Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Poslednja intervencija predlagača amandmana je, čini mi se, potpuno razjasnila šta ko ovde razume, odnosno ne razume. To je bila glavna dilema ovog jutra.

Meni je potpuno razjasnila da izgleda predlagač amandmana ne razume svoje amandmane. U tome je izgleda onaj ključni problem.

Dakle, predlog zakona je da se pomogne poljoprivrednim proizvođačima, a amandmani su da se taj predlog poništi, da se obriše, da se ne pomogne poljoprivrednim proizvođačima. I kad predlagač amandmana kaže – mi nismo protiv toga da se pomogne tim ljudima, on ne razume sopstveni amandman, on ne razume šta je predložio sam.

Malo mi je komično da komentarišem da taj neko posle tvrdi da tačno zna šta je kome rekao Aleksandar Vučić u nekom ličnom razgovoru, a ne zna šta je sam predložio, ne zna šta mu je sadržaj amandmana. Tako da, to da komentarišem neću.

Ali, dobronamerno obrazloženje s moje strane, nema to, uvažene dame i uvažena gospodo, baš nikakve veze sa činjenicom da je gospođa Obradović obavljala profesiju novinara časno i pošteno i savesno, kao što je danas savesna kada je narodni poslanik. Gospođa Obradović sve što je radila u životu, radila je savesno, časno i pošteno i pri tom nije, koliko je meni poznato, ni u jednom trenutku bila član ni upravnog odbora Dragana Đilasa, ni nadzornog odbora Dragana Đilasa.

Oni koji bi da pričaju o tome šta je ko radio, koliko savesno, koliko časno i koliko na korist građana, nek se zapitaju ima li možda u tom džemperu Dragana Đilasa i njihove vune. Pa, možemo da pričamo i o istoriji, ali mislim da im se ne isplati.

Na samom kraju, priča o tome da neko treba da izađe iz sale, ja bih baš suprotno, drugačiji predlog uputio. Poručio bih predlagačima amandmana da ostanu u sali i da ipak glasaju za predlog zakona koji je definisala, kako ga je definisala gospođa Obradović. Time će možda pokazati da su ne svoje amandmane razumeli, nego da su razumeli u čemu su grešili danas, a za istoriju, da to ostavimo za neki drugi put. Hvala.
Srpska napredna stranka, jel tako?

Srpska napredna stranka, naši predstavnici u Vladi Srbije, naši narodni poslanici, među njima naravno i potpredsednica Glavnog odbora naše stranke, gospođa Obradović, predlažu rešenja kojima se pomaže poljoprivrednicima. Dakle, to je odgovor na pokušaj da se protumači šta radi SNS.

Predlagač amandmana, s druge strane, kaže – sedam puta je uvređen, teško povređen. Evo, nek bude prilog i osmi put. Još jedna stvar za koju verujem da će ih, možda, dotaći, žao mi je ako to izaziva izvesnu bol, ali SNS ovim predlogom pomaže svim poljoprivrednici, što uključuje između ostalog i malinare. Nije definisano da je, na osnovu posebne vrste delatnosti ili oblasti rada, ovde bilo ko dodatno uključen, odnosno dodatno isključen.

Da ima veze za koga ti ljudi glasaju, mi znamo. Ovi koji to komentarišu, ne moraju da veruju. Ali, da nema veze za koga ljudi u ovoj zemlji glasaju, pa to može da kaže samo neko ko se cenzusu uopšte ne nada i sa tom se sudbinom pomirio. Ko je to beše rekao? Aha, dobro. Onda se sve slaže. Hvala vam.
Ne znam da li će i ovo srce da vam slomi. Nemamo nameru da raspravljamo o tome da li treba smeniti Nebojšu Stefanovića, jer Nebojša Stefanović, možda ste zaboravili, to je neko od vas rekao pre par minuta, stoji iza ovog predloga. Nebojša Stefanović stoji iza predloga da se poljoprivrednim proizvođačima kroz ovaj Predlog zakona pomogne. Ili niste ništa dobro razumeli, ili jedni druge ne slušate, šta je od toga, neka bude vaša stvar.

Šta je ono što predlažete? Dakle, ne slažete se ni sa čim, ni sami ne znate zašto, a i nije važno. Šta predlažete? Sada predlažete da se svi nađu u situaciji koju vi kritikujete. Kažete - neko je morao da registruje, i šta predlažete? Vaš predlog je, pogledajte svoj amandman, sad treba svi da registruju, da budu u toj situaciji koju mi smatramo nepodnošljivom. To nikakvog smisla nema.

Dakle, ja sam rekao i ponoviću, ako je glavni problem što predlagač amandmana ne zna šta je predložio, nije to tako veliki problem, imamo kolege zaposlene u službi koji pomažu u radu poslaničke grupe, oni će u roku od par minuta odštampati u onolikom broju primeraka, koji vam treba, vaše amandmane i šta ste njima predložili i šta ste pri tom obrazložili. Pogledajte to, imate dovoljno vremena do glasanja da vidite u čemu ste pogrešili, pa kada shvatite suštinu svoje greške, siguran sam da nećete te greške činiti samo većim i većim. Da li je sada malo jasnije? Da li pomaže onom odnosu prema građanima, a koji ima neke veze sa tim da li se očekuje cenzus ili se ne očekuje? Nadam se da sam toliko pomogao da ćete početi da se nadate nečemu kad je taj cenzus u pitanju. Od mene za danas više nego dosta.
Gospodine predsedavajući, hteo sam da kažem vama svrhu podrške kvalitetu diskusije. Pripremili su naši saradnici one amandmane koje narodni poslanici očigledno nisu pročitali kada su ih potpisivali, pa ih slobodno uputite da mogu da ih dobiju u bilo kom trenutku. To je jedna stvar.

Drugo, hteo sam da kažem vama, a vi slobodno prenesite dalje, uopšte se ne brinem za cenzus ovih koji su se oglasili malopre, uopšte, kao što se ne brinem za pitanje života na Marsu.
Nema nikakve dileme zašto se podnose ovi amandmani. Mi se oko toga razumemo jako dobro od samog početka, zbog potrebe predlagača da govore najružnije što oni mogu da smisle o gospođi Obradović. To je meni potpuno jasno. Ali, pogrešno je, rekao sam vam odmah na samom početku, pogrešno je.

Dve stvari koje se tiču malo ozbiljnijih tema, odnosno onih rezultata koje je obezbedila Vlada Srbije koju podržava SNS i u kojoj imamo svoje predstavnike među ministrima, između ostalih, tu je naravno i gospodin Stefanović koji takođe stoji iza ovog predloga. To i sami predlagači jako dobro znaju, nisu valjda zaboravili za tridesetak minuta rasprave.

Šta se čini za poljoprivredu? Ja sam samo malo pogledao šta je najaktuelnije od tema iz poslednjih godinu ili dve, da ne idemo dublje u istoriju, „Pomoć poljoprivrednicima za traktore upola cene“, odličan projekat, znate bio je pominjan i u ovoj Narodnoj skupštini, oni koje je kupio Vuk Jeremić i sami su učestvovali u tom projektu, imali od njega koristi, što im naravno ne smeta da i dalje pričaju ono za šta su plaćeni.

Ali, poznata tema, dakle mnogim poljoprivrednim proizvođačima upravo je politika naše Vlade i naših ministara u njoj omogućila ovu vrstu podrške, odnosno pomoći, osnivanje novih zadruga, rad na novom sistemu za navodnjavanje prvi put posle 35 godina, važna tema složićete se, vredan rezultat, pomoć mladim poljoprivrednicima, na stotine zahteva je već stiglo, uspešno su obrađeni i to podrazumeva podršku države u nivou do 75% od vrednosti započinjanja novih aktivnosti u domenu poljoprivrede nije mala stvar.

Evropski aspekt koji ste pominjali, naravno tiče se IPARD fondova. Ukupna vrednost i onoga što obezbeđuje neposredno država Srbija, ali i onog novca koji smo mi omogućili da bude dostupan iz evropskih fondova iznosi fenomenalnih 500 miliona evra, dakle ukupan nivo investicija. Za poljoprivredu u Srbiji dragoceno i to će vam reći svako ko je dobronameran. Laboratorija za utvrđivanje kvaliteta mleka, način na koji smo zaštitili naše zemljište kada je reč o mogućnosti da ga kupuju stranci, dakle mi smo to zaštitili. To su sve dobre stvari.

Naravno, gospodin je pomenuo malopre i pitanje alternativnih izvora pogona u urbanim sredinama. Dobra vest i za vas i za građane Srbije, omogućili smo da kineski partner dođe… (Isključen mikrofon)
Dakle, po amandmanu sam se javio.

Pošto je bilo interesovanje za alternativni izvor pogona u urbanim sredinama, u kineskom partneru smo pronašli dobre sagovornike u „Ikarbusu“. I za vas i za građane Srbije sjajna vest, u „Ikarbusu“ će se proizvoditi autobusi na električni pogon. Takođe, fenomenalna stvar, dakle nešto što dobronameran čovek može samo da pozdravi, reč je o rezultatima politike Aleksandra Vučića, SNS, politike u kojoj učestvuju punog srca i naši narodni poslanici, koliko god neko voleo ili ne voleo nekog lično među nama ovde.

