Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Poslednja rečenica.

Kada smo kod tog slučaja, za njega je lično odgovoran Bojan Pajtić. Znate li šta je o Bojanu Pajtiću i Draganu Đilasu rekao predsednik opštinskog odbora DS u Rumi Nenad Borović? Kaže, da su napunili svoje džepove, da su Đilas i Pajtić lopurde. To kaže predsednik njihovog odbora.


Još jedna rečenica.

Dakle, da su njih dvojica omogućili da se novac kroz zelenaške kamate od 13% slije u njihove džepove.
Pa pošto smo već došli do teme Pariza, za sve ovo što je napričao koordinator Dragana Đilasa, za koga bih po radnoj odeći rekao da se već uveliko priprema za novu karijeru komunalca, profesor Rajmon Daron je rekao jednom prilikom – bože, kakva gomila gluposti. Pomenuo je ovaj koordinator Dragana Đilasa, koji se priprema za karijeru komunalca ili će da se pridruži „Lejkersima“, ne znam šta tačno planira, kredibilitet.

Dakle, kada vam ovakve stvari priča čovek koji je danas lakej Dragana Đilasa, a u oktobru 2013. godine rekao sledeće reči, pročitaću ih, vi zaključite koliko tu ima kredibiliteta. Tada je kazao – Dragan Đilas je brzo i lako prešao put od studentskog lidera do tajkunskog – medijskog magnata. Dakle, tajkun je bio, po rečima svog sadašnjeg koordinatora. Ušao je u Đilas u posao sa medijima u vreme režima Slobodana Miloševića kada su to mogli ili strani agenti, ovo je zanimljivo, ili pouzdani ljudi bračnog para na vlasti. Nije poznato čime se bavio do 2004. godine kada je postao član Demokratske stranke. Međutim, dok je bio na javnoj funkciji, to sve tvrdi njegov današnji koordinator, za vreme obavljanja javnih funkcija uvećao je svoj kapital stotinama puta, kad smo kod krađe jel tako, to se danas pominjalo, i to kaže – najveće bogatstvo je Đilas zgrnuo preprodajom reklamnih sekundi na RTS, i ovo je zanimljivo, angažovanjem svojih firmi za usluge u gradskim upravama u Beogradu, čiji je gradonačelnik, još zanimljivije, dobijanjem za klijente državnih preduzeća pod kontrolom njegove stranke ili stranih firmi, kad smo kod toga ko se kako finansira, kojima je pre toga omogućio povlašćeno poslovanje i pljačkašku privatizaciju kad smo kod pljačke.

Vidim da su strašno željni nekakvih nereda, demoliranja Beograda, paljenje automobila i sličnih stvari. Pošto ih nikada u tim stvarima od građana neće pratiti niko, ako su željni takvih stvari, jedan predlog neka izađu ispred Skupštine i ako im je do paleža, neka ritualno spale sve to što im drži te teške pune džepove, nek ritualno spale svoje skupe kravate, svoja skupa odela i sve što su drugo narodu sa leđa ogulili, a kada govore o KiM, pozdravlja ih Bedžet Pacoli.
Zanimljivo je uvek da se priča o genetskom kodu različitih stranaka i šta je ko rekao. Mislim da je to jako važna tema.

Evo baš na temu genetskog koda, baš na temu stranaka i baš na temu šta je ko rekao, Ješić, možda vam zvuči poznato prezime, poslanik DS, 23. maja ove godine rekao je sledeće: „Ideja da se politički protivnici istrebe i počiste se nalazi u genetskom kodu DS“. Poslanik DS kaže u genetskom kod DS je da se politički protivnici pogaze i počiste. Ta ideja nikada ništa nije dobro donela, ni partiji, a ni Srbiji.

Kada govorimo o agresiji, a imajući u vidu ovu organizovanu akciju koju imamo u ovoj Skupštini juče i danas, eto šta oni sami misle, odakle dolazi ta generisana agresija u našem društvu. Po njihovom visoko cenjenom mišljenju dolazi iz njihovih redova. Šta sami o sebi misle, čitali smo već danas, ima toga koliko god hoćete. Pored ovoga što je rekao predsednik opštinskog odbora DS u Rumi, Nenad Borović, a rekao je, da podsetim, da su Dragan Đilas i Bojan Pajtić lopurde. Izvinjavam se ali citiram, nisu ovo moje reči, ovo kaže visoki funkcioner DS. Da su lopurde i da su zelenaškim kamatama napunili sopstvene džepove.

