Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Hvala, gospođo predsednice.
Biće ovo, dame i gospodo, verujem, kratko izlaganje. Dugo već traje ova rasprava, a verujem da su stvari vrlo jasne, a ako nešto nije bilo jasno, poprilično se iskristalisalo. Ja ću iskoristiti možda samo par minuta za nekoliko važnih poruka.
Prvo, bez ikakvog dvoumljenja, podržavam sporazume koji se nalaze na dnevnom redu. Podržavam zato što smatram da i te kako ima smisla obezbediti sredstva da se reši stambeno pitanje za ljude koji su ugroženi u Kraljevu, jer svakako ima smisla obezbediti sredstva da se urede na odgovarajući način smeštajni kapaciteti i da se podrži modernizacija javne uprave. Svakako ima smisla obezbediti i sredstva da bi se pomogla mala i srednja preduzeća u ovoj zemlji, kao što ima i te kako smisla obezbediti postupak finansiranja obaveza po osnovu postojećeg stanja javnog duga, a što ima veze sa onim zajmom iz Fonda Abu Dabija. Sve to svakako utoliko više ima smisla zato što se obezbeđuje pod uslovima koji se ne mogu naći na komercijalnom tržištu, dakle po uslovima višestruko povoljnijim od toga. To je apsolutno jasna stvar.
Iskoristio bih priliku da zahvalim vama, gospodine ministre, na iscrpnim obrazloženjima, ne samo kada je reč o sadržajima novih zakona, nego kada god je bilo potrebe da se odagna bilo kakva nedoumica u ovoj sali, svaki put kada ste ovde, pružate vrlo dobra obrazloženja, vrlo jasna, jezgrovita i velika je šteta što neki u ovoj sali, nažalost, nemaju želju da ih saslušaju do kraja. Da žele da ih saslušaju do kraja, siguran sam da bi mogli iz njih mnogo da nauče.
Podržavam i Sporazum koji se tiče Fonda u okvirima zapadnog Balkana. Razgovarali smo već u ovoj sali za što je važno podržati bilo koji program koji na pravi način uređuje prilike u regionu. To je više nego jasno i vrlo smo precizno, ne jednom, nego nekoliko puta, mi sa ove strane sale, pročitali do u jotu sadržaj člana 3. ovog sporazuma koji vrlo eksplicitno kaže na koji način jeste zaštićen interes Republike Srbije po pitanju Kosova i Metohije. Svi znamo da je ovo tema koja, kad god se pojavi na bilo koji način u ovoj sali, biće predmet određenih zloupotreba, pokušaja da se od toga napravi krupna diskusija, žestoke, krupne reči koje će neko želeti da iskoristi za politički profit.
Dame i gospodo, bilo bi dobro da se jednog dana razumemo da to nije dobro i da se to ne radi. Takvo postupanje može samo da nanese štetu ovom društvu. Pošto danas govorimo u skladu sa odredbama našeg Poslovnika, u okvirima jedinstvenog pretresa, a to podrazumeva i sadržaj nekih amandmanskih rešenja, a verovali ili ne imali smo ovaj put neke predloge amandmana. Napraviću kratak osvrt i na to i na po neke stvari koje su se čule u ovoj sali. Vodiću računa, gospodine predsedavajući, da to bude bez ikakvog teoretskog osnova za repliku, ne treba nam toga više.
Bilo bi dobro izvući par pouka po pitanju tih amandmanskih predloga, dame i gospodo. Prva, na primer, da se na tekst međunarodnog ugovora, u skladu sa našim Poslovnikom, ne podnose amandmani. Bilo je, verovali ili ne, takvih pokušaja. Druga stvar, da se ne predlažu različite stvari istovremeno, jedna drugoj potpuno suprotne, jer vam to neće, neće nikome, obezbediti dodatno vreme za raspravu. Poslovnik kaže da se to radi na jedinstven način. Pouka broj dva. Treće, bilo bi dobro podnositi amandmane na pismen način. Znaju ljudi koji su ih pročitali na šta tačno mislim, a to važi uvek u principu. Poslednja stvar i najvažnija, degutantno je, ispod svakog nivoa i potpuno suprotno interesima ovog naroda i ove države koristiti ovu temu za brutalne optužbe institucija da žele da se na bilo koji način odreknu suvereniteta.
To može da se uradi na razne načine, može dame i gospodo i kroz amandmanski predlog i kroz njegovo obrazloženje. Zašto ovo kažem? Zna svako ko je pročitao te amandmane. Jedan čovek je u obrazloženju upravo uradio to. Optužio je i Vladu Srbije i nas koji je podržavamo da imamo možda nameru da priznamo nešto što ne postoji. Znate svi vrlo dobro na šta mislim. To je ispod svakog nivoa, to je daleko od interesa ove zemlje, pa možda koliko mi od narednog sazvežđa. To se dame i gospodo ne radi.
Drago mi je što su mnogi, izgleda razumeli, dok je trajala ova rasprava da se to ne radi. Ja sam pažljivo slušao sve diskusije i čini mi se da sam u poslednjoj diskusiji koja je dolazila baš iz pravca te političke grupacije, čiji je pripadnik ovakvu stvar sebi dozvolio, čuo eksplicitnu rečenicu – ne, ja ne tvrdim da se bilo šta priznaje. Ako je to bilo određeno ograđivanje, to poštujem. To je dobar zaključak.
