| 21.10.2020. | Odluka o izboru predsednika Narodne skupštine |
usvojen
|
čeka se odgovor 3 godine i 11 meseci i 26 dana
Uvaženi Ja sam Dejan, iz Beograda sam i imam 44 godine. Jedan sam od 50% građana koji nisu izašli na izbore jer ne veruje u institucije. Dajem Vam priliku da me uverite da grešim, da institucije rade svoj posao savesno i da živimo u demokratskoj i pravno uređenoj zemlji.
Hvala vam, uvažena potpredsednice.
Dame i gospodo narodni poslanici, mi smo protekle sednice usvojili izmene Zakona o jedinstvenom biračkom spisku, dakle odredbe oko kojih je vođena duga polemika, ozbiljna debata kako u okviru nadležnog odbora, tako i u javnosti, a kojima su uvažene primedbe koje je opravdano ili ne u tom smislu isticala opozicija.
Danas na dnevnom redu imamo izbor članova REM-a, Regulatornog tela za elektronske medije, što je opet tema o kojoj se mnogo polemisalo kako u javnosti, tako i u okviru nadležnog odbora.
Vođena je jedna veoma kompleksa procedura, pričala je o njoj potpredsednica Skupštine, Dunja Simonović Bratić, ali ja bih ponovno napomenula da je i u ovom slučaju postignut jedan značajan kompromis koji će značiti da niko neće moći da kaže da vlast ima kontrolu nad REM-om.
Ono što je važnije jeste da donošenje ova dva akta, dakle Zakon o izmenama i dopunama Zakona o jedinstvenom biračkom spisku i odluke o izboru članova REM-a su izuzetno značajni koraci na našem evropskom putu, u smislu otvaranja klastera 3 ili makar eliminisanja izgovora zašto taj klaster još uvek nije otvoren, a što je nešto na šta čekamo evo već nekoliko godina.
Važno mi je da kažem da je Srbija evropska zemlja, ne samo po svom mestu na geografskoj mapi, već i s obzirom na evropske vrednosti. Kada govorimo o evropskim vrednostima, onda moramo pomenuti pluralizam medija, pluralizam mišljenja, a eto, ironija je da je Srbija, koja nije zemlja EU, jedina zemlja u Evropi gde se emituje i gde se mogu čuti i prozapadni i proruski mediji. Mogu da se čuju obe strane. Mislim da je to kvalitet koji treba da sačuvamo.
Ali, ono što moramo da unapredimo, jeste da se obe strane čuju i kada je reč o domaćoj tj. unutrašnjoj političkoj situaciji. Dakle, smatram da putem medija mora da se podstiče dijalog i stvara atmosfera koja će pomiriti polarnosti, polarnosti koje i postoje s obzirom na retoriku koju su emitovali mediji.
Naime, potpuno je jasno da REM ne može da bude cenzor, ne može nikoga da ućutka, niti treba, ali smatram da može da uravnoteži. Ne može da vodi uređivačku politiku medijskih kuća, ali može i mora da se stara o doslovnoj primeni zakona. Za to ima ovlašćenja i i te kako ima mehanizme da bude adekvatan korektiv.
Evo, ja ću izdvojiti član 5. Zakona o elektronskim medijima. To je jedna odredba koja reguliše načela u oblasti pružanja medijskih usluga i taj član pominje društvenu harmoniju kao cilj sprečavanja sukoba, očuvanje mira. Kada govorimo o harmoniji, malo zvuči utopijski, posebno kada imamo medije koje pozivaju na proteste, koji sa tih protesta onako, maltene ratnohuškački izveštavaju, iako je meni potpuno jasno da su REM-u donekle vezane ruke kada je reč o medijima koji nisu registrovani u našoj zemlji. Ali, u svakom slučaju, na REM-u je da uporno insistira i ukazuje medijima na to da javno izveštavanje nije politička propaganda.
Ono što hoću da prenesem jeste želja ljudi, ljudi su željni normalnosti, a sa televizora se uporno nudi ostrašćenost, uporno se javnost vrbuje, uporno se nameću stavovi, bili oni opravdani ili ne. Mislim da je na REM-u da malo te tenzije ublaži i da zaista utiče, ako ne na postojanje društvene harmonije, onda makar na smirivanje tenzija.
