste istovremeno i spisak zadataka, ciljeva i obaveza naše buduće vlade.
Naš najveći i najteži problem sa kojim se Srbija suočava je demografsko pitanje, zaustavljanje biološkog pada, izumiranje nacije i stvaranje uslova za porast životne snage naroda. Obnavljanje stanovništva može biti rezultat samo koordiniranih aktivnosti na stvaranju svih preduslova za podsticanje povećanja nataliteta. Od stimulisanja rađanja više dece u porodicama, preko pomoći bračnim parovima koji imaju potrebe za vantelesnom oplodnjom, veće pomoći trudnicama i porodiljama, veće društvene brige o deci, ukidanja poreza i ograničavanja trgovačkih marži za opremu za bebe.
Podatak da se u Srbiji svake godine rodi 40.000 beba manje nego što je broj umrlih treba da bude poslednje upozorenje za uvođenje vanrednih mera u ovoj oblasti. Ako se ovakav trend nastavi, za dva do tri veka najdalje Srbija će ostati prazna. Od ukupno 4.706 naselja u Srbiji, u 1.140, da ponovim, u 24,2% od ukupnog broja naselja u Srbiji, u 2010. godini nije rođeno ni jedno dete, u četvrtini naselja u Srbiji. Od 165 opština u Srbiji, bez Kosova i Metohije, samo u osam je zabeležen pozitivni prirodni priraštaj, u Grockoj, Zvezdari, Novom Sadu, Sjenici, Novom Pazaru, Tutinu, Bujanovcu i Preševu. Gubili smo veliki broj stanovništva u ratovima, a sada sami neumoljivo idemo ka samouništenju. Poslednji je čas da se ovaj trend zaustavi. Zato će Vlada Republike Srbije hitno izaći, ne sa strategijom i velikim raspravama, nego sa konkretnim merama za zaustavljanje biološkog nestanka Srbije.
Teška ekonomska i socijalna situacija takođe je jedan od naših najtežih i najvećih problema. Ekonomski oporavak i preporod su nacionalni prioritet vremena u kome živimo. Svi ostali ključni ciljevi ove vlade, kao što su evropska budućnost Srbije, rešavanje pitanja Kosova, regionalna saradnja, borba protiv kriminala i korupcije, školstvo, zdravstvo i drugi, zavisiće od toga da li smo sposobni da obezbedimo ekonomski opstanak naše zemlje. Zato danas pozivamo na zaključivanje socijalnog dogovora između Vlade, zaposlenih i poslodavaca.
Predmet ekonomskog konsenzusa treba da bude ekonomska politika, koja će biti razvojna i koja će za krajnji cilj imati podizanje životnog standarda osiromašenih građana Srbije. Mi danas u Srbiji imamo dva povezana problema. Jedan u potpunom osiromašenju društva i teškom stanju u kojem se nalaze i privreda i građani. Drugi veliki problem jeste ogromno socijalno raslojavanje na najveći broj siromašnih i 1% privilegovanih i bogatih, koji se izdvajaju od ostatka društva, koji se po svojoj aroganciji i pohlepi mogu označiti kao nova aristokratija. Takvo stanje ogromnih socijalnih razlika podriva stabilnost i države i društva. Politička vlast ne sme da služi kao instrument u rukama moćnih i bogatih, već politička vlast u Srbiji, u ovom slučaju govorim o Vladi Republike Srbije, mora biti instrument u rukama naroda za ostvarivanje pravednije raspodele društvenog bogatstva. Ovakvo stanje predstavlja i udarac na ustavni poredak Srbije, jer je Srbija po svom Ustavu definisana kao država socijalne pravde.
Svaki narod ima svoju dušu. Duša Srbije je jednakost, a jednakost nije egalitarizam, niti milosrđe, nego solidarnost. Zato ekonomska politika, koju ću kao premijer zastupati, neće pozivati na štednju i stezanje kaiša građana, čiji je životni standard u prethodnom periodu i onako doživeo drastičan pad. Ova vlada, ova skupština i svi drugi delovi državne vlasti, uključujući i finansijski sektor, moraju da dele sudbinu svog naroda, pre svega u socijalnom i ekonomskom pogledu. Ne može se pozivati na zamrzavanje ili smanjivanje plata i penzija, pri tom sebi povećavajući ionako previsoke plate i ne smanjujući nikakve privilegije koje imaju kao nosioci političke ili ekonomske vlasti.
Uloga države u ovom periodu mora da bude kako da najbezbolnije narod preživi ekonomsku krizu. Ulogu države shvatam kao potrebu da se pomogne i građanima i privredi i svim drugima kojima je pomoć potrebna. Za sve strukture društva, koje ću pozivati na razgovor i dogovor, imaću samo dva pitanja. Prvo – šta država može da vam pomogne? Drugo – šta vi možete da učinite za državu i narod?
Srbija je danas u veoma teškoj ekonomsko-socijalnoj situaciji. Prosečna neto plata je pala na oko 340 evra, u čemu nas je pretekla čak i Albanija. Stopa nezaposlenosti je već daleko prešla 20%. Danas je Srbija možda jedina zemlja u Evropi u kojoj je otprilike isti broj onih koji primaju penzije i onih koji rade. Struktura zaposlenih je vrlo nepovoljna. Svega pola miliona ljudi učestvuje u stvaranju nove vrednosti, u realnoj proizvodnji. Ostatak je u granama koje se bave preraspodelom, kao što su trgovina i finansije, i nadgradnjom, kao što su državna uprava, školstvo, itd.
Kao predsednik Vlade formiraću savet za ekonomski oporavak, koji će omogućiti i okupiti najsposobnije, najstručnije i najuspešnije što Srbija ima u oblasti privrede i finansija. Učinićemo sve što možemo da zaustavimo pad nacionalne ekonomije, da obezbedimo njen oporavak i jačanje. Najviša cena kapitala, najnestabilniji kurs, najviša stopa nezaposlenosti, najmanja prosečna plata, nedovoljni podsticaji izvoznicima, najmanje subvencije u poljoprivredi i u regionu svakodnevno umanjuju konkurentnost našeg preduzeća i kredibilitet Srbije. Zato će ova vlada biti posvećena stvaranju poslovnog ambijenta, koji će našim preduzećima obezbediti slične, ako ne i bolje uslove za rad u odnosu na zemlje iz našeg okruženja. Ne poredim Srbiju sa najrazvijenijim zemljama, govorim o zemljama iz neposrednog okruženja.
Tu, pre svega, mislim na stabilnu nacionalnu valutu, povoljniju cenu kapitala, državne subvencije, efikasniju administrativnu proceduru, podsticaj izvoznicima i subvencije poljoprivredi. Jednom rečju, fer i partnerski odnos prema privredi, a polazeći od svesti da su preduzeća u Srbiji, bez obzira da li su njihovi vlasnici domaći ili strani, izvor i za punjenje budžeta, osnov stabilnosti i finansijskog sektora u celini i nosilac životnog standarda radnika.
Od privrednika tražim tri stvari: 1) da ne otpuštaju radnike i da im redovno isplaćuju zarade; 2) da plaćaju poreze i da rade u okviru zakona; 3) da investiraju u Srbiju i da ne iznose kapital napolje iz Srbije.
Srbija treba da ima jasnu strategiju ekonomskog razvoja, zasnovanu na onome što Srbija ima i što predstavlja našu komparativnu prednost. To su, pre svega, poljoprivreda i prehrambena industrija, energetika i infrastruktura. Ovo su grane od kojih treba da počne novi investicioni ciklus.
Jedan od najvećih ekonomista Džon Majnar Kejnz na početku velike depresije rekao je da ekonomska mašina radi, ali da imamo problem sa njenim paljenjem. U vremenima krize država i finansijski sektor imaju odlučujuću ulogu u pokretanju nacionalne ekonomske mašine.
Vlada Srbije će nastojati da pokrene velike investicione projekta u poljoprivredi, energetici i infrastrukturi. Primer ovogodišnje suše pokazuje da je propuštena šansa u velikim investicionim radovima u poljoprivredi putem navodnjavanja. Ne samo da u normalnim uslovima smanjuje potencijale u poljoprivrednoj proizvodnji već prouzrokuje i direktnu štetu od suše u samo jednoj godini koja je po vrednosti veća od ukupnih investicija koje smo propustili u zadnjih nekoliko godina.
Ovogodišnja šteta od suše se procenjuje u milijardama evra. Nivo zaduženosti u Srbiji u odnosu na ukupan društveni proizvod je mnogo manji nego u drugim evropskim zemljama. Ali, naš problem nije u stepenu zaduženosti, naš problem je u malom društvenom proizvodu koji i dalje stagnira ili pada.
Jedino povećanjem društvenog proizvoda možemo smanjiti procenat zaduženosti. Poseban problem predstavlja nepovoljna struktura društvenog proizvoda u kojoj je visok procenat finansijskih i drugih usluga, a relativno mali procenat učešća realnog sektora, tako da se mi danas ponovo nalazimo pred izazovima reindustrijalizacije koja mora da obezbedi optimalnu restrukturiranje naše privrede.
Pored države, u pokretanju novog investicionog razvojnog ciklusa odlučujuću ulogu ima finansijski sektor. Naša situacija je slična analizi koju opisuje nobelovac Krugman. Imamo veliki broj ljudi koji ne rade ili nedovoljno rade. Imamo kapacitete koji nisu uposleni, prirodne resurse koji nisu iskorišćeni i imamo uplašene investitore i finansijski sektor koji nije dovoljno u funkciji privrednog razvoja.
Moja kritika finansijskog sektora koja je uzburkala javnost upravo je bila poruka da on mora biti više u funkciji oživljavanja privrede. To je i u interesu samog finansijskog sektora. Mi sa jedne strane stalno slušamo tvrdnje kako je naš finansijski sektor stabilan, a u međuvremenu nam se privreda urušava i propada. Nema stabilnog finansijskog sektora ako je privreda u problemu, jer je on samo ogledalo naše privrede. Dokaz za to su i problemi koji se već pojavljuju kod pojedinih banaka, kao i stopa od preko 25% nenaplativih kredita od privrede. Globalna ekonomska kriza je i nastala kada je finansijski sektor pomislio da je sam sebi svrha a ne servis realne ekonomije.
Uspešan rad banaka i redovno punjenje budžeta su izvedeni ciljevi i mogu se ostvariti samo na bazi uspešne privrede i suzbijanja sive ekonomije. Privlačenje stranih investicija je takođe jedan od najvažnijih prioriteta Vlade i način za oživljavanje naše privrede.
Dilema razvoj ili štednja je lažno pitanje. Srbiji je potrebno i jedno i drugo. Uostalom, to je tema i formula koja se sada raspravlja i razrađuje i u EU. Rešenje je u smanjivanju neracionalne potrošnje i povećavanju investicione potrošnje kako bi se podstakao rast i povećalo zapošljavanje.
Mi moramo da štedimo na birokratskim i nepotrebnim troškovima kako bi mogli više da ulažemo u razvoj. Pokušaj da se princip štednje prevali na široke slojeve osiromašenog stanovništva ne samo da je društveno nepravedno, već je i ekonomski neutemeljeno, jer direktno utiče na pad kupovne moći i povratno utiče na platežno sposobnu tražnju i samim tim nemogućnost prodaje gotovih proizvoda. Čak je i Henri Ford otac moderne industrije shvatio da mora svojim zaposlenima da isplati platu koja će im omogućiti da kupuju njegove automobile, a da njegovi automobili moraju da imaju cenu koja će odgovarati platama njegovih radnika. Kada se naruši ova ravnoteža i kada ljudi ostanu bez pristojnih plata onda svaka proizvodnja gubi smisao i perspektivu.
U poslednje vreme došlo je do drastičnog slabljenja nacionalne valute. Nacionalna valuta je doživela u odnosu na septembar 2008. godine pad vrednosti od 53%. Plate i penzije su obezvređene, rate standardnih i drugih kredita građana višestruko su uvećane, a i bilansi mnogih preduzeća su trajno oštećeni. Apsurdno je, da je to period u kome su devizne rezerve višestruko uvećane. Država jednostavno ne može pred tim da zatvori oči. Neuspeh u odbrani nacionalne valute koju je doživela Narodna banka i Vlada Republike Srbije kao direktnu posledicu imali su osiromašenje građana Srbije i naše privrede. Srbiji je zato potreban plan za stabilnu nacionalnu valutu. Taj plan mora biti rezultat koordinisane i zajedničke politike Vlade, monetarnih vlasti i privrede. Efikasnije korišćenje instrumenata monetarne politike, aktivnije privlačenje stranih investicije, sprečavanje odliva deviza sivim kanalima, rad sa našom dijasporom, destimulisanje nepotrebnog uvoza i ozbiljna izvozna strategija samo su najvažniji elementi ovog plana.
Iskustva nekih razvijenih zemalja govori nam da je danas više nego ikada potrebno revitalizovati i osnažiti partnerski odnos između države i banaka. Svakoj privredi su potrebne dobro kapitalizovane i likvidne banke koje će omogućiti dotok kapitala u sistem i pokretanje novog investicionog ciklusa. Bankama je više nego ikad potreban stabilan i pouzdan ambijent koji mora da garantuje država. Upravo na tim premisama upućujem poziv bankama da i u ovim teškim momentima ostanu odgovoran činilac našeg privrednog sistema i pruže adekvatnu podršku privredi i građanima.
Neophodne su hitne mere za smanjenje budžetskog deficita. Ovaj program mera biće donet do kraja septembra nakon sagledavanja stvarnog stanja u budžetu, sveobuhvatne analize i ozbiljnih konsultacija sa privrednicima, sindikatima i stručnoj javnošću. Sa jedne strane mere moraju biti radikalne u pravcu smanjivanja birokratije i eliminisanja troškova države. Sa druge strane, socijalno odgovorne u pogledu zaštite najugroženijih slojeva stanovništva.
Vlada Srbije nastaviće razgovore sa MMF-om, Svetskom bankom i drugim međunarodnim finansijskim institucijama i organizacijama u cilju postizanja makroekonomske stabilnosti i održivog privrednog razvoja.
Veoma brzo biće donet zakon o javnim nabavkama koji će povećati transparentnost procesa, smanjiti korupciju i omogućiti smanjivanje rashoda države. Neće biti zamrzavanja plata i penzija, njihov rast u prvoj godini mora biti usklađen sa realnim mogućnostima budžeta uz uvažavanje principa da rast penzija treba da prati rast plata u javnom sektoru. Svim penzionerima koji imaju manje od 15 hiljada mesečno biće isplaćena 13 penzija u četiri jednake rate. Stvoriće se uslovi za formiranje Razvojne banke, kao podrška privredi i razvojnim nacionalnim projektima.
Poštovani narodni poslanici kao stari Evropski narod u procese ujedinjavanja Evrope i ispunjavanja uslova za prijem u EU uložićemo svoje najvrednije tradicije slobodarstvo, demokratski duh i poštovanje evropskih vrednosti. Ispunjavanje uslova za prijem Srbije u EU treba smatrati delanjem za opšti civilizacijski napredak naše zemlje.
Naš cilj je ubrzanje proces evropskih integracija uz maksimalne napore za dobijanje datuma za otpočinjanje pregovora sa EU. Ova vlada će sprovesti neophodan sistemske mere i ispuniti kriterijume koje je uspostavio Evropski savet u Kopenhagenu i proces stabilizacije i pridruživanja.
Glavni elementi reforme jesu uspostavljanje tržišne ekonomije koja funkcioniše, postizanje makroekonomske stabilnosti, jačanje vladavine prava, borba protiv korupcije i organizovanog kriminala. Državu je potrebno urediti, a to se čini samo zakonima. Srbija neće priznati nezavisnost Kosova. Vlada Srbije želi normalizaciju života svih građana na teritoriji Kosova i Metohije.
Potrebno je sprovesti sve ono što je dogovoreno u tehničkom dijalogu sa Prištinom i nastaviti dijalog na političkom nivou uz učešće najviših državnih funkcionera. Pitanje Kosova i Metohije rešavaćemo mirnim sredstvima, unapređenjem dijaloga, uz poštovanje demokratskih rešenja. U tom smislu prihvatićemo rezultate dijaloga Beograda i Prištine, koje je postigla prethodna Vlada u svim dosadašnjim razgovorima.
Želimo veću odgovornost u dijalogu sa Evropskom unijom i Prištinom i podizanje te odgovornosti na viši nivo. Ovo će zahtevati intenzivne razgovore tokom određenog vremenskog perioda, ali mi smo spremni da otpočnemo sa ovim razgovorima odmah, bez preduslova, uz poštovanje Ustava Srbije. Bezbednost Srba na KiM mora biti osigurana. Srpska, istorijska i kulturna baština, crkve i manastiri, moraju biti posebno zaštićeni i obezbeđeni.
Vlada Srbije naročito mora da radi na jačanju privrede u srpskim sredinama, ali i na povratku srpskih prognanika na svoja ognjišta. Srbija mora da vodi svoju spoljnu politiku na realističkim i pragmatičkim pretpostavkama. Sarađiva ćemo sa svim zemljama sveta, u interesu Srbije, i sa svim evropskim državama, Amerikom, Rusijom, Kinom i svim drugim faktorima koji oblikuju međunarodnu politiku na bazi očuvanja nacionalnog identiteta i dostojanstva. Spremni smo na saradnju sa svakom državom i nacijom u očuvanju mira, pospešivanju progresa, jačanju demokratije i poštovanju opštih ljudskih vrednosti.
Srbija želi da bude faktor mira i stabilnosti u regionu, podržavajući evropsku perspektivu celog regiona. Zalažemo se za bezbednost, stabilnost i dobre odnose na zapadnom Balkanu. Svi nesporazumi, sva otvorena pitanja moraju biti razrešavana na miran način i u duhu saradnje. Ako kažu da reč Balkan znači krv i med, dosta je bilo krvi, vreme je da narodi Balkana osete i ukus meda. Srbija pruža ruku pomirenja, svima. Nemojmo više da se bavimo prošlošću, bavimo se budućnošću. Želimo dobre odnose uz uzajamno poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta svake države.
Istovremeno Vlada će se u okviru sporazuma o specijalnim odnosima zalagati za potpuno poštovanje Dejtonskog mirovnog sporazuma i razvijati najjače političke, ekonomske i kulturne odnose i saradnju sa Republikom Srpskom.
Dame i gospodo, poljoprivreda može značajno da doprinese ukupnom ekonomskom rastu u kratkom roku, ukoliko se merama agrarne politike definiše održivi i ravnomerni razvoj. Planiramo da značajno povećamo agrarni budžet i da u kratkom roku Zakonom o podsticajima utvrdimo agrarnu politiku, koja će biti predvidiva na dugi rok, kako bi poljoprivrednici mogli dugoročno da planiraju svoju proizvodnju. Merama agrarne politike uticaćemo, pre svega, na povećanje konkurentnosti naših preduzeća, naših proizvođača i poseban paket mera odnosiće se na podsticanje investicija u ovoj oblasti.
Razdvojićemo ekonomske od socijalnih mera, a posebnu pažnju posvetićemo ruralnom razvoju u sienergiji sa lokalnom samoupravom i Autonomnom pokrajinom Vojvodinom u cilju ravnomernog regionalnog razvoja.
Pokrenućemo reformu direkcije za robne rezerve, kako bi se razvili novi instrumenti za stabilizaciju tržišta hrane. Reformom savetodavne službe i podsticanjem poljoprivrednih gazdinstava da se udružuju, izgradnjom sistema nacionalnih laboratorija i jačanjem kapaciteta institucija, omogućiće se tehnološki napredak i jačanje konkurentnosti naših poljoprivrednika.
Nameravamo da brzo, na najbolji način, iskoristimo energiju ljudi, sunca, vode i vetra za visoku produkciju hrane i energije. Vrlo brzo biće pripremljena strategija razvoja agroindustrije, kao transfer kojom će se dalje razvijati poljoprivreda i selo. Primenićemo najnovija dostignuća nauke da ukinemo smenu rodnih i ne rodnih godina. Uložićemo više novca u sisteme za navodnjavanje, poljoprivrednici će dobiti povoljne zajmove da ova suša bude poslednja, a ne peta u poslednjih deset godina. Želimo da Srbija bude veliki izvoznik hrane, da postane bašta Evrope.
