Poštovani predsedniče, poštovana gospođo Janković, uvažene koleginice i kolege narodni poslanici, današnja tema iz ugla građana može biti i bitna i manje bitna, ali iz ugla nas, narodnih poslanika, moram istaći da je jako bitna. Mislim da su prethodni govornici nabrojali mnogo stvari koje ste do sada uradili.
Ja nisam imao prilike da sarađujem sa vama, prvi put sam poslanik, ali uzimajući u obzir da se politikom bavim već 12 godina, znam i koliko ste toga uradili i čime ste se bavili i naravno da ću podržati vas kao predlog.
Međutim, ono što će odrediti moje mišljenje o vašem profesionalnom radu, zavisiće od onoga što ćete preduzeti u nekim narednim koracima i u narednom periodu.
Kolege koje su pre mene diskutovale, konkretno mislim i na gospodina Mrdića i na Jovanova i koleginicu Sandru Božić, naveli su nešto o čemu ja želim da diskutujem, ali pre svega sa tačke diskriminacije.
Kako se uvek pripremam temeljno za sednice Skupštine, nisam bio lenj, pa sam ušao na sajt, da vidim čime se sve to bavite i kako definišete neke stvari i mislim da je kolega Jovanov postavio jedno dobro pitanje…
(Predsednik: Ja bih vas upozorio – Jóvanov.)
Izvinjavam se.
Dakle, kolega Jovanov je postavio jedno ključno pitanje – da li ćete vi u narednom periodu biti spremni da se nosite sa pritiskom koji vas očekuje?
Takođe, izlaganje koleginice Sandre Božić je završeno pre nekih možda sat ili dva, ali odmah da znate da je ona već predmet fizičko-psihičkog zlostavljanja, a ja ne želim da to preraste u fizičke napade, samo zbog toga što je iznela istinu o bratu najbogatijeg čoveka u ovom delu Evrope, Dragana Đilasa.
Dakle, u narednom periodu, i to ponavljam, sa ovog mesta, koleginica Sandra Božić će biti izložena raznim napadima kojekakvih Đilasovih medija, portala, biće izložena napadima kojekakvih tviteraša, razvlačiće je po njihovom glibu i mulju, prolaziće kroz toplog zeca, samo zato što je imala hrabrosti da kaže i ukaže na sve ono što se dešava oko najbogatijeg čoveka u ovom delu Evrope, Dragana Đilasa.
Ja vas molim sa ovog mesta, pošto sam uveren da ćete biti izabrani, da obratite pažnju i da sa svog mesta zaštitite i nju kao građanina Srbije, pre svega, od diskriminacije koju očekuje u narednom periodu, a startovala je već danas.
Lepo stoji na vašem sajtu da su zadaci ovog državnog organa sprečavanje svih vidova oblika i slučajeva diskriminacije, zaštita ravnopravnosti fizičkih i pravnih lica u svim oblastima društvenih odnosa.
U prethodnom periodu nisam ispratio, nemojte mi zameriti, koliko ste se trudili i borili da diskriminacija ne postoji u svim različitim nivoima. Danas smo u prilici da sam ja zajedno sa svim kolegama koji sede ovde diskriminisan u odnosu na one ljude koji misle drugačije od nas. Njima je dozvoljeno da kažu o nama šta god im padne na pamet, da nam upute bilo kakvu pretnju, da pozivaju na naše ubistvo, linčovanje, vešanje, kako god oni to definisali u svojim tvitovima ili pozivima, a da nažalost za to niko ne odgovara ili se za to niko ne zauzme.
Moje kolege i ja smo u prethodnom periodu, sigurno u proteklih nekoliko meseci, makar na nedeljnom nivou raznoraznim izjavama i saopštenjima sugerisali na to koliko, kako se i na koji način satanizuje porodica predsednika Aleksandra Vučića. Nažalost, prođe dan-dva sve se to zaboravi i dođem u ovu situaciju da nam je normalno, što je apsolutno nenormalno s druge strane, da Čaba Der, ili kako god se taj čovek zove, mađarskim istražnim organima prizna da su mu čak dva klana nudila saradnju po pitanju da izvrši ubistvo predsednika Vučića. Nakon dva dana ta priča je otišla u zaborav. Onda vidite koliko je svest u narodu došla do tog nivoa da nakon konstantnih, svakodnevnih pretnji koje se upućuju na račun predsednika Aleksandra Vučića i njegove porodice to postane svakodnevnica i više se niko na to ne osvrće. Ne smemo to da dozvolimo kao društvo.