Predsednik opštinskog odbora, iste te DS koja predstavlja ovo Đilasovo novo društvo i koja ih instruira da juče i danas ovde viču, vrište, lupaju klupe, ometaju druge dok govore.

Takođe, odbornik u Skupštini opštine Odžaci iste te DS koja ih sve tako lepo okuplja i čiji su oni eksponenti, kaže – Demokratska stranka je postala inkubator posleratnih profitera, ovo je zanimljivo, špekulanata kojima politika nije instrument za preoblikovanje društva, već prilika za unovčavanje revolucionarne rente, imajte ovo na umu kada pričaju o revoluciji ovih dana, i novoklasno pozicioniranje. Oni su ostavili sami sebi žig srama i oni se samo jasnim otklonom mogu toga osloboditi. Ako nastave sa ovim organizovanim akcijama i ako nastave sa namerama da pljačkaju i dalje, neće se otkloniti, bojim se, tako brzo. Zahvaljujem.
Ako pričamo o podršci za Srbe u regionu, ovi što sada opet viču i arlauču, izgleda da mnogo vole da viče i svašta hoće da kažu, i svašta hoće da nešto kao pitaju, a neće nijedan odgovor da saslušaju.

Dobro, nama je odavno jasno da vi niste ovde zbog toga što vam je do nekog dijaloga i zbog toga što želite da se razmene neka mišljenja, nama je potpuno jasno da ste vi ovde sa zadatkom koji je potpuno drugačiji. To ne morate da nam dodatno dokazujete.

Ali, ako pričamo o podršci za srpski narod u regionu, na primer, ja sad stvarno ne znam da li su ovi što sad znaju sve pomogli, na primer, da Srbi u Podgorici dobiju Srpsku kuću? Koliko su oni izdvojili? Koliko? A, ništa. E, dobro. A zapitajte se Aleksandar Vučić, koga iz usta ne vadite, koliko je u tome pomogao. Zapitajte se Vlada Srbije, koju ne možete da smisliste jer ih podržava SNS, koju mrzite do balčaka, koliko je u tome pomogla. Zapitajte se šta je, recimo, učinjeno za naš narod u Hercegovini, na primer u Mostaru, o tome je u mnogo navrata vrlo lepo govorio kolega Milimir Vujadinović. Zapitajte se, na primer, čemu i kome treba da služi i most na Drini i putna infrastruktura, auto-put koji treba da nas poveže sa tim narodom, zapitajte se koliko smo samo pomogli, i to se Aleksandar Vučić lično založio svojim snažnim političkim autoritetom. Vlade koje je on predvodio i Vlade koju podržava SNS danas su pomagale Srbima u Hrvatskoj. Koliko su dinara, evra, bilo čega, izdvojili ovi što su mnogo glasni kad treba da se viče da bi se nekome ovde smetalo da govori, što su mnogo jaki kad treba da se pokaže fizička snaga udaranjem u klupu i šutiranjem klupe? Šta su ikada uradili za bilo koga, osim za sebe i za svoj džep? To vajnu gospodu ne zanima.

Pokazali su da ih ne zanima još onomad, kada su rekli da je, kad pričamo o Srbima u regionu, da je Franjo Tuđman bio potpuno u pravu za sve što im je uradio, da je to bilo po zakonu i verovatno visokomoralno. Svoj su stav pokazali time. A ovo što rade danas, i to ima veze sa regionom u užem ili širem smislu, kako god hoćete. To radi, izgleda, njihov idol i uzor Aljbin Kurti. Šta je sledeće? Suzavac? Mnogo ste nas uplašili.
Naravno, mnogo voli da se bavi SNS. Svako ko se tamo nalazi na ovoj njihovoj strani i ovi što se sada javljaju, licencirani predstavnici žutog preduzeća, ali i oni koordinatori njihovi koji su godinama unazad nosili žuto odelo ispod svoje košulje mislili su da se tako neće videti, ali videli smo ga mi i razumeli vrlo dobro, a sada su rešili da ga malo istaknu, da se vidi bolje. Nisu u tom smislu promenili a ma baš ništa po pitanju toga kako ih doživljavamo mi ili kako ih doživljavaju građani Srbije. Nama je potpuno jasno da su oni žuti odavno, žuti da žući biti ne mogu.