Proces priključenja Srbije Evropskoj uniji, a naročito u predpristupnom periodu, prouzrokovaće značajne probleme ovom sektoru, ali je činjenica da će posle toga u sektoru poljoprivrede najviše profitirati od ulaska u Evropsku uniju. Jedan od najznačajnih problema je i činjenica da u predpristupnom periodu Srbija otvara svoje granice za proizvode iz Evropske unije i mora da se prilagodi vrlo zahtevnim standardima ukoliko želi da izvozi na tržište Evropske unije. Srbija će prema sadašnjem sporazumu, proces liberelizacije sa Evropskom unijom završiti 2014. godine kada će prosečna carina iznositi 2,49% i bićemo jedina zemlja koja je, u procesu priključenja EU, tako dug period bila izložena jakoj konkurenciji bez mogućnosti da koristi fondove za jačanje konkurentnosti nše poljoprivrede.
Ovakav sporazum o liberalizaciji je potpisan sa projekcijom da će Srbija relativno brzo postati član EU. Okvirno je tada bilo reči o 2015. godini. Da bi se izbegle negativne posledice po srpski agrar, mora se otvoriti novi dijalog sa Evropskom komisijom i naći rešenje za ove probleme. Takođe, učinićemo sve da brzo dobijemo nacionalnu akreditaciju za korišćenje IPA fondova, koji značajno mogu da pomognu u delu ruralnog razvoja.
Prioriteti energetske politike Srbije biće podizanje energetske bezbednosti Srbije. Podizanjem energetske efikasnosti i investiranjem kroz otvaranje novih rudnih polja, izgradnje hidro i termo kapaciteta, ulaganje u obnovljive izvore energije, definisanje jasne politike cena i cenovnih pariteta. Zatim, razvoj i podizanje komunalne energetike kroz proizvodnju toplotne i električne energije u toplanama i postepenu izmenu štetnih energenata, poput mazuta i uglja, obnovljivim izvorima energije, pre svega bio masom, kao i gasom.
Cilj će biti razvijanje Srbije kao tranzitne rute i skladišta za energiju i energente, investiranje u smeru drugog pravca dotoka gasa, ulaganje u elektroenergetske konekcije sa susedima završetkom i izgradnjom novih podzemnih skladišta gasa.
Četvrti prioritet biće uspostavljanje i razvoj tržišta energije i energenata prema standardima EU, električne energije, gasa i naftnih derivata i tečnog naftnog gasa.
Za vreme mandata ove Vlade Republike Srbije, očekujemo završetak gasovoda Južnog toka kroz Srbiju, u dužini od 411 kilometara, čija je vrednost 1,9 milijardi evra. Kako se očekuje izgradnja Južnog toka u Rusiji će započeti u decembru ove godine.
Vlada Srbije neće privatizovati Javno preduzeće EPS, a zadržaće većinsko vlasništvo i u drugim strateški važnim javnim preduzećima, koja imaju monopolsku poziciju na tržištu, kao što su Železnica, PTT, aerodrom itd.
Istovremeno biće izvršena reforma javnih preduzeća u cilju efikasnijeg poslovanja i unapređenja kvaliteta i konkurentnosti njihovih usluga. Upravljanje javnim preduzećima biće profesionalizovano, a Vlada će preuzeti kontrolnu ulogu.
Vodićemo posebnu brigu o prirodnim resursima naše zemlje i obezbedićemo veća ulaganja u energetski i rudarski sektor, kao i saobraćajnu i telekomunikacionu infrastrukturu.
Uspostavljanje pravne države i vladavine prava temelj je stvaranje pravne sigurnosti pojedinca, a i čitavog društva, jer podstiče privredni rast, ulaganje i konkurentno poslovanje i jedan je od osnovnih preduslova privrednog, društvenog i političkog razvoja Srbije. Moraju biti otklonjene sve negativne posledice i stanja u pravosuđu i reforme pravosuđa iz prethodnih godina. Za efikasnu sistemsku i beskompromisnu borbu protiv kriminala i korupcije neophodna je saradnja svih državnih organa, koja se bave sprovođenjem zakona.
Vlada Srbije ispitaće postupak sprovođenja svih privatizacija za koje postoji sumnja da su sprovedena na protiv pravan način, a o kojima se govori i u izveštaju Evropske komisije.
Vlada Srbije vodiće oštru borbu protiv organizovanog kriminala, a u saradnji sa demokratskim svetom boriće se i protiv svih oblika terorizma. Vlada Srbije će nastaviti sa reformom odbrambenog i bezbednosnog sektora, sa ciljem da vojska, policija i služba bezbednosti budu glavni oslonac zaštite građana i države, uz istovremeno jačanje mehanizma civilne kontrole, njihovog rada, u cilju sprečavanja zloupotrebe i prekoračenja ovlašćenja.
Podržavam zahteve za otvaranje dosijea tajnih i policijskih službi, na način koji neće ugroziti bezbednost zemlje. Zalagaćemo se za javnost u radu, jasne i pregledne propise sa ciljem smanjenja samovolje službenika i funkcionera, koji su u poziciji da odlučuju o tuđim pravima i interesima, što je osnovni preduslov za iskorenjivanje korupcije. Primenićemo sve preventivne mere za sprečavanje sukoba interesa u svim oblastima. Nastavićemo saradnju sa svim značajnim međunarodnim organizacijama i agencijama u borbi protiv trgovine drogom, ljudima, krijumčarenjem oružja i drugih najtežih oblika međunarodnog kriminala.
Posebna pažnja biće posvećena sprovođenju svih neophodnih antiterorističih mera u saradnji sa svim zemljama regiona. Izvršićemo maksimalnu racionalizaciju državne uprave. Eliminisaćemo neproduktivne rashode i ukinuti nepotrebne državne organe i agencije. Na taj način troškovi države biće smanjeni, a efikasnost rada administracije povećana. Smanjićemo birokratske procedure i ubrzati rad administracije. Osnovaćemo kancelarije za brze odgovore na svim nivoima, čime će građani i privreda dobijati efikasniji državni servis na jednom mestu. Uvešćemo elektronsku upravu na svim nivoima i ukinuti nepotrebnu papirologiju.
To znači da građani više neće morati da budu fizički prisutni i da idu od jednog do drugog organa uprave, da gube vreme i novac prikupljajući potrebna dokumenta koja se nalaze u registrima Republike Srbije da bi podneli neki zahtev.
Da bi Srbija brže napredovala potrebno je da svi delovi Srbije dobiju jednake šanse. Posebnu pažnju posvetićemo smanjenju regionalnih razlika, u cilju ravnomernijeg regionalnog razvoja. Formiraćemo posebne timove za ekonomski razvoj najnerazvijenijih, ili strateški najvažnijih delova Republike Srbije.
Vlada Republike Srbije će poštovati dostignuti stepen autonomije AP Vojvodine, na način koji je definisan Ustavom Republike Srbije i Statutom AP Vojvodine. Vlada Republike Srbije nema razloga za drugačiju politiku prema Vojvodini zato što je to autonomija u Srbiji, a ne protiv Srbije. U tom smislu će Vlada Republike Srbije sarađivati sa pokrajinskim organima vlasti, protiveći se svim ekstremnim stavovima, bilo da je reč o zahtevima za ukidanje autonomije, bilo da je reč o pretnjama internacionalizacijom pitanja autonomije Vojvodine, jer ona od strane ove vlade neće biti ugrožena.
Vlada Republike Srbije obezbediće ravnomeran razvoj saobraćajne infrastrukture. Pored završetka glavnih saobraćajnih koridora, gradiće se auto-put od Beograda ka zapadnoj Srbiji - Koridor 11, auto-put od Pojata do Preljine, zapadno-moravski koridor, spajanje Kragujevca sa Koridorom 10, izgradiće se regionalni auto-put koji vezuje Zaječar i Bor sa Koridorom 10 kod Paraćina i povezati Loznicu i Šabac sa Koridorom 10 i dalje preko Rume, tunelom kroz Frušku goru do Novog Sada itd.
Neophodno je izgraditi i modernu telekomunikacionu optičku infrastrukturu. Savremene elektronske komunikacije i široko pojasni pristup internetu treba omogućiti ravnopravno građanima i preduzećima u svim krajevima Srbije.
Sistem zdravstvene zaštite, koji ćemo nastojati da obezbedimo, zasniva se na načelima ravnopravnog i opšteg pristupa i dostupnosti zdravstvenih institucija, lekara i lekova pacijentima.
Pravo na zdravlje je osnovno ljudsko pravo. Zdravlje je javno, a ne samo privatno dobro. Za zaštitu zdravlja građana odgovorna je država. Svi građani Srbije trebalo bi da budu obuhvaćeni zdravstvenim osiguranjem na principima solidarnosti, jednakosti i univerzalnosti.
Dugoročno se zalažemo za potpuno besplatno zdravstvo, a kratkoročno za minimiziranje participacije, kao i za proširenje liste zdravstvenih usluga i lekova koji se mogu izdati na recept i platiti na teret iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Smatramo, takođe, da treba doneti i zakon o zaštiti prava pacijenata zasnovanog na evropskim standardima.
Znanje i obrazovanje su jedan od najvažnijih oslonaca promena koje treba da sprovedemo kako bismo što pre postali demokratski razvijeno i ekonomski stabilno društvo, spremno i sposobno za evropske integracije. Zato je potrebno da obezbedimo stabilno funkcionisanje obrazovnog sistema kako bi obrazovanje bilo pokretačka snaga promene.
Osnovni ciljevi razvoja obrazovanja su: unapređenje dostupnosti, odnosno pravednosti i ravnopravnosti u obrazovanju, povećanje kvaliteta obrazovanja i efikasnosti obrazovnog sistema. Posebno je važno da u obrazovanju obezbedimo jednake šanse za sve, bez obzira na socijalni status i poreklo i da povećamo broj obrazovanih građana.
Država mora da održi i unapredi besplatno osnovno i srednje obrazovanje, da obezbeđuje besplatne udžbenike, da podstiče školovanje na višem nivou obrazovanja i da ulaže u razvoj obrazovne infrastrukture.
Cilj kojem težimo je da se izdvajanja za obrazovanja povećavaju sukcesivno iz godine u godinu. Naš je strateški cilj da stvorimo društvo zasnovano na znanju. U tom cilju povećavaćemo ulaganje u infrastrukturne projekte u oblasti nauke i naučno istraživanje, uz učešće industrije i privatnog sektora u finansiranju nauke kao partnerstva između onih koji stvaraju naučne inovacije i znanje i onih koji su direktni korisnici te nauke i znanja.
Vlada Republike Srbije garantovaće i nastaviti da unapređuje sve propise o ljudskim i manjinskim pravima u skladu sa najvišim međunarodnim pravnim standardima u Evropi i razvijenom svetu.
Ono što smo opredeljeni jeste da sprovodimo politički odgovorno i pravno garantovanu antidiskriminacionu politiku i zaštitu prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina, kao i prava i slobode drugih manjinskih grupa. Državni organi i organi državne uprave moraju biti otvoreni za sve građane Srbije, bez obzira na nacionalnu, versku ili bilo koju drugu različitost.
Jasno želim da kažem, kao budući premijer Republike Srbije, da nijedan građanin Srbije ne sme da bude diskriminisan zbog toga što nije Srbin. Sa druge strane, ni jedan Srbin u Srbiji ne sme biti diskriminisan zbog toga što jeste Srbin koji živi u sredinama u kojima većinu čine pripadnici drugih nacionalnosti.
Želeo bih da posebno istaknem dobru saradnju koju sam kao ministar unutrašnjih poslova imao sa pripadnicima mađarske nacionalne manjine i SVM, koja je u mnogome doprinela da je u poslednjim godinama broj međunacionalnih sukoba i incidenata bio najmanji u odnosu na proteklih 10 godina.
Kada je reč o jugu Srbije, želimo da Albancima ponudimo integraciju, politički i socijalni sistem Srbije, a da se protiv kriminala, ekstremizma i terorizma zajednički oštro borimo. Kao i svaka druga moderna demokratska država, želimo dogovor o zajedničkom životu u interesu mira i bezbednosti i za Srbe i za Albance koji žive na jugu Srbije.
Smatramo da je neophodna reforma regulative koja treba da doprinese stvaranju otvorenog demokratskog društva, obezbeđivanjem uslova za objektivno, slobodno i kvalitetno novinarstvo i ostvarenje ustavnog načela o pravu građana na istinito i potpuno informisanje.
Zajedno sa novinarskim udruženjima predložićemo izmenu zakonske regulative, a naročito Zakona o informisanju, Zakona o radio-difuziji, kao i Zakona o telekomunikacijama. Njih treba prilagoditi ne samo zahtevima daljoj demokratizaciji društva, već i savremenim tehnologijama.
Borićemo se protiv cenzure i za oslobađanje novinara od političkih pritisaka, ali i pritisaka urednika, glasnika i drugih centara moći. U ovoj oblasti treba onemogućiti svaki monopol i političku kontrolu nad medijima.
U skladu sa zahtevima domaćih, evropskih i svetskih novinarskih asocijacija treba obezbediti javnost i transparentnost vlasničke strukture u medijima, uz sprečavanje koncentracije vlasništva koja prevazilazi evropske standarde.
Ni ja, ni Vlada Srbije nemamo niti ćemo imati ambiciju da radimo tuđi posao. Dakle, ova vlada neće imati svoj spin doktore koji će se baviti uređivanjem medija i gde god to budemo mogli, a da ne ugrozimo egzistenciju ljudi i opstanak tih medija, trudićemo se da izađemo iz vlasničke strukture.
Medijska scena zahteva obezbeđivanje uslova za normalan rad, pravila koja ćemo usvojiti zajedno sa predstavnicima medija i transparentnost rada Vlade na prvom mestu i rada medija. Zato podržavamo i inicijativu o donošenju zakona o transparentnosti vlasništva u medijima.
Ne krijem ono što radimo. Mi ćemo biti članovi Vlade, ja ću biti predsednik Vlade Republike Srbije i očekujem da se i oni koji o tom mom radu i radu ove vlade budu pisali, takođe ne kriju. U tom smislu će se preispitati i poslednja promena vlasništva u "Politici".
Takođe, javnost mora da zna i koliko je novca javnih preduzeća poklonjeno i potrošeno na reklamne kampanje u pojedinim medijima i da li je na takav način, novcem građana i države Srbije, sticana naklonost tih medija političkim strukturama kojima pripadaju direktori tih javnih preduzeća.
Kada je reč o medijima, sloboda govora i pravo na istinu biće osnovni postulat ove vlade. Zato ne sme da bude tajni ni u istragama koje se vode o nerešenim ubistvima novinara. Pozivam novinarska udruženja da steknu uvid u činjenice iz istraga i o postupcima koji se vode.
Vlada Srbije će nastaviti dobru saradnju sa crkvenim i verskim zajednicama koje deluju na teritoriji Republike Srbije u cilju poštovanja i zaštite slobode veroispovesti. Svi temeljni zakoni i podzakonska akta koja regulišu odnos države i društva sa crkvama i verskim zajednicama su doneti. Sada je nužno kroz jedno efikasno i potpuno operativno telo učiniti sve što je potrebno da se doneti propisi do kraja sprovedu.
Ministarstvo vera kao samostalan organ ne postoji nigde, skoro ni u jednoj savremenoj evropskoj državi. Uključivanje resora vera u drugi resor doveo bi do potpunog obesmišljavanja ove važne oblasti. Zato buduća Kancelarija Vlade Srbije za saradnju sa crkvama i verskim zajednicama će bitno unaprediti izgradnju konstruktivnog odnosa države sa Srpskom pravoslavnom crkvom i ostalim tradicionalnim crkvama i verskim zajednicama.
Vlada Srbije će nastaviti da održava i jača veze sa našim sunarodnicima u svetu, kao i specijalne veze sa državama u regionu u kojima živi značajan broj naših sunarodnika.
Podržavaćemo i obezbeđivati uslove za sve legitimne interese i prava naše dijaspore, od regulisanja državljanstva, dopunske nastave u školama, učešće u privrednom životu i razvoju Srbije do učešća na izborima za organe vlasti u Srbiji.
To što nema ministarstva ne znači manju brigu, već znači brigu koja ne može i ne sme biti samo deklarativna.
Dame i gospodo, cilj ove vlade jeste da u obavljanju državnih poslova ne postavlja pitanje čiji je ko, već samo kakav je ko. Spremni smo da radimo zajedno u interesu Srbije, naročito u oblasti pregovora o pristupanju EU i rešavanju državnih i nacionalnih problema kao što je Kosovo i Metohija.
Takođe, princip aktivnog partnerstva sa stručnom javnošću mora biti prisutan u radu svakog ministra i rukovodioca državnog organa. Zahtevaću od svakog da razvije mape ključnih aktera u svojoj oblasti rada i da me redovno obaveštava o načinu na koji sa njima održava komunikaciju.
Posebno ću insistirati da me svi ministri redovno obaveštavaju o ispunjavanju preporuka koje dobijaju od nezavisnih tela, a naročito od Zaštitnika građana, drugih parlamentarnih poverenika, Agencije za borbu protiv korupcije, državnog revizora i drugih.
Vlada Republike Srbije je nosilac izvršne vlasti u Srbiji. Ona utvrđuje i vodi politiku. Vlada je odgovorna Narodnoj skupštini za politiku Republike Srbije, za izvršavanje zakona i drugih opštih akata Narodne skupštine i za rad organa državne uprave.
Ministri su za svoj rad, za stanje u oblasti iz delokruga ministarstva odgovorni predsedniku Vlade, Vladi i Narodnoj skupštini, odgovorni su narodu Srbije.
Pred nama je nova četvorogodišnja utakmica sa problemima i borba za dobrobit svih građana Srbije. Narod je jedini selektor, onaj koji odlučuje da li smo dobri ili ne i da li treba da učestvujemo u tom timu ili ne.
Država, ako želimo da bude jaka i istovremeno pravedna i solidarna, zahteva čitav niz novih pravila, pravila koja će biti doneta u dogovoru sa čitavim društvom, nova pravila ne kao izraz volje vladajuće elite, već kao rezultat dogovora države i privrede, sindikata, medija, udruženja, finansijskih institucija.
Red i zakon moraju biti isti za sve, od političara, preko krupnih kapitalista do običnih građana. Za ovu vladu neće biti važno šta i kako će da kaže, nego šta i kako će da uradi.
Mi hoćemo da promovišemo rezultat i drugi PR nam nije potreban. Mi nećemo pričati o požarima, mi ćemo ih gasiti, ali pre svega učinićemo sve da do njih ne dođe.
Pravda i jednakost za sve, pogotovo za one koji su u vremenima tranzicije ostali bez posla i prihoda za život, biće prioritet ove vlade. Zaposliti i pokrenuti Srbiju, otvoriti nova radna mesta, pronaći način da ponovo imamo svoju proizvodnju svojih radnika u svojim fabrikama. Time ćemo se svakako najviše baviti.
Moramo i da javno kažemo gde je sve Srbija zaista Srbija, gde vladaju srpski zakoni, gde to prestaje i da onda širokim konsenzusom usvojimo politiku za koju će se ova vlada boriti. Ta pitanja su svakako najteža, ali baš zato na njih moramo brzo da odgovorimo, da kažemo šta hoćemo, a šta nećemo i da stojimo iza toga kako nam se nikad ne bi desilo da nam prebacuju kako nešto obećavamo, a onda to ne uradimo ili da nam se dogodi nešto još gore, da sebi obećamo nešto što nećemo moći da uradimo.
Ravnopravnost – rodna, radna, nacionalna će biti stožeri politike ove vlade. Žene će biti svakako na prvom mestu. Dame i gospodo narodni poslanici, u Srbiji žene zarađuju manje od muškaraca. Na istom radnom mestu i sa istom školskom spremom, imaju za 10% manju platu od muškaraca. To je najveća diskriminacija koja danas postoji u Srbiji, ali i u drugim evropskim državama. To se mora promeniti.
Sve ono što je u Srbiji zapostavljeno, zaboravljeno, zloupotrebljeno, odbačeno a vredno, mora da se vrati na svoje zasluženo mesto. Neki čitavi delovi Srbije moraju da ožive, da dobiju infrastrukturu, privredu, radna mesta i da postanu mesta u koja će se ljudi vraćati. Ne da tamo umru, nego da bi tamo živeli.
Pomenuću nešto što odavno jedan mandatar nije spomenuo u svom ekspozeu – patriotizam i rodoljublje, osećaj pripadnosti, ljubavi i poštovanja prema svojoj državi Srbiji, bez mržnje prema drugima, ali da nam je Srbija uvek na prvom mestu.
