| 21.10.2020. | Odluka o izboru predsednika Narodne skupštine |
usvojen
|
Zahvaljujem.
Danas ne raspravljamo samo o tehničkim izmenama izbornih zakona, danas raspravljamo o tome da li će Srbija ostati država institucija, reda i odgovornosti ili će postati prostor u kojem se politička volja pokušava nametnuti pritiscima, blokadama i uličnim scenarijima.
Ono o čemu danas govorimo direktno se tiče poverenja građana. Poverenje se gradi godinama a isto tako se može narušiti u jednom trenutku. Zato je odgovornost svakog zakonodavca da izborni sistem bude što čvršći, čistiji i transparentniji. I upravo zato ove izmene Zakona imaju jasnu, konkretnu i sistemsku težinu. One uvode obavezne i standardizovane obuke za članove biračkih odbora, izbornih komisija, kako bi svaki učesnik procesa bio obučen, odgovoran i profesionalan. One pooštravaju kaznenu politiku za izborne nepravilnosti jer izborni proces ne sme biti prostor za zloupotrebe. One uvode veći stepen transparentnosti radi izbornih organa kako bi svaki korak bio vidljiv i proverljiv. One jačaju nadzorne mehanizme i kontrolu da bi se sprečile bilo kakve sumnje u regularnost procesa. I ono što je posebno važno, one u potpunosti uvažavaju preporuke ODIHR, čime Srbija pokazuje spremnost da svoj izborni sistem podiže na najviši evropsko-demokratski nivo. To nije slabost. To je snaga države koja veruje u sebe, jer samo slabe države se ne plaše kontrole i samo nestabilne vlasti beže od provere, a stabilne države, kao što je Srbija danas, unapređuju svoje sistem upravo zato što znaju da je poverenje građana najvrednije.
8/3 AL/CG
Ali moramo govoriti otvoreno. Nije problem u preporukama ODIHR i nije problem u izbornim uslovima. Nije problem ni u zakonima. Problem je političi i on je dublji od svih tehničkih tema. Problem je što deo političke scene ne može da prihvati da narod u Srbiji ima jasan politički izbor i da taj izbor već godinama kontinuirano ide u jednom pravcu, u pravcu poverenja Aleksandru Vučiću. I tu počinje ono što građani sve jasnije vide. Počinje politika frustracije, a ne politika rešenja. Zato se danas kroz napad na jednog čoveka napada sistem i napada stabilnost. Njihov cilj je politička destabilizacija i rušenje legitimno izabrane vlasti, naravno, i rušenje Aleksandra Vučića i zato se stalno stvara atmosfera neke tenzije i konstantno se proizvodi neka kriza i zato se pokušava da se politika izmesti iz institucija na ulicu. Ali Srbija nije i neće biti država ulice, Srbija je država institucija. I upravo zato moramo reći sledeće. Postoji jedna konstanta u svim tim njihovim političkim napadima, a to je strah – strah od rezultata, strah od podrške, strah od legitimiteta, i na kraju, strah od jedne političke činjenice da postoji lider koji uživa poverenje većinskog dela građana Srbije.
9/1 MV/VZ 11.20 – 11.30
I da, tačno je, oni se plaše jednog čoveka. Plaše se Aleksandra Vučića jer ga ne mogu pobediti politikom rezultata. Plaše se jer ga ne mogu nadmašiti radom i plaše se jer ga ne mogu pobediti na izborima. Zato se okreću onome što nije politika, a to su uvrede, napadi i napadi na porodicu. Ali, granica mora da postoji, a oni su je odavno prešli. Jer, kada se napada porodica, deca, roditelji, to više nije politički sukob, to je dehumanizacija.