Danas ovde reklamiraju, ovaj koordinator Đilasovog saveza i ovi njegovi koji moraju da ga slušaju, ne z nam koliko im je to pravo, koliko nije, ali moraju da ga slušaju, ulično nasilje i nerede kakve smo, nažalost, mogli da vidimo u Francuskoj.

Oni znaju jako dobro šta to znači i znaju jako dobro šta reklamiraju…

(Radoslav Milojičić: Da ćemo da vas smenimo.)

… Ali građani koji ovo prate, da oni čuju, ne ovi nekulturni što dobacuju, od njih i ne očekujemo bolje. Samo vi radite svoj posao.

Dakle, reklamiraju ulično nasilje, reklamiraju milionske štete, reklamiraju uništavanje i privatne imovine i državnih institucija i kulturne baštine. Reklamiraju kolone zapaljenih automobila kao nešto divno i lepo što bi sada želeli ovde u Beogradu da nam se desi, ali najstrašnije i najjezivije od svega – reklamiraju i ubistva ljudi. Četvoro ljudi je životom platilo ono što se dešava u Parizu. Ako to želite u Beogradu, ako to želite u Srbiji, u zemlji koja se danas bori i muku muči znate i sami jako dobro na koliko samo strana u isto vreme i znate sami jako dobro šta se dešava našem narodu na Kosovu i Metohiji, a vi dok se to dešava želite ovde u Beogradu nasilje, uništavanje, palež, uništavanje imovine, želite i mrtve glave, šta je to ako nije pakt protiv Srbije?
I ovaj zakon, dame i gospodo, na koji sam podneo amandman, predstavlja važan doprinos opštoj modernizaciji naše države, samim tim što objedinjava više različitih baza podataka i omogućava da elektronski dostupno, dakle, u najbolje mogućem maniru kvalitetne e-uprave ti podaci budu na raspolaganju.

Kao što smo, takođe, rekli, budžet o kom govorimo je odličan korak u pravom smeru. Taj budžet donosi između sedam i 12 % veće plate u javnom sektoru. Po rečima predsednika Unije poslodavaca, takav budžet, odnosno ta mera povećanja, stimulisaće i kretanja u privatnom sektoru, jer kroz povećanje konkurentnosti izaziva posledično i povećanje plata u tom sektoru. Ovaj budžet, naravno, poseduje i resurse za isplatu penzija većih između osam i 13% u odnosu na nivoe iz 2014. godine. I, to su sve same dobre stvari.

Zahvaljujući tome što se državom rukovodilo ozbiljno i odgovorno, mi imamo i ovakve zakone i ovakav budžet za 2019. godinu, ali zahvaljujući takvom postupanju, država je imala snage i resurse da pomaže i našem narodu na KiM. U poslednjem periodu samo izgrađeni su potpuno novi: dve škole, jedno obdanište, jedan fakultet, jedna studentska poliklinika, potpuno nova bolnica, potpuno nov dom zdravlja, 889 stanova i kuća, a biće i više od 1.100 zahvaljujući naselju „Sunčana dolina“, renovirano 16 škola, sedam obdaništa, jedan fakultet, 20 ambulanti, jedna bolnica, opremljeno oko 100 školskih i visokoškolskih objekata, obezbeđena potpuno nova medicinska oprema za sve bolnice, uz značajna sredstva za infrastrukturu i isplaćivanje svih plata i svih penzija sa kosovskim dodatkom.

U periodu kada se naš narod na KiM nalazi pred velikim nedaćama i velikim iskušenjima, nama je potrebna sloga, nama je potrebno narodno jedinstvo. I poslednje što je potrebno ovom narodu u ovom vremenu je nemir, poslednje što je potrebno su ulični neredi i poslednje što je potrebno …
Poslednja rečenica, gospodine predsedavajući.
Poslednje što je potrebno jesu nekakvi žuti prsluci, kakvi su najavljeni ove subote.
Srbija zaslužuje mnogo bolje od toga. Hvala.
Hvala.

Pozdravljam mišljenje predlagača koji je predložio da se ne prihvati amandman. Ja se sa tim mišljenjem slažem. Što se tiče diskusije, oni koji su se javili da ovde podrže amandman, rekli da to rade zato što time izvrgavaju ruglu parlament, pozvao bi ih da ne izvrgavaju ruglu parlament. Hvala.
Hvala.

Dopuna raspravi po amandmanu.