Poštovani narodni poslanici, poštovani predsedničke Narodne skupštine, poštovani građani Srbije, čast mi je da predložim sledeće kandidate za članove Vlade Republike Srbije: predsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova – Ivica Dačić, prvi potpredsednik Vlade zadužen za odbranu i bezbednost, borbu protiv korupcije i kriminala i ministar odbrane – Aleksandar Vučić, potpredsednik Vlade i ministar rada, zapošljavanja i socijalne politike – dr Jovan Krkobabić, potpredsednica Vlade za evropske integracije – Suzana Grubješić, potpredsednik Vlade i ministar spoljne i unutrašnje trgovine i telekomunikacija – dr Rasim Ljajić, ministar finansija i privrede – mr Mlađan Dinkić, ministar spoljnih poslova – Ivan Mrkić, ministarka regionalnog razvoja i lokalne samouprave – mr Verica Kalanović, ministar saobraćaja – Milutin Mrkonjić, ministar građevinarstva i urbanizma – mr Velimir Ilić, ministar pravde i državne uprave – Nikola Selaković, ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede – Goran Knežević, ministar prosvete, nauke i tehnološkog razvoje – prof. dr Žarko Obradović, ministarka zdravlja – prof. dr Slavica Đukić Dejanović, ministarka energetike razvoja i zaštite životne sredine – profesor ili docent, nisam siguran - dr Zorana Mihajlović, ministar kulture i informisanja – Bratislav Petković, ministar privrednih resursa, rudarstva i prostornog planiranja – prof. dr Milan Bačević, ministarka omladine i sporta – prof. dr Alisa Marić i ministar bez portfelja – dr Sulejman Ugljani.
Dame i gospodo, u vremenu u kojem živimo niko nije čarobnjak da bi mogao da reši sve probleme sa kojima se Srbija suočava. Građani Srbije očekuju više pravde, državu koja im pomaže i odlučnu, odgovornu i efikasnu Vladu, koja će deliti sudbinu svog naroda i očekuje političare kojima može da veruje. Zato vas, dame i gospodo narodni poslanici, pozivam da podržite izbor nove Vlade Republike Srbije.
Na kraju mi dozvolite da se zahvalim dosadašnjoj Vladi Republike Srbije i premijeru Mirku Cvetkoviću, na saradnji u obavljanju odgovornih državnih dužnosti. Opoziciji želim da poručim da nismo politički neprijatelji i da, iako smo politički protivnici, očekujem da ćemo sarađivati kada su u pitanju odluke i zakoni koji su od suštinskog značaja za narod i državu.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedniče Narodne skupštine, poštovani građani, Vlada koja će danas biti izabrana je najmanja Vlada u novijoj istoriji višepartijskog sistema u Srbiji od 1990. godine, napominjući da je jedina Vlada Vojislava Koštunice od 2004. godine, imala isti broj članova. Ovo će biti najmanja Vlada od 1990. godine, a daće Bog, biće i najbolja.
Svoje političko obraćanje ću završiti, kao i uvek, onim što smatram najvažnijim – Živela Srbija.
Sigurno se neću javljati za reč posle svakog govornika, ali imajući u vidu impresivnu diskusiju gospodina Čanka, koji je reagovao na moj inspirativni ekspoze, dozvolite mi da samo kažem nekoliko reči.
Kada je reč o Hitleru, mislim da je SPS i ja lično, zajedno sa gospodinom Čankom, u bloku antifašističkih snaga u Srbiji i mislim da bi te reči trebalo da budu uperene nekome drugome. Uostalom, kao što znate, ja sam insistirao da se slika Milana Nedića skloni iz Vlade Republike Srbije, zato što marionetska Vlada za vreme Drugog svetskog rata ne može biti legitimna Vlada Republike Srbije koju je formirao Hitler.
Ne osećam se apsolutno prozvanim. Jedino, ukoliko misli da reč preporod pripada Hitleru a mislim da bi onda većina vas ovde trebalo zaista da snosi posledice zbog svega toga. Mislim da je i u programima drugih stranaka bilo dosta upotrebe te reči.
Kada je reč o novoj Vladi Republike Srbije, podsetiću gospodina Čanka koji je rekao da nova vlada ugrožava autonomiju Srbije. Gospodine Čanak, nova Vlada još nije izabrana. Nova Vlada ne može nikako da ugrožava autonomiju Vojvodine, jer još nije izabrana. Ako je neko ugrožava, onda je ugrožava postojeća Vlada Republike Srbije, koju ste vi podržavali i na čijoj ste izbornoj listi bili DS i čiji sam ja bio zamenik premijera. Ja sam zamenik premijera u toj vladi. Tako je, gospodine Mićunoviću, mislite da se ja odričem toga?
Znači, ako govorite o Ustavnom sudu, ja bih vas samo podsetio, gospodo koji ste vodili kadrovsku politiku vaše stranke, da je sudije Ustavnog suda birala ova skupština. Istina, u prošlom mandatu, kada je predsedavao Oliver Dulić. Da li je tako, gospodine Duliću? Da li ste vi potpisali taj akt? Da li je tačno da je parlament Srbije izabrao pet ustavnih sudija na predlog Borisa Tadića, njegovih 10, da li je nakon toga Boris Tadić od 10 predloga parlamenta, koji ste vi poslali njemu, izabrao pet i da li je trećih pet izabrao Vrhovni kasacioni sud na opštoj sednici? Tu odluku je potpisala Nata Mesarević. Niti Nata Mesarević, niti Boris Tadić, niti Oliver Dulić predstavljaju novu parlamentarnu većinu. Ako ste birali sudije koje su takve sudije Ustavnog suda da su jedva čekali da se promeni vlast, mislim da je ovo što govorite apsolutno politički nelogično. Kako neko može da bude kriv za nešto, a nije još ni stupio na vlast?
Rekao sam vam, gospodine Čanak, glasao sam za statut Vojvodine. Da nismo mi glasali taj statut ne bi ni bio donet. Da li je to dobro ili loše, verovatno će polovina ovde da kaže da je loše, ali glasao sam za statut Vojvodine. I danas sam jasno rekao da ću braniti autonomiju Vojvodine definisane Ustavom i statutom i kao premijer. Samo vas molim, nemojte na mene da prebacujete probleme u vašoj koaliciji sa kojom ste išli na izbore, jer ova vlada Republike, nisam uticao da se ne donese Zakon o finisiranju Vojvodine, nisam uticao da se izbace iz statuta Vojvodine neki delovi koje ste vi hteli, to vi raspravite sa vašom koalicijom. Nemojte sada da pravite politički spektakl ovde na koje bih vam rado odgovorio da se ne nalazim sada u funkciji mandatara, odnosno budućeg premijera. Jer, daleko od spektakla je ono što nas čeka u političkom životu.
Još jednom vam kažem od nas ne preti, od moje vlade Srbije ne preti opasnost za autonomiju Vojvodine. Zašto to do sada nije realizovano? Mislim da je to tema o kojoj treba da raspravite, evo tu sede i najviši funkcioneri iz DS, pa neka vam oni objasne zbog čega to nije sprovedeno. Neka vam oni objasne, a nemojte sada, gledam vaše poslanike ovde koji se sada ovde ironično smeju na nešto što vi govorite o novoj vladi. Kako možete tako da govorite, a do juče sedite ovde. Ova vlada još postoji. U slučaju da ova vlada ne bude izabrana, vi ste i dalje na vlasti gospodo i vi gospodine Bogdanoviću ste na vlasti. Ne može vaš odnos prema Kosovu biti "da li sam ja sad na vlasti ili ne".
(Goran Bogdanović, sa mesta: Zašto uzimate mene kao primer?)
Zato što za razliku od vas posmatram kako se ponašate i kako reagujete na neke izjave koje se ovde čuju. Mislim da sam veoma odgovorno govorio u svom ekspozeu i ni jednom rečju nisam gađao nigde gde smatram da je to nekorektno. Nisam govorio o propadanju zemlje u poslednjih 12 godina, govorio sam o poslednjim decenijama.
Takođe, ću vas podsetiti i na Ustav. Ustav Republike Srbije nije pisao SPS, pisali su ga upravo vaši politički saborci iz DS i iz DSS. Da li je to tačno gospodo iz DS? Da li ga je pisao Zoran Lončar i da li je to bio Hiber? SRS-u i SPS-u ste poslali tek onda kad ste sve završili. Vi sad govorite o Ustavu kao da vam je doneo neko sa Marsa. Preuzmite odgovornost.
Šta hoću da vam kažem? Apsolutno ne polemišem sa vama oko toga da li je nešto trebalo da se uradi. Samo hoću da kažem, nemojte da to sada prebacujete na novu vladu koja tek treba da bude izabrana. Od sutra imate pravo da je kritikujete za rad nove vlade. Sada kritikujte postojeću. Uostalom, vratio sam vam zastavu Vojvodine kao znak da Srbija čuva autonomiju Vojvodine.
Oprostite što oduzimam vreme, ali moraću da reagujem samo onda kada mislim da je to od značaja za  razjašnjavanje odnosa između nas.
Gospodine Jugoviću, mislim da ste prešli jednu crtu koja razjašnjava političke razlike koje postoje između nas. Uz dužno poštovanje i vas, vašeg obrazovanja, vaše stranke i svega ostalog, ne vidim da imate bilo kakvo moralno pravo da delite lekcije o pismenosti ili nepismenosti, naročito moje.
Ako mislite tako da vodite politiku, onda je za vas vreme odavno stalo. Vi se još nalazite u nekim rovovima iz romana. Pričate o nepismenim bajkama. U kojoj bajci vi živite?
Govorite ovde da vama ništa ne znači 140 i nešto poslanika. Šta onda znači vaših četiri? Šta znači? Za mene znači.
Vodite računa kako govorite o ljudima sa kojima ste do sada sarađivali, do juče.
Nisam ja napustio Borisa Tadića pre vas, vi ste ga prvi napustili i otišli kod Čedomira Jovanovića. Da li je to tačno ili nije? Gde su demokrate? Otišle su. Da li ste vi rekli da ne možete više sa njima da budete na istoj listi?
Ove ideje o kojima vi govorite, što ih niste realizovali za vreme ovih 12 godina DOS-ove vlasti? Što niste posudili sve, što niste pohapsili sve za ubistva i zločine pre 2000. godine?
Kakve ja veze imam sa tim? Uhapsiću svakoga za koga otkrijem da je učinio bilo koje krivično delo. Nemojte na nas da prebacujete više. Ne mogu više da raspravljam rasprave, jer se sa vama pretvaraju samo u jednu te istu temu.
Šta hoćete od nas? Da kažem da su činjene greške u prošlosti, i zločini? Jesu, to sam rekao sto puta. Šta hoćete više? Što, vi ste bili bezgrešni? Što, vi ste bili imuni na privilegije, imunitete i na vlast? Što ste onda bili na vlasti s nama pre 2000. godine? Što je onda Vuk Drašković bio potpredsednik Savezne vlade kada je počelo bombardovanje? Što smo imali vlast u Beogradu? Što ste smenili Zorana Đinđića s mesta gradonačelnika zajedno sa nama, sa Draganom Tomićem iz "Jugopetrola"? Što, zbog ideala? Zbog toga što ste levica? O čemu vi pričate?
Uostalom, da se vratimo na konkretne stvari. Zajedno sam sa vama, gospodine Jugoviću, od 2004. godine na vlasti ovde u Srbiji, ne računajući jednu godinu gde su bili, ne znam da li ste bili sa Tadićem i sa Koštunicom, kada su imali zajedničku vladu.
Što za tih osam godina ne rekoste da vam nešto smetamo? Što za tih osam godina nešto niste uradili? Služio sam vam kao rame za plakanje, šta vam rade koalicioni partneri. Kako vas nije sramota da mi sada to govorite. Dokle više? Šta smo mi sve uradili za vas? Dokle da vam služimo kao bokserska vreća? Ne može to više tako. Udarajte, udarajte.
Znate šta? Kad komarac ujeda, to nije tako strašno, ne morate uvek da se osvrćete, ali, postoji nekad kad vam baš previše dosadi. Znači, ja nikome ne pretim, ali, hoćete vi u politički obračun sa nama. Nema nikakvih problema. To što vi niste našli kosti Draže Mihajlovića na Adi Ciganliji, nisam ja kriv što ste našli kosti neke domaće životinje koja je zakopana na Adi Ciganliji. Uostalom, gde su vaši koalicioni partneri? Vi ste otišli sa Čedom, pa ste se vratili posle kod Tadića. I vi govorite o nekoj principijelnosti, o velikoj podršci građana vama. Da, vidim, velike su demonstracije i podrške vama.
Da li biste ovako govorili, gospodine Jugoviću, da sam ja danas rekao da je Vuk Drašković ministar spoljnih poslova? Odgovorite mi na to pitanje. Nemojte reći samo da to nije bilo moguće. Budite korektni i malo bolje vodite računa o tome koje izraze upotrebljavate.
Sve svoje škole i fakultete ja sam završio sa najvišim ocenama. Završio sam fakultet političkih nauka sa prosečnom ocenom 10. Znate kako? U kriminalnim krugovima Budalom su zvali ovog kriminalca zato što je jedini bio završio fakultet. Ali, ovo ipak nisu kriminalni krugovi. Ovo je Narodna skupština Republike Srbije. Uz pravo na različito mišljenje, što ja podržavam, ipak morate malo da čuvate ljudsko dostojanstvo. Vaš predsednik Vuk Drašković na guslarskoj večeri govori o tome da su Borisa Tadića izdali neki iz njegovih skuta. Vi ste ga prvi izdali. Zašto ste otišli sa njegove izborne liste? Ja nikada nisam bio na listi sa Borisom Tadićem. Ja sam na izbore izašao da pobedim i Borisa Tadića i Tomislava Nikolića. Nisam uspeo. A za koga su vaši glasali, to je sada drugo pitanje.
Ovo nije prvi put da vi ovako govorite o SPS-u, za sve vreme dok smo vam mi dali i omogućili vlast četiri godine, da držite preduzeća, da budete u upravnim odborima, iz korektnosti prema vama, kada god neće DS da vam nešto pomogne, tu je Ivica Dačić. U pravu su moji saradnici. Ja sam najgori prema svojima, a oni koji me najviše napadaju, prema njima sam najbolji. Ne mogu više ni to da trpim. Ne mogu više stalno da okrećem drugi obraz.
Što se tiče SPO, nemam ništa protiv, ali, koristite neke izraze koji priliče ljudima i koje možete koristiti u svakodnevnom govoru. Da ste to rekli u nekom svakodnevnom govoru nekome da je nepismen, ne znam šta biste dobili za uzvrat?
Ja poštujem ovaj dom. Poštujte ga i vi. Kada je reč o otvaranju dosijea, odmah, sutra ću glasati za to. Ja sam glasao za to, gospodine Jugoviću, glasao sam kao predsednik Odbora za bezbednost, za razliku od vaših koalicionih partnera. Jedini još koji je glasao bio je Markićević iz Nove Srbije. To je bilo u vreme Vlade Koštunica-Tadić. Što se mene tiče, odmah otvorite sve dosijee. Ako ja nekada budem u prilici, odmah ću ih sve otvoriti. Jer, sigurno špijuni nisu bili u redovima vlasti, nego vas iz opozicije. Kako je neko iz vlasti mogao da špijunira nekoga iz vlasti? To je osnovna stvar.
Nemam ništa protiv, otvorite dosijee, ali Savet za nacionalnu bezbednost, kojim je predsedavao vaš, za koga vi kažete da ste mu uz kolena, na guslarskoj večeri, jer vi samo možete da govorite u desetercu, vi sada govorite o tome da je neko drugi kriv za dosijee. Nisu dali, predsedavao je Boris Tadić. BIA je rekla, rekli su vojni organi i svi su bili za to da se ne otvaraju dosijei i da se postupi na ovakav način. Zašto vi meni sad to pričate? Evo vam poslanički klub pa se raspravite sa njima.
Mislim da je sramotno to što pričate. Milošević je umro pre ne znam koliko godina. SPS je pao sa vlasti 2000. godine. Šta hoćete više od nas? Pitajte vaše šefove i predsednika vaše stranke i njegovu suprugu sa kim su imali najbolju i najkorektniju saradnju svih ovih godina. Ako je to već tako, sramota je to što pričate. Hvala vam.
Sve je to u redu, nisam ja prvi put ovde, ja se ovim poslom bavim 22 godine. Samo hoću da kažem da je iluzorno tražiti od mene da stalno ja treba nešto vama da se izvinjavam i da činim. Ja sam korektan čovek. Ali, preterali ste sve granice zato što ja nisam zaslužio da vi na guslarskoj večeri govorite o tome, niti sam zaslužio da se tako ponašate. Ali, sve sam vam oprostio, sve je u redu.
Hoću samo da vam kažem da je Nemačka 12 godina posle Hitlera bila osnivač evropske zajednice. Mi 12 godina posle Miloševića – gde smo mi, dame i gospodo, braćo i sestre?
Da li hoćete da se još 12 godina raspravljamo o tome? Ma, manite se više, ljudi, partizana, četnika, miloševićevaca, draškovićevaca, Karađorđevića i svega ostaloga, narod nam se smeje. Narod traži da ekonomski prežive ovu krizu u kojoj se nalazimo. Zato, dajte da se okrenemo životnim pitanjima. Vi kucate na otvorena vrata. Nemate ništa u ekspozeu što je sporno sa aspekta vašeg zalaganja. Mi smo levica, to je tačno. Vi ste desnica, ali vi ste bili u toj vladi levica gde je bila i DS. Uostalom, ne mogu sad baš da protumačim kako su Čanak i demokrate levica, kad se ovaj nešto buni. Evo, Čanak je govorio nešto o tome kako će da izdrži taj koncept, zašto ja govorim o društvenom razvoju itd. Pa, nisam ja kriv, to je sada rasprava i glavna tema u partiji evropskih socijalista čiji ste vi članovi, nisam ja.
Merkelova se zalaže za to da se formira tržište, da se u stvari formira demokratija koja je prilagođena tržištu, a nemačke socijaldemokrate i francuski predsednik Oland traže da se formira u stvari tržište koje je prilagođeno demokratiji. O čemu vi ovde govorite? Vi mislite da je levica biti protiv SPS. Pa, ne znaju za SPS toliko daleko, znaju ranije. Mada, vidim da sada u poslednje vreme, evo, i u "Njujork Tajmsu" su danas vaši odavde iz Beograda javili kako samo što nije krenuo rat u Beogradu zato što se formira nova vlada Republike Srbije na čelu sa Ivicom Dačićem. Znate šta, naši birači u Srbiji obično svako jutro započinju čitajući "Njujork Tajms", tako da ćete nam mnogo uticati na biračko telo. Ali, ne znam čemu sve to vodi.
Milion puta sam rekao, nemam razloga, pokazao sam šta znam da radim i koliko znam da radim, u četiri godine koliko sam bio ministar unutrašnjih poslova. Moje ministarstvo je bilo najbolje u Vladi Srbije i bio sam najbolje ocenjeni ministar. Uostalom, moje ministarstvo je čuvalo i Vuka Draškovića, ne postavljajući ni jednom pitanje naših međusobnih političkih razlika. Oko tih raznih istraga, pa imali ste vladu Božovića, koji je bio kod Jočića u MUP, pa što nije on sprovodio ove istrage ko je koga ubio i šta je bilo? Verujte mi, ako je neko iz Miloševićevog vremena kriv za nešto, ja ću ga uhapsiti. Šta mi imamo sa tim? Niko nije mogao da pravi zločine u ime partije, u ime SPS. Jesmo li završili više sa tom temom?
Zahvaljujem, gospodine predsedniče.
Želim da vam se izvinim što nisam bio tu, možda najviše pola sata. Ja sam sve vreme tu, sat vremena sam izlagao svoj ekspoze i mislim da nemate pravo da me kritikujete, s obzirom da je svako od vas više od mene odsustvovao sve ovo vreme.
S druge strane, takođe, nemate pravo da me kritikujete, vi iz Demokratske stranke, jer ja sam zbog vas ostajao dane i dane, noći i noći da bi glasao i o budžetu i da izglasam vašu vladu sa Vojislavom Koštunicom. Ako se sećate, u pet minuta do dvanaest, jer da ta vlada nije izglasana tada, išli biste na nove izbore i tada ste me molili da razgovaram sa Tomislavom Nikolićem, da i oni odustanu od rasprave.
Prema tome, zamolio bih vas malo da, kada diskutujete, vodite računa i o tome kako ste se vi ponašali. Ovde niko nikog ne maltretira. Ja sam tu, spreman da razgovaram, kao što znate, u formi sam i spreman sam da čujem sve vaše primedbe. Nemam nikakvih problema. Takođe, zamoliću sve poslanike iz vladajuće koalicije da odustanu od svojih prijavljenih diskusija, da dozvolimo opoziciji da završimo raspravu koju smo započeli. Svi ste tu, nema nikakvih problema.
Znate kako, ja sam u ovom domu 20 godina, birao sam mnoge vlade. I kada nisam bio u vladi, pomagao sam da se vlade izaberu. Lično sam pomogao na vašu molbu, posredujući sa tadašnjom Srpskom radikalnom strankom, da se vaša vlada izabere u pet minuta do dvanaest sati. To je bilo da se ne bi išlo na nove vanredne izbore. N
Ne, to si bio ti, gospodine Šutanovac, jer tebi smo dozvolili da se izabereš za ministra, da ne bismo išli na izbore. Nisam u pravu? Molim?
(Dragan Šutanovac, s mesta: Uplašio sam se.)