Ali, ovako nešto, molim vas, da nikada nikome ne pada na pamet ako mu je, pa i mrvu stalo do interesa ovog naroda, do interesa ove zemlje i nek bude poslednji možda kome će to pasti na pamet, čovek koji se ne libi da otvoreno opravdava sve ono užasno što se dogodilo od 1999. godina na teritoriji KiM na ovamo, a tiče se ataka na državnost i suverenitet ove zemlje. Nek on bude poslednji.
Ima o ovoj državi i o ovom narodu dame i gospodo ko da brine. Usvojićemo mi ove sporazume i napravićemo još mnogo dobrih rezultata. Hvala vam lepo.
Hvala, gospođo predsednice. Osećam potrebu da ukažem na sadržaj članova od 106. do 109. Vi jeste reagovali prilikom izlaganja prethodnog govornika, ali smatram zbog svega onoga što se desilo, potrebnim da se još jednom podsetimo sadržaja ovih članova.
Prvo priča o dnevnom redu, što se ovde ne dešava konstantno i nakon dežurnih patriota pred izbore, sada se i ovaj čovek pridružio pričama o svemu, osim o onome što je stvar dnevnog reda. No, 107. dosta važnije dostojanstvo ovog doma koje je narušeno bezmalo svaki put kada taj čovek nešto kaže ili uradi u ovoj sali, i koji je nakon upozorenja to nastavio da radi, što ima veze sa članovima 108. i 109, ali, ja ću probati da ovo odradim koliko god je mirno, pošto vidim da je upravo sukob ono što bi taj čovek najviše želeo, i zbog toga on upravo sve to što radi.
Dakle, mislim da je potrebno, ako hoćemo da očuvamo dostojanstvo ovog doma da se tom licu direktnije stavi do znanja da ono ponašanje koje ovde demonstrira nije za Narodnu skupštinu Republike Srbije. Maniri sa dna kace, gospodo, nemaju mesto u sali ovog visokog doma. To se možda radi ispred zadruge ili ispred nekog podruma pića, to nije nivo za ovo mesto ovde, to je prva stvar.
Druga stvar, kada se sa toga sastružu sve naslage uvreda i otrova od kojih se oblikuju te reči, ostaje jedno potpuno ništavilo, jedna beskrajna praznina, kao ogledalo ko te reči iznosi ovde, i čoveka koji nije u prilici da nama ovde drži lekcije, jer šta god o sebi mislio, neće nama pominjati nacionalni interes Srba ljubitelj Franje Tuđmana.
Ja ne tražim da mi o ovome glasamo, ja tražim da se suzdržim u reakcijama, iako jedina opravdana reakcija je gađenje. Hvala.
Vezano za član 104. i pravo na repliku,koju je upravo koristio narodni poslanik, gospodine predsedavajući, ne znam da li se to čulo, pošto je bilo vrlo glasno i delovalo poprilično haotično. Ovo je bila zloupotreba prava na repliku.
Dakle, neko se javlja da odgovori na ono što je govorio ovlašćeni predstavnik, kako smo čuli, pre više od pola sata, a onda šalje neke poruke SNS i priča o njoj.
Mislim da je ovde bilo prostora za reakciju, a kad smo već kod obrazloženja šta se ovde dešava, bilo bi podjednako neprikladno ako bih sad ja iskoristio ovu priliku da njemu kažem da je ono što je upravo uradio možda svojevrsna potvrda nezvanične koalicije, koja je bila ovekovečena na tribini ispred RIK-a. Ukoliko to bude bio neki zajednički pravac, trebalo bi imati na umu da to onda podrazumeva koaliciju sa onima koji su se hvalili i na sednici Odbora za KiM, a i danas, da su najbolji učenici Edite Tahiri i da imaju nameru da je nadmaše. Hvala vam.
Gospodine predsedavajući i član 107. koji se tiče neposredno dostojanstva Narodne skupštine, jeste reagovali jednom, ali bilo je sijaset prilika u kojima ste, ja mislim bili u obavezi da reagujete energičnije kada je reč o onome što smo upravo malopre čuli od jednog od ovlašćenog predstavnika. Od čoveka koji je i dalje izgleda fantastično fasciniran SNS i ovom Vladom, većinom, pojedincima u njoj, čovek koji je u stanju da priča samo o tome dan i noć. Između ostalog i zato što verovatno i ne zna koji je sadržaj onog predloga zakona o kome treba da se raspravlja, ali to nije nikakvo opravdanje.        