Juče je izašao snimak, ne znam kada je to izgovoreno, kada je to snimljeno, zbog građana koji i mene kontaktiraju od jutros. Samo da znate, uznemirenost građana je na jako visokom nivou. Sada pričam ne samo o predsedniku Republike Srbije Aleksandru Vučiću, pričamo o građaninu Aleksandru Vučiću. Zamolio bih sve samo da se stave u poziciju da umesto imena i prezimena Aleksandar Vučić čuju svoje ime i prezime. Njegov kraj će biti vrlo tragičan. Put kojim je krenuo je tragičan za celokupnu njegovu familiju, od Angeline, Anđelka, roditelja Aleksandra Vučića, do Danila, Milice i Vukana, dece Aleksandra Vučića. Sa tim što Vukan ne znam da li ima tri godine.
Da li ste, ljudi, svesni kolika je to opasnost, mržnja, kada se dete, za koje se ne zna ni da li ima tri godine, dovodi u kontekst da će i njemu da se presudi i da će imati tragičan kraj? Zbog čega? Zašto? Što mu je otac Aleksandar Vučić? Što ne mislite kao taj Aleksandar Vučić?
Pitam sve ovde ljude u sali, ljude koji nas gledaju – kako ćete se osećati ili kako biste se osećali da izađete na ulicu, da vam neko priđe i pomene imenom i prezimenom oca, vašu decu i kaže da će doživeti tragičan kraj? Hajde, ljudi, da ne diskutujemo ovde o instituciji predsednika. Hajde da diskutujemo o pravima građanina Aleksandra Vučića. To će biti vaš posao, gospođo Janković, u ovom ili onom obliku, kako god to želeli da definišemo. Ovo je direktno u vezi sa vašim poslom i sa onim sa čime ćete se vi baviti u narednom periodu.
Poverenik za zaštitu ravnopravnosti ovlašćen je da sprovodi postupak po pritužbi u slučajevima diskriminacije osoba ili grupe osoba koje povezuje isto lično svojstvo. Dakle, ovo je i deo vašeg posla. Takođe, prati sprovođenje zakona i drugih propisa, inicira donošenje ili izmenu propisa radi sprovođenja i unapređivanja zaštite o diskriminaciji i daje mišljenje o odredbama nacrta zakona i drugih propisa koji se tiču zabrane diskriminacije.
Ja sa ovog mesta sada mogu da vam kažem da ćete vi kao poverenik imati punu našu podršku, ali isto tako ćete imati i opterećenje u smislu ovih pitanja. Kada se ovakve stvari dešavaju, a izostane vaša reakcija, budite uvereni da ću vas ja sa ovog mesta pitati zašto je ta reakcija izostala. Zašto kada izađe tekst o Aleksandru Vučiću i njegovoj porodici, gde se direktno poziva na njegovo ubistvo, svi to smatraju normalnim, a ne sme niko da kaže da je Dragan Đilas uzeo 619 miliona evra, da je najbogatiji čovek u ovom delu Evrope i da mu je rođeni brat ili brat, kako god, kolekcionar stanova? Znači, taj čovek, njegov brat nije u stanju da obiđe sve te stanove u roku od 24 sata. O njima ništa ne sme da se piše, a o Aleksandru Vučiću i njegovoj porodici je dozvoljeno sve. E, pa to nije Srbija u kakvoj želimo da živimo. Ne vezano da li je to Aleksandar Vučić, neka se taj čovek zove kako god, prava važe za sve jednako i isto.
Molim vas da o tome povedete računa i da se o svim vidovima ove diskriminacije pozabavite, kao što ste se uspešno bavili i o diskriminaciji o pravima i dama i različitih verskih pripadnosti ili rase, kako god to želite da definišete. Ovakav vid mora da se uvede kao nešto što je normalno. Kolege su pričale da je to sve definisano zakonom i slažem se. Kada budu dolazili ovde predstavnici Vlade, ponavljaću jedno isto pitanje, jer me zanima kada ćemo konkretno dobiti odgovor i kada ćemo konkretno kao društvo svi dobiti tu svest da nije normalno i nije dozvoljeno da bilo kome pretite samo zato što se ne slažete sa njim.
Diskriminacija po definiciji, u nekoj najširoj definiciji, predstavlja razlikovanje i odlučivanje da li je neko dobar, poželjan društvu na osnovu nekih razlika. Sada ovde u ovoj definiciji se svi mi pronalazimo zato što, eto, nas u ovoj sali diskriminišu ljudi koji ne misle kao meni. Dakle, ja nemam jednaka prava da se osećam bezbedno na ulici, da izađem, samo zato što podržavam politiku SNS i Aleksandra Vučića, jer će Nogo da dođe i da napadne mene ili nekog iz mog okruženja ili moje porodice.