Što se tiče ovih napomena da sredstva nisu opredeljena u dovoljnoj meri za jug, odnosno da se tim delom naše zemlje država ne bavi, verovatno ne zna, mada bi mi bilo veoma čudno da se ispostavi da stvarno da ne zna, a da se ne pretvara, onaj koji je to pitanje postavio, da se naravno ulaže i u svakom delu naše zemlje.

Kao dodatak na sve što je ministar do sada pomenuo. U gradu Nišu nek prebroje koliko je novih fabrika otvorio lično Aleksandar Vučić, koliko su dovedeni investitori samo u periodu kada se u Srbiji staraju vlade koje podržava SNS, da se ne iznenade ako se ispostavi da su ulaganja samo na taj način, u tom delu naše zemlje preko 150 miliona evra, da je na taj način 10.000 novih radnih mesta obezbeđeni. Toliko je naših porodica pronašlo hleb na stolu. Da se ne iznenade ako se ispostavi da smo isto radili i u Lebanu, i u Vladičinom Hanu, tamo gde ovi koordinatori Đilasovi dolaze posle, pa kažu – ovo ćemo sve da zatvorimo, ovo ćemo sve da zakatančimo kada mi dođemo na vlast u Srbiji, što se, naravno, desiti neće.

Isto se radi i po pitanju puteva. Budžet o kojem raspravljamo na ovoj sednici, predviđa infrastrukturu koja podrazumeva i te puteve, pa ko za te puteve brine, nek za ovaj budžet izvoli pa glasa, a ne da se poput Jeremića i ovih koordinatora Đilasovih sutra kad pričamo o novim autoputevima koji baš kroz jug treba da prođu nađu pametni pa kažu – ne, nećemo to da radimo, zato što je to protiv nacionalnih interesa Srbije. To je sve samo ne protiv nacionalnih interesa Srbije.

U ovom budžetu ćete pronaći i za putnu infrastrukturu za jugoistok, i za putnu infrastrukturu za jugozapad i Srbija danas može svim tim stvarima da se bavi na uspešan način, upravo zato što, pošto ste otimanje pominjali vi neki, što se danas radi za narodno dobro, za državnu kasu, za ta radna mesta i tu infrastrukturu, a ne za lični ćef i lični džep ni Đilasa, koji je obrtao 300 miliona evra dok je boravio na javnoj funkciji, ni za Jeremića koji je milione dobio od svetskih hohštaplera i prevaranata, ni od svih ostalih koji danas znaju sve, osim izgleda budžet da pročitaju i da se raduju uspehu svoje zemlje. Hvala lepo.
Hvala.

Pošto se pitali direktno – otkud u priči Jeremić i Đilas, ja sam ih pomenuo. Možda niste lično, ali svakako se tiče mnogo vas, jer ja sam mogao tako da pomenem i DSS pa da bude potpuno jasno da je upravo u vreme kada se i ta stranka, kojoj ne znam ko sad ovde pripada ili ne pripada, teško je uhvatiti više ko sve daje ostavke kome, gde i zašto, i ta stranka je bila direktno odgovorna za svu nesreću koja je zadesila Srbiju, jer se u vreme te stranke, da podsetim, dogodila većina od onih 24 katastrofalne privatizacije, jel tako, pa sam pominjao i one sa kojima su ovi danas zabrinuti za sve i svašta, izašli zajedno na izbore, jer ste listu delili sa koordinatorom Dragana Đilasa, tako sam kaže, koordinatorom svih njegovih poslanika u Skupštini? Ja bih nešto rekao da jeste. Ako smo bili u stanju da delimo mesta na listi i da delimo vrednosti nekada, onda treba da delimo i odgovornost.

Nekoliko firmi otvoreno u ovoj zemlji? Pa biće malo više nego nekoliko. Da nije možda blizu stotinu ako se pogleda čitava zemlja. Nekoliko novih radnih mesta? Rekoh malopre, samo na nivou jednog grada tamo 10 hiljada, tamo gde se sada kao mnogo brinemo da nema ništa, izgleda da ima 10 hiljada.