Dakle, time se neposredno narušava dignitet ovog visokog doma. I taj čovek to uporno radi na potpuno nedostojan način, ponavljajući u maniru jednog solidnog, ali opet pokvarenog uređaja za reprodukciju jedno te istu stvar, iznova i iznova. Ukoliko neko propušta da primeti neke stvari se u ovom društvu menjaju, ne samo da napreduje tehnologija, pa i pokvareni gramofoni neophodno završavaju na otpadu, menjaju se i politička vremena dame i gospodo, pa i onaj ko se ovakvim niskostima i nepodopštinama bavi u visokom domu Narodne skupštine i on završava bez ikakve sumnje i bez ikakve rezerve, na otpadu. Ovog puta političkom,budite uvereni. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Pravo na repliku zbog pominjanja SNS, i to u više navrata, od strane onih koji su njom očigledno fascinirani, što, naravno, ne treba da čudi, je li. Oni koji su svesni sopstvenog značaja, koji nije baš zavidan, imaju potrebu da se verovatno oslone na nekoga kome se dive, kome zavide. Ali, samo jedna napomena, nije to dokaz ničije hrabrosti. To je samo dokaz nečije beznačajnosti. Sve ono ostalo što je rečeno, a rečeno je od znate već koga, učinjeno je u maniru klasičnog siledžije. To treba napomenuti i to nije loše znati jer, kako beše, podsećanje ume da prija, ume da godi. U maniru klasičnog siledžije, baš kao i sve ostalo što možemo da vidimo od strane istih ljudi u ovoj sali, ali ne samo u ovoj sali. Kada smo pominjali Republičku izbornu komisiju, reč je, dame i gospodo, o identičnom maniru, dakle, o maniru čoveka koji niti zna šta radi, niti zna šta želi, ali zna da ima strašnu potrebu da se čuje glasno.
Dakle, kada pominje SNS i kada pominje našu belu knjigu, dobro je što je za nju čuo, šteta je što je očigledno nije čitao. Šteta, ali ne i čudno, jer čovek koji nije u stanju da pročita Poslovnik za par meseci trajanja ovog saziva ne verujem da može da savlada i nešto ozbiljniji materijal od toga. Napomena s moje strane, gospodine predsedavajući, onaj kurs za narodne poslanike kojima je ovo prvi saziv možda ne bi bilo loše organizovati još jednom. Nekima bi ovde jako dobro došao. Hvala lepo.
Hvala.
Želeo sam da ukažem na sadržaj člana 107. pošto je prekršen po više osnova.
Dakle, ponovo smo imali i direktno obraćanje. Ponovo smo imali uvredljivo obraćanje narodnih poslanika drugim narodnim poslanicima. Neću tražiti da se o ovome izjašnjavamo, odmah mogu da vam kažem. Neću tražiti zato što ja razumem da vi vidite ono što vidimo i svi ostali ovde prisutni u sali, da od nekih ljudi ovde ne može se naprosto ni očekivati ništa bolje.
U skladu sa tim razumem i nešto širu toleranciju, ali mislim da oko pravila moramo da budemo precizni. Iako je nama svima ovde jasno da se od nekih ne može očekivati bolje do da pokušavaju da skandalima i igranjem na neke velike teme daju na važnost samima sebi, ovo već postaje u dobroj meri komično, uvredljivo, ali u istoj meri i komično. Mislim da to Narodna skupština ne zaslužuje, pa zato mislim da nije loše da podsetim na ovaj član, komično taman koliko možda i ona scena iz poučne priče o tome kako su se na nekom visećem mostu susreli slon i miš i kako je miš vrlo zadovoljan konstatovao kako se taj most dobro ljulja kad se njih dvojica tamo sretnu i sučele, komično, dame i gospodo.
Ali, opet, da mi zadržimo ozbiljnost ovog mesta na kome se nalazimo. Ne bi bilo loše da povedemo računa i o tome šta govorimo jedni drugima, a i o tome kakav utisak želimo da ostavimo ljudima koji sve ovo gledaju. Jer, znate, zbog nekih koji su se takvim stvarima bavili ranije, narod je prestao da ceni politiku u onoj meri u kojoj bi mogao i mnogi dobri ljudi nemaju danas želju da se politikom bave zato što su je oni, poput čoveka koji ovde nastupa sa druge strane sale, učinili neprivlačnom, naneli joj štetu i oduzeli joj ugled, pa mi svi da se zajedno zapitamo - da li želimo takvu sliku da šaljemo iz ove sale i dalje? Hvala lepo, gospodine predsedavajući.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo, na samom početku želim da napomenem da poslanička grupa SNS podržava Predlog zakona o kom raspravljamo danas. To je prva napomena za sve ovde, ali i za zainteresovanu javnost koja sednicu prati.
Reč je o kratkom po svom sadržaju, ne previše obimnom zakonu, dakle, rešenju koje je više nego jasno. Ako neko nije ispratio raspravu u javnosti prethodnih sedmica, siguran sam da je nakon rasprave u sali Narodne skupštine potpuno jasno svakome ko je tu raspravu pratio o čemu je reč.
Da, istina je, reč je o svojevrsnom izlaženju u susret studentima koji su studijske programe upisali po tzv. starom programu, odnosno pre uvođenja u praksu onog programa, one reforme koju kolokvijalno zovemo Bolonja.
Takođe, druga napomena sa moje strane na samom početku i za prisutne poslanike i za zainteresovanu javnost, poslanička grupa SNS će podržati amandmanski predlog kojim se ta vrsta razumevanja pokazuje i spram postdiplomaca koji su upisali studijske programe takođe pre uvođenja u praksu bolonjske reforme.
Želim da napomenem da se slažem sa svim ocenama koje su danas išle u smeru očekivanja da se mi nećemo ovim pitanjima baviti ponovo. Činjenica da smo se već bavili njima i bili u situaciji da vršimo svojevrsne ad hok korekcije zbog toga da određene rokove relaksiramo, da određene rokove produžimo već nekoliko puta, činimo to ponovo, ali mi je drago što u današnjoj raspravi nismo upali u zamku da ovo pitanje potpuno banalizujemo i svedemo na raspravu da li uopšte treba ograničavati studijske programe vremenski. Nekada je bilo rasprave i na tu temu. Drago mi je što je to pitanje danas svima više nego jasno.