Hoću da pošaljem još nekoliko poruka, a to je da sloboda izražavanja ne znači pravo na manipulaciju. Znači, mediji nisu ti koji treba da proizvode istinu, već da istinu prenose. Imam osećaj da u Srbiji postoje dve istine i mislim da REM treba da ukazuje na to da je istina samo jedna a da je na medijima da prenose činjenice, dok će zaključke izvesti sami građani. To je moja osnovna poruka. Ostaviću vreme mojoj koleginici Sanji. Hvala vam.
Hvala vam, uvažena predsednice.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, u uslovima ovako složene društveno-političke situacije nije nimalo lako ispoštovati Poslovnik u punoj meri i držati se dnevnog reda. Tako da razumem kolege koje odstupaju, ali ja ću se zaista potruditi da ostanem na liniji onoga što nam je danas tema.
Međutim, odstupiću od onoga što sam planirala da pričam. Prethodni govornik je izneo mnogo teških optužbi i sizifovski posao je konstantno na takve optužbe odgovarati, ali ja ću se setiti jednog drugog događaja u kom smo zajedno učestvovali. Naime, pre nekoliko godina smo zajedno putovali u Brisel kao delegati Narodne skupštine u Evropskom parlamentu, koji je za poslanike Zapadnog Balkana organizovao različite debate i radionice. Na jednoj od tih radionica imali smo zadatak da simuliramo postizborni dijalog, a da pri tome poslanici vlasti zamene uloge sa poslanicima opozicije i da istupaju iz te uloge. Tako da, ja sam bila u opozicionoj grupi, kolege su me ovlastile da tamo govorim. I šta sam drugo mogla da kažem, kao politička opcija koja i posle izbora ostaje opozicija, nego da kažem – pokradeni smo, oni su pokrali izbore itd? To je bilo beskrajno tamo simpatično, svi su se smejali. Zapravo, poslanici iz svih zemalja su prepoznali tu parodiju. Zapravo, to je uobičajeno ponašanje političkih stranaka koje i posle izbora ostaju opozicija u svim zemljama.
Međutim, koliko god da je to tamo bilo simpatično, u stvarnosti mislim da nije ni smešno ni simpatično da vam konstantno iz izbornog ciklusa u izborni ciklus neko podriva legitimitet izborne pobede, pozivajući se na neke propuste, u kojima zapravo traži opravdanje za sopstveni neuspeh.
Budući da je u nekoliko prethodnih izbornih ciklusa tačka razdora među učesnicima na izborima bio baš birački spisak, pozdravljam ove zakonske izmene koje predviđaju potpunu transparentnost biračkog spiska, maksimalnu ažurnost, kao i formiranje komisije koja će kontrolisati tačnost i ažurnost biračkog spiska.
Stav Ivice Dačića, stav partije kojoj pripadam, taj stav je u više navrata iznela i ministarka Paunović, jeste da izbori treba da budu redovni, da se održavaju na svake četiri godine, kako to zahteva i Ustav, s čim se ja apsolutno slažem.
Međutim, s obzirom na stvarno izražene tenzije koje srećemo u razgovoru sa ljudima, s obzirom na veliku ostrašćenost koja postoji, koju i vidimo čim izađemo iz vrata ovog doma, ja onako lično, pomislim dajte da raspišemo izbore, dajte da probamo na taj način da prekinemo ovu atmosferu koja i te kako iscrpljuje i deli ljude i to što pre. Evo, čim ove zakonske izmene stupe na snagu.
Opet mislim i da će posle izbora, odnos političkih snaga ostati isti, opet će pobediti vladajuća koalicija i opet će neko da priča kako izbori nisu bili fer, oni koji na njima neće pobediti.
Tako da, ministarka Paunović, njeno ministarstvo, gospodin Kasalović, džabe će na svakih sedam dana da ažuriraju birački spisak, da instaliraju softver, da objavljuju podatke, kada će opet biti onih koji će reći da je bilo propusta. Prosto, to im je valjda po službenoj dužnosti zadatak. Retko ko ume da gubi dostojanstveno.