Ukupno u Srbiji ima više od 100.000 tih novih radnih mesta koja smo obezbedili između ostalog iz budžeta Republike Srbije. Katastrofalno je i nije ni korektno pokušavati da zavadite građane Srbije iz rednog grada sa građanima koji pripadaju drugom gradu. Jel ovo naša zajednička kuća? Jeste valjda. Jel budžet zajednička kasa? Jeste valjda. Ko će sada da se nađe pametan i da kaže zašto ovi iz Novog Sada finansiraju podršku za fabriku koja treba da bude u Nišu ili da ode u Lebane? Ko će da se nađe pametan pa da kaže što ovi iz Novog Pazara pomažu Zrenjanin, u kome ste čuli da je sada stigla vredna investicija za 160 novih radnih mesta, 90.000 dinara da bude neto plata. Jel to korektno? Jel to ispravno, jel to u redu?

Da se bavimo gondolom, možemo, ali mi smo to onima koji su ovde bili u stanju da čuju to je bio projekat …
Pravo na repliku, ako se slažete gospođo predsednice, pominjanje predsednika.

(Zoran Živković: Ko je pominjao predsednika? Pominjao sam kafu.)

Dakle, što se tiče ovih koji viču, razumem da ima nekoliko stvari u vezi sa nagradom za mir koje smetaju nekim ljudima. Nekoliko stvari, npr. to što smo u zvaničnom obrazloženju za nagradu čuli da je rezultat izvanrednih ličnih i institucionalnih kontakata koji su uspostavljeni sa vodećim svetskim političarima za vreme dok je Aleksandar Vučić na čelu Srbije. Razumem da to smeta nekima koji nisu bili uspešni u tom smeru.

Druga stvar, takođe se čulo obrazloženje da je Srbija defakto stekla status važnog mesta za mir i stabilnost u čitavom regionu. Razumem da i to smeta onima koji nisu bili uspešni u tom smeru.

Treće, takođe se čulo u obrazloženju da je nagrada otišla predsedniku države Aleksandru Vučiću i zbog toga što je Srbija za vreme dok se sprovodila i sprovodi njegova politika uspela da postigne ekonomske rezultate koji se smatraju odličnim, praktično čudesnim kada pogledate ozbiljne institucije. O tim rezultatima u ekonomiji mi govorim i na ovoj sednici, mi govorimo i o tim investicijama i o dobrom rezultatu za budžet i o novim radnim mestima. Apsolutno razumemo da sve to strašno smeta onima koji nikada nisu bili ni blizu takvog rezultata. Zašto? Zato što su se bavili pre svega sobom, svojom ličnom srećom i svojim ličnim budžetom.

(Zdravko Stanković: O kom amandmanu govori?)

Danas kada Srbija postupa drugačije, pronalazi i prostora i resurse i snage i volje i znanje da otvara ta radna mesta širom zemlje, o kojima smo pričali maločas, ali i da realizuje sve one projekte poput te gondole, danas spomenute, koju su takođe najavljivali nekada i Đilas, i Jeremić i mnogi drugi, ali u čemu je stvar? Nikada nisu bili u stanju projekat ni da započnu. Pričali su o njemu, reklamirali ga javno, ali nikada kao ni za sve drugo, ni za onu fontanu, ni za „Beograd na vodi“ nisu bili u stanju ni malim prstom da mrdnu. Danas je to realnost.
U vezi svega onoga što je na račun Aleksandra Vučića i SNS rekao čovek koji se pohvalio da je nekakav bivši član Glavnog odbora ili već nečega, nekakva struktura u nekoj bivšoj stranci, uglavnom jedan od bivših među svim ovim bivšim bivšima, koji je, takođe, hteo da istakne ili istačinje, kako on to kaže, da ima kičmu i svoj čvrst stav kao onomad kada je kazao da neće nikad prihvatiti da koordinator ovde bude, a izgleda ipak jeste, dokazani i samoproglašeni ponosni LJotićevac.

Kad smo kod tog čoveka, igrom slučaja, nekako mi se baš sad na stolu našlo šta je taj LJotićevac imao da kaže i o ovom bivšem bivšem i onom bivšem bivšem i o svim tim bivšim bivšima u svojim LJotićevskim novinama 2000. godine, tako da dok razgovaramo, neka to posmatraju i neka se podsećaju malo.

Ovo su, dame i gospodo, ovo su, građani Srbije, svi oni zajedno po njihovom sopstvenom mišljenju. Oni su, dakle, američki SKOJ i danas se verovatno oko toga slažu, kao što se slažu oko svega ostalog i sa gospodinom koordinatorom Dragana Đilasa i jedni sa drugima međusobno.