Dakle, jasno je da postoji neki rok sa dobrim razlogom, da treba da postoji. Jasno je da bi onda trebalo i u jednom trenutku reći da je zaista bilo dovoljno fleksibilnosti u smislu postupanja prema ovim rokovima kroz izmene zakona, a pre svega u ovim ad hok varijantama, mada ovaj predlog zakona se tiče i nekih drugih stvari, dakle, prava na studiranje i u okviru budžeta za novije generacije u trajanju od godinu dana nakon završetka osnovnih studija, odnosno pitanje čuvenog nivoa ili praga ESP bodova za studiranje po uslovima budžetskog finansiranja. To je već bilo danas navedeno u određenim obrazloženjima, zaista, nešto što bi trebalo rešiti kroz sam zakon, da se izbegne bilo kakva potreba da se time ponovo bavimo na ovaj način. Ako je realna mera negde na tih 48 bodova ili se već izračuna koliko je realno, ukoliko onih 60, koliko piše u član, da li je to bio 94. ili 88, nije realno, onda bi trebalo da i zakon glasi tako. Ja se sa tim potpuno slažem.
Sa ovom porukom da bi trebalo definitivno jednom reći da se više nećemo baviti ovim pitanjem, ja ću i završiti ovu raspravu, ali ne sad, nego neki minut kasnije. Vratiću se na nju. Hvala, gospodine predsedavajući, što ste dozvolili izvesnu širinu u raspravi tokom današnjeg dana. Tema jeste interesantna, tema jeste važna. Ja ću iskoristiti priliku da dam i par napomena sa svoje strane u vezi izvesnih komentara, glasnih razmišljanja ili kako god, koje smo podelili u ovoj sali danas. Pre svega, tiču se komentara određenih ovlašćenih predstavnika koji se tiču tzv. devalvacije znanja, hiperprodukcije doktorata i znate već kako zvuče neke od omiljenih tema određenih ljudi ovde.
Pominjali su se i različiti funkcioneri, čak i termini poput falširanja, jel tako? I naravno spočitavano je sve to naprednjačkoj većini. Neke od onih koji su takve ocene izrekli danas vidim u sali, ali ne sve.
Čisto zbog onih koji su tek u ovom sazivu narodni poslanici, ne zbog onih koji su takve stvari izrekli, a bili su ovde i u prethodnom mandatu i znaju jako dobro šta se u ovoj sali dešavalo i kojim smo se mi sve zakonskim rešenjima bavili, zbog onih koji su možda propustili da to isprate, ne bi bilo loše pogledati zakonska rešenja usvojena od strane te strašne naprednjačke većine, a tiču se upravo visokog obrazovanja, a tiču se, na primer, naučno-istraživačke delatnosti, pogledati otvorene prozore za uspostavljanje neposredne saradnje između visokog obrazovanja, nauke, istraživanja i privrede, što je jedini pravi, prirodan, ispravan recept za sve ono što bi trebalo lepo i dobro, korisno izvući kao zaključak i kao dobar efekat na ove teme.
To je uradila, upravo ta strašna naprednjačka većina, pa ko god želi da se i dalje bavi pitanjima falsifikata ili čega već, istini za volju, a istina je dobra. Istini za volju, ne bi bilo loše da zna, pa i da kaže, da je upravo ta strašna većina uvela kroz zakonska rešenja i Odbor za etiku u nauci. Ne niko od onih koji se zgražavaju nad nekim pojavama koji sami osmišljavaju i koji sami ih karikiraju, nego ta naprednjačka većina. I digitalni repozitorijum doktorskih disertacija, verovali ili ne, opet ta većina. Čisto da se zna kakav ko odnos ima po tom pitanju i ko delima pokazuje svoj stav i svoj pristup, a ko o nekim stvarima samo isključivo priča.
Dalje, bilo je tu i različitih komentara na temu nekih podataka, istraživanja, statistike, postavljalo se pitanje šta je urađeno kada su neki parametri loši? Na primer, čuli smo komentar da smo mi nesposobni da zadržimo stručnjake. Zašto? Zato što nam obrazovanje ne valja, a onda znači te naše stručnjake koji ne valjaju, toliko žele svuda u svetu. To je neozbiljno, ali mnogo je toga neozbiljnog rečeno ovde i ovo nije bilo najgore što je rečeno u ovoj sali, ali polako, pričaćemo o svemu.
Takođe, pričalo se i o nekim indeksima. Indeks konkurentnosti, na primer, pa i neki njegov podindeks, „mudrost omnija in numero et menzura“. Dakle, ako ćemo da pričamo o tim stvarima, hajde da se podsetimo cifri, ili, ako smo propustili da ih pomenemo, hajde ipak da se okrenemo i pogledamo ih. Taj indeks, indeks konkurentnosti, pričalo se o nekom skorašnjem istraživanju. Kako niko od ovih zabrinutih ovlašćenih predstavnika ne reče da je Srbija ostvarila napredak po tom parametru? Zadovoljni ili ne time kako se kotira, ona danas stoji bolje, nego što je stajala pre objavljivanja ovog izveštaja, odnosno pre izveštajnog perioda. Dakle, Srbija napreduje i po tom pitanju.