Danas je na dnevnom redu pored ovog Zakona o jedinstvenom biračkom spisku, još sedam predloga zakona. Juče je jedan od kolega iz opozicije, kada je govorio rekao danas je na dnevnom redu samo dva zakona koji su vredni pažnje, pri čemu među tim zakonima nije mislio na Predlog zakona o stavljanju na tržište drveta i drvenih proizvoda. To me je donekle iznenadilo, budući da je do nedavno glavna tema opozicije bila upravo ekologija. Na to su možda zaboravili, ali eto, ima ko nije. Nisam stručna za tu oblast, ali svakako mogu da prepoznam veliki iskorak u tome da se jedna oblast koja do sada bila uređena samo podzakonskim aktima, sada podiže na zakonski nivo, sa ciljem da se spreči nelegalna seča šuma i obezbedi da se u promet može staviti samo drvo čije se poreklo zna i prati od odobrenja za seču pa do ugrađivanja u finalni proizvod.
Dakle, cilj zaštita životne sredine i dostizanje 41,4% Srbije pod šumama. Mislim da je to lepo i pozitivno. Reč je o temi koja ne može da se politizuje, pa, je verovatno iz tog razloga niko ni ne pominje. Ja sam izdvojila malo vremena za nju, zato što smatram da je važno, mada verujem da sada ovo pominjanje zvuči kao isečak sa neke druge sednice, ali ne, to je današnji dnevni red. I, ja sam puki legalista, ja se držim onoga što je dnevni red.
Hoću samo još da pomenem tri važna bilateralna sporazuma koji su takođe danas na dnevnom redu. Reč je o sporazumima sa prijateljskim zemljama sa kojima prijateljstvo čuvamo još iz vremena nesvrstanih. Jedan od tih sporazuma je zaključio i predsednik naše partije Ivica Dačić, kada je bio ministar spoljnih poslova. Izuzetno su važni zato što je reč o zemljama koje, ili nikad nisu priznale nezavisnost tzv. Kosova, ili su povukle priznanje. Mislim da borba za očuvanje teritorijalnog integriteta je uvek i dalje izuzetno važna tema koja zaslužuje da bude pomenuta u izlaganjima poslanika.
Ostaviću vreme mojoj koleginici Dijani. Ona će sada govoriti. Hvala vam na pažnji.
Zahvaljujem, uvažena potpredsednice.
Vrlo kratko bih obrazložila amandman. Neću privući ničiju pažnju, niti ću nekog uvrediti, niti ću nekog neosnovano optužiti, niti ću se osvrnuti na neosnovane optužbe, neću pričati o nečemu o čemu ama baš ništa ne znam, već o onome o čemu znam, što i jeste naš posao narodnih poslanika.
Naime, moja koleginica Dijana Radović i ja smo pripremile amandman u želji da damo doprinos kvalitetu ovog predloga zakona, predloga koji nudi potencijalna rešenja za ona imovinskopravne situacije kojima nedostaje samo neki mali korak da dobiju svoje epilog u urednom vlasništvu.
Naime, mi smo amandmanski reagovale na član 9. stav 1. tačka 2. i predložile smo da se ta odredba dopuni na način da se njome obuhvate ne samo one situacije u kojima je površina objekta koja je navedena u ispravi koja služi kao osnov za upis manja od površine koja je već upisana u katastar nepokretnosti, već da se obuhvate i situacije kada je ta površina veća od upisane.
Naime, baš kod stare gradnje koja se ovom odredbom i tretira često je dolazilo da se upis vršio po osnovu osnovnih projekata, a da je kasnije, tokom izgradnje, dolazilo do odstupanja u smislu veće površine. U tom smislu neretke su situacije u kojima je potrebno da i građani koji imaju objekte veće površine od površine koja je upisana mogu da reaguju i izvrše upis.