Sa druge strane, građani vrlo jasno vide, vide ko je izgradio puteve, brze saobraćajnice, pruge, vide ko je doveo nove investicije, otvorio nova radna mesta, vide ko je podigao plate i penzije i vide ko je Srbiju napravio zemljom koja je danas ekonomski stabilnija i međunarodno uvažavajuća nego pre deceniju ili više. Isto tako vide ko nudi samo blokade, političke sukobe i zaustavljanje države. Zato nije slučajno što građani pružaju poverenje Srpskoj naprednoj stranci i Aleksandru Vučiću, jer to poverenje nije nametnuto, ono je izgrađeno na rezultatima koje si vidljivi u svakodnevnom životu svakog građanina Srbije.
Zato je suština ove rasprave mnogo šira. Ovi zakoni jasno biraju stranu, a to je strana institucija, reda, zakona i poverenja. Zato je poruka danas jasna – nema te političke buke koja može nadjačati volju naroda i nema te kampanje pritiska koja može zameniti izborni legitimitet i nema tog pokušaja destabilizacije koji može nadjačati državu koja stoji iza svojih institucija. Jer, Srbija nije projekat haosa, Srbija je država reda, rada i kontinuiteta. Srbija pripada svom narodu, ne ulici, ne blokadama i ne političkoj sili koja sve vreme pokušava da predstavi sebe kao neku većinu.
Zato ćemo i danas i sutra i uvek braniti jedan princip – da samo narod odlučuje, da samo institucije sprovode tu odluku i da Srbija nastavi da se razvija, gradi, jača, jer Srbija pobeđuje. Živela Srbija!
Zahvaljujem.
Poštovane koleginice i kolege, danas razmatramo predloge za izbor sudija Ustavnog suda, institucije koja predstavlja jedan od stubova ustavnog poretka Republike Srbije. Ustavni sud nije i ne sme biti politička institucija, on mora ostati iznad dnevne politike, vođen isključivo Ustavom. Zato je izbor sudija Ustavnog suda jedna od najvećih odgovornosti koju ima ovaj dom.
Pred nama su kandidati sa značajnim i profesionalnim biografijama, dugogodišnjim iskustvom u pravosuđu, nauci i pravnoj praksi. Njihov dosadašnji rad svedoči o stručnosti i sposobnosti da samostalno i nezavisno odlučuju, što je osnovno za obavljanje ove visoke funkcije.
Kandidati o kojima danas govorimo nisu predloženi zato što su naši već zato što su stručni. Za razliku od nekih koji bi sudije birali po tome kome su tapšali na protestima, mi ih biramo po biografijama, znanju i iskustvu.
Ustavni sud nije tu da ispunjava očekivanja već da primenjuje Ustav i baš zato neki bi više voleli da ga nema jer bi im tada sve bilo mnogo jednostavnije. Mi ih, međutim, biramo drugačije. Biramo da institucije postoje, da rade i da odlučuju, čak i onda kada se to nekome ne sviđa i znamo da se to nekome neće svideti. Upravo zato je ovaj izbor ispravan.
Setimo se 2009. godine kada je 837 sudija ostalo na ulici. Zašto? Zato što su bili previše stručni, previše nezavisni ili nepodobni za vlast koja je u tom trenutku odlučivala ko je dobar sudija, a ko je loš. Da, sastavljeni su spiskovi nepodobnih, a država je za lekciju platila milijarde dinara za plate ljudi koji su jednostavno imali čast i obraz. A danas? Danas vidimo da su neki od tih koji su tada bili podobni upravo oni koji bodre mlađe kolege da opravdaju agresiju i nasilničko ponašanje i šalju poruku – možete sve ako imate našu podršku. Vreme je za sudije koji rade po zakonu a ne po diktaturi blokadera. Presude koje ućutkuju novinare i medije su zloupotreba pravosuđa i napad na slobodu govora.
Sud ne sme biti oružje za zastrašivanje. Velika većina časnih i objektivnih sudija su danas zastrašene pritiscima ulice. Ta ista ulica radi sve da osnaži sudije koje se otvoreno deklarišu kao blokaderske, a one odgovorne drže u strahu. Ko god koristi sud da uguši istinu i zabrani kritiku, radi protiv zakona, Ustava i javnog interesa. Vreme ćutanja i tolerisanja je prošlo. Pravosuđe mora biti vraćeno narodu.