Što? Pa, kada se ja nisam plašio od vas svih ovih godina, zašto vi od mene? Odjednom se svi nešto plašite. Što se plašite? Ovo je parlament. Od koga se sada plašite? Meni je svejedno, možete da radite dokle hoćete, ja sam na vlasti i ovako i onako. Možete da terate još 10 dana, ali morate da shvatite da ste i vi sada na vlasti. Sa Mirkom Cvetkovićem smo dogovorili sutra u 10,00 da izvršimo primopredaju. Ako vam se vlast još drži, nema problema. Sve u redu, ali onda je vršite.
Ovako dolazimo u situaciju, nemam ništa protiv, otvoren sam za kritike, za rasprave, tu sam, uvek sam bio tu, uvek sam dolazio u Narodnu skupštinu kada ste me god pozivali i stvarno ne vidim da ova rasprava treba da ide toliko u nedogled. Zato još jednom pozivam i poslanike vladajuće koalicije da imaju u vidu vreme i da se jednostavno rasprava privodi kraju. Apsolutno nemam nameru da bilo koga maltretiramo, da celu noć sada radimo, niti je to sada oglavu da se Vlada izabere preko noći. Ali, ako smo započeli jedan posao, onda mislim da ne treba sada da tražimo neke izgovore zašto ga nećemo nastaviti noćas, zato što neko nije tu. Svi smo tu. Ja sam tu.
Kakve to veze ima? Ja sam mandatar i tu sam da odgovorim na sva vaša pitanja. Naravno, i da zabeležim sve vaše pohvale, kojih naravno nema. Mada, to nije u redu, jer smo zajedno radili četiri godine. Mogli biste i da kažete neku lepu reč za mene. Nisam još čuo. Ja sam se zahvalio Vladi Mirka Cvetkovića, ako ste primetili. Zahvalio se na saradnji koju smo zajedno imali. Ni jednom rečju, bez obzira na političke razlike, nisam bilo koga uvredio, za razliku od nekih drugih i spreman sam da razgovaramo dalje. Izvolite.
U šali sam rekao da opraštam SPO. Niti mu opraštam, niti sam se sa njim svađao. Vi se svađate sami sa sobom. Ali, to je sada vaš problem. Vi živite u nekom svom filmu, u andergraundu. Ne znam da li su vas obavestili da je Milošević umro, da je pao sa vlasti 2000. godine?
Drugo, kada je reč o Crnogorcima, ovo je država Srbija. Hoćete li da prestanete više da nam govorite o tome? Mi ovde sada imamo situaciju da jedan vladika i mitropolit negoduje protiv ukidanja Ministarstva vera, zato što je najveći deo para iz Ministarstva vera odlazio u eparhije SPC van Srbije, i to najviše u Crnu Goru i BiH.
Imali smo situaciju da u vreme DSS-a moj uvaženi kolega nikada nije hteo da ode u Crnu Goru, zato što je govorio da ne može da ode u posetu sam sebi. Zamolio bih vas da shvatite da Crna Gora ima svoju državu, crnogorski narod ima svoju državu, Srbija ima svoju državu i molim vas nemojte više da nas zamarate sa tim temama i da izazivate sukobe između Srbije i Crne Gore, koje su pre svega povezane zbog ljudi koji se nalaze i u jednom i u drugom rukovodstvu, pomešanog porekla. Stoga, želim sve najbolje Crnoj Gori i mislim da ćemo najbolje odnose imati sa Crnom Gorom, zato što ja nemam nikakvo poreklo iz Crne Gore.
Nisam pristalica toga da će Srbija da ostane bez rukovodećeg kadra ukoliko se povuku svi Crnogorci. Stoga vas molim da oko tog pitanja ne mešamo teme. Crna Gora je proglasila nezavisnost i prestanite više da živite u bajkama i da mi stalno govorimo o tome da se to tumači kao pretenzija Srbije na Crnu Goru. Ovo je Narodna skupština Republike Srbije. Ovo nije Narodna skupština Crne Gore. Zahvaljujem.
Dame i gospodo, poštovani predsedniče, pošto sam vas ja saslušao sve, tako strpljivo, ne znam kada smo počeli, nije bitno, jedno sat vremena da govorimo i onda da završimo.
Ne znam šta da govorim i kome da govorim, pošto mnogi od onih koji su dali određene primedbe, mislim da bi bilo i od mene previše mazohistički očekivati da komentarišem njihove ocene ili da im nešto govorim, kada oni sada nisu tu.
U svakom slučaju se zahvaljujem svima koji su učestvovali u ovoj raspravi. Razumem da je rasprava više bila političkog karaktera nego što je bila o samom ekspozeu i o izboru nove vlade, o programu i ciljevima Vlade, što je inače i potpuno normalno.
Ne verujem da zaista neko od vas očekuje da se u jednom ekspozeu bilo kog kandidata za premijera, odnosno mandatara za sastav nove vlade ikada mogla spoznati cela politika i sve ono što će se raditi u narednom mandatnom periodu. To tako nije bilo ni kada smo birali prethodnog premijera, ni kada smo birali dva puta gospodina Koštunicu. Tada nisam učestvovao u radu republičkog parlamenta, i kada je bio Zoran Đinđić u pitanju, Zoran Živković itd.
Ekspoze služi da u najkraćem iznese na sažet način, da iznese nešto što bi bio okvir za rad buduće Vlade. Shodno tome, u ekspozeu je nemoguće dati odgovore na neka pitanja koja predstavljaju suštinska i često veoma bolna mesta za sudbinu Srbije i naše države. Ne može se očekivati da u jednom ekspozeu, bez ikakvog dijaloga, bez ikakvih skupštinskih odluka, odluka parlamenta ili razgovora svih političkih činilaca, sada se izlože rešenja za sve političke probleme državnog i nacionalnog karaktera, pa i za sam spisak ekonomskih ili bilo kojih drugih mera koje treba doneti u narednom periodu.
Ali, svako treba da krene, Šekspir je to govorio, od sna, odnosno od cilja. Ako ne znate kuda idete, gde god da stignete vi ste na pogrešnom mestu. Ovde sam pokušao da iznesem koncept društva i države za koji se zalažem. Pokušao sam ovde da iznesem kako ja mislim i vidim da treba da izgleda Srbija. Zato ste u pravu kada danas kažete da u svetu postoji nekoliko različitih koncepata. Postoji liberalni koncept, postoji koncept narodnjačkih partija i postoji koncept socijaldemokratskih partija. I u ovoj koaliciji postoje partije i jednog i drugog tipa. SNS i G 17, pre svega, inkliniraju narodnjačkoj grupaciji. SPS, PUPS-JS, Socijaldeokratska partija teže i jesu socijaldemokratski blok.
U tom smislu, upravo i u EU se sada vodi velika polemika i borba između ta dva koncepta. Već sam rekao da se Angela Merkel zalaže za to da se formira, da se u stvari demokratija, odnosno vlast u društvu formira u skladu sa tržišnim pravilima. Socijaldemokratske opcije govore o tome da tržište treba da odgovara demokratiji. Ne može se očekivati da se u Srbiji sada nađe model koji će pomiriti te dve opcije, ako do toga nismo došli i na nivou EU. Zato se danas na nivou Evrope razgovara i kombinuju ta dva modela.
Uostalom, poslednje odluke EU jesu išle ka tome da se došlo do kompromisa, fiskalna disciplina, odnosno u ovom slučaju kod nas smanjenje deficita, fiskalna odgovornost, ali i podsticanje privrede, razvoja, za šta se zalažu socijaldemokrate. U suštini tog problema jeste ono što sam u ekspozeu govorio, da je lažna ta dilema - da li štednja ili razvoj? U Evropi se danas primenjuje i jedno i drugo.
Vi ste me kritikovali, iz DSS, zbog toga što, i mislim da ste sa pravom postavljali to pitanje, ali ne mogu da rešim problem koji postoji u Srbiji, a koji se pre svega odnosi na to da naše političke stranke gotovo da uopšte ne posvećuju pažnju ideološkim pitanjima, a ovo je pitanje po kojem bi stranke trebalo da se razlikuju u svetu. Mi bi danas ovde, da je neko drugo vreme, da je ozbiljnija politička scena u Srbiji, trebalo da se takmičimo oko toga, mi i socijaldemokrate bi trebalo da se zalažemo za veće poreze, za progresivne poreze, da se više oporezuju bogati, za što širu zdravstvenu zaštitu, besplatno obrazovanje, a vi desničari bi trebalo da sve to kritikujete. To nije tako. To nije tako, zato što se svako trudi da u predizbornoj kampanji priča ono što birači vole da čuju. Ali, kada se završe izbori, mi moramo da vodimo ovu državu.
Tačno je, gospodin Đelić je rekao jednu rečenicu, da za ovu vladu niko nije glasao. To je verovatno tačno, zato što ova vlada nije ni izašla na izbore. Ali, isto tako, ni za onu prethodnu Vladu niko nije glasao. Toga morate i vi da budete svesni. Ta vlada je napravljena, pre svega, mojom odlukom, odlukom koju sam nametnuo SPS i lično rizikovao da će se ići u koaliciju zajedno sa PUPS-om i JS, sa DS. Isto to pitanje koje vi danas postavljate smo imali i mi tada kao pitanje koje su nam postavljali dotadašnji, odnosno nisu bili baš dotadašnji, jer su nas i oni ostavili na cedilu, pa su otišli s vama prošli put, Koštunica, pod izgovorom da vi nećete sa nama, pa sam ja onda rešio da vi nećete da upravljate našim životima. Šta ima vi da određujete s kim mi možemo? Prema tome, vi gledajte šta će raditi vaša partija. Ja nemam šta da odgovaram vama, ja odgovaram građanima Srbije i biračima koji će dati sud o tome da li smo pogrešili ili ne u formiranju Vlade.
Naravno, uvažavam sve o čemu ste govorili. Nisam obavio konsultacije sa DSS zato što ste pre svega o tome trebali da razgovarate sa vašim partnerima iz SNS. Takođe mislim da, i to otvoreno kažem, nije bilo moguće napraviti koaliciju u kojoj bi bila DSS, zbog njenog stava, kojim se pre svega zalaže da Srbija ne treba da ide ka EU. To otvoreno govorim i to sam otvoreno rekao. Tu nema nikakve tajne. Vi ste danas jedina stranka u ovom parlamentu koja se za to zalaže. Mislim da tu grešite, zato što ste vi pobedili Miloševića 2000. godine na politici evropskih integracija, a mi sada dolazimo u situaciju da vi koji ste pobedili Miloševića ste danas protiv EU, a mi koji smo nasledili Miloševića sada vodimo Srbiju u EU.
U svakom slučaju, to je sada rasprava za naše međusobne odnose. Ovde samo govorim o političkoj korektnosti. Smatrao sam da nije na meni da obavljam tu vrstu konsultacija, imajući u vidu odnose koje ste imali sa SNS. Kada je reč o drugim političkim strankama, te konsultacije nisu obavljene ni sa DS, zato što ne treba od konsultacija praviti spektakl i ponižavanje ili, da tako kažem, voditi isprazne razgovore koji ništa ne donose.
Želim da se zahvalim svima koji će glasati za i protiv. Žao mi je što nema nikoga iz LDP-a, zato što upravo želim da im kažem da sva pitanja koja sam postavio, nisu pitanja na koje samo ja treba da dam odgovore nego svi mi zajedno.
Vlada Srbije izvršava politiku. Vlada Srbije naravno i utvrđuje i vodi politiku, ali parlament je taj koji bi trebalo kao najviše zakonodavno telo zajedno sa predsednikom Republike da svi zajedno utvrđujemo neka pitanja koja su od nacionalnog i državnog interesa. Zato sam spreman da o svemu razgovaramo i spreman sam da na sva ta teška pitanja odgovaramo, jer politikom zavlačenja glave u pesak ne možemo rešiti ni jednu sporno pitanje i otvoreno pitanje. Uostalom da smo ta pitanja ranije rešavali, možda bi ih rešili povoljnije nego što su nam izgledi u budućnosti.
Nisam govorio da je ovo prva srpska vlada, ne znam gde ste čuli da sam to rekao. Govorio sam da ova vlada nije pro ruska kako su neki govorili, a to se čulo iz redova LDP-a i DS, niti je pro američka, niti proevropska, ona je prosrpska.
Mislim da je to logično, ali samo način na koji reagujete izgleda da nije. Da niste navikli na sve to. U svakom slučaju, želim ovde da vam kažem da ovu vladu nije formirao niko sa strane upravo zbog toga što da smo pitali sa strane, verovatno bi formirali vladu između DS i SNS, zašto da se lažemo? Zašto da krijemo? Da je to bio cilj i američke administracije i nekih drugih, nemojte mi sada ovde pričati da o tome ne znate ništa.
Uostalom, evo sutra se pravi koalicija u Smederevskoj Palanci između DS i SNS. Pa čekajte, koga vi ovde zafrkavate? O čemu vi pričate? Pa vaša zalaganja, znate li na šta ovo liči? Vama je u stvari krivo što vi niste napravili vladu sa njima. To je suština problema. Ali, ne obraćam se vama iz DSS, vi niste u kombinaciji. Govorim o velikoj koaliciji između DS i SNS, mislim da svima treba da bude jasno da vlada Srbije će biti izabrana, ona će imati ogromnu podršku u parlamentu, siguran sam da će imati i veću podršku u javnosti nego što bi imala vlada koja bi bila napravljena sa DS, u slučaju poraza Borisa Tadića na predsedničkim izborima.
To je politička realnost koje svi moramo da budemo svesni. Pošto su mnogi otišli od onih koji su govorili, ne znam da li da govorim dalje, ali nisam govorio mnoge stvari o kojima smo ovde govorili. Razgovarali smo i sa DS, ekonomski program, nemojte sada, pričali ste o ekspozeima, ozbiljan sam političar, ovde su svi ekspozei vaših premijera i mandatara koji su bili. Mogu da vam ih dam da pročitate, pa ih uporedite sa mojim ekspozeom.
Druga stvar, mogu da vam dam i ekonomski program oko kojeg smo razgovarali o formiranju ove vlade. Prema tome, nemojte mi vi pričati samo o guverneru, o zadovoljstvu njegovim radom, o monetarnoj politici, o ekonomskoj politici, evo tu su svedoci i moji partneri Jovan Krkobabić i Dragan Marković, o čemu smo razgovarali kada je reč o ekonomskoj politici. Uostalom, i URS je sa vama u ovome razgovarao.
Govorite o prezaduženosti da li će nova vlada da se zadužuje, pa sa vama sam razgovarao oko toga da je suludo da taj procenat bude 45% zakona. To isto smatraju i druge stranke. Samo što se međusobno napadate, želite da kažete – e, ovaj će više da zaduži zemlju. Nije problem u stepenu zaduženosti, nego što malo proizvodimo.
S druge strane, pričam istinu, najbolja sredstva i oružje koje imam protiv u ovakvim situacijama je istina i to sam uvek govorio. Nisam ni jednu čašu žuči bacio prema vama. Samo polemišem. Naravno, kao što vi imate pravo da me napadate, imam pravo da se branim. U ovom slučaju branim i sebe i ovu novu vladu Republike Srbije. Vi koliko vidim branite samo sebe. Jer, zašto? Branite samo sebe zato što ne zna se više ko je na čijoj strani u vašoj stranci. Zato što se tonovi koji se čuju iz vaših redova su potpuno drugačiji i zavise od toga da li se pripremate za određene kadrovske kombinatorike.
Ako hoćete da iza izađete nema nikakvih problema. Samo ne znam što ste tražili da ostanem do kraja? Da nećete da promenite odluku da glasate za vladu? Zahvaljujem vam se ali morate da imate strpljenje i da istrpite kritike. Vi sad delite drugima ovde lekcije, a vas niko ne sme da napadne? Kažete niko nije sanjao ovu vladu? Da li je neko od vas sanjao da će se ovo desiti? Da li je neko od vas sanjao da ćete da budete u opoziciji? Zato vodite računa i budite korektni kada govorite o drugim političkim strankama, a ne da tražite da neko prema vama bude korektan.
Govorim ovde zbog toga što u jednom izlaganju jednog vašeg čoveka imate jedan stav koji je suprotan u odnosu na drugi. Ne znam na koji način onda da odgovorim na takvu vrstu pitanja. Da li će se topiti devizne rezerve? Što vi to mene pitate? Nisam ekonomista ove vlade, nisam računovođa, političar sam, predsednik sam Vlade Republike Srbije, a ne onaj koji će da odgovara za svaki segment operativnog rada u državnoj administraciji.
Šoškića ste vi doveli. Vi lično DS i znači nemojte prebacivati odgovornost. Hteli smo da ga zajedno smenimo. To su hteli i ovi drugi, a sada ga vi branite.
Ja sam neutralan, ali se opredelite. Znači u svakom slučaju, Jelašić je podneo ostavku na vaš zahtev. Vi sad govorite o tome da to nisu politički kadrovi. Šta kadrovi u Vladi Srbije koje ste postavljali na ta mesta su pali sa neba, jel da? Nisu politički kadrovi, da li je tako? Direktori posebnih uprava nisu politički kadrovi? Sada govorite o tome da neko želi da obavi politički zločin prema njima? Nemam namere i ne interesuje me. Jadna je ta vlada, koja treba da se bavi i gde će mali deo vlade biti jači od cele vlade.
Samo želim da vam kažem sledeću stvar. Gazda u Srbiji je narod Srbije. Tajkuni, koje je neko ovde spominjao, možda su nastali u vreme Miloševića, možda su napravili prvi milion u vreme Miloševića, ali stoti milion su napravili u vaše vreme. Znate šta, ako smo zajedno bili na vlasti, onda očekujem da budete korektni i da kažete nešto pozitivno o tome.
Nisam čuo da ste rekli bilo koju pozitivnu reč. Ne možete procenjivati nas, shodno tome da li ćemo ići na jednu ili na drugu stranu. Mene strane ne interesuju. Imamo svoju politiku, ja vam naravno želim sve najbolje.
Ostaćemo ovde do glasanja. Hajde da vidimo gde su opozicione stranke. DSS, svaka čast. Kako vi mislite da se borite protiv ove vlade kada ne možete ni jednu noć da provedete zajedno. Niko nema autorsko pravo na demokratiju u Srbiji. Niko nema autorsko pravo ni na jednu ideju u Srbiji, jer svaki dan smo na novom ispitu. Vi ste vaš ispit imali na izborima i izgubili ste izbore.
Od sutra i ja i svi koji su u Vladi imaju novi ispit. Vama će biti lakše jer ćete moći da kritikujete. Spreman sam da preuzmem odgovornost, jer kakav bi ja to bio političar kada ne bi bio spreman da preuzmem odgovornost. Ubeđivali ste me da ne treba da prihvatim mesto premijera, jer je situacija teška. Teška je i za vas, nije valjda za mene.
Pošto više ne znam ko je šta pričao i ko je prisutan, ko nije prisutan, želim da vam zahvalim svima. Želim da se izvinim svima ukoliko su neke reči bile žustrije. Kao što sam rekao, svi se dobro poznajemo. Svi smo ovde zajedno. Imamo različite ili zajedničke političke stavove o mnogim pitanjima. Nemam nikakvu nameru da produbljujem podele. Naprotiv, imam nameru da smanjujemo razlike. Nadam se da ćemo u politički korektnoj atmosferi negovati dijalog, dolaziti do rešenja o najvažnijim državnim i nacionalnim pitanjima.
Vidim da sada svi nekako negativno komentarišete to što sam rekao – daće Bog. Koliko znam kada ste dolazili na vlast nisu vam bogovi smetali, patrijarsi i vladike. Na kraju je srpska crkva spala na komuniste. Zato što ste je iskoristili i kada ste došli na vlast niste se na njih osvrtali. Neki od vas su anatemisani u toj crkvi zbog zakona koje ste hteli da donosite. Toga se ne stidim, isto kao što smatram da je Srbija svetovna država i da nikakve veze to nema jedno sa drugim.
Siguran sam da će Bog pomoći, ali da i mi treba da malo pomognemo njemu da nam pomogne. Spremni smo na to da radimo bolje od vas, da radimo bolje nego što smo radili zajedno u Vladi.
Ako je moj Ekspoze bio, kako kažete, štur, tanak itd, ako se postavlja liderstva u ovoj vladi, mislim da to pitanje se nije moglo postavljati u Vladi Mirka Cvetkovića. Mirko Cvetković je bio pravi lider Vlade. U DS se to znalo oduvek i nije bilo nikog sa strane ko je mogao da mu naredi šta će da radi. Prema tome, bolje ćutite. Ovo ste se malo šalili. Idemo dalje.
Zahvaljujem se puno svima. Želim vam sve najbolje.
Naravno, nemojte da propustite priliku da glasate za novu Vladu Srbije. Hvala vam.
Zahvaljujem gospodine predsedniče. Dame i gospodo narodni poslanici, neću naravno iskoristiti vreme koje je u celosti odvojeno za našu poslaničku grupu, odnosno mene kao šefa poslaničkog kluba SPS. Želim samo da dam nekoliko naznaka na ove teme koje su na dnevnom redu.