U tom smislu smatram da će ova dopuna, koju je Vlada prihvatila, na čemu se zahvaljujem što ste imali sluha za ovu našu amandmansku reakciju, pružiti rešenje za veći broj situacija i da će značiti većem broju građana.
Hvala vam.
Zahvaljujem predsedavajući.
Dame i gospodo narodni poslanici, postavljam pitanje koje interesuje najmanje 200.000 ljudi koji prema zvaničnoj statistici žive u vanbračnoj zajednici. Upućujem ga Ministarstvu pravde, a odnosi se na mogućnost izmene Zakona o nasleđivanju u smislu da se i u tom propisu vrši usklađivanje sa Ustavom koji predviđa ravnopravnost bračne i vanbračne zajednice, pri čemu kada kažem vanbračna zajednica naravno mislim na trajniju zajednicu života muškarca i žene između kojih nema bračnih smetnji.
Kao što sam rekla, Ustav Republike Srbije propisuje da su vanbračna i bračna zajednica ravnopravne. Taj princip je razrađen u nizu propisa, počevši od Porodičnog zakona, preko krivičnog procesnog zakonodavstva, Zakona o obligacionim odnosima, pa sve do Zakona o PIO.
Recimo, prema Porodičnom zakonu, imovina koju su vanbračni partneri u toku trajanja te vanbračne zajednice stekli radom, jeste njihova zajednička imovina i u slučaju eventualnog razlaza imaju pravo na deobu te imovine, odnosno jedan partner ima pravo da potražuje udeo u imovini drugog. No, u slučaju njegove smrti prema zakonskom rešenju nema pravo ni na šta, jer prema Zakonu o nasleđivanju vanbračni partner nije u krugu zakonskih naslednika, odnosno nema pravo na nasleđivanje.
Dame i gospodo, dopadalo se to nama ili ne, bilo to dobro ili ne, trend zajedničkog života bez sklapanja braka jeste realnost koju Zakonom o nasleđivanju moramo da uvažimo zato što postoji niz primera parova koji godinama žive zajedno i imaju zajedničku ženu, ali se iz ko zna kojeg razloga nisu venčali, što ne sme da bude prepreka deljenju imovinske sudbine.
Daću jedan primer koji sam nedavno čula, to je primer muža i žene koji su se venčali, dobili dete, živeli par godina srećno, posvađali se, razveli se, nakon toga se pomirili, dobili još dvoje dece, živeli zajedno još deceniju, zatim je vanbračni suprug preminuo i nakon toga njegova vanbračna supruga nije imala pravo da ga nasledi, što svakako složićemo se da jeste apsurd o kome gospodin Fila i ja već mesecima razgovaramo.
Kada smo to rekli, mnogi su bili iznenađeni, jer zapravo ni ne znaju da je tako, ni ne znaju da vanbračni partner nema pravo na nasleđivanje, koje smatramo da bi trebalo priznati. Dakle, ovo i jeste za čuđenje, posebno kada se uzme u obzir da je usaglašavanje sa Ustavom izvršeno Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju, prema kom vanbračni partner ima pravo da nasledi penziju preminulog partnera.
Potpuno sam svesna teškoća u dokazivanju, potpuno sam svesna da su zloupotrebe moguće, ali mislim da se dobrim normativnim rešenjem te teškoće mogu prevazići. Evo, dokaz je Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju. Smatram da isti princip treba predvideti i Zakonom o nasleđivanju, jer ovakvo rešenje kakvo je sada dovodi do nepravičnih situacija, eto dala sam i primer. Ovakvo stanje demantuje ustavni princip o ravnopravnosti bračne i vanbračne zajednice. Tek kada se to uradi, tek onda bi moglo da se razmišlja o priznavanju naslednih prava nekim drugim parovima. Hvala vam.
(Zrenjanin, 09.08.2022.)
| Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije (plata) | Republika | Mesečno | 93478.00 | RSD | 01.08.2022 - |
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije (paušal) | Republika | Mesečno | 37242.00 | RSD | 01.08.2022 - |
| Odbornik | Skupština grada Zrenjanina | Grad | Mesečno | 34094.00 | RSD | 21.08.2020 - |