Odlukom sudije Majića kojom su lica optužena za teške zločine nad Srbima pušteni na slobodu ostala je duboka rana, a ima još pitanja. Ima ih i previše. Ko je doneo odluku da se objekat u Šilerovoj ulici sruši do temelja za dva dana, detonacijama od kojih se tresao ceo Zemun i od čega su pucala stakla na odeljenju, dečijem odeljenju Doma zdravlja? Šta je moralo hitno da se ukloni? Šta ste želeli da sakrijete? Ko je naredio da se odmah uklone ostaci nadstrešnice u Novom Sadu, a mestu gde je stradalo 16 ljudi? Zašto sutradan? Šta nije smelo da ostane? Zašto ni posle decenija nemamo jasne i potpune odgovore o svim okolnostima ubistva Zorana Đinđića? Šta je tu trebalo zatvoriti, ubrzati i skloniti?
Građani imaju pravo da pitaju i to nije napad na pravosuđe. To je zahtev za istinom.
40/3 TĐ/MT
Još nešto. U plenumu je isticana nebriga prema deci u OŠ „Branko Pešić“ u Zemunu, jer borave u prostorijama sa zakucanim prozorima, ali istina je drugačija. Škola je dobila sredstva i od opštine i od grada, ali zbog statusa zaštićenog kulturnog dobra svaka rekonstrukcija fasade mora dobiti posebnu dozvolu Gradskog i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika. Umesto tačnih informacija, u plenumu je poslata poruka da država i lokalne institucije ne vode računa o deci, što nije istina.
Došlo je vreme odgovornosti, blokadama je kraj, a svi pokušaji rušenja države moraju biti jasni i prepoznati i zaustavljeni. Pravo i red moraju biti iznad svega. Živela Srbija.
41/1 AL/CG 17.55 – 18.00
Zahvaljujem.
Poštovani građani Srbije, pred nama su dva ključna zakona, dva zakona koja menjaju život svakog čoveka u Srbiji, Zakon o izvršenju i obezbeđenju i Zakon o upisu prava na nepokretnosti.
Zajednička suština oba zakona je jedna jedina, ali najvažnija, zaštita porodičnog doma. Ovo nije pitanje samo pravnih normi, ovo je pitanje ljudskog dostojanstva, pravde i odnosa države prema svom narodu.
Srbija ovim zakonima šalje poruku, država nije protiv građana, država je uz svoje građane. Krenimo od Zakona o izvršenju i obezbeđenju. On jasno i precizno kaže ako je nepokretnost jedino vlasništvo dužnika, ona ne može biti oduzeta u izvršenju. Ako je dom površine najviše 60 kvadrata i ako je dužnik najmanje pet godina vlasnik te nepokretnosti, taj dom ne može biti predmet izvršenja zbog duga.
Sa ovim zakonom porodica ostaje u svom domu i to je suština. U Srbiji niko neće izgubiti svoj dom samo zato što ima dug. Zato ovaj zakon nije samo pravni akt, on je dokaz da država štiti ono najsvetije, kućni prag, ognjište, dom.
Drugi zakon, Zakon o upisu prava na nepokretnostima nije ništa manje važan. To je jedan od najznačajnijih koraka u uređenju prostora i odnosa u našem društvu. On donosi konačnu sigurnost svakom čoveku koji je ulagao u svoj dom. Njegova suština je jednostavna, ko svoj objekat prijavi taj je svoj na svome. Procedura je jednostavna, brza i jasna. Nema više maltretiranja po šalterima, nema više gomile papira, gubljenja vremena i živaca, sve je centralizovano, sve je transparentno, i što je najvažnije, cene su pravedne i pristupačne.
Šta to znači u praksi? To znači da građani mogu bez velikog finansijskog tereta da reše dugogodišnji problem. To znači da vlasnik legalizovanog doma postaje siguran u svoje pravo, ali i da dobija nove mogućnosti, da planira budućnost, da podigne hipotekarni kredit, da konkuriše za projekte obnovljivih izvora energije i što je možda najvažnije, da svojoj porodici ostavi legalno nasleđe.