Što se tiče onog podindeksa ili šta već, nije on mera, već kao što postoji globalni indeks za konkurentnost, tako postoji i za inovativnost. Veliki naslov istraživanja od pre samo mesec dana. Srbija nije ni na kakvom začelju, dame i gospodo, kaže lepo – zlatna sredina. Zlatna sredina među svim državama sveta.
Da se razumemo, ja sam među onima koji sredinama nisu najviše, nisu sasvim zadovoljni. Ja sam od onih koji zagovaraju da treba da se borimo za vrh, ali ako ćemo da iznosimo bilo kakve podatke, onda je dobro da se držimo relevantnih podataka i opet one istine. Neverovatno, ali ona je stvarno važna.
I šta se u ovoj zemlji uradilo? Ima veze i sa onim stvarima koje se tiču prilike da ti ljudi, mladi ljudi koji su odlazili u inostranstvo, a nije samo isključivo reč o visoko obrazovanima, nije samo reč o kadrovima visoko stručnim, dešavalo se to bukvalno svim i dobima i svim kategorijama po obrazovanju, po socijalnom statusu, kako god želite. Prilika da ostanu u Srbiji neposredno je vezana sa stabilnošću ove zemlje, ovog društva i neposredno je vezana sa njegovim ekonomskim mogućnostima i nisu bez razloga i mir i stabilnost i razvoj ekonomije u elementarnom fokusu SNS i ove Vlade.
Upravo rezultate koje postižemo na tom planu neposredan su odgovor na ova pitanja. Znači, kada neko ovde priča o brain drain, a pri tom je pokazao u praksi da nije u stanju, ne da zadrži radna mesta, nego kada pogledate pokazatelje, reč je opet ono „et menzura“, o konkretnim merljivim podacima javno prikazanim, na primer, na sajtu Republičkog zavoda za statistiku, evo, dok razgovaramo, vi proveravajte, da je u periodu kada je taj neko ili ti neki pokazivao šta koliko ume ili ne ume. Broj radnih mesta degradirao za stotine hiljada i onda se taj neko pita zašto su ljudi odlazili. Nešto spočitava nama, a ista ta statistika govori da se danas promena u broju zaposlenih dešava u pozitivnom smeru i red veličine je tu, u tim stotinama hiljada.
To je, dame i gospodo, dovoljan odgovor. Da se mi ne trošimo više na međusobne rasprave u krupnim političkim debatama i rečima koje treba da budu zvučne. Jasni, konkretni, merljivi podaci. Dakle, i smanjenje stope nezaposlenosti i povećanje stope zaposlenosti.
Kada se neko pita koliki su apsolutni brojevi, nije nikakav problem, možemo i njih da podelimo, ali ne vole tu statistiku oni zato što je ta statistika pokazivala neke stvari kojih se oni stide, od kojih bi najradije pobegli. Opet naravno mislim na te stotine hiljada izgubljenih radnih mesta samo nekoliko godina unazad.
To su, dame i gospodo, pravi odgovori kako se stvaraju šanse za mlade ljude da ostanu u Srbiji, da u njoj vide neku perspektivu, da požele da u njoj zasnivaju svoje porodice, tako što se drži mir, tako što se održava stabilnost i tako što se otvaraju ekonomske mogućnosti, tako što se otvaraju nova radna mesta. Vrlo jednostavno. Nije lako za realizaciju, ali, kao što se vidi na osnovu rezultata koje postiže ova Vlada, moguće je.
Dalje, što se tiče različitih komentara, a opet u smeru šta bi trebalo, a šta ne bi trebalo država da radi, na koji način da usmerava novac kojim raspolaže, a opet neposredno u vezi sa ovim pitanjem, sa ovim pitanjem radnih mesta u Srbiji, čuli su se danas, rekao bih, potpuno neprimerene ocene, a o nekim temama koje su dobro poznate i koje vrlo inspirišu, motivišu određene ovde. Pitanje subvencija, pitanje određenih projekata, ono za zapošljavanje partijskih vojski, neću da komentarišem, jer nije vredno bilo kakvog odgovora. I na tom „Beogradu na vodi“, dok se radi, i u njemu kada bude izgrađen, neće, kako je neko rekao, šačica ili mali broj ljudi imati korist, nego svi oni ljudi koji će raditi na tome da se on izgradi, koji će u njemu biti zaposleni.
Kada pričamo o subvencijama, svako ko se zaposli, a pričamo od mesta do mesta, o hiljadama, od stotina do hiljada, od hiljada do desetina hiljada, pa dolazimo na ukupni kumulativni red veličine koji je izuzetno važan. Svi ti ljudi koji su se zaposlili kroz te projekte su dobili nešto što njima znači, što njima vredi. Nepristojno je, neprikladno je i potpuno degutantno koristiti termine poput „robovi“, „robovlasništvo“, itd. Reč je o šansi koja nekome vredi i ko rado prihvata da ide na posao.