Naravno, sve to nema nikakve veze, i sa ovim završavam, da ne brinete zbog menadžmenta vremena, jel se tako kaže, sa činjenicom da gospođa Obradović nikada nije menjala svoje mišljenje, nikada nije menjala svoje izbore spram članstva u upravnim i nadzornim odborima Dragana Đilasa. Oni koji bi da se bave tom temom kanda jesu. I poslednja stvar, to me, uz svu dobru volju i želju za razumevanje sa moje strane, još uvek nije ubedilo u postojanje života na Marsu. Hvala vam.
Odlično interesovanje za prave teme.

Kako može da se pomogne gradskom prevozu, na primer, u Beogradu?

Srpska napredna stranka je govorila i to mislim vrlo jasno sa konkretnim planovima i jasnim idejama je član. Govorili smo toliko o najavljivanom projektu metroa za kojima najzad postoji jasna volja da bude realizovan i govorili smo o tome kako će izgledati taj projekat metroa kada bude realizovan.

Dakle, sada govorimo o dve linije o jednoj koja će povezivati južni ulaz u gradu, pravac od Makiša preko Banovog brda do centra grada, zamerali su nam oni veliki geniji koji znaju sve, ali nisu umeli da urade ništa, znate već na koga mislim, na ono udruženje na čelu sa Đilasom, Jeremićem i ostalim pratećim žutim lopovima, danas ojačani fašistom Obradovićem, da se ne slažu sa tim, jer su oni protiv „Beograda na vodi“, kao i protiv bilo kog drugog velikog infrastrukturnog projekta.

Ali, građani su to dobro razumeli i dali su podršku i tom projektu. Dakle, ta linija koja ide dalje ka severnom delu grada i treba da se ukrsti baš tu u novom drugom centru Beograda sa onom koja povezuje Novobeogradsku Zemunsku stranu sa Zvezdarom i pojasom koji se produžava dalje.

Ukrštani sa linijama Beovoza, jedna vrlo jasna dobra perspektiva organizacije gradskog saobraćaja na koji radi, onda ekipa, onaj tim ljudi koji je na čelu naše prestonice i danas.

Dakle, jasna politika, politika sposobnih ljudi, politika rezultata, politika okrenuta budućnosti. Ako pričamo o čistoj ekološkom aspektu nije sporno. Evo, jedna od interesantnih tema ovih dana, tiče se upravo one čuvene gondole, odnosno žičare kako ko voli da je zove i veoma važan aspekt, na primer, tog način prevoza je taj ekološki aspekt, takođe jedan moderan pristup, jedan savremen osvrt na potrebe grada i način kako ga možemo učiniti i lepšim i atraktivnijim, pa ako želite i čistijim. I to su stvari koje mi jasno govorimo, a to su stvari koje građani jasno razumeju.

Ono što mi možemo da učinimo sa svoje strane da pomognemo da i drugi koji eventualno neke stvari ne razumeju, pa to je, recimo, ono što radimo danas i mislim da je vredelo.

Evo, gospodin Perić će sada podržati naš zakon. Hoćete i vi ostali, ako hoćete, svaka čast, napravili smo dobar posao i nije nam žao što smo se, kao poslanička grupa trudili da pomognemo kolegama. Kolegama treba pomoći.
U vezi pitanja koje mi je postavljeno, gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, pitanje koje se tiče vladavine prava, kao teme koju mi imamo kada se srećemo sa našim prijateljima i partnerima iz Evropske unije, a u kontekstu, kako je sugerisano u tom pitanju, položaja Vojvodine.

Dakle, vladavina prava i donošenje zakona. Nije ovo prvi put da je pomenuta ova stvar. Čini mi se da je i u prvom delu sednice takođe meni bilo upućeno pitanje, samo tada nisam bio u prilici da na njega odgovorim.

Vladavina prava, pitanje poglavlja 23 i 24 uz, evo, citiram vam pitanje – kako ćemo mi u Evropu i šta ćemo sa poglavljima 23 i 24, ako ne poštujemo sopstveni Ustav? Je li tako bilo? Dakle, pre svega, vladavina prava kao tema, da, mi to znamo, predstavlja vrlo širok kontekst, ali pitanje Vojvodine kroz vladavinu prava nije tema, nikada nije bila tema, niti očekujem da može da bude tema u našim razgovorima sa predstavnicima Evropskog parlamenta ili bilo kim drugim ko dolazi sa te strane. Pitanje Ustava, kada razgovaramo sa njima, tiče se isključivo načina izbora sudija i tužilaca. To je tema koju mi očekujemo i koja je vrlo dobro poznata i koja je baš i njima, ali i svima drugima na adekvatan način odgovorena kroz pozitivno mišljenje koje smo dobili od strane Venecijanske komisije, na predlog koji je inače i stigao u Narodnu skupštinu. Dakle, to nije ništa sporno.

Poglavlja 23 i 24, to je možda bio lapsus, ali mi otvorili jesmo. Kako ćemo ih zatvoriti? To će svakako da bude posao. Ali, kontekst evropskih integracija koji je pokrenut na ovoj sednici ja sam pronašao i kroz uvod u rezoluciju koja je predložena. To je ono što ja smatram lošim. Dakle, pitanje evropskih integracija tiče se Vojvodine kao i bilo kog drugog dela Srbije, ali ja sam to video i to hoću sada da prokomentarišem, pošto o Evropi pričamo. To ne može, gospodine Čanak, da bude vođeno namerom da se vodi miroljubiva spoljna politika, jer se na taj način sugeriše da Srbija takvu politiku nema, a ima.

Pitanje je kako će nas poštovati u Evropi ako mi ne poštujemo sebe, a poštuju nas mnogo više nego ikada ranije, upravo zato što smo mi u stanju da poštujemo sebe, i to jasno pokazujemo, jer vodimo svoju, srpsku politiku i zbog toga što smo uspešni u evropskim integracijama.

Dakle, nisu to jedina poglavlja koja smo mi otvorili. Tim otvaranjima nije mogla da se pohvali ona većina koja se starala o Vojvodini o kojoj smo govorili danas do 2016. godine. Ta većina je ostavila dug veći od devet milijardi dinara, koji je uspešno refinansiran, i to ima veze sa evropskim integracijama. Ta većina nije mogla da ostvari budžet od 75 milijardi dinara kakav je danas u Vojvodini, što je danas takođe uspeh. Ta većina, nije dovodila onih, čini mi se, više od 300 miliona investicija koje mi danas u Vojvodini imamo. Sve su to dobre stvari koje treba da budu motiv, one, a ne neka pitanja oko spoljne politike, kojih zapravo nema. One treba da budu motiv da se mi bavimo i evropskim integracijama i razvojem Srbije, Vojvodine, ili bilo kod drugog dela. Ta vrsta uspeha jeste neposredna posledica dobre politike koju imamo danas, koju jeste ustanovio Aleksandar Vučić i to treba da bude dobar i zdrav motiv, i u ovoj diskusiji ili u bilo kojoj drugoj.
Pita gospodin Čanak šta je sporno ako je on mislio na zakon a nije mislio na one stvari koje sam ja pomenuo, a tiču se i dugova i investicija.

Ja znam zašto sam rekao. Ponoviću ako treba, ali o zakonu ste čuli. Sada je objasnio gospodin Martinović. Vi ste to mogli da vidite i u mišljenju koje ste dobili od Vlade.

Dakle, mišljenje na vaš predlog zakona, strana 3. kaže – te nadležnosti, vrsta i visina, određuje se posebnim zakonom. Pogledajte šta piše. Koji je zakon, poseban zakon u tom smislu. Sve lepo piše.

Naravno, kada bi bilo drugačije ispostavilo bi se onda da kako poslednjih deset godina ne može AP Vojvodina da funkcioniše uopšte, praktično ne postoji sve je tamo stalo, a znamo da nije. Znamo da i te kako funkcioniše, naravno poslednjih dve odnosno tri godine značajno bolje nego u onom prethodnom periodu koji sam ja pomenuo zato što pričamo sada o kontekstu evropskih integracija.

U vašem predlogu ja sam našao tvrdnju koja se tiče evropskih integracija, ovih stvari koje su na dnevnom redu a sa kojima se duboko ne slažem. Duboko se ne slažem sa tvrdnjom da se mi bavimo evropskim integracijama zato što želimo da imamo identičnu spoljnu politiku kao neko drugi odnosno da budemo miroljubiva zemlja, sada nismo. Tako ispada. Dakle, sa tim se ne slažem i to smatram za kritiku Vlade koju podržavam, politiku koju je ustanovila SNS kojoj pripadam, Aleksandar Vučić koji je predsednik Republike i moje stranke.

Zato kažem – ta politika je uspešna a motivacija za evropske integracije ne treba da bude želja da imamo istu spoljnu politiku kao neko drugi. Motivacija treba da bude bolji život građana. Motivacija treba da bude da mi budemo uspešniji u dobrim stvarima koje već sad postižemo, sutra još više nego danas, pa između ostalog refinansirali smo taj dug od devet milijardi koji je ostao u Vojvodini od strane te Vlade kojoj ste pripadali, zato što smo uspešni danas kao što nekada nismo bili, da budemo još uspešniji, zato treba da se bavimo evropskim integracijama, gospodine Čanak, da ovih investicija kojih imamo preko 300 miliona vrednosti samo na teritoriji Vojvodine, sutra imamo još više i to treba da bude motivacija za evropske integracije.