Sigurno da su ovi zakoni, Zakon o Vladi i Zakon o ministarstvima, najviše menjani zakoni u istoriji bilo kojih zakona u Republici Srbiji. Zašto? Zato što mi nemamo sistemski rešeno pitanje – koji je to optimalni model kakav treba da ima Vlada, koliko ministarstava? Nažalost o tome ne postoje ni evropski standardi. Zato što svaka zemlja, shodno svojim potrebama, određuje koja su im ministarstva neophodna. U Norveškoj imate Ministarstvo za naftu ili Ministarstvo za ribolov. U Nemačkoj imate Ministarstvo za hranu itd.

Sigurno da neću reći nikakvu tajnu da se ovaj zakon menjao uvek i samo kada se formirala svaka vlada Republike Srbije. To je istina. Shodno tome, razumem poziciju da sada postoji parlamentarna većina i da postoji parlamentarna opozicija. Ali suštinske primedbe na način kako će se podeliti nadležnosti u ministarstvima, jesu i zavise od toga sa koje pozicije gledate na sistem vlasti, da li učestvujete u vlasti ili ste u opoziciji.

Ne bih rekao da je rekonstrukcija Vlade koja je poslednja obavljena, obavljena po stručnom principu. Jer, koji je to stručni princip spojio Ministarstvo infrastrukture i energetike? Naravno, i to je bila potreba tog trenutka.