Kada sam dobijao pretnje nisam se obazirao na njih, jer, kao što su moje kolege rekle, uvek je najteže porodici i onim ljudima kojima je stalo do vas, oni najteže prolaze kroz te stvari i oni se brinu za vas. Da li treba u 21. veku da živimo u strahu i zebnji da ne smemo da kažemo šta mislimo? Pa, nas ubeđuju ovde da postoji nekakva cenzura medija, a na njihovim medijima stoje slike gde se sin predsednika Aleksandra Vučića Danilo Vučić nalazi na slikama kojekakvih kriminalaca. Pa, na taj način mu direktno crtate metu, ljudi. Ne znam kako neko može mirno to da posmatra i da ne reaguje. Kada stavite sliku Danila Vučića na istu sliku gde se nalaze kriminalci pripadnici različitih klanova, kakvu poruku šaljete? I sve to prođe, dva dana dosta čuda i nikom ništa.
Mislim da su ljudi u našoj zemlji dovedeni u tu situaciju, ja sam pre godinu dana na to sugerisao i upozoravao, da će biti normalno da se preti Aleksandru Vučiću i da će to biti neka svakodnevnica. Nažalost, došli smo u tu situaciju da kada jedan kriminalac, plaćeni ubica prizna da je dobio ponudu da ubije predsednika Aleksandra Vučića od dve različite mafije, ama baš niko ili malo ko, retko ko odreaguje.
Što se tiče zakona i kako se on definiše, o tome je pričao gospodin Mrdić, neću se ponavljati, ali samo još jedna stvar. Različito postupanje prema pojedincima ili grupama na temelju činjenice koja ih određuje različitima smatra se diskriminacijom.
Ovde već morate da znate još jednu stvar. Polako završavam, gospođo Janković. Ne radi se ovde o diskriminaciji mene, mojih kolega narodnih poslanika, Aleksandra Vučića kao Aleksandra Vučića, da li predsednika ili građanina. Morate da shvatite da pretnje Srđana Noga i konstantno pozivanje na ubistvo Srđana Noga nisu pozivanja samo na ubistvo ljudi koji su članovi ili funkcioneri SNS ili predsednika države, to je poziv na ubistvo 60% ljudi u Srbiji koji su pružili podršku SNS, koji su glasali za nas. Na ovaj način se diskriminišu ti ljudi samo zato što podržavaju odgovornu politiku koju danas sprovodi država. Ja ne mogu nemo da ćutim i da posmatram da se to dešava, a da ne reagujem i da vas ne zamolim da se pozabavite i ovim pitanjem.
U Srbiji nikada nije bilo mesta nasilju od kada je SNS na vlasti, uvek smo se borili protiv toga. Kada su upućivane i pretnje, uvek smo bili ti koji smo želeli da spustimo loptu i da se sa političkim neistomišljenicima razgovara o svakoj temi, da učestvujemo u dijalogu. Oni taj dijalog neće, ne žele, znaju da argumente nemaju, jer rezultate iza sebe Dragan Đilas nikad nije imao, pa kako o nekim rezultatima i da priča. Ali, jedino im je preostala gola mržnja i to da pokušaju nekog da zastraše ili da nekog motivišu da izvrši atentat na predsednika Aleksandra Vučića. Sa takvim stvarima mora da se prekine, mora da se završi jednom za svagda i država konačno mora jasno da pošalje poruku da pretnja bilo kome, bilo kom građaninu Srbije je apsolutno nedozvoljena i nezamisliva.
Ja ću podržati vas kao predlog i isto tako uveren sam da ćete najdobronamernije shvatiti sve ovo o čemu sam ja sada govorio. Građanima Srbije želim samo da poručim da zadrže svoju prisebnost, da ne budu uznemireni. Imam puno poverenje u državne organe Srbije, pre svega vojsku i policiju. Neće Srbiju zaustaviti propali političari, poltroni Dragana Đilasa, poput ovog Srđana Noga. Srđan Nogo je svoju političku karijeru završio, ostalo mu je još samo da na ovaj način pokuša da pridobije neki jeftin politički poen od onih najekstremnijih ljudi koji jedino što znaju i umeju jeste da mrze Aleksandra Vučića i SNS, ali uveren sam da će Srbija i u narednom periodu ići napred, jer sve to dugujemo našoj deci i generacijama koje dolaze. Hvala vam i živela Srbija.