Još rečenica jedna, dakle, da se ovim stvarima bavimo ozbiljno, to treba da bude dobar motiv i za ovu raspravu, ali i za sve drugo što radimo kao narodni poslanici, a poglavlje 23. i 24, nastaviću kasnije, hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, želim, pre svega, na početku izlaganja da zahvalim Ministarstvu na stavu po pitanju predloženog amandmana. Zaista smatram da smo zajedničkim odgovorom da treba usvojiti i ovaj amandman dali i svojevrstan doprinos da predloženi zakon bude dobar, da bude i nešto bolji, zajednički doprinos u jednoj važnoj stvari da imamo dobre zakone koji uređuju oblast kao što je obrazovanje. Mislim da je to nesporno jasan državni interes, interes svih nas.

Kada govorimo o Narodnoj skupštini, a danas su se različiti stavovi čuli u ovoj sali, jedna stvar ne bi trebalo da bude sporna, a to je da imamo jasan zajednički interes da nam školstvo bude uređeno na najbolji mogući način, jasan zajednički interes da đacima, da studentima, pružimo najbolje što u datom trenutku možemo, jasan zajednički interes da treba da mislimo i na njihovu budućnost, da se staramo da dobiju danas najbolje što država može da pruži, ali da već koliko sutra oni budu spremni za to da izađu na tržište rada, da na njemu stvaraju, da pokažu i svoju kreativnost i svoje kapacitete i svoje talente i znanje koje su stekli. Na tim stvarima mi treba da radimo već danas da bi bile spremne za sutra.

Tokom današnje rasprave bilo je različitih pitanja. Između ostalog, bilo je i pitanja šta je to što mi možemo da uradimo već danas da bismo mladim ljudima pokazali da imaju perspektivu u ovoj zemlji? Mnogo toga, dame i gospodo, možemo, baš kao što mnogo toga, dame i gospodo, država danas i radi. Neki će reći može više, neki će reći može brže, ali niko neće moći, a da hoće da ostane ozbiljan u ovoj raspravi, da kaže da ne čini. Niko neće moći, a da hoće da ostane ozbiljan u ovoj raspravi, i da kaže da ne postoje one stvari koje već svojim očima možemo da vidimo, koje su uvedene u praksu, koje su zaživele.

Bilo je pitanja - šta se dešava sa školovanjem danas? Bilo je zamerki, usvajani su neki predlozi, neka rešenja u periodu iza nas u ovoj Narodnoj skupštini koji nisu izvodljivi u praksi, koji nisu primenjivi uopšte. Pa, između ostalog, danas je rečeno u ovoj sali - dualno obrazovanje ne može da se primeni u praksi, dualno obrazovanje ne može da zaživi u našoj zemlji, i dodatno rečeno da ga i nema u ozbiljnim državama sveta, uz par primera koji su navedeni nekih država koje takve programe nemaju. Međutim, nije rečeno da ga ima, na primer, u Nemačkoj. Ja nešto ne mislim da je to neuspešna zemlja. Ja nešto ne mislim da ako Srbija hoće dobre primere iz prakse koje postoje, na primer u Nemačkoj, da sprovede, da tu nešto greši. To su dobri primeri koji dolaze upravo iz nekog uspešnog sveta.

Šta bi sa Austrijom? Nije valjda i to nekima sinonim za neuspešnu zemlju? Sa Švajcarskom. Nije valjda da to podseća neke na zemlje koje ne znaju šta hoće i ne umeju da urede prilike kod sebe? Ja mislim da su to sve suprotni primeri, primeri za neke koji su u stanju da dobro planiraju, da razmišljaju unapred i da to njihovi rezultati pokazuju i kada je Srbija rešila da uvede dualno obrazovanje, a jeste rešila.

Danas je to, dame i gospodo, praksa, to je nešto što postoji za 4.500 učenika. Dakle, kad se kaže da to neće moći u Srbiji, da se zna, već danas može, i to danas već može za 4.500 učenika u našoj zemlji, koliko pohađa takve programe. To je danas činjenično stanje u 83 stručne škole u ovoj zemlji. To je danas činjenično stanje po 33 različita obrazovna profila i to danas podržava u ovoj zemlji više od 600 kompanija zato što vidi da to ima svoj pun smisao, zato što to vidi da je dobro i korisno i za te škole i za tu decu, ali i za te kompanije koje hoće u ovim programima da učestvuju.

To obrazovanje je jedna od stvari na koju možemo da budemo ponosni, svi mi koji smo učestvovali u tome da bude usvojeno i da se sprovede u praksi. Dakle, postoji i te kako, i to ne da samo postoji, nego funkcioniše jako uspešno. I ne treba da se ljute oni koji možda nisu podržavali taj predlog. Dali su i oni svoj doprinos time što su učestvovali u raspravi, dali su i oni svoj doprinos time što su možda učinili da mi neke stvari uredimo bolje, što su možda na neku manjkavost onako u hodu ukazali, pa i dali neki predlog.

Ovo što ja smatram da je dobro, a neki možda neće da se slože, nek ne smatraju za kritiku sebi, doprineli su i oni na određeni način time da ovo bude ovako dobro i uspešno, eto, i danas, samim tim što su ovde pa razgovaramo, neki doprinos društvu daju, za razliku od onih koji su opet rešili da svoje plate, svoje paušale, one dnevnice koje naplaćuju i one troškove putovanja stave u džep, a da ne oduže ni društvu, ni državi ni na koji način. Mislim na ove što opet defiluju tamo po hodniku, na svakih pola sata drže konferencije za medije i pričaju sve jedno te isto, ali nikako da se izjasne što se ne odreknu svih onih stvari koje idu direktno u njihov džep, ako su se rešili da odreknu svega drugog vezanog za Narodnu skupštinu. To samo nikako da objasne. No, to je priča o njima.

Priča o Srbiji i o tome šta radi i šta pruža već danas deci koja se školuju ne može da se ne dotakne činjenice da je obnovljeno i izgrađeno više od 100 objekata namenjenih i predškolskom vaspitanju i obrazovanju, ali i obrazovanju i vaspitanju u osnovnim i srednjim školama. Više od 109, za one koji su rekli da se ništa dogodilo nije, u ovoj zemlji jeste. To je velika razlika. I mi smo o tome pričali i tad smo rekli da je za više od 1600 različitih ustanova danas obezbeđen internet, a nekada su deca mogla samo da ga sanjaju, obezbeđena i tehnika koju će da koriste, ali obezbeđen i pristup besplatan i brz, kvalitetan, da danas naša deca mogu da se takmiče sa svojim vršnjacima, da budu spremna za ono što ih čeka sutra. To je ono što možemo, ali ne samo možemo, to je ono što radimo za tu decu već danas.

Kada formiramo ona nova odeljenja, pa pružamo u tim čuvenim, danas su te skraćenice popularne, IT odeljenjima, u tim informacionim tehnologijama, kad pružamo ono što je najsvežije znanje, ono što danas svet koristi kao globalni trend i smatra da je dobro, jer je bitno za budućnost država sveta. Danas mi razmišljamo na pametan način i danas i mi o toj budućnosti mislimo, pa na njoj radimo i te moderne programe mi danas imamo kao praksu. Nije to nešto što neće u Srbiji nikada zaživeti. To je nešto što u ovoj zemlji postoji u više od 40 ili 50 različitih ustanova.

Šta možemo da radimo i šta bismo još dodatno mogli da radimo bolje? Ne samo da se staramo da ovi mladi ljudi imaju dobre uslove tokom svog školovanja, i to obezbeđujemo i ovim zakonima. I rekli smo, biće obezbeđeno više stipendija nego što imaju sada. Zar je to malo? I bolji uslovi u studentskim domovima. Zar je to malo? Ali, mislimo i na taj posao koji ih čeka sutra. Lično je više od 150 različitih fabrika, različitih pogona u ovoj zemlji otvorio Aleksandar Vučić. Šta mislite zašto? Zbog toga što je to lep broj, fino zvuči kad se kaže u raspravi ovako? Ne, nego zato što to znači hleb na stolu za stotine hiljada ljudi u ovoj zemlji, pa i za tu decu o kojoj pričamo, danas dok se školuju, da njihov roditelj može taj hleb na sto da spusti, sutra kad završe školovanje, da ta deca imaju gde da rade, da imaju oni, kad formiraju svoje porodice, gde da zarade, da bi mogli o njima da se staraju.

Tu ima bukvalno od najsevernije do najjužnije tačke u ovoj zemlji primera koliko god hoćete, od mesta do mesta da idemo, svuda ćemo pronaći dobre primere. Tačno je, u pravu su oni koji su na to skrenuli pažnju. Više od 4500 različitih preduzeća u ovoj zemlji je, nažalost, ugašeno, devastirano za vreme kada se bivši režim Đilasa, Jeremića, Obradovića, DS, na veliku žalost ove zemlje, nešto pitao. Ali, nema mesta u kom nećete pronaći primer da se našlo rešenje ili da se danas to rešenje pronalazi, da se neko dovodi, da se investitori bukvalno dovode iz celog sveta, toliko dobro i toliko uspešno, da ceo ovaj naš region nema toliko investicija kad vi pogledate godišnji nivo i godišnji iznos koliko ima Republika Srbija.