Zalažem se kao mandatar da se ovoj temi pristupi sistemski i da se o ovom zakonu razgovara hladno i mirne glave i van ovih trenutaka kada se bira Vlada Republike Srbije.

Takođe, ovim zakonom se ne rešava pitanje viška zaposlenih. Laž je da se smanjivanjem ili povećavanjem broja ministarstava smanjuje ili povećava administracija. Smanjuje se samo broj ministara i onih ljudi koji opslužuju ministre, odnosno broj državnih sekretara. Svakako je bolje da Srbija ne bude rekorder po broju ministarstava, kako je to bila u mnogim periodima.

Takođe, kada je reč o odborima, da se vratimo opet na ovu temu. Kao ministar unutrašnjih poslova, verujte mi, nikad nisam osporavao pravo da opozicija ima predsednika tog odbora. Tu praksu ste upravo vi prekinuli prošli put.

Meni je žao što gospodin Mićunović nije bio šef poslaničkog kluba u prošlom mandatu, verovatno bi mogao na tu temu dosta da kaže, jer je Marko Đurišić predložio da Dušan Bajatović bude predsednik Odbora za odbranu i bezbednost. Niste me ni pitali, a bio je Todorović iz SRS, koji je bio nezgodan, koji nije hteo da zakazuje sednice, koji je zakazivao sednice na svoj način, koji je vodio sednice na svoj način. Ali, molim vas, nemojte sada da prebacujete meni kao ministru unutrašnjih poslova, nešto što ste vi već uradili. On je izabran pre godinu dana, nastaviće da bude. Ja sam i dalje ministar unutrašnjih poslova, samo ste vi promenili svoju poziciju. Ne znači da sada imate pravo na kritiku. U ovoj temi, gospodine Mićunoviću, nemate. Što se tiče drugih tema, ne osporavam pravo da kritikujete.

Kada je reč načelno o ovim pitanjima, govorite šta hoćete. Ova vlada će biti najmanja vlada u istoriji višepartijskog sistema u Srbiji od 1990. godine. Imaće isti broj poslanika kao i vlada Vojislava Koštunice, koja je izabrana 2004. godine sa 19 članova. Ponosan sam što ću biti, ako me izaberete na čelu takve vladi. Ona mora da bude efikasna. Ne može da bude feudalnog karaktera, ali to je tema o kojoj ćemo govoriti za koji dan.

Kada je reč o svim drugim oblastima koje ste danas pominjali, zalažem se kao mandatar za reformu našeg političkog sistema. Zalažem se za raspravu o tome koji je politički sistem za nas najbolji. Ne bežim od toga da o tome raspravljamo. Nemojmo da mišljenje menjamo u zavisnosti od toga da li smo u jednoj poziciji ili smo u drugoj poziciji. Nemojmo da donosimo zakone kada neku temu želimo da zloupotrebimo. Znate da su i u najvećim diktaturama  postojali najdemokratskiji zakoni, ali je praksa bila potpuno drugačija od tih zakona.

Želim ovde da obećam u ime onih koji će činiti Vladu Srbije, da će Srbija graditi demokratski politički sistem, da će ovaj parlament imati ono mesto koje treba da ima i ima po Ustavu kao najviši zakonodavni organ Republike Srbije, i da će Vlada poštovati ovaj parlament.

Biću u parlamentu uvek kada to bude potrebno. Kao premijer, neću slati svoje izaslanike ovde da nemate šta da ih pitate, jer premijer nije tu. Kada ja dođem kao premijer, doći će i ministri koji su za to nadležni. Ova vlada mora da bude efikasna, odgovorna i mora u njoj da postoji disciplina. Nijedan ministar nije tu ministar sam za sebe, nego je ovo vlada koja je izabrana na osnovu političkih programa onih stranaka koje su dobile poverenje građana na izborima.

Uz dužno poštovanje, znam da diskusije moraju da se vode o ovoj temi, želim da javnost Srbije zna – ova vlada će imati 17 ministarstava, imaće 19 članova i biće, kao što sam rekao, najmanja vlada od 1990. godine, a daće Bog, biće i najuspešnija. Hvala.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo poslanici, želim da u ime SPS kažem da ćemo, kao što se to vidi iz potpisa koje smo priložili, podržati i stojimo iza kandidature Nebojše Stefanovića za predsednika Narodne skupštine Republike Srbije.

Prosto me zadivljuje, slušajući ovu diskusiju, koliko smo mi okrenuti prošlosti i koliko se samo bavimo pitanjima iz prošlosti. Podsetiću da su izbori završeni pre više od dva meseca, da građani Srbije sigurno ne očekuju da se na ovakav način odnosimo prema onome što je danas na dnevnom redu i u narednim danima.

Lično kao predsednik SRS ne osećam potrebu da se bilo kome od vas ovde pravdam za bilo koji politički potez koji naša stranka vuče. Zato svako od vas i od nas snosi političku odgovornost. Kada je bilo, pre koliko godine, 2004. godine podržali smo manjinsku Vladu Vojislava Koštunice. Takođe, je bilo ovakvih rasprava. Godine 2007. iako smo izabrali Tomislava Nikolića ovde za predsednika Narodne skupštine DS Srbije je promenila svoju odluku i zajedno sa Tadićem napravila Vladu. Pošto, smo tada bili u opoziciji i podržavali manjinsku Vladu, zvaničan stav je bio da demokrate neće sa nama, ostali smo u opoziciji. Godine 2008. omogućili smo DS vlast četiri godine, time što smo doneli odluku da idemo sa DS.

Iste takve diskusije sam slušao i pre osam godina, i pre četiri godine, i slušam ih i danas. Nije na vama, dame i gospodo, da procenjujete i prosuđujete šta je najbolje za svaku političku stranku, nego je na onima koji te stranke vode i imaju svoje političke odgovornosti. Što se mene tiče i SPS mi smo dobili duplo veći broj glasova nego prošli put. Šta to znači? Znači, da smo doneli dobru odluku. Nije na vama da procenjujete kakva je naša odluka. Svako od vas neka preuzme deo svoje odgovornosti. Hoću da kažem, treba da se okrenemo nečemu što je pred nama. Okrenuti ka prošlosti nećemo daleko odmaći ka nekoj boljoj budućnosti. Vlast nije plen. Vlast je pre svega veliki ispit i zato vas molim da požurite da možemo što pre da izaberemo Vladu.

Sa druge strane, želim novom predsedniku parlamenta i novim potpredsednicima da parlament bude najznačajniji deo vlasti u Srbiji. To je najviša vlast u Srbiji. To je najviša zakonodavna vlast u Republici Srbiji da parlament bude oličenje demokratije koja treba da postoji u Srbiji. Prema tome, uz dužno poštovanje svih političkih stranaka, zaista poštujem sve njihove programe, partijske politike, svako ima pravo da procenjuje kako mu se svidi. Ja želim samo da ne svodimo ovu raspravu na to ko je sa kim bio, ko sa kim više nije.

Što se tiče naše stranke i koalicije, mi se nismo borili ni za jedne ni za druge, borili smo se da pobedimo i jedne i druge. Nažalost nismo uspeli. U svakom slučaju, hoću da kažem da ako je već takva situacija da morate da pravite koalicije, na koji način mi treba da se ponašamo, osim ako mislite da je neko u pravu samo kada sa vama pravi koaliciju. Što se mene tiče, glasao sam za Borisa Tadića u drugom krugu predsedničkih izbora, ali je pobedio Tomislav Nikolić i tu volju naroda niko  ne može da promeni. To je nova politička realnost koje mi možemo da budemo svesni ili nesvesni, ali u njoj učestvujemo.

Shodno tome SPS će podržati i glasati za izbor Nebojše Stefanovića za predsednika parlamenta. Želim mu da mu mandat bude uspešan i da ima što manje potrebe za izricanje kazni, a što više zajednički donetih odluka, kao što je ova o povećanju broja potpredsedničkih mesta. Zahvaljujem.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo poslanici, želim da u ime SPS kažem da ćemo, kao što se to vidi iz potpisa koje smo priložili, podržati i stojimo iza kandidature Nebojše Stefanovića za predsednika Narodne skupštine Republike Srbije.

Prosto me zadivljuje, slušajući ovu diskusiju, koliko smo mi okrenuti prošlosti i koliko se samo bavimo pitanjima iz prošlosti. Podsetiću da su izbori završeni pre više od dva meseca, da građani Srbije sigurno ne očekuju da se na ovakav način odnosimo prema onome što je danas na dnevnom redu i u narednim danima.

Lično kao predsednik SRS ne osećam potrebu da se bilo kome od vas ovde pravdam za bilo koji politički potez koji naša stranka vuče. Zato svako od vas i od nas snosi političku odgovornost. Kada je bilo, pre koliko godine, 2004. godine podržali smo manjinsku Vladu Vojislava Koštunice. Takođe, je bilo ovakvih rasprava. Godine 2007. iako smo izabrali Tomislava Nikolića ovde za predsednika Narodne skupštine DS Srbije je promenila svoju odluku i zajedno sa Tadićem napravila Vladu. Pošto, smo tada bili u opoziciji i podržavali manjinsku Vladu, zvaničan stav je bio da demokrate neće sa nama, ostali smo u opoziciji. Godine 2008. omogućili smo DS vlast četiri godine, time što smo doneli odluku da idemo sa DS.

Iste takve diskusije sam slušao i pre osam godina, i pre četiri godine, i slušam ih i danas. Nije na vama, dame i gospodo, da procenjujete i prosuđujete šta je najbolje za svaku političku stranku, nego je na onima koji te stranke vode i imaju svoje političke odgovornosti. Što se mene tiče i SPS mi smo dobili duplo veći broj glasova nego prošli put. Šta to znači? Znači, da smo doneli dobru odluku. Nije na vama da procenjujete kakva je naša odluka. Svako od vas neka preuzme deo svoje odgovornosti. Hoću da kažem, treba da se okrenemo nečemu što je pred nama. Okrenuti ka prošlosti nećemo daleko odmaći ka nekoj boljoj budućnosti. Vlast nije plen. Vlast je pre svega veliki ispit i zato vas molim da požurite da možemo što pre da izaberemo Vladu.

Sa druge strane, želim novom predsedniku parlamenta i novim potpredsednicima da parlament bude najznačajniji deo vlasti u Srbiji. To je najviša vlast u Srbiji. To je najviša zakonodavna vlast u Republici Srbiji da parlament bude oličenje demokratije koja treba da postoji u Srbiji. Prema tome, uz dužno poštovanje svih političkih stranaka, zaista poštujem sve njihove programe, partijske politike, svako ima pravo da procenjuje kako mu se svidi. Ja želim samo da ne svodimo ovu raspravu na to ko je sa kim bio, ko sa kim više nije.

Što se tiče naše stranke i koalicije, mi se nismo borili ni za jedne ni za druge, borili smo se da pobedimo i jedne i druge. Nažalost nismo uspeli. U svakom slučaju, hoću da kažem da ako je već takva situacija da morate da pravite koalicije, na koji način mi treba da se ponašamo, osim ako mislite da je neko u pravu samo kada sa vama pravi koaliciju. Što se mene tiče, glasao sam za Borisa Tadića u drugom krugu predsedničkih izbora, ali je pobedio Tomislav Nikolić i tu volju naroda niko  ne može da promeni. To je nova politička realnost koje mi možemo da budemo svesni ili nesvesni, ali u njoj učestvujemo.

Shodno tome SPS će podržati i glasati za izbor Nebojše Stefanovića za predsednika parlamenta. Želim mu da mu mandat bude uspešan i da ima što manje potrebe za izricanje kazni, a što više zajednički donetih odluka, kao što je ova o povećanju broja potpredsedničkih mesta. Zahvaljujem.
Javio sam se po povredi Poslovnika.

Dame i gospodo, poštovani predsedniče, većina onih koji su govorili do sada su povredili Poslovnik. Po Poslovniku koji ste vi doneli, odnosno naša poslanička grupa takođe…

(Nada Kolundžija, sa mesta: A vi niste?)

Rekao sam i mi, ali molim vas, ni jednom nisam dobacio vama dok ste govorili i uvažavajte to pravilo.

Dok smo zajedno bili na vlasti, doneli smo ovaj poslovnik. Da je Slavica Đukić sada ovde predsednica, a da ste vi u parlamentarnoj većini, sve ove koji bi diskutovali kao što vi sada diskutujete, ona bi verovatno već upozorila, Gordana Čomić možda već i opomenula.

U svakom slučaju, obavezni ste, dame i gospodo, ne zbog mene, ja mogu da sedim ovde do ponoći, ali o čemu mi ovde uopšte raspravljamo, koja je tačka dnevnog reda o kojoj govorimo? Obavezni ste članom 106. – govornik može da govori samo o tački dnevnog reda o kojoj se vodi pretres. Ovde je dnevni red – izbor potpredsednika Narodne skupštine Republike Srbije. Predloženo je pet kandidata. Da li ima neko nešto protiv toga? Nisam čuo. Ako govorite o odborima, govorite kada bude ta tačka dnevnog reda. Što se mene tiče, apsolutno ne vidim da je loše da Bajatović bude predsednik Odbora za odbranu i bezbednost zato što ste ga izabrali i vi i mi dok smo bili na vlasti, pa kad tad nije smetalo da bude predsednik Odbora, što bi vam sada smetalo kada ste u opoziciji? U svakom slučaju, nemam ništa protiv toga, ali imajte iste aršine i kada ste na vlasti i kada ste u opoziciji.