Šta je bolje? Nemati uopšte takvu šansu. Da li je to rešenje? Rekao bih da to nije rešenje i mislim da to razume svako, ali neće da kaže naglas svako da razume. Ima nekih kojima je samo važno da kritikuju, iako neke stvari možda i ne misle ozbiljno, naopako, ako ih misle ozbiljno. Inače, ovo je konkretno rekao upravo onaj koji je pre neki dan u ovoj sali uspeo da uvredi potpuno neprikladnim komentarima o nekim robovima i robovlasnicima kineske investitore. Isti taj je danas uspeo da u negativnom kontekstu pomene i afričke zemlje i mogu samo da kažem svaka čast, alal vera.
Međutim, to nisu poruke. Ova statistika, ovi rezultati i te hiljade ljudi koje su došle do posla su pravi odgovori, prave poruke o perspektiva i o šansama u Srbiji, a najmanje su prave poruke, kako beše, reči da mi koji nemamo mozga koji ostajemo ovde. Da li je tako bilo? I da ćemo svi da budemo neškolovana radna snaga. Takvim porukama mi ljude iz Srbije teramo, a upravo bi drugačije trebalo da radimo, upravo suprotno od toga, da ljude motivišemo. Ne optimizmom bez pokrića, već realnim, konkretnim stvarima, pa i kada nismo do kraja zadovoljni, da ih pozivamo da se trude zajedno sa svima nama, jer ako se ne trudimo svi zajedno kada ćemo onda biti zadovoljni, kada će onda biti dobro ako dignemo ruke i igramo na duhovitost – samo glupi ostaju ovde. Nije tako i ne sme da bude tako i niko ne sme da razmišlja tako, ako hoćemo da nam bude dobro i danas, i sutra, i bilo kada. To su poruke koje mi treba da pošaljemo iz ove sale. Vraćam se na ono da neke stvari treba da uradimo i da sa njima završimo.
Vraćam se na ono da neke stvari treba da uradimo i da sa njima završimo kada je reč o ovoj praksi produžetka rokova, dame i gospodo, ja bih se sada obratio studentima kojima će biti pružena dodatna šansa nakon, siguran sam, usvajanja ovog zakona.
Dame i gospodo studenti vi treba da završite svoje studije i ne treba da se oslanjate na mogućnost da se ponovo pokaže neka fleksibilnost kroz izmene zakona, ad hok ili sistemski. Vi to treba da uradite iz više razloga, prvo zato što sigurno možete. Svi smo mi ovde dobili brojne mejlove sa obrazloženjima da postoje teške životne okolnosti koje su mnogim ljudima smetale da završe studije. Ja u njih potpuno verujem, u svaku od tih priča ja verujem, ali uvaženi studenti, kad god dođete na takve misli setite se koliko je samo silnih hiljada generacija ljudi u brojnim generacijama uspelo da završi studije, i sigurno ćete, koliko god teško izgledale te vaše životne okolnosti vama, moći da pronađete jednog pa bar jednog čije su bile još teže, a koji je ipak uspeo da završi studije.
Dakle, poruka broj jedan nemojte da klonete duhom, verujte u sebe, znajte da to jeste moguće, koliko god delovalo teško, to jeste moguće… do pred kraj samih studija vi ste dokazali da je to moguće. Dakle, samo je pitanje vaše vere u sebe i rada koji ćete uložiti da se to i privede koncu i formalizuje kroz diplomu na samom kraju.
Druga stvar, to shvatite slobodno i kao određenu vrstu obaveze, prvo vaše obaveze prema vama samima. Znate koliko vam je to bitno, znate koliko se oko toga trudite, uredite to na prvom mestu zbog sebe. Druga stvar, koliko god bilo teško, koliko god odricanja tražilo, baš zbog tog odricanja uradite to zbog ljudi koji vas vole, zbog svojih porodica, zbog ljudi koji su svesni koliko odricanja vi ulažete, i treće zbog šire zajednice.
Verovali vi meni na reč ili ne, Srbiji ste potrebni, u svoj sjaju i raskoši svojih kapaciteta. U svemu onome što biste mogli da naučite, u svemu onome što biste mogli da savladate, u svemu onome što biste sutra na osnovu toga mogli da pružite. Dakle, učite, stvarajte, radite, formalizujte to kroz diplomu, ali i kroz znanje. To je najvažnije i onda na osnovu toga sutra privređujte. Gradite i stvarajte na taj način i biće u tome, siguran sam, koristi i za vas lično, ali i za Srbiju. Hvala vam.
Hvala, gospodine predsedavajući, replika zbog pominjanja stranke.
Obraćam se sada vama, pre svega, vama gospodine predsedavajući, jer nemam nameru da dajem na važnosti onome kome izgleda suština boravka na ovom mestu ovde, da pokuša da isprovocira repliku, da pokušava da privuče kamere, verovatno željan krupnih kadrova.
Dakle, mislim da ste vi gospodine predsedavajući bili potpuno u pravu što ste, mada nije bilo osnova za repliku ipak dozvolili nekima da ovde govore, mislim na čoveka koji je govorio pre mene. Što više on bude imao prilike da govori biće očiglednije koliko ništa nema da ponudi i koliko ništa i ne zna.