To može da se radi. To se u ovoj zemlji već radi. I o platama da se brine. Jesmo li mi u ovoj Skupštini glasali za to da plate budu povećane pre samo mesec dana? Nego šta smo. U javnom sektoru, rekli smo, može Skupština da odluči, odlučiće, povećali plate. Sećate se šta je bila najveća zamerka ovih što sad kao znaju sve i svašta, ali samo su rešili da znaju sve i svašta onog momenta kada nikakvu odgovornost više nisu imali, a dobrano su napunili svoje džepove pre toga, i Đilasa i Jeremića itd? Šta je bila njihova najveća zamerka? Pa, vi sad mnogo povećavate plate, vi preterujete, to je veće nego što je nivo rasta. Pa, povećavam zahvaljujući tome što je sada kasa u plusu, što je stabilna, što suficit ima, ne kao nekada na osnovu partijskih dogovora i dilova, nekad pred izbore, nekad malo da se zamaže koalicioni partner. Takvih stvari u Srbiji više nema. Danas se u ovoj zemlji radi na osnovu zdrave ekonomske logike, na osnovu domaćinskog rezona.

Jesmo li uspeli zajedničkim snagama da stvorimo malo više u kasi? Jesmo. Odlično. Hajde sada na osnovu toga što imamo, što je obezbeđeno, što niko da ugrozi ne može, da finansiramo dobre stvari, pa, između ostalog, da povećamo ljudima platu tamo gde možemo. Jeste rast bio +4,4, jesu neke plate porasle 7%, 9%, ali ne može to da bude loše. Prvo, taj rast 4,4, pa to smo napravili i izgradili, muku mučili ali smo uspeli i ne može o tome ni reč da kaže Đilas, u čije je vreme taj rast bio ne rast, nego pad – 3,1. Na naših + 4,4 svi u ovoj zemlji treba da budemo ponosni, na platu, kad je i veća od tih 4,4 zato što smo je zaradili, zato što smo za nju obezbedili novac, takođe da budemo ponosni, to niko više da ugrozi ne može.

Penzije isto. Nekada 60% penzija moralo je da se smisli odakle će da se finansira. Sada je bezmalo pa prepolovljen iznos o kojem mora da se stara država. To je fantastičan rezultat i niko neće ozbiljan da kaže da to nije dobro. Niko ozbiljan. Još jednom, na Đilasa, Jeremića, njegove Dveri sa sve onim njihovim vešalima i ostalim iz žutog preduzeća, koji su im sasluživali dok su im firme cvetale i po 500 miliona evra obrtale, pa je bilo po malo za svakog od njih. Na njih uopšte ne mislim kad kažem ozbiljni ljudi.

Da se brine o tome da u ovoj zemlji to što se napravi ide na prave stvari. Na to možemo da utičemo i na to utičemo već danas. Infrastruktura da se napravi. Dakle, da ta deca imaju dobro školovanje, da imaju sutra posao, da imaju dobro znanje, ali kad pogledaju oko sebe i da vide da su uslovi za život bolji.

Recimo, i taj čuveni Koridor 10 o kom pričamo ovih dana, koliko decenija se razmišljalo o tome da će možda jednog dana biti lepo da nešto tako postoji? To je danas, dame i gospodo, realnost. To je ono što možemo da uradimo. To je moj odgovor na postavljeno pitanje, i to je ono što mi radimo već danas. I drugi koridori, putevi, putna infrastruktura, čuli ste Aleksandra Vučića, govorio je o tome juče i jutros, svuda širom istoka zemlje, u zapadnim krajevima Srbije, tamo gde treba a gde već imamo ozbiljne planove i projekte, neke stvari se već završavaju, druge stvari počinju.

Između ostalog, mi neku infrastrukturu rešavamo i ovim sporazumima koje usvajamo na ovoj sednici, ali to se danas u Srbiji dešava i Srbija se drastično promenila. Taj odnos je drugačiji. Gde je bio pad, sada je rast. Gde je plata bila u vreme onih genija 330 evra prosečno, sada je 465 trenutno. Koliko god oni filozofirali i pričali – pa nije 500, pa nije sad, ali biće. Ne može da se poredi 470 ili 500 sa tih njihovih 320. To je nespojivo, to ljudi vide. Ne može danas minimalna cena, minimalna plata od 27.000 i nešto više dinara da se poredi sa onih njihovih 15. Biće i ova od 27.000 i nešto veća, i to može da se radi.

Ne čujem komentare s druge strane, ko je ono došao? Ševarlić. Dobar dan. Vidim da ste digli ruke od bojkota. U redu.

Dakle, može o tim stvarima da se brine već koliko danas. Ozbiljna država te stvari radi i brine za tu infrastrukturu i uspeva da je izgradi. U kilometrima autoputa nikada neće moći da se takmiče sa Aleksandrom Vučićem, Srpskom naprednom strankom i vladama koje mi podržavamo, oni kojima je jedino što imaju da ponude Srbiji politika vešala.

Jednu važnu stvar ne smemo da zaboravimo i sa tim ću da završim. Uz sve ovo što možemo da radimo i što radimo, pošto smo govorili danas o vaspitanju i obrazovanju, ne smemo da zaboravimo da toj deci stalno poručujemo da je jako važno da vole svoju zemlju, da je jako važno da se svakog dana pitaju šta ja mogu dodatno da učinim za svoju Srbiju i da budu svesni da kad se svakog dana svi u ovoj zemlji to pitamo, onda činimo dobro i sebi i svim ljudima oko nas, da znaju da se Srbija voli, da se za nju naporno radi, da se država ne sme krasti, što nisu mogli da nauče na primeru ni Đilasa, ni Jeremića, ni ostalih i da se prema svom narodu i svojoj državi uvek odnosi sa poštovanjem, da nikada nikome u ovoj zemlji ne padne na pamet da uradi nešto poput onoga što je uradio Vuk Jeremić, da bi se umilio nekom novinaru iz regiona, da govori da je njegova zemlja, da je Srbija kriva za nesreću koja je zadesila bivšu Jugoslaviju, da je Srbija izazvala krvoproliće, da je Srbija uništavala druge narode, da je Srbija odgovorna za onu zlu sudbinu koja je pre svega naš narod zadesila.

To je ljudska sramota. To sebi pristojan čovek ne sme da dozvoli, a ne bi dozvolio nikada niko ko je pokušao bar svakog dana da pomisli na svoju zemlju i na to koliko je važno i vredno čuvati je, koliko je važno i vredno za nju raditi, a ne gledati na koje načine možeš da se okoristiš u životu, poput Đilasa i Jeremića od čega bilo, pa i od sopstvene zemlje.

To su stvari koje mi možemo i moramo da radimo. Oni neka gledaju šta će i kako će. Neka poručuju i dalje, kao što su već činili, da im ništa nije bitno, da im ništa nije sveto, da ovde sve može, da se pod vešalima maršira kao da su stali pod buket cveća, a da o ovim temama, kao što su obrazovanje, i o institucijama, kao što su fakulteti imaju da kažu samo sledeće, još jednom citat onog njihovog genija kog su poslali na onaj njihov kamion, poručili su Đilas, Jeremić i ostali kroz usta nekakvog Vidojkovića, mislim da ste vi, gospodine Rističeviću, danas pokazivali njegovu fotografiju, ne znam ni ko je to, ali taj kog su poslali rekao je – Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, da znate, o uglednoj instituciji se ovaj bednik ovako izjasnio, je leglo neverovatnih smradova, neverovatnog ološa i leglo kriminala. I onda je tamo dodao da tamo ima antiheroja i kretena. Dakle, smradovi, ološ, kriminal i kreteni. To je njihovo mišljenje, njihov stav o nečemu što bi valjda trebalo svima da bude vredno, o čemu bi trebalo svi zajedno da se brinemo.

Time su jasno rekli i šta misle o tom fakultetu, šta misle o univerzitetu, šta misle o studentima, šta misle o svim ljudima koji su završili taj fakultet i koji se danas, pošteno radeći, trude da ovoj zemlji bude bolje. O tim stvarima možemo da brinemo i to je odgovor na pitanje šta možemo da radimo danas. Još jednom danas, zahvaljujući ozbiljnom i odgovornom odnosu koji je ustanovio ličnim primerom Aleksandar Vučić, mi to radimo.

Da hoćemo i treba više, hoćemo, ne brinite i građani to znaju. Znaju da nikada slagali nismo kada smo rekli da nije kraj. Za sve što smo do sada dobro postigli, svaka čast, imamo čemu da se radujemo, ali da znate, nije kraj. Svaki, ali svaki put dizali smo lestvicu više. Svaki, ali svaki put uspevali smo i novi rezultat da napravimo. Upravo zato što znaju da smo u tome iskreni i u tome uspešni. Građani Srbije znaju da na ova pitanja dajemo tačne odgovore i građani Srbije apsolutno podržavaju Aleksandra Vučića i našu politiku. Hvala lepo.
Poštovane dame i gospodo, poslanička grupa SNS vođena snažnom podrškom koju pružamo politici izgradnje moderne i uspešne zemlje, podržava sve one dobre posledice ove politike, politike koju je lično ustanovio predsednik Republike, Aleksandar Vučić, politike koju sprovode vlade čiji je stožer SNS. Dakle, vođeni ovom podrškom koju osećamo i pružamo, mi podržavamo i predložene zakone.