U životu sam sve bio, i vlast i opozicija i podržavao manjinsku vladu i bio izložen pritiscima posle 5. oktobra itd, ali sam 22 godine u ovom parlamentu. Molim vas da se vratimo ovoj temi. Ako mislite da je narod oduševljen što mi sada raspravljamo o ovome, ja mislim da se debelo varate. Nije na meni da delim lekcije drugima, samo vas upozoravam da poštujete Poslovnik i ja to upozoravam i predsednika koji je sada izabran, između ostalog, i mojim glasom. Zahvaljujem.
Pre svega,a gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, želim da vam se izvinim zbog današnjeg dana, jer danas se u Beogradu održava Međunarodna konferencija o borbi protiv organizovanog kriminala, kojom predsedavam, a gosti su ministri unutrašnjih poslova iz regiona. Došao sam dok su oni na ručku, tako da ću morati da se vratim. Žao mi je što danas nisam prisutan, kada je rasprava o pojedinostima u pitanju.
Želim da vam skrenem pažnju, da ne bismo diskutovali oko ovih stvari bez nekog mog stava. Zakon o policiji je i donet da bi bio poseban zakon, a ne da bi za policijske službenike važio Zakon o državnim službenicima i nameštenicima. Podsetio bih vas da zbog toga policijski službenici nisu u istom statusu kao i drugi državni službenici i nameštenici.
Dame i gospodo, ovde ste usvojili Zakon o vojsci i niko nije govorio tada o tome zašto se usvaja tada Zakon o vojsci. Zašto vi profesionalne vojnike ne tumačite kao državne službenike? Imam razumevanja za ovo o čemu govorite zato što je postojala jedna pravna konfuzija dok nismo izmenili ovaj zakon, zato što su Zakonom o policiji definisani posebni uslovi u odnosu na državne službenike, ali se nikada nisu realizovali, pa onda se na policajce nije primenjivao ni Zakon o policiji, niti Zakon o državnim službenicima, niti Zakon o radu. Onda su policijski službenici ili jedini u ovoj državi koji nisu imali pravo na naknadu za prekovremeni rad, za noćni rad, rad za vreme praznika itd.
Desi se situacija da se dođe na neki uviđaj ili se izađe na lice mesta, ljudi iz pravosuđa imaju pravo na dnevnicu i na ostale dodatke, a policajac nema. Kad neko radi veštačenje, policajac to mora da radi po službenoj dužnmosti, a ostali za to dobijaju naknadu. Iz tog razloga se i išlo na izmene i dopune Zakona o policiji.
Moram da kažem da su ove izmene i dopune dugo bile predmet razmatranja sindikata, različitih pravnika, različitih ministarstava. Imam razumevanja za ovo o čemu govorite, samo bih želeo da napomenem da to više nije isto. Policijski službenici nisu u klasičnom smislu reči državni službenici i nameštenici. Takođe, do sada su u našem ministarstvu policijski službenici bili sinonim za sve zaposlene. Od sada će naše ministarstvo imati policijske službenike i državne službenike, a to znači da će zaposleni u MUP, koji imaju policijska ovlašćenja, biti policijski službenici, a ostala administracija će imati status državnih službenika.
U tom pogledu je potpisan poseban kolektivni ugovor. Molim vas da vodite računa kako piše za policijske službenike. Poseban kolektivni ugovor važi za policijske službenike koji će biti sa policijskim ovlašćenjima, a za ostale će važiti Zakon o državnim službenicima, Kolektivni ugovor koji je potpisan za državne službenike i nameštenike. Kad o tome govorite, treba da imate to u vidu.
Mislim da je sve ovo što ste predlagali, u suštini, korisno i pozitivno, samo da se zna o čemu je ovde reč, da ne bi bilo zabune. Ova izmena Zakona o policiji je usledila, pre svega zbog ovog radno-pravnog i socijalnog položaja zaposlenih, a tek će uslediti izmena Zakona o policiji sa aspekta ocene da li policija treba da funkcioniše na ovakav način, policijske uprave, jedinice, način rukovođenja, policijska ovlašćenja, način upotrebe sredstava prinude itd. Ovo nije urađeno na brzinu, o ovome se govori skoro godinu dana, od kada smo potpisali Kolektivni ugovor. Da bi to moglo da se primenjuje od 1. januara, mi moramo da izmenimo Zakon o policiji, jer moramo na osnovu toga da izradimo novu sistematizaciju, novi pravilnik o platama. Izjednačena je osnovica za profesionalna vojna lica i za policijske službenike.
Još jednom kažem, vodite računa, administracija, ljudi koji nemaju policijska ovlašćenja u policiji i MUP, nemaju status policijskih službenika. Oni su do sada to imali. To znači da neće imati ovlašćenja, a to znači da neće imati ni beneficirani radni staž, kao što je to do sada bilo. Drugo je pitanje da li je to pravedno za te ljude.
U svakom slučaju, to je sistem koji važi u Evropi i u svim drugim policijama. Jednostavno, ne može sekretarica ili šalterski službenik u MUP, koji nema policijska ovlašćenja, da ima iste beneficije koje ima policajac koji radi na ulici ili interveniše u borbi protiv kriminala, terorizma itd.
Imam razumevanja za sve amandmane, ali mislim da treba da budemo ovde načisto, pošto je tu gospodin Šormaz, a on je u prošlom mandatu bio poslanik DSS, čiji je potpredsednik Dragan Jočić bio ministar.
Tada je sekretar Ministarstva bio gospodin Todorović, on je pisao zakon o policiji tada, koji ste usvojili, s druge strane on je sada pisao izmene i dopune Zakona. Znači, prema tome, ovde niko na njega nije uticao sa strane i mislim da je to dovoljan razlog da glasate barem vi gospodine Šormaz za izmene i dopune ovog zakona o policiji. Ako nećete za mene, bar glasajte za Todorovićev.
Nije Dragan Todorović, da se razumemo, nego Milorad Todorović, sekretar Ministarstva unutrašnjih poslova, koji je bio na tom mestu i u vreme ministra Dragana Jočića i koji je bio glavni za pisanje ovog aktuelnog Zakona o policiji, sada je pisao i ove izmene i dopune Zakona o policiji.
Znate šta, kada je reč, ovo ne smatram kao bilo kakvu polemiku, zahvaljujem se gospođi Tabaković na komplimentu da sam mlad, ali već imam 45 godina,  tako da ne znam kako izgledaju mladi ako sam ja mlad, nekad sam gospodina Petronijevića zvao čika Mišo a sad, otprilike, tako mene zovu.
U svakom slučaju, ne mislim da se mi uopšte ovde sada sukobljavamo ili se svađamo, ja sam vas samo informisao da mislim da je korektno da svi policijski službenici, da se jednostavno napravi razlika između njih, onih sa policijskim ovlašćenjima i onih koji nemaju policijska ovlašćenja.
Po zakonu o policiji to se radi, raspored tih radnih mesta se vrši sistematizacijom, tako da, na osnovu toga je neophodno doneti i akt o sistematizaciji i akt koji definiše beneficije. To znači da za svako radno će se znati da li ono ima status ovlašćenog lica itd. i koliko ima beneficirani staž ili da li uopšte ima beneficiranog staža.
Jednostavno, procenjeno je, a mislim da je iste godine donet i Zakon o državnim službenicima i Zakon o policiji, znači 2005, da je potrebno ipak da se policija izdvoji iz ostalog korpusa državnih službenika i nameštenika. Sada je sve ovo ostalo uostalom stvar i razgovora o poboljšanju njihovog statusa, ali je bitno da se sistemski rešava. Mi smo imali jedan haos u pravnom sistemu koji se tiče policije i jednostavno, mi smo tu imali i ovakve situacije da nešto nije dovoljno definisano, da se ne zna koji se zakon primenjuje, koji se ne primenjuje, koje se odredbe ne primenjuju i to je dovodilo do toga da, na primer, evo, imamo sad jednu odredbu koju sada menjamo, a to je da svaki policajac kada mu neko, neko je ovde govorio da ima neke, bilo ko kolko dobija praktično udaljenje iz MUP u sudskom postupku u 90% slučajeva se oni vraćaju i Ministarstvo je sigurno za ovih godinu, dve, tri, jedno milijardu, dve platilo jednostavno zbog toga što nas zastupa pred sudom Javno pravobranilaštvo, a objektivno Javno pravobranilaštvo nije u prilici da izlazi i najveći deo toga je u prošlosti gubljeno, jednostavno samo zbog toga što se niko i ne pojavi na tim ročištima. Mi smo zato ostavili mogućnosti na zahtev sindikata da odredimo i da raspišemo tender za neku advokatsku firmu koja bi zastupala i zaposlene u ministarstvu koji nisu imali pravnu zaštitu itd. Ovo pominjem samo kao jedan od primera.
Znači, meni je bitno ovde da mi sistemski rešimo pitanje policijskih službenika. Imamo kolektivni ugovor, posebni kolektivni ugovor, imamo Zakon o policiji i mi sada, sledeći put, možemo samo sa sindikatima da razgovaramo i zaposlenima o tome da li je osnovica mala ili treba da bude veća, da li će neke ove decimale ili procenti o kojima govorite biti ovakve ili onakve, ali smo sistemski rešili to pitanje. Ovako smo mi imali situaciju da postoji jednostavno velika diskrepanca između velikih zahteva koje policija ima i jednostavno potpuno neregulasnog pravnog sistema, kada je reč o MUP.
Gospođa Tabaković je u pravu, mi nismo izgubili, mi nismo ni dobili nikakve pare za to što smo izdavali pasoše jer sav novac je otišao NBS-u, odnosno Zavodu za izradu novčanica. Izdato je negde 3 miliona i sedamsto hiljada pasoša. Onda možete da zamislite, a pri tome, pasoš naš je, na kažem, ljudi teško žive i sigurno da je ovih dvadesetak i nešto eura koliko to košta je i to mnogo, ali je najjeftiniji pasoš koji postoji uopšte, biometrijski.
Jednostavno naše ministarstvo je od toga imalo samo troškove nije imalo nikakve prihode. Jedini prihod koji smo mi ostvarili, sopstveni jeste prihod, jedan deo prihoda od ovih novih registarskih tablica i vozačkih i saobraćajnih dozvola. Ali znate šta, registarske tablice još mesec dana će trajati izdavanje novih, a posle toga važe sedam godina i svake godine će se izdavati samo za neke nove registracije, znači novih vozila itd.
Sad se uvodi taj sistem sopstvenih prihoda, imamo u ovom drugom zakonu o vanrednim situacijama i takođe u izmenama zakona, ne znam da li je taj zakon i u kojem delu o javnom redu i miru, gde takođe bi jedan deo mogao da bude upotrebljen za opremanje policije.
Ali ako gledamo generalno trendove, nije problem u tome, nije problem mali, problem je veliki. Zato što je 2003. godine MUP imalo 9% u budžetu Srbije, a danas ima 5% ili 6%. Godine 2003 je učešće plata u budžetu MUP-a bilo 56%, a danas je 82%. Vi morate sa 18% koje vam ostaje van plata koje su ovakve kakve jesu i sa kojima su nezadovoljni.
Znači, vi morate za to da opremite policiju, da je obučete, da je školujete, da je obučavate, da imate razne druge svakakve akcije koje mi sprovodimo one sve koštaju. Jedan derbi košta od 50 do 100 hiljada evra, košta MUP. Mislite da to neko plaća našem ministarstvu. Znači, štićene ličnosti. Pa mi im dajemo kola pa čak i gorivo. Dalje imate koncerte, mislite da organizatori brinu o bezbednosti, uvek kažu to je posao policije i da ne pričam milion drugih manifestacija koje se održavaju i zato tu nastaje taj problem. Što su potpuno poremećeni odnosi, a i ovo kad sada pričam, pazite na sastancima sa finansijskim ekspertima tzv. a oni meni kažu, pa šta se bunite pa vi imate više nego što je potrebno u Evropi. Onda ispada da mi imamo više nego što treba, a ne manje nego što treba. To je nerazumevanje situacije u kojoj se zemlja nalazi ne samo ekonomske nego i bezbednosne, odnosno uloge policije i MUP-a i mislim da ta isto važi i za druge bezbednosne strukture.
Tako da moja je molba za vas, da imajući u vidu da i policajci pretpostavljam, će posmatrati i ove debate i glasanje i sve ostalo, apsolutno sam za da oni budu odgovorni ali sa druge strane da pokušamo da im obezbedimo neki status koje je bolji nego što je bio do sada. Hvala.
Hvala, gospođo Čomić.
Ne želim da vas previše zadržavam, jedno pola sata da obrazložim ovo o čemu ste govorili. Pošto je jedino gospodin Mićo ostao od cele opozicije, mogao bih da se posvetim odgovorima na njegova pitanja.
Malo se šalim. Mislim da ne bi bilo u redu da ne kažem samo nekoliko reči vezano za najvažnija pitanja koja ste ovde spomenuli. Pred vama se nalaze zakon o izmenama i dopunama Zakona o vanrednim situacijama. Svaki zakon kada se donese postoji jedan period posle kog treba videti ono što u građevini neko kaže sleganje građevine ili terena. Ovde je bilo bitno videti da li to funkcioniše.
Samo bih želeo da vas podsetim da je to bio revolucionarni poduhvat, jer su po prvi put u Srbiji posle dugog niza godina objedinjene strukture koje se bave reagovanjima u slučaju vanrednih situacija, tako da je po prvi put tada objedinjeno ministarstvo snaga iz Ministarstva odbrane, Ministarstvo za zaštitu životne sredine i MUP u okviru našeg sektora za vanredne situacije. To je bilo veoma bitno zbog toga da bismo izbegli rascepkanost sistema, da se ne bi desilo kao što je to bilo pre neku godinu, da kada padne autobus u reku prvo treba da se raspravi ko će da reaguje, odnosno čija je to nadležnost.
Postoje različiti modeli u svetu. Mi smo se opredelili za ovaj model, jer je to logično, zato što MUP ima najveću logistiku za ove stvari, da to bude u okviru MUP. To ima sad sve svoje prateće elemente. Ono što ste i sami ovde primetili, predstavnici SRS, mi se trudimo da ovaj problem koji postoji svuda u svetu, obično se ovom problemu posvetimo tek onda kada bude kasno, da ne bismo došli u situaciju da o nečemu raspravljamo kada već bude kasno, zato je bitno da u skladu sa našim materijalnim, finansijskim i tehničkim mogućnostima probamo da organizujemo naš sektor za vanredne situacije onako kako najbolje možemo.
To mislim da se pokazalo u svim ovim mesecima da je bilo uspešnih reakcija i u gašenju požara, a evo i danas traju požari. Evo već je sredina novembra. Još postoje požari. Preko leta smo u isto vreme imali i požare i poplave, tako da očigledno dolazi do klimatskih poremećaja. Imali smo zemljotres, imali smo reakcije, odnosno spašavanje iz ruševina.
Sve u svemu, MUP će pokušati da preuzme neka najbolja iskustva koja postoje u svetu, vezano za stvaranje ovog sektora.
Zašto je bilo potrebno da se izvrši izmena i dopuna ovog postojećeg zakona? Između ostalog, i da se u svetskim dokumentima, odnosno u dokumentima UN, na drugi način se sada gledalo na samo ovlašćenje tog nekog štaba za vanredne situacije, odnosno tela koje služi za koordinaciju, tako da on ustvari prerasta u nacionalnu platformu za smanjenje rizika od katastrofe. U tom smislu, kada je reč o vanrednim situacijama, u Vojvodini postoji samo štab za reagovanje na teritoriji Vojvodine. To je jedino što postoji u Zakonu o vanrednim situacijama, što je potpuno normalno, jer i svaka skupština opštine i grad i okrug imaju štab za reagovanje, pa je normalno da ima i pokrajina. U tome ako gledamo da je to razbijanje jedinstva Srbije, mislim da je to pogrešan pristup. Takođe, reguliše se način ukidanja vanrednih situacija, javna skloništa.
Ono što mislim da je takođe važno jeste naš humanitarni centar u Nišu. To je srpsko-ruski ili, kako ga oni zovu, rusko-srpski, dogovorili smo se da tako bude, on je bilateralnog karaktera, on nema regionalne nadležnosti, da ne bi sada tu bilo zabune, nema nadležnosti da upravlja vanrednim situacijama na drugim teritorijama, u drugim državama, zato što jednostavno te države to ne žele. Zar mi mislimo da su sada mnogi oduševljeni zbog takve jedne ideje? Nisu, zato što se time priča, kod njih se postavlja pitanje – šta je to u stvari, da li je to zaista humanitarni centar ili je nešto više od toga?
Mi smo nedavno, prošle nedelje upravo, ili ove nedelje, nešto sam pomešao termine, imali konferenciju gde smo pokušali i gde smo obavili, da tako kažem, posredovanje na sastanku između evropskog komesara za vanredne situacije, Kristaline Georgijeve i zamenika ruskog ministra za vanredne situacije Sergeja Šojgua, znači njegovog zamenika Plata, gde smo jednostavno razjasnili to, da ne dođemo u situaciju da mi s jedne strane želimo da uđemo u EU, imamo evropski sistem reagovanja u vanrednim situacijama, a s druge strane se pravi neki regionalni centar koji sada može da unese određenu konfuziju, jer ovde mora da se reaguje i komanduje sa jednog mesta.
Znači, to je centar koji se pravi, ne da bi se upravljalo drugim situacijama u drugim zemljama, nego jednostavno da bi oprema koja tu postoji mogla da se koristi na zahtev tih zemalja za reagovanje u slučaju vanrednih situacija. Tako se nadam da smo sve te probleme razrešili i da više se to neće postavljati kao dilema na nekim međunarodnim skupovima.