Između ostalog, da sam sebe nazovem virusom, nemam apsolutno ništa protiv. Da kaže da učestvuje u formiranju nove opozicije, verovatno misleći na one sa kojima je delio binu ispred RIK-a, a kojih se sada nešto izgleda stidi, odriče, od njih se distancira, nemam ništa protiv da to ponovi koliko god hoće puta. Pa, i u ovom poslednjem, kada je dokazao da računajući vreme od kada je SNS u poziciji da formira Vladu do danas ne ume ni da broji. Hvala vam lepo.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo, kao što inače radimo na kraju, rasprava poput ove, želeo bih da zahvalim svima koji su dali konstruktivan doprinos u današnjoj raspravi, i to se odnosi na ubedljivu većinu, rekao bih bezmalo sve, možda sa izuzetkom onog neartikulisanog lica, žao mi je što više nije u sali, koji je hronično željan naše pažnje, a hronično mu nedostaje znanja, što je, što bi to lice reklo, jedan od zaključaka dana.
Pričali smo danas o vezi privrednih šansi i potencijala u ovom društvu i za mlade, ali ne samo za mlade. U vezi sa tim, jedna vest, današnja vest. Danas je u gradu Nišu potpisan ugovor sa firmom „Leoni“ za otvaranje novog proizvodnog pogona. Ugovor je potpisan u prisustvu predsednika Vlade za 2.200 novih radnih mesta.
(Aplauz!)
Ovo i jeste za aplauz.
Dakle, uz kamen temeljac u decembru i novi proizvodni pogon koji bi trebao da bude u prvoj fazi u avgustu naredne godine. To je jedna od dobrih vesti i ide ruku pod ruku sa dobrim vestima poput one da imamo naučno tehnološki park „Zvezdara“, Beograd npr. nakon 26 godina u kom se očekuje 80 kompanija, 30 start apova, 1.000 mladih stručnjaka, a od toga više od stotinu povratnika o kojima je takođe danas bilo reči. I uz vesti, poput one, da je bilo više od 130 stanova za mlade istraživače.
Sve one druge dobre stvari koje smo podelili u ovoj sali danas, siguran sam, sve zajedno čine jednu dobru, važnu i snažnu poruku za mlade ljude u Srbiji. Perspektive u ovoj zemlji naravno da ima, i te kako ima, a da je ima svakog dana sve više najbolji mogući način je da na njoj radimo zajedničkim snagama svi zajedno. Hvala lepo.
Gospodine predsedavajući, ukazujem na sadržaj člana 27. u vezi sa onim što smo upravo čuli od kolege, i 109. opet u vezi sa istim, staranje o redu na sednici, gospodine predsedavajući, hronični problem, neizdrživ problem. Meni je iskreno žao što moram prvo obraćanje ovom časnom domu da upotrebim na reklamiranje Poslovnika, iskreno žao. Ja sam se nadao da nikad neću biti u prilici da podignem ovaj Poslovnik i možete pitati kolege koje su bile ovde u prethodnom sazivu, to za pune dve godine nisam učinio ni jedan jedini put.
To vam je pokazatelj koliko je ovo što se danas dešava, ono što se dešavalo u petak neizdrživo. Dakle, vaša je obaveza da se starate o redu na sednici. Vaša je obaveza da ne dozvolite proizvoljnosti i, dozvolićete, šarlatanstvo. Ovo je apsolutno sve samo ne sednica dostojna ovog visokog doma.
Razumem da više od polovine problema proističe iz nerazumevanja Poslovnika od strane nekih ljudi, iz drskosti i hronične namerne zloupotrebe, ali vaša je obaveza, vaša nikoga drugog, da to ne dozvolite.
Dakle, ako su neki ovde navikli neke određene stvari na silu, pa vezano to bilo za izbore, vezano za odnos prema RIK ili bilo kojoj instituciji u ovoj državi, na Narodnoj skupštini, to je obaveza vaša. Dakle, vi ovo ne smete da dozvolite, ako hoćemo ove stvari da uradimo kako treba, ako hoćemo da uradimo na način dostojan ovog visokog doma dužni ste da reagujete.
Ja vas iskreno, iskreno molim da utičete na ljude koji se javljaju za reč, da utičete na ljude koji žele da zloupotrebe sekunde koje su im dodeljene u direktnom prenosu. Nije to suština boravka ovde. Ljudi koji su nas poslali u ovu salu, poslali su nas da za njih obavimo jedan veliki i važan posao. Ko toga nije svestan ne zaslužuje zvanje narodnog poslanika.
Molim vas, gospodine predsedavajući, da ovo uradimo na jedini mogući ispravan način. Ako ne možemo tako, čuli ste već šta predviđa Poslovnik i član 3. Hvala vam. Nadam se da neću morati da vam se obratim ponovo.
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, dozvolite da ovo obraćanje započnem na isti način, poput kolege Markovića i kolege Filipovića, kao i drugi koji su to uradili, čestitkom, čestitkom svima koji su na fer pošten način na izbornoj utakmici zaslužili mandate i zvanje narodnih poslanika, pri tom ja mislim na koga mislim, nema potrebe da o tome raspravljamo danas. Danas se nešto mnogo važnije dešava u ovoj sali.
Dozvolite da svima poželim dobar i uspešan mandat, i mnogo dobrih odluka na koje ćemo svi zajedno biti ponosni, odluka koje će biti na korist našoj voljenoj zemlji i našem narodu.