Počevši od predloženih sporazuma koji su standardni, dvostrani ugovori odnosno protokoli, odnosno sporazumi sa jednakim obavezama za obe strane, počevši od onih koji se tiču izručenja, ali i onih koji se tiču olakšanja putovanja za građane, eliminisanja viza za različite kategorije pasoša, onih koji omogućavaju da se lakše putuje iz jedne države u drugu i onih koji omogućavaju da naša država pristupi izgradnji neophodne važne infrastrukture, na našu podršku u tom smislu možete računati.

Posebnu pažnju posvećujemo predloženim zakonima iz oblasti obrazovanja i iz oblasti kulture, jer tu vidimo neposredne dobre posledice one politike koju podržavamo, posledice koje se odnose na adekvatno staranje o našem sistemu obrazovanja, o našim đacima, o našim studentima i na taj način izgradnji budućnosti za ovu zemlju, izgradnji budućnosti koja je zasnovana na znanju, zasnovana na radu, na rezultatima i na kompetencijama i ulaganju u taj sektor. Ova država je već pokazala na zavidnom nivou u godinama iza nas. Primera radi, za rekonstrukciju, izgradnju i proširenje, kao opremanje učeničkih i studentskih domova do sada je u samo nekoliko poslednjih godina izdvojeno više od 11 miliona evra, za potrebe uređenja škola, osnovnih i srednjih, više od 22 i po miliona evra. Završeni su i stanovi za mlade istraživače. Već su u funkciji oni u Beogradu, a izgrađen je i objekat u Kragujevcu. Izgrađeno je, odnosno obnovljeno 109 različitih objekata za škole i vrtiće. Više od 1.600 različitih ustanova povezano je internetom i taj internet je omogućen besplatno. To je realnost u vreme u kada se o ovoj državi staraju Aleksandar Vučić, SNS i vlade koje mi podržavamo. To se nije dešavalo u godinama iza nas.

Ubrzana modernizacija ogleda se i kroz formiranje tzv. IT odeljenja širom naše zemlje. Do sada preko 40, možda i preko 50 takvih odeljenja formirano je u brojnim gradovima. Kada sve to znamo i kada to imamo u vidu, u ovim zakonima o kojima raspravljamo danas, mi prepoznajemo nastavak, kontinuitet ove i ovakve ozbiljne i odgovorne politike.

Primera radi, kroz predlog sadržan u Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, koji podrazumeva da se uvede nešto novo a važno, Centar za obrazovnu tehnologiju, centar koji je direktno zadužen za to da se dobar kvalitetan digitalni sadržaj, da se kvalitetno digitalno obrazovanje u ovoj zemlji razvoja, da nastavimo sa modernizacijom u koju smo uveliko zakoračili, da pokažemo da smo u stanju ne samo da nadoknadimo izgubljeno u decenijama iza nas, nego i da se takmičimo sa svetom, da ga sustižemo tamo gde zaostajemo gde god možemo, a možemo u mnogo toga i da ga prestižemo, i u tom smislu one odredbe koje omogućavaju da zaista u praksi zaživi jedinstveni informacioni sistem obrazovanja na osnovu koncepta jedinstvenog obrazovnog broja, savremen, moderan, efikasan sistem, i još jednom, sistem koji uvode one vlade koje podržava SNS.

U istom predlogu pozdravljam i namere da se u praksi izvede praćenje i merenje uticaja kvalifikacija na zapošljavanje, odnosno uticaja onoga što pružimo učenicima u obrazovanju na to čime će se baviti sutra, sa jasnom namerom da to čime će se baviti sutra odgovara upravo onome za šta su se školovali.

Pitanje zapošljavanja u našoj zemlji, kao što znate, pitanje je od vrhunskog prioriteta za Aleksandra Vučića i SNS. Ovih dana u okviru kampanje „Budućnost Srbije“ Aleksandar Vučić obilazi sve okruge u našoj zemlji i razgovara sa građanima svuda, u svakom gradu, u svakoj opštini koju poseti, o onome što je učinjeno u ovoj zemlji u proteklih nekoliko godina, ali i o planovima i dogovorima za dalji rad, za ono što ćemo raditi zajednički u periodu pred nama.

Građani koji se u hiljadama okupljaju sa ponosom ističu da više od stotinu fabrika, da više od stotinu novih proizvodnih pogona koji su uspostavljeni u prethodnih nekoliko godina zlata vrede ovoj zemlji. Više od stotinu hiljada ljudi dobilo je nove poslove, poslove kojih nije bilo, pre nego što su se dobri i vredni, uspešni ljudi, koji zajedno sa Aleksandrom Vučićem rade na ovim stvarima, prihvatili posla i obezbedili da mi dobijemo nove fabrike, nove proizvodne pogone i dogovorilo se sa građanima Srbije u svakoj od opština, u svakom od gradova koje je posetio do sada i potvrdiće se u svim onim mestima koja će posetiti nadalje, novih stotinu i više od stotinu, neka bude naš zajednički plan i naš zajednički cilj, fabrika i proizvodnih pogona u godinama pred nama. Između ostalog, to ćemo postići i kroz ove mere, tako što ćemo pratiti kakvi su efekti onoga što pružamo kao program za školovanje, za obrazovanje, za vaspitanje, za sticanje veština, kakvi su efekti toga na ono što će sutra naši vredni đaci i vredni studenti moći da pruže na tržištu rada i što će tamo i postići.

Čuli ste, gospodine ministre, to su svi danas pohvalili, jedna od mera koja je predložena odnosi se i na uvođenje kategorije ustanova od nacionalnog značaja, tu se misli na škole. Po Predlogu zakona, ovaj status predviđen je za Matematičku gimnaziju u Beogradu i Gimnaziju „Jovan Jovanović Zmaj“ u Novom Sadu, dakle, o jasno nesporno dve škole koje na najbolji mogući način predstavljaju ovu zemlju gde god da se pojave, o dve škole koje su sa dobrim razlogom visoko cenjene u svetu i koje su apsolutno zaslužile ovaj status.

Na tom predlogu i mi kao poslanička grupa čestitamo i pozivamo da počnemo već danas zajedno da razmišljamo o tome kako možemo dodatno da pomognemo i jednoj i drugoj školi. Da li je to pronalaženje nekih rešenja, mehanizama da se tim školama osigura ili dodatno pomogne da zapošljavaju samo najbolji, najiskusniji, najvažniji kadar koji će omogućiti đacima da budu još bolji, jer je reč o sigurno mnogo talentovanoj deci, o sposobnoj deci i deci koja uvek donose važna odličja i važne rezultate za ovu zemlju? Šta možemo da učinimo mi da bi pomogli njima da budu još bolji i da nas predstavljaju baš ovako sjajno kao što su činili do sada? Da li možda i kroz određeni koncept da im se omoguće smeštajni kapaciteti za te đake ili da u okviru postojećih pružimo još bolje uslove?

O tome treba da razmišljamo zajedno još danas, između ostalog i zbog toga što se tim pitanjima bavimo i na ovoj sednici, što Zakonom o učeničkom i studentskom standardu mi uvodimo dodatni kvalitet upravo u ovim kategorijama. Dakle, po pitanju šta možemo da pružimo našim đacima, našim studentima dok uče, na koji način da im pomognemo da taj važan posao za sebe, svoje porodice, ali i za kompletno društvo i sve građane ove zemlje, savladaju na najbolji mogući način da bi sutra svima koje sam naveo mogli da pruže najviše što mogu.

U tom zakonu briga o nedostajućim zanimanjima uvodi se još tokom školovanja. Još jedna stvar za pohvalu, mi vodimo računa o tome šta je ovoj zemlji potrebno i mi se o tome staramo već danas. Ovakve brige nije bilo u godinama iza nas, nije bilo u decenijama iza nas. Onda kada smo uvodili koncept dualnog obrazovanja rekli smo – stalo nam je da formiramo đake, studente koji će sutra čim završe sa svojim školovanjem biti spremni da se prihvate posla, koji će znati da konkretni posao odmah rade, na taj način postati konkurentniji, na taj način brže doći do posla, na taj način odmah praviti rezultate, još jednom, i za sebe, svoje porodice, svoju okolinu, ali i za čitavo društvo. Ovaj Predlog zakona je upravo na tragu takvih ideja.

Povećanje broja korisnika stipendija, još jedna stvar koju mi pozdravljamo. Dakle, država je danas, zahvaljujući ozbiljnom i odgovornom odnosu, u situaciji da nema krizu u budžetu, da već treću godinu zaredom ima suficit, što je bilo nezamislivo u vreme onih, znate već kojih, čuvenih genija, poput Dragana Đilasa, Vuka Jeremića, onih njihovih ljotićevaca iz Dveri, kada je iz godine u godinu budžetsku godinu završavala sa dubokim minusom, kada smo mi imali u stotinama milijardi merene minuse.

Danas mi treću godinu zaredom završavamo godinu sa plusom u kasi i danas, zahvaljujući upravo tom odgovornom ponašanju i tom rezultatu, mi možemo da se staramo o ljudima na mnogo bolji način, uključujući i učenike, tako što im sada dajemo više stipendija nego što su ih imali ikada, a te stipendije su sada više u iznosu nego što su bile ikada, a pogotovo u vreme onih pomenutih genija.