Kad smo kod bivših bivših, u njih svakako spada i bivši gradonačelnik Dragan Đilas sa svojim fantastičnim prometom od, kako beše, 300 miliona evra dok je bio na političkoj funkciji, zato što je to izvanredno pošten čovek i bivši bivši ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić, koji, evo, kako se lepo sastajao sa belosvetskim kriminalcima, lopužama i trgovcima oružjem.

Među te bivše bivše svakako spadaju svi ovi koji danas pokušavaju, skupljeni s koca i konopca, da nešto spočitaju Aleksandru Vučiću na temu Kosova i Metohije.

Koliko je među bivšim bivšima bilo onih koji su se udostojili da prenesu jedan paket mleka u prahu do našeg ugroženog naroda ovih dana? Nešto ne videsmo jednog jedinog.

Koliko je među bivšim bivšima pokušalo da prenese paket pelena za naš ugroženi narod na Kosovu i Metohiju? Izgleda opet ni jedno jedino bivše bivše lice.

Koliko njih je pokušalo da dopremi lekove? Koliko medicinski materijal? Koliko je na bilo koji način, ne samo ovih dana, nego ikada u svojim bednim karijerama pokušalo da pomogne našem narodu na Kosovu i Metohiji?

(Predsedavajući: Privodite kraju.)

Nikada niko ni na koji način, ako im u tu pomoć, naravno, ne računamo što su se lično postarali da danas na Jarinju i da danas na Brnjaku može da stoji neko ko će humanitarnu pomoć da oduzima, ko će i to mleko u prahu, kada ga neko pošalje, da oduzima, ko će pakete s pelenama da oduzima i lekove i sve drugo.

Na kraju, jeste, ovo je sve već viđeno. Između ostalog, i u tom prištinskom parlamentu tamo to radi Vetevednosje, a ovde gospoda bivša bivša koja stoje.

Ne znam samo ko je bio inicijator svega ovoga, jer je mnogo nervozan, da li Đilas što je video rejting ili Pacoli što je jedanaesta država povukla priznanje? Razmislite o tome.
Izvinite, po Poslovniku, član 27.
Hvala vam.

Pošto vole da evociraju uspomene ovi sve uspešni bivši, a u stvari sve same froncle i restlovi DS, sada malo pojačani za one ljotićevce čije su sve te nadzore prihvatili.

Dakle, još jednom zaboravili su, pa da se podsete ovo je njihova slika i prilika. Ovo je njihovo ogledalo. Ovo je njihov koordinator Dragan Đilas o njima samima rekao 5. oktobra. Dakle, oni su, da pročitamo, da se bolje čuju i bolje razumeju, Američki SKOJ, Boško Obradović je svima njima ovako lepo okupljenima na ovoj gomili poručio da su Američki SKOJ, tada pod firmom „Otpora“, a danas, izgleda ne mnogo daleko od ovoga. Da li je tako gospodine, koordinatore? Šta kaže Dragan Đilas? Da li ste danas svi zajedno Američki SKOJ.

Dakle, 5. oktobra bili su ovo, a danas 2018. godine izgleda ništa mnogo bolje od toga. Gde su bili što se tiče prethodne vlasti, dakle, 90-ih godina. Evo, kaže predsednik, sadašnji predsednik mada se ni zašta tamo ne pita, DS, Zoran Lutovac, u jednoj lepoj knjizi „Političke stranke u Srbiji“. Napisao čovek, dakle, predsednik DS, da se početkom 90-ih godina DS u svom programu zalagala za projekat uspostavljanja Velike Srbije. Čestitam i na tome, verovatno ih je danas spojilo sa koordinatorom i sa Đilasom. I, zalagali su kaže za sve Srbe i jednoj državi, što je podrazumevalo dakle i cenu ratova, i to je tada bilo potpuno u redu, jer je pretstavljalo politički mejnstrim.

A šta kaže sam koordinator o tome gde su bili 90-ih godina. Evo, baš sada za svog sadašnjeg šefa, za Đilas Dragana. Kaže, koordinator u jednom fantastičnom tekstu u kom citira folk hitove pošto se u njih ponajbolje razume. Kaže da je Dragan Đilas započeto svoj biznis 90-ih godina kada je to bilo moguće samo isključivo ukoliko ste dobar prijatelj i verni saradnik tadašnjeg režima. Da li je tako bilo?

Sada su izgleda i to pomalo zaboravili. Ali, ako su zaboravili gde je bio na primer Jeremić, evo su sad tu oni ljudi koje je Jeremić kupio.