Naravno, rat, vanredno stanje, Kosovo i Metohija, demografija, to zaista jesu teška pitanja i teške situacije, ali ne spadaju u domen vanrednih situacija. Znači, vanredne situacije se definišu, šta su vanredne situacije koje su uzrokovane ili da su u pitanju prirodne nepogode, prirodne katastrofe, ili izazvane katastrofe, ali ratna dejstva, kada je reč o ovom sektoru, mi se bavimo samo, da tako kažem, reagovanju, odnosno umanjenju posledica terorizma i ratnog dejstva, koji dolaze u ratu. Znači, ovaj štab sad nema nikakva ovlašćenja da bude konkurent Generalštabu ili nekom drugom organu, samo da ne pomešamo te dve stvari. Ovo je, u stvari, civilna zaštita.
Verujte mi, kada smo izlazili iz onog sistema socijalizma, ja sam tada bio mali, ne baš toliko mali, ali tu negde, tada kad smo prešli u drugi sistem, mislili smo da su neki izrazi iz prošlosti potpuno prevaziđeni. Sećate se da je u vreme Tita postojala društvena samozaštita, civilna zaštita, opštenarodna odbrana. Civilna zaštita je sada termin koji ja susrećem širom sveta. Evo, Predrag Marić je potpisao u Parizu, pre dve nedelje, zajedno je on potpisao Memorandum o saradnji sa Direktoratom za civilnu zaštitu Francuske, a kod nas bi neko rekao da je to neki izraz koji je zastareo. Jednostavno, taj izraz se koristi u modernom svetu. Znači, ono što je tamo civilna zaštita, mi smo ovde nazvali vanredne situacije. Možda to nije ni baš najbolji naziv. U nekim zemljama se to zovu katastrofe, to je onda jasno svima na šta se ovde odnosi. Ovde kad kažemo vanredne situacije, neko odmah pomišlja na vanredno stanje. Sećam se kada je u Kraljevu bio zemljotres, skupština grada Kraljeva je proglasila vanrednu situaciju. U medijima je osvanulo da je proglašeno vanredno stanje u Kraljevu. Jednostavno, ljudi mešaju te dve stvari.
Da ne govorim sada, ovde su spominjali, ali su već otišli, znači, azilanti takođe jesu težak problem, ali nisu vanredna situacija. Smeštaj azilanata nije u nadležnosti MUP, time se bave neka druga ministarstva, komesarijati, itd. Mi im pomažemo da se taj problem reši, ali policija ne može sada da obezbeđuje ko će gde da spava u ovoj državi. Znači, mi pre svega hvatamo ilegalne migrante, koji, kada ih uhvatimo, obično zatraže azil. To je negde oko 5000 ilegalnih migranata u našoj zemlji i to će biti u ovoj godini. Danas je upravo uhapšena jedna velika grupa od 18 ljudi, gde je vođa te grupe bio iz Subotice, koja se bavila ilegalnim prebacivanjem azilanata i ilegalnih migranata baš i sa teritorije Loznice, odnosno Banje Koviljače. To je jedan problem koji imamo u odnosima sa EU.
Samo treba da nam bude jasno, ne možemo i ovo nije serija "pozorište, ali ne u svojoj kući". Mi želimo da naši ljudi idu u inostranstvu i da budemo azilanti u inostranstvu, a kada neko dođe u Srbiju, onda je problem – šta će sad on? Došao je iz Somalije, ili ne znam odakle, Avganistana, šta on traži ovde itd. Moramo da budemo deo nekog normalnog sveta.
Slažem se da toliki broj ne bi trebao da bude na jednom mestu. Bila je takva situacija,Srbija se nije, jednostavno, nikada kod nas nije bilo takvih problema. Taj kapacitet u Banji Koviljači, od 80-100 ležaja, a tamo nikada nije bilo 2500 hiljade. To nije tačno. U Srbiji ukupno ima 2700 azilanata. Taj broj je bio negde između 700-800. Nešto su bili azilanti, a nešto ilegalni migranti.
Mi smo prvo u Vladi Republike Srbije pojačali policijsko obezbeđenje. Tamo se nalazi deset žandarma iako za to nema potrebe. Nije se desio nijedan incident od strane azilanata. Naprotiv, desili su se incidenti protiv azilanata. Desilo se jedno krivično delo silovanja i to od strane ilegalnog migranta prema stranom državljaninu.
Naravno, uključila se Vlada Republike Srbije i sada treba da vidimo gde ćemo smestiti te ljude. Vidite da počinju demonstracije i štrajkovi čak i u onim sredinama gde niko i ne spominje da će da dođu azilanti. To je u stvari dokaz koliko često ne razumemo suštinu ovog problema, a od drugih zemalja tražimo razumevanje za nas.
Oprema, vozni park, tačno da nije toliko stara, ali je negde oko 22 godine. Je li tako? Bio je mnogo stariji, ali ni ovaj nije baš za pohvalu. Mada, imali smo mi i muzejske primerke.
Moram da kažem, nedavno kada je sektor za vanredne situacije tj. vatrogasci su uspostavili veoma tople gradske odnose sa velšanskim vatrogascima. Oni su doneli odluku da 22 vozila koja su već, da tako kažem, otpisana ili se nalaze pri kraju svoje karijere, da ih poklone. Oni su ih dovezli do Rume. Ta vozila su upravo zamenile one Fapove vatrogasnih vozila za koje mislim da bi mogla direktno da idu u muzej. Reč je o nekoliko policijskih stanica koje su imale to vozilo Fapovo u svom voznom parku za gašenje požara.
Zaista je veliki problem. Problem je što ima manje vatrogasaca. Gospodin Marić mi je rekao, ne znam da li je to isitna ili ne, to ćemo da utvrdimo. Rekao je da ima manje vatrogasaca u Srbiji nego u Albaniji po glavi stanovnika. To je nešto što mi moramo da gradimo.
Normalno je za državu naše veličine da ima negde oko sedam do osam hiljada pripadnika sektora za vanredne situacije. Sada ih trenutno ima skoro tri hiljade vatrogasaca. Ima i hiljadu još. Fali sigurno jedno tri hiljade ljudi koji bi u narednom periodu da dobije, ako želimo da budemo deo jednog evropskog sistema, kako to funkcioniše. Potrebno je da izgradimo sistem 112, da se ovi brojevi o kojima su ovde govorili, objedine, da više nemate da zovete 92, 93, 94, 95 nego da možete da okrenete 112.
Mi smo to hteli da uradimo ranije, ali nemamo para. Kada je dolazilo do različitih budžetskih smanjenja uvek je policija ta koja ne može da ostvari ono što su naši planovi. Tražili smo i od Ministarstva finansija da nam da dozvolu da se sistem 112 isfinansira doprinosom ljudi koji koriste telefon, a to je bilo sedam dinara po broju. Znači, sedam dinara po broju za građane. Mi smo odbijeni od Ministarstva finansije, jer bi to bio namet na budžet građana. Malo kad pogledam šta je sve namet, mislim da tih sedam dinara ne bi niko ni osetio. Međutim, obećali su da ćemo to rešiti iz nekih drugih fondova. Kaže, to se nigde nije desilo osim u Americi da se tako obezbeđuje. Ja sam za to da se uradi po američkom modelu, jer zaista drugog modela nemamo. Taj sistem bi omogućio da kada okrenete 112 automatski se mobilišu sve službe koje spadaju pod vanredne situacije. Znači, i vatrogasci, i spasioci i policija i hitna pomoć. Čak postoje, ako uzmemo moderna rešenja, o čemu smo mogli da razgovaramo gospodin Marić i ja širom Evrope, modeli gde na osnovu poziva on može tačno da izvrši identifikaciju odakle je poziv došao i u slučaju da je došlo do nekog fizičkog napada ili do gubitka svesti ili saobraćajne nesreće da se tačno zna lokacija gde treba da pomoć dođe, bilo da je reč o hitnoj pomoći ili policiji.
Ovo je samo jedan deo izmene ovog zakona. Možda ćemo za koju godinu menjati i donositi novi zakon. Kada je reč o zakonu o policiji, moram da ovde najiskrenije kažem da je izmena i dopuna Zakona o policiji usledila kao rezultat naše želje da na osnovu onoga što sindikat želi u policiji izmenimo onaj deo Zakona o policiji koji se tiče radno-pravnog statusa policajaca i njihovih prava. Zašto moramo to ovako brzo da radimo? Zato što ne možemo da primenimo posebni i kolektivni ugovor dok se ne izmeni Zakon o policiji. Zakon o policiji je donet 2005. godine. Međutim, on nikada nije bio primenjen u onom delu koji se tiče plata policajaca. On je bio više donet da se kaže da policajci na nešto imaju pravo, ali nikada nije sproveden u život onaj deo i onaj član koji mi sada menjamo, a koji govori da policija ima pravo na uvećanje koeficijenta od 30-50% zbog toga, toga i toga. To nikada nije bilo primenjeno.
Sa druge strane, policajci nisu imali pravo kao drugi radnici po Zakonu o radu da naplaćuju sva ona prava koja imaju. Znači, naknadu za prekovremeni rad, naknadu za noćni rad, rad za vreme praznika. Policija je bila u situaciji, mislim da je to jedina profesija u Srbiji, koja nije dobijala naknadu za ovo o čemu sam govorio. Onda se desi da dođu tužioci, dođe sudija, oni ostvare pravo na to što imaju, a policajac koji dođe kaže – ti imaš kroz kojeficijente u plati. U suštini u praksi od toga ništa nije bilo. Mi smo se sada dogovorili sa sindikatom da vidimo, po prvi put u istoriji Srbije je potpisan posebni kolektivni ugovor za policijske službenike. Mislim da je to velika stvar, ne samo za ovo ministarstvo, nego i za celu državu Srbiju i da će to ostati iza mene kao ministra i, na kraju krajeva, to je jedno dostignuće. Istina, kolektivni ugovor posebni se potpisuje na svake tri godine i on će morati da bude obnovljen, ali ovde smo po prvi put sada i odvojili policijske službenike od državnih službenika.
Znači, neće sada svi imati status policijskih službenika. Tu će doći do promene u procesu ovlašćenja, zatim beneficiranog staža i svega ostalog. Doneće se nova sistematizacija, novi pravilnik o platama. Po prvi put je tim posebnim kolektivnim ugovorom izjednačena osnovica za vojsku i policiju. Do sada je vojska imala veću osnovicu. Zato smatram da je ovo bilo prioritetno pitanje da se nađe na dnevnom redu parlamenta, jer dogovor je bio da se od 1. januara primenjuje posebni kolektivni ugovor, iako bismo ovaj zakon doneli stvorili bismo uslove da se onda razgovara o sistemskom rešenju položaja policije, a ne o nekim palijativnim merama koje mogu da budu samo kratkog daha.
Zato, sva ova ostala pitanja nisu bila možda tretirana na ovaj način kao radno pravna i socijalna pitanja. To će verovatno ostati za neke druge. Ovde smo samo razgovarali o nekim najnužnijim izmenama koje su bitne, a ostalo će ostati za možda neki novi celi zakon o policiji, možda neko novo sistemsko rešenje ili za neke izmene i dopune. Ne patim od toga da je istorijska stvar menjati ili donositi zakon. Ako vidite da jedan zakon ne valja ili da ste nešto pogrešili, za mesec dana ćemo ga ispraviti. Bolje ispraviti grešku, nego da robujemo nekim principima.
Kada je reč oko mirovnih misija, zašto parlament ne donosi odluku o slanju policije? Zato što po našem Ustavu odlučuje o upotrebi vojske u inostranstvu. Policija nije oružana formacija u smislu vojne, policija u inostranstvu ne učestvuje u vojnim misijama, policija učestvuje u civilnim misijama, zato donosi odluku o učešću Vlada. Nisam to ja izmislio, to je bilo i u vreme prošle Vlade Vojislava Koštunice. Prvi put je naša mirovna misija otišla na Haiti pa u Liberiju. To je mali broj policajaca, to je sve negde četiri, pet, jedan, dva. Sada se na Kipru nalazi naša misija. Mislim da je to dobro za kredibilitet naše zemlje. Naravno, mi nemamo dovoljno para da šaljemo jedinicu od sto ljudi, jer to za nas ne bi moglo da bude izdrživo.
Kada je reč o penziji, više se ne može ići u penziju sa 50 godina, promenjen je Zakon o invalidsko penzijskom osiguranju. U svetu postoje različiti primeri kada policajci idu u penziju. Moram da vam kažem, isto kao i za poslanike, znate, bila je pre neku godinu priča kada se ide, zaista u nekim državama postoje jedni modeli, a u drugim drugi. Kada je reč o policajcima, uglavnom ranije je bilo obavezno da neko ide u penziju sa toliko i toliko godina. Danas se u suštini ostavlja više kao mogućnost da neko može da ode sa 53 godine i uslov da imate 15 ili 20 godina radnog staža. Znači, da imate 15 ili 25 godina rada u policiji kao ovlašćeno službeno lice ili neko drugo ovlašćenje, znači, da ste policijski službenik.
Međutim, to ne znači da će svako otići krajem godine, pošto ja potpisujem ta rešenja uvek. Ima veliki broj onih koji ne idu u penziju, i ako bi to pravo mogli da iskoriste.
Moram da vam kažem sada, kad ste me to pitali, kad ste to rekli, ovde nije reč o tome da neko neće da ide u penziju. Kada je reč o policiji, mnogima je žao što nisu otišli u penziju prošle godine, kad je bilo mnogo povoljnije i mislim da se računao jednogodišnji prosek. Kada bi sada policajci izračunali koliko bi imali penziju po prošlogodišnjem i sada po novom, pretpostavljam da bi to bila veoma značajna razlika. Ali, to nije predmet ovog zakona, nego nekog drugog zakona.
Nadam se da sam govorio tačno koliko sam rekao. Mogu ja još pet minuta. Hvala vam puno, izvinite ako sam vas zadržao, mogu ja i još da govorim, ali pretpostavljam da imate i sada neke druge obaveze i kad ste već o slavama govorili, odnosno o Danu policije, jučerašnja slava Arhangela Mihaila je, inače, veoma često u mnogim policijama upravo slava policije, jer Arhangel Mihailo je poznat kao čuvar, zaštitnik, borac. Juče sam bio u Trebinju, upravo na slavi MUP Republike Srpske, a naša specijalna antiteroristička jedinica ima kao svoju slavu Aranđelovdan. Želim svim građanima da čestitam slavu.
Razumem želju da se obrazlaže amandman, samo ne razumem zašto toliko žestine, kada se o tome može lepo razgovarati, a naročito prema meni, pošto ovde dolazim da razgovaram sa vama? Nisam dolazio ovde da vas saslušam i da ne komentarišem.
Uostalom, svedoci ste svih ovih godina da postoje zloupotrebe u prijavljivanju i prebivališta i boravišta, a znate i na koga se to odnosi. Prema tome, nemojte tako da govorite. Znate da smo imali problem sa lažnim prijavljivanjem prebivališta i boravišta, da se na jednoj adresi prijavljuje po 10-20 ljudi. Znate da je to takođe vezano sa nekim delovima naše zemlje. Prema tome, nemojte sada tako da govorite, kao da ne znate o čemu je reč.
Dobro znate da postoje sredine naše zemlje, gde se prijavljuju ili Albanci sa KiM da imaju lažno prebivalište na teritoriji južne Srbije, pa i u Beogradu. Hoćete li da vam kažem koliko ima prijavljenih Albanaca ovde na jednoj adresi? Znate da smo hapsili policajce zbog toga. Znate da smo hapsili ljude koji im daju dozvolu za lažno prebivalište. Ako je na jednoj adresi prijavljeno po 10-20 ljudi, šta je to nego je lažno?
Ovde je reč o tome, da se daje pravo policiji da pošalje terensku proveru da se utvrdi da li je to tačno ili nije tačno. Prema tome, ko ima pravo na osnovu toga da izvlači zaključke daje reč o nedemokratskim metodama, mislim da tu apsolutno niste u pravu.
Takođe, želeo bih da vas podsetim da Muslimani koji su se odselili u Tursku, sada masovno traže državljanstvo i prijavljuju prebivalište u Raškoj oblasti. Molio bih vas da malo sagledate kada dajete amandmane, a naročito kada ih obrazlažete, da vodite računa o tome. Ovo se ne odnosi samo na Nemanju Šarovića, već se odnosi i na ono gde postoji nacionalni državni interes, gde se država ponaša sa pravilima koja postoje u demokratskom svetu.
Uostalom, kada su Albanci iz Preševa dolazili da protestuju kod mene zbog toga što im mi ne dajemo da menjaju prebivalište tek tako, a na tom sastanku je bio i Dežer, rekao sam im – evo vam ga ovde Dežer, on je iz Evropske komisije, pošto oni to od nas traže za viznu liberalizaciju. Uostalom, svi ste vi korisnici vizne liberalizacije.
Prema tome, da bismo to imali, mora da postoji jasna kontrola prebivališta, odnosno boravišta. Ovde je reč samo o tome, da se terenskim proverama utvrđuje da li je to tačno. Ko ima prava i ko ima ispravne dokumente i kada je reč o očiglednoj pojavi kada se upoređuje da li ima nekretninu na toj adresi, i ako nema nekretninu na drugoj adresi, nema nikakvih drugih sumnjivih stvari, naravno da niko neće pokretati bilo kakvo pitanje.
Država mora da ima mehanizam da to proverava. Onda dođete i kažete – kako nekoga nema na toj adresi? Hajde sada da mi budemo realni. Koliko ima ljudi koji i dan danas imaju prebivalište i boravište na kojem ne možete da ih nađete? Znači, to je činjenica koja postoji i koju moramo da sprečimo. To je razlog zašto je ovako definisano u zakonu.
Prema tome, nemojte da se sekirate, tu neće biti i nema bilo kakvih arbitrarnih stvari. Ovde je reč o pravu nadležnog državnog organa da reaguje. Ako želite uopšte da me slušate, nadam ste da ste me pitali zato što želite da vam odgovorim, gospodine Šaroviću. Ako ste vi pričali da vam ja odgovorim, onda i vi slušajte šta ja govorim, jer ja vam odgovaram.
(Aleksandar Martinović: Ja sam kriv ministre. Izvinjavam se.)
Dobro. Za to nema nikakvih sankcija, naravno. Šalim se.
Želim da se razjasnimo ovde. Još jednom na kraju, ovo je pravo državnog organa koji smo mi ranije morali da definišemo uredbom, a to je da imamo pravo da terenskim uvidom odbijemo nekome pravo na upis prebivališta, odnosno boravišta. Mi smo na osnovu toga čak i oduzimali pasoše zato što su prijavljena lažna prebivališta i boravišta i to je jedna institucija koja nam je potrebna, nikakve druge veze nema sa bilo kojim drugim građanima koji mogu da ostvaruju svoja prava bez ikakvih problema. Hvala.