Zakon o Srpskoj književnoj zadruzi. Važna je institucija, institucija koja ima nemerljiv značaj za širenje prosvećenosti i utvrđivanje kulture u našem narodu. Ispravite me ako grešim, gospodine ministre, decenijama se niko nije setio da toj ustanovi pruži mogućnost da bude budžetski podržana, a svi znaju kolika je važnost te institucije, svi znaju da ono što ona čini ne može da se meri komercijalnim parametrima, da ona mnogo toga važnog za ovu zemlju radi, ne može da očekuje čak ni da će uloženi novac vratiti, a kamoli nešto zaraditi. To nije ono što je njen interes, a naš interes kao društva jeste da ona radi to što radi i mi joj pomažemo da to radi na dobar način, tako što ćemo joj omogućiti podršku iz budžeta. To radimo danas, decenijama se toga niko setio nije. Takođe, i kroz formiranje njihovog arhiva i njihove biblioteke. Prvi put kao zakonsko rešenje to se pojavljuje danas i na to svi zajedno zaista možemo da budemo ponosni, kao i na činjenicu da se dva zakona odnose na punopravno članstvo naše države Republike Srbije u organizaciji kao što je CERN.

Krajem prošle godine Srbija je postala punopravna članica i taj podatak sam po sebi znači puno, ako se zna da je CERN međunarodna organizacija koja je kao neposredni proizvod svega onoga što je radila decenijama unazad dala neke od najznačajnijih naučnih rezultata, neke od najznačajnijih naučnih otkrića na planetarnom nivou u oblasti fundamentalnih istraživanja, eksperimenata sa elementarnim česticama, ta je organizacija bez premca.

Velika je čast za jednu zemlju, pogotovo zemlju koja nije velika, mi, nažalost, nismo tako velika zemlja, da postane punopravni član. Srbija je to zaslužila, Srbija je to ostvarila, jedina od bivših država nekadašnje velike Jugoslavije. A inače, ni mnoge države današnje EU ne mogu da se pohvale da su punopravne članice.

Države koje nisu članice EU a postale su punopravne članice tamo, uz Srbiju, bile bi još Izrael, Švajcarska i Norveška. I niko ne može da kaže da to predstavlja loše društvo. Naprotiv.

Kada je reč o istraživanjima, kada je reč o nauci, stotinu miliona evra već danas je opredeljeno za podršku dobrim i važnim projektima, vezanim upravo za tu oblast. Stotinu miliona evra danas Srbija, zahvaljujući tom ozbiljnom i odgovornom ponašanju, tom suficitu u budžetu, još jednom, dobrom rezultatu one politike koju su ustanovili Aleksandar Vučić, SNS i Vlade koje činimo zajedno sa svojim partnerima, može da izdvoji. Nekada je to bilo apsolutno nezamislivo. Da ih izdvoji za šta? Za proširenje kapaciteta Naučno-tehnološkog parka u Beogradu, za izgradnju takvog parka u Nišu, za izgradnju takvog parka u Novom Sadu, za izgradnju „Dejta“ centra u Kragujevcu, za izgradnju centra u Novom Sadu koji će biti primer za tzv. evropske izvrsnosti, za izgradnju naučno-tehnoloških parkova koji su planirani i u Borči i u Smederevu. Dakle, za izgradnju onih kapaciteta koje je ova država, koje je ovaj narod nekada mogao samo da sanja.

A uz sve to, i da se izgrade nove zgrade fakulteta, da se izgrade i nove zgrade instituta. Primera radi, Instituta za fiziku.

To je odnos prema budućnosti na koji smo mi ponosni, to je odnos prema budućnosti ove zemlje na kojem smo spremni zajedno da radimo dan i noć, ako je neophodno, da radimo ozbiljno, uključujući i rad u Narodnoj skupštini. I tome nikada, ali nikada, neće moći da konkurišu ovi predstavnici Đilasa, Jeremića, njihovih Dveri i ostalih ostataka žutog preduzeća i znate već na koga sve mislim, koji sada evo nešto kao bojkotuju odnosno simuliraju bojkot rada Narodne skupštine, dok se mi bavimo ovim zakonima.

Dok se bavimo pitanjima koja su važna za budućnost zemlje oni se ređaju, trenutno, čini mi se, njih petoro, u holu Narodne skupštine. Nazvali su njih petoro, da znate vi, građani Srbije, nekakvim paralelnim parlamentom. Pa čim prvo troje siđe na neku kafu ili dobar ručak u skupštinskom restoranu, izgleda da će ostati bez kvoruma. To petoro, a i svi ostali koji tamo pripadaju, nisu se, naravno, odrekli ni primanja iz Narodne skupštine, kao što se nisu odrekli ni primanja iz opština u kojima su odbornici ili iz grada Beograda, ima tu i gradskih odbornika među njima, kao što se nisu odrekli ni dnevnica, ni putnih troškova, kao što se nisu odrekli ni naknade za stanovanje.

Dakle, kada je reč o kasi Narodne skupštine, ne bojkotuju oni ama baš ništa. Ali, bojkotuju rad. Zašto? Pa, da ne bi sa nama razgovarali o ovim pitanjima, da se ne bi bavili odnosom prema obrazovanju i odnosom prema budućnosti.

Jer, ono što oni nude, ta politika prošlosti i politika vešala, ne može nikada da parira onome o čemu mi govorimo danas.

Šta je njihov odnos prema obrazovanju, tih koji paradiraju Srbijom noseći vešala a ovde simuliraju nekakav bojkot svega osim kase? Evo, da čujete reči, da čuju građani Srbije reči njihovog predstavnika na onom čuvenom kamionu, na koji nemaju petlju da se popnu ni Đilas, ni Jeremić, ni Obradović, zato što znaju da bi bili izviždani. Pošalju tamo, s vremena na vreme, nekog drugog. I evo šta su nam pre samo dva dana poručili da je njihov odnos prema obrazovanju u zemlji.

Nekakav Vidojković, ko god to bio, rekao je za pravni fakultet, za ugledni Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, da je leglo neverovatnih smradova, neverovatnog ološa i leglo kriminala. I još je dodao da tamo ima mnogo kretena.

Dakle, to je odnos Dragana Đilasa, Vuka Jeremića, ovih Dveri i ostalih ostataka žutog preduzeća prema obrazovanju, visokom obrazovanju ili obrazovanju, kako god hoćete, u Republici Srbiji. To je njihov odnos prema našim obrazovnim institucijama.

Razlika je više nego jasna. Jasna je ljudima koji nas gledaju sa strane. Danas smo pomenuli i neke rang liste koje govore o tome kako se Srbija kotira, pa je pomenut „Ekonomist“, „Indeks demokratičnosti“ i, da bi bilo jasno građanima Srbije, taj indeks izgleda ovako, u godinama kad su Đilas, Jeremić, Obradović i njima slični žarili i palili ovom zemljom, taj „Indeks demokratičnosti“ procenjen od strane nekih ljudi iz Londona, nekih stručnjaka koji nemaju nikakve veze sa nama i ne može se reći da su nam naklonjeni, naprotiv. Dakle, ocenama 6,33 - 2010, 2011, 2012. Od 2013. godine naovamo, nivo demokratije u Srbiji na osnovu mišljenje tog „Ekonomista“ je veći, svake godine je bolji rang ove zemlje. Sada je već drugu godinu zaredom 6,41.

Ovo što radimo u obrazovanju, gospodine ministre, takođe utiče i na ovo kako nas svet vidi.

Drugi jedan indeks koji se zove indeks ljudskih sloboda, izdaju ga „Kejto institut“, „Frejzer institut“, „Liberale“ institut iz „Fridrih Nojman fondacije“, dakle, opet ustanove za koje niko ne može da kaže da su nam nešto politički naklonjene, već naprotiv. Oni kažu da je u ovoj zemlji uređenje pitanja uspostavljanja i funkcionisanja obrazovnih i sportskih i kulturnih institucija, da su danas ocenjeni ocenom 10 i godinom unazad ocenom 10, i godina pre nje ocena 10. Ali, u vreme ovih velikih genija koji bojkotuju sve osim para, koji bojkotuju rad a ne bojkotuju privilegije, bilo je 7,5. Kada pogledate ukupne ljudske slobode, u njihovo vreme to su ocene 7,1, 7,07 i 7,01. Danas je to 7,35. Sve je bolje, i ekonomske slobode i lične slobode. To je ono kako nas vidi svet.

Kako ovo vide građani Srbije, to građani Srbije nedvosmisleno kažu svaki put i ovih dana kada u hiljadama njih oduševljeno dočekuje Aleksandra Vučića, dogovaraju se o budućnosti Srbije sa njim i kada izađu na izbore i daju apsolutnu podršku, 50, 55, 60 i više procenata za liste na kojima se nalazi ime Aleksandra Vučića. Zbog toga mi imamo obavezu prema tim ljudima da damo podršku dobrim rešenjima, da zajedno radimo na modernizaciji zemlje, da se borimo za nova radna mesta i da se borimo za znanje i perspektivu.

I gospodine ministre, da već ove godine sve to simbolično obeležimo, između ostalog i podizanjem naše državne zastave ispred sedišta Cerna u Ženevi. Još jednom podrška i hvala vam lepo.
Zahvaljujem.

Gospodo ministri, čuli ste šta o predloženim zakonima misli Narodna skupština. Dobra rešenja koja vode Srbiju u pravcu daljeg razvoja, koja vode Srbiju u pravcu dalje modernizacije, koja pomažu da imamo i bolji i kvalitetnije školstvo, koja pomažu da nađemo dobre, nove odgovore na potrebe tržišta rada. Parlamentarna većina u ovoj Narodnoj skupštini će podržati punog srca.