Zato kažem, ovaj zakon stavlja tačku na haos i nesigurnost. On uvodi red, štiti porodicu i osigurava budućnost.
Dakle, oba zakona imaju istu misiju, da građanin bude siguran, da zna da je njegova kuća njegova kuća, a da država nije pretnja, već je oslonac.
Poštovani građani, ono što je očigledno, a što opozicija i ne krije, jeste da smo mi iz SNS njihove legitimne mete i ne samo mi, već naše porodice, naša deca, naši roditelji, svi naši najmiliji. Njihov program je agresija, a metod linč. Zašto – jer nemaju šta da ponude.
Za njih smo mete koje je poželjno napasti. To rade godinama predsedniku Aleksandru Vučiću i njegovoj porodici, deci i bratu, roditeljima. Sve što je Aleksandar Vučić zajedno sa Vladom Republike Srbije stvorio i izgradio, vi ste napali, pokušali da umanjite i uništite. Ali, istina je jedna i jedina. Lakše vam je da prezirete sopstveni narod, nego da prihvatite činjenicu da vas on neće.
Zaveli ste omladinu i manipulišete njima. Potrošili ste im godinu dana života za vaše sitne interese, za interese pojedinaca. Sve što je normalno vi ste izopačili. Sve što je nenormalno proglasili ste normalnim. Dosta je, dosta je straha, dosta je laži, dosta je linča. Došlo je vreme odgovornosti. Svi koji podstiču nasilje, mržnju moraju da odgovaraju.
Draga omladino, hoću da znate da za vreme njihove vlasti tzv. Kosovo je proglasilo nezavisnost i 108 zemalja ga je priznalo, a za vreme Aleksandra Vučića 28 zemalja je povuklo priznanje. To jasno govori ko je branio Srbiju, a ko je predavao.
Oni su ostavili naš narod na milost i nemilost Kurtiju, da ih on hapsi, ugnjetava, ubija. Zato im ne verujte kada pričaju o patriotizmu.
Recite omladini o tome šta tačno Tompson peva. Dok on veliča „Oluju“, mi znamo da je u toj zločinačkoj akciji proterano 250 hiljada Srba sa svojih vekovnih ognjišta i da je stradalo i nestalo oko dve hiljade Srba. To je istina. To su činjenice.
Zar treba da zaboravimo Jasenovac, najozloglašeniji logor u Hrvatskoj u Drugom svetskom ratu, gde je na najzverskiji način oko 800 hiljada najviše Srba, Roma i Jevreja. Među njima, dece, beba, staraca, žena, nemoćnih. To je tragedija srpskog naroda i naša obaveza da tu istinu čuvamo i prenosimo.
Recite im da za vreme vaše vlasti od 2000. do 2012. godine bez posla je ostalo 550 hiljada radnika. Evo i današnje Srbije, od Beograda do Subotice se nekada putovalo skoro četiri sata, a danas 70 minuta. To je Srbija koja napreduje, koja gradi, koja misli na budućnost mladih i nemojte da vas guraju u nekakvo jugoslovenstvo. Svi su drugi u toj državi bili svoj na svome. Jedino su Srbi morali da budu Jugosloveni.
Mi smo srpski narod, narod slobode. Nikada osvajački. Mi poštujemo sve, volimo sve, ali najviše volimo našu Srbiju. Živela Srbija.
Nema govora na sednicama odbora.
(Beograd, 06.08.2022.)
| Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije | Republika | Mesečno | 130720.00 | RSD | 01.08.2022 - |
| Član Skupštine Društva | Elektroizgradnja D.O.O. | Grad | Mesečno | 65218.00 | RSD | 30.11.2016 - |
| Turistički centar Zemun d.o.o. (umetnički direktor- u statusu mirovanja radnog odnosa) | Opština | Mesečno | 71281.00 | RSD | 01.07.2018 - |