Potpuno je jasno na osnovu ove današnje rasprave zašto u ovoj sali nisu bili predstavnici bivšeg režima, ovi koji se navodno bave nekakvim bojkotom čitavog dana. Naravno, bojkotovali su kao što smo i danas istakli, sve osim blagajne, svi su uredno primili i plate i paušale za januar mesec. Mnoge od njih smo danas uhvatili da su se upisali ponovo u spisak za evidenciju, kako bi naplatili putne troškove. Bilo je među njima i onih koji su mislili da su malo pametniji, pa su se upisali na spiskove za prisustvo sednicama odbora. Naravno iz istog razloga, da bi i oni naplatili putne troškove.

Pričamo o ljudima koji nemaju šta da ponude u ovoj raspravi, a bojkotuju Narodnu skupštinu, taman onako kako su to naučili od svog novog lidera Dragana Đilasa, znate i on je baš tako bojkotovao Skupštinu grada Beograda u prethodnom sazivu. Nije se čovek pojavio ni na jednoj sednici, nakon konstitutivne, ali mu to nije smetalo da uredno svakog meseca uzme odborničku nadoknadu. Kako je on to radio tada i kakav je on tada standard uspostavio, tako danas rade i ovi koji ga u tome prate, počevši od njegovog koordinatora za Narodnu skupštinu, po sopstvenim priznanju Boška Obradovića iz Dveri, pa nadalje. Tu su i poslanici koje je u međuvremenu iako nije učestvovao na izborima za Narodnu skupštinu 2016. godine, kupio Vuk Jeremić. Tu su i oni koji su pobegli iz pet stranaka u međuvremenu, pa su se uhlebili kod Đilasa i Jeremića, tu su i ovi ljitićevci dveraši. Tu su i ostaci žutog preduzeća, dakle, apsolutno bez ikakve razlike među njima, oni danas navodno bojkotuju.

Naravno toliko snažno i toliko vredno da su ne samo napustili Narodnu skupštinu i plenarnu sednicu, nego su izgleda napustili taj svoj bojkot, pa se onaj njihov igrokaz završio negde otprilike u vreme ručka. Od tada u ovoj zgradi više nisu ni prisutni. Naravno, odnosi se na ono petoro koje je uopšte došlo.

Svi ostali iz tih njihovih redova te tajkunsko-ljotićevske koalicije nisu se danas u sali ni pojavili. Ovo govorim zbog građana kojima su izgleda pokušali da objasne zašto oni zaslužuju te svoje plate, te svoje nadoknade, zašto zaslužuju da im Narodna skupština plaća stanove po Beogradu itd. Uzmite u obzir, građani Srbije, i ove činjenice ko se uopšte nije pojavio, a ko je pobegao još u vreme ručka, kada bude procenjivali da li su vas ubedili da oni te stvari zaslužuju.

Reklamiraju sebe, reklamiraju te neke svoje proteste za koje se zna i to oni otvoreno priznaju, dakle, Đilas, Jeremić, Dveri, žuto preduzeće, Borko Stefanović, da su idejni tvorci projekta zvanog protesti subotom, da su oni ti ljudi koji ih logistički organizuju i pomažu, da ih pomažu finansijski, ali se sakrivaju, pokušavaju da se sakriju iza građana.

Zašto? Jer su duboko svesni da jedan jedini glas ne bi dobili da na poštene izbore, na fer i demokratske izbore u Srbiji izađu i pokušavaju da se sakriju iza tih građana i da na neki način prevare te ljude, ljude za koje pouzdano znaju da ne mogu očima da ih gledaju, zato što su i sudbinu tih ljudi upropastili, baš kao što su upropastili sudbinu svih drugih u ovoj nesrećnoj zemlji u vreme kada su njom žarili i palili. Da se tome nadaju, dakle, da će doći na vlast, i da od njihovih bajki o nekakvim ekspertskim vladama nema ništa, saznajemo iz njihovih redova.

Primera radi, čovek pod prezimenom Sandulović, njihov politički saradnik i redovni posetilac tih njihovih protesta, kaže: „Koliko sam čuo“, kako je on čuo, „Đilas je već sebi odredio da bude predsednik, Jeremić da bude ministar inostranih poslova, a Obradović da bude premijer“. Pa, ako dolazi informacija iz njihovih redova, treba joj i verovati, valjda oni znaju šta su planirali i šta su se sami međusobno dogovarali.

Da ih ti građani koji se okupljaju na tim protestima ne žele, to jasno govore ovi formalni organizatori, ovi raznorazni glumci. Evo, primera radi, glumac Trifunović kaže: „Ne verujemo mi tim predstavnicima Đilasa, Jeremića, DS i Dveri“. Zašto? „Da li ste čuli“, kaže Trifunović, „da oni pričaju nešto drugo, osim o Vučiću? Da li ste čuli da oni bilo šta predlažu? Jedino što opozicija danas govori je da širi neke opšte priče o Aleksandru Vučiću, bez konkretnog predloga šta će i kako raditi.“ Da nemaju predstavu šta bi konkretno radili, naravno, ukoliko to izlazi izvan okvira ličnog bogaćenja, tvrde i njihovi poslanici. Jedan od ovih koji se nije pojavio pripada njihovim redovima. Kaže Goran Ješić, poslanik Demokratske stranke: „Osim Boška Obradovića, to je onaj ljotićevac, koji bi vratio obaveznu vojsku, žene nabio u kujnu, nacionalizovao ekonomiju, zabranio modernu umetnost, pokazivao Kosovo dva puta dnevno, znam da niko od njih nema pojma šta bi konkretno radio kada bi došao na vlast, pa bi kopirali Boška“.

Dakle, još jednom, ako oni to sami kažu, treba im verovati. Njihova nova ikona profesor Čedomir Čupić, koji je pobrao brojne aplauze i Đilasa i Jeremića i Obradovića, dan nakon što je napravio svoj veliki nastup, na jednoj televiziji kaže: „A ljudi u opoziciji koji su pravili greške treba da shvate da više nikada neće dobiti šansu da ponovo vladaju“. Dakle, to o njima misle čak i oni za koje ovi nesrećnici veruju da ih slede.

Šta kaže ponovo Trifunović, valjda neki drugi Trifunović, ima ih više komada? „Jeste, Đilas i ostali, zeznuli su nas i bogatili se i bilo je korupcije, sve znam i sve je to istina.“ Još jednom, ako oni sami to kažu, treba im verovati. Isti umetnik kaže, na pitanje šta bi se dogodilo kada bi se Đilas ili Jeremić popeli na onaj kamion i pokušali da se obrate tim građanima koji pokušavaju da prevare za glas, kaže: „Mislim da bi bio izviždan“. Još jednom, ako oni to kažu, treba im verovati.

Ne pomaže ništa ni Bošku Obradoviću, velikom srbendi, kako sam za sebe voli da kaže, što je rešio da napravi sve moguće trule kompromise, pa sada šeta ispod separatističkih zastava, samozvanih republikanaca u Vojvodini, niti šta pomaže ovim tzv. građanistima koji se gnušaju svega nacionalnog, što su napravili dil, ne kompromis nego bukvalno dil, dakle, dogovor iz koristi, sa klerofašistima, sa ljotićevcima, pa danas Sergej Trifunović kaže: „Nije nikakav problem to što neko drži Dimitrija Ljotića na zidu svoje dnevne sobe, bitno je da smo mi zajedno“.

E, kako to nije bilo bitno, tako izgleda nije bilo bitno ni kada su sve što su mogli, sve što ih prati pretvorili u Dveri, pa danas svi zajedno koračaju ispod vešala. Kako to nije bitno, tako nije ni bitno što su sve što mogu i sve što ih prati pretvorili u Željka Veselinovića, čoveka koji je pretio silovanjem, pa danas svi zajedno brane vešala, a danas svi zajedno brane pretnje metkom u čelo, danas svi zajedno brane pretnje silovanjem.

Pošto je to sve tako, naš narod treba da zna da je sa dobrim razlogom stigla sledeća ocena čitavog tog njihovog agresivnog cirkusa, te bukvalno parade histerije i mržnje koju vidimo na našim ulicama. Zajednička ocena za sve to stigla je od patrijarha srpskog i ona glasi: „Sa velikom brigom sam pratio nedavne demonstracije na ulicama Banjaluke. Oni koji ne žele dobro Republici Srpskoj i srpskom narodu tada su bili zadovoljni. Ne vidim da će biti koristi za narod ni od podsticanja na takve proteste u Beogradu i širom Srbije“. Možda neko ne vidi ili ne želi da vidi, ali svi ti procesi jesu povezani. Ništa dobro srpskom narodu, ništa dobro ovoj državi to da donese ne može. I to je jasno apsolutno svima.

Politika koja se apsolutno i isključivo fokusira na to da pokazuje vešala, da preti vešalima, da su ta vešala danas namenjena Aleksandru Vučiću, a već sutra njegovoj deci, i to se desilo u roku od jednog dana, to je nešto što nikada Srbija nije bila, to je nešto što nikada Srbija neće biti i to je nešto što u ovoj zemlji, zemlji pristojnih, čestitih i marljivih ljudi, nikada neće moći da naiđe na podršku.

Nasuprot tome, u duhu ovih stvari o kojima smo raspravljali danas, imamo jasnu politiku, politiku koju je definisao Aleksandar Vučić i SNS, politiku okrenutu budućnosti, da brinemo za svakog čoveka, da brinemo za mlade ljude, da radimo sve što je do nas da u ovoj zemlji ostanu i da u ovoj zemlji, kada u njoj ostanu, njima bude dobro, da se obezbede poslovi, da dovedemo sve investitore koje možemo, da dovedemo i dobre poslove i one koji podrazumevaju neto plate od po 1.000, 1.000 evra, što smo već i uspevali u prethodnom periodu, da im se obezbedi da imaju gde da stanuju.

Dva dana unazad Aleksandar Vučić lično je postavio kamen temeljac za prvu tranšu stanova za pripadnike snaga bezbednosti, biće ih ukupno 8.000 i biće ih i za mlade ljude, za mlade parove, biće ih i za naše istraživače. Da damo sve od sebe, kao onim merama koje smo usvojili mi u ovoj Narodnoj skupštini, da omogućimo porodicama da mogu da izdržavaju svoju decu. Više nego ikada novčanim iznosima i za prvo dete i za drugo dete i za treće dete i za četvrto dete, da omogućimo da mladi ljudi u ovoj zemlji vide perspektivu i da imaju želju, jasnu i iskrenu želju, i da to ne bude želja koja je zasnovana na nekim nerealnim očekivanjima, već na onome što svojim očima vide i što ova država realno može da im pruži, da ovde ostanu, da ovde stvaraju svoje porodice, da ovde rade i privređuju. Samo tako, zajedničkim snagama, mi zajednički gradimo budućnost naše zajedničke kuće, naše lepe Srbije.

Zbog toga, kao što je danas rečeno, to su rekli i mnogi narodni poslanici, a ja ću ponoviti još jednom, politika okrenuta budućnosti, politika okrenuta Srbiji apsolutno nema alternativu. Hvala vam lepo.
Dame i gospodo, narodna podrška o kojoj smo govorili danas, podrška uspešnoj politici, koja se meri bukvalno na svakim izborima koje mi imamo unazad već godina, potvrdila se još jednom.

Želim sa vama da podelim informaciju. Juče su održani izbori za savete mesnih zajednica u Desiću i u Drenovsu. I po zvaničnim rezultatima SNS će u savetima ovih mesnih zajednica imati svih sedam, odnosno svih devet mandata. Ovo su inače dva mesta na teritoriji grada Šapca. Kao što svi dobro znate grada kojim upravlja jedan od visokih oficira, ovog tzv. saveza Đilasa, Jeremića, Dveri i ostalih pripadnika žutog preduzeća Zelenović. I kao što vam je poznato taj čovek je dao sve od sebe, ali zaista sve od sebe da na najbrutalniji mogući način blati Republiku Srbiju, blati državu i njene organe pred međunarodnom zajednicom. To je radio u Savetu Evrope, to je radio i dovodivši ovde neki komitet Saveta Evrope. To što je on tamo radio, to su kopirali i ostali, primera radi, ovih dana Aleksandra Jerkov, koja bojkotuje, verovatno, kao i svi oni, rad Narodne skupštine, ali ne bojkotuje delegacije, pa je postala šeficom nekog komiteta Interparlamentarne unije i za prvo pojavljivanje na visokoj dužnosti izjavila sledeće – Da je naša zemlja u redu zemalja u kojima se poslanici proganjaju, hapse i ubijaju.

Još jednom, zamislite bezočniju laž. Mi ovde poslanike proganjamo, hapsimo i ubijamo. Još je dodala da je to što je ona tamo izabrana i što je u prilici da ovakve laži izgovara o svojoj zemlji velika čast za našu zemlju.

Kako Zelenović i gospođa, tako lično Đilas, tako lično Jeremić. Videli ste ih pred Evropskim parlamentom samo dva dana unazad. Nije važno što su slagali sve što su mogli i nije važno što su najgore stvari o svojoj zemlji izgovorili, ali važno je i to građani Srbije da znaju, da su tamo sedeli u društvu svojih domaćina, ljudi koji su otvoreni lobisti tzv. nezavisnog Kosova i koji su iskoristili tribinu pod nazivom Srbija da kažu svoj stav, da je za tešku situaciju u kojoj žive, teške uslove u kojima žive, Srbi na KiM, kriva ne Priština, da nisu krivi Albanci, da nije kriva Međunarodna zajednica, već da je kriv Beograd i političari iz Beograda i da to što je nama dole teško i da to što se nama dole dešava, za to smo krivi isključivo mi. Đilas i Jeremić ni jednu jedinu reč prozborili nisu da tu tvrdnju prokomentarišu. Zašto? Treba se na neki način i odužiti i platiti takvo društvo i takvu priliku za ličnu promociju.

To Srbija dobro vidi i zato je i u jednom i u drugom mestu koje sam pomenuo na početku ovog izlaganja po 7:0, po 9:0 za liste koje predvodi Aleksandar Vučić. I, budite ubeđeni, kada god budu sledeći izbori, proći će ti vajni saveznici isto ovako kao na ovim izborima juče i da li će da bojkotuju ili neće, to će biti svejedno. Rezultat im je isti kao da bojkotuju sve izbore. Hvala.
Dame i gospodo, zakoni koji sa uspehom modernizuju Srbiju i razvojni budžet koji predviđa povećanje plata i značajna nova ulaganja u infrastrukturu prepoznati su u našem društvu, naravno, kao rezultat dobre ekonomske politike.

Važno je razumeti, međutim, zašto je ta politika dobra i uspešna. Postoje značajne paralele između onoga što se u Srbiji dešava u njenoj modernoj istoriji, u ovo vreme, između toga i onoga što se dešavalo u vreme kada je po prvi put Frenklin Ruzvelt definisao zakonitosti koje su se pokazale kao tačne, zakonitosti bazirane na istini da je dobar ekonomski program uspešan samo onda kada ga prati odlična politika, da nema ni najboljih ekonomskih mera koje će dati rezultat ako ih ne prati razumna politika. I to se pokazalo tačno na primeru SAD taman koliko se pokazalo tačno da je nerazumna politika njegovih prethodnika pretila da tu državu temeljno uništi za sva vremena.

Postavlja se pitanje – šta je razumna politika bez koje ni najbolje ekonomske mere ne mogu da pokažu uspeh? Odgovor glasi – to je ona politika koja je u krizno vreme sposobna da okupi sve činioce društva, da okupi sve aktere i artikuliše ih u zajedničkom smeru. Dakle, ne postoji ništa teže i ništa razornije za jedan sistem nego kada različiti akteri vode bitku za sopstvene pojedinačne interese. Tada je šteta, pa i ekonomska, veća i od najgoreg, najštetnijeg ekonomskog programa. Ali, kada se na taj način energije saberu, kada se na taj način volje saberu i kada se postigne konsenzus, tada su moguća, tada su realna i najveća dela i najveći ekonomski uspesi.

Uporedite građani Srbije situaciju iz ove priče sa Srbijom pre Aleksandra Vučića, Srbijom danas i biće potpuno jasno da snažan konsenzus, koji se ogleda i u podršci, dobroj politici od oko 60% od izbora do izbora vodi ka jasnom zaključku zašto je Srbija danas tako dobra kao što pre Aleksandra Vučića nije bila.
Mi smo o tom pitanju odnosa prema Smederevskoj Palanci već ovde govorili. Već smo o tome govorili kada smo razgovarali o tome kako je pomagala Vojska Srbije građanima ove zemlje. I već smo podsetili one koji bi voleli da se toga niko u ovoj zemlji ne seća, da je upravo Vojska tada pomagala građanima u tom mestu, dok je onaj ko je bio zadužen, čiji je glavni posao bio da se stara o tom mestu i o građanima koji tamo žive, u to vreme radio šta, pokušavao da postigne svetski rekord u ispijanju piva u lokalnom lokalu, u obližnjoj kafani. Dakle, to je odnos prema mestu.

Kako građani sve to vide kako to tumače i koliko su zahvalni državi s jedne strane, odnosno onom čoveku koji je na njihovu nesreću imao posao da se o njima stara, a postarao se samo da ostanu bez struje, da ostanu bez vode i da budu u svakom smislu devastirani, ti su građani već govorili.

Pokazivao je neke slike ovde, pre nego što je, naravno, krenuo da priča o stanju duga i drugim stvarima koje uopšte ne razume.

Dakle, ta priča, znate, ja pozajmim tebi, ti pozajmiš meni, pa da vidimo koliko je to na kraju. To je na nivou Dragana Đilasa. Čuli ste sigurno da Dragan Đilas iste te mehanizme objašnjava koristi, ali nekako uvek zaboravi da priča o uslovima duga, nekako uvek zaboravi kamate, pa kada se te kamate izgube iz svake računice, dobijate nivo priče „a la mali Perica“, poput onoga prekoputa.

Pokazivao je slike i pokušavao sam da vidim odavde da li je među tim slikama bilo onih fantastičkih slika Beograda iz vremena Dragana Đilasa. Znate, onaj otpad koji se valja ulicama, oni rastureni kontejneri, a svi plaćeni i to preplaćeni u milionima evra, a upravo od građana glavnog grada. Pokušavao sam da vidim, ali nisam video da li je pokazao i sliku „Heterlenda“, da li je pokazao sliku ruine koja je trebalo da košta milion evra, da se uredi za našu decu. Na kraju je ostala ruina, milion nestao, a deca pokradena.