Izražavam jasnu nedvosmislenu podršku za predlog da za predsednicu Narodne skupštine u ovom sazivu bude izabrana gospođa Gojković, i tu podršku temeljim na dobrim razlozima koje smo čuli u današnjoj raspravi, a koji se tiču i njenog pravničkog znanja i njenog velikog parlamentarnog iskustva, koje smatram važnim.
Iskustvo čovek nekako uvek posebno meri kada formira svoje utiske, u vezi sa tim, i važne državne dužnosti koje je obavljala, ali, vraćam se na iskustvo, dužnost predsednika Narodne skupštine u prethodnom desetom sazivu.
Ja ću dati sve od sebe da pokažem ekonomičan odnos prema vremenu i evo umesto da danas dam bilo kakav komentar na ocene koje smo čuli u dosadašnjoj raspravi, ostaviću svoje komentare za neku drugu priliku.
Ja želim da podvučem još jednom da je gospođa Gojković radom u prethodnom desetom sazivu organizovanjem posla koji smo zajednički izvodili u ovoj sali, pokazala sve ono što treba da pokaže pravi predsednik Narodne skupštine. Dakle, i dostojanstven odnos i demokratski manir u rukovođenju sednicama i toleranciju za koju treba i procene i takta kada je reč o živoj raspravi, ali koja ne znači odsustvo pravila. Naprotiv, koja podrazumeva poštovanje pravila i procedura po kojima organizujemo svoj rad, jer bez reda ne možemo ni kreativnost da ispoljimo na pravi način. Jedan odgovoran odnos u svakom smislu, ukupno u jednoj rečenici.
Smatram da je velika zasluga predsednika i sve ono dobro što se vezuje za sam saziv, odnosno sami parlament i dobro obavljanje kontrolne uloge Narodne skupštine o kojoj je bilo reči danas, ako je nedvosmisleno bilo koje svedoči mnogo toga o čemu ćemo mi pričati detaljnije.
Blizu 500 različitih pojašnjenja zatraženih od strane narodnih poslanika, dobre sednice koje smo imali zajedno sa predstavnicima Vlade ovde o dobra korektna atmosfera koja se formirala tom prilikom. I vođenje računa o tome da se Poslovnik adekvatno poštuje i da svaki narodni poslanik bez obzira na to sa koje strane sedi u ovoj sali, bude dostojno uvažen. Gospođa Gojković je, po mom skromnom mišljenju, svaki od tih zadataka odradila izvanredno.
Daću sebi za pravo da vas ipak sve zajedno pozovem da zajednički podržimo predlog da Maja Gojković bude predsednik Narodne skupštine u 11. Sazivu. Znam da nije bilo pozitivnih reakcija od baš svih u ovoj sali na taj predlog, ali ja ću ipak da ga ponovim, ne zbog same većine i zbog odluke, većina jasno i od početka ove rasprave postoji. Potpisima su taj predlog podržali svi sa ove strane sale. Dakle, nas, i za Aleksandra Vučića na ovim izborima sa liste - Srbija pobeđuje; više od pola i kolege iz drugih poslaničkih grupa što pohvaljujem i na čemu se zahvaljujem.
Čak i oni koji su se izrazili negativno prema toj ideji, kazali su slučajno ili ne, voljno ili ne, ali ja sam to bar dva puta čuo tokom rasprave danas i u petak, da u određenom kontekstu jeste gospođa Gojković najbolji predlog, pa i oni koji su kazali da zbog toga što nisu zadovoljni atmosferom neće glasati, siguran sam da je to baš kontra argument, da je atmosfera kakvu smo imali, a koju želimo da bude bolja, ona mora da bude bolja, dobar razlog da dobijemo predsednika parlamenta u punom kapacitetu.
Ja ponavljam poziv da ovu podršku damo zajedničkim snagama i zbog toga što onaj ko je bio izričito negativan prema tom predlogu nije bio ovde u prethodnom sazivu, a mi smo o tome govorili ovde. Mi smo to objašnjavali, ja ću to da objasnim još jednom. Nije to dame i gospodo poziv na bilo kakvo jednoumlje i bilo šta slično, to je poziv na slogu.
Govorili smo o tome ovde neka svako kaže sam šta prvo pomisli kada pogleda u zid koji se nalazi iznad glavnog predsedavajućeg stola u ovoj sali. Ja na njemu vidim državno znamenje, ja na njemu vidim štit na kome se nalaze ocila koja nose poruku – Samo sloga.
Sigurno dobar razlog stoji iza razloga, iza poruke koju su nam ostavili naši stari da je svaki put kada pogledamo u naše državno znamenje, promislimo još jednom zašto je ta sloga važna i šta ona znači, da ne bude glavna poruka koju šaljemo građanima Srbije koji sve ovo gledaju, na momente vrlo mučna atmosfera sa ove sednice, neka bude poruka pa makar i simbolička, da mi umemo da se razumemo oko stvari koje su za zemlju dobre, da mi umemo da razgovaramo jedni sa drugima, da umemo da pokažemo parlamentarni duh, da umemo da budemo ljudi.
Zbog toga, dame i gospodo, podvlačim još jednom, nije poruka ujedinjenja sa kojom smo mi ovog proleća izašli pred građane Srbije nešto što treba da razumeju samo građani, mada to nije samo. Natpolovična podrška je nešto vredno pažnje. To je nešto oko čega treba da se razumemo i mi u ovoj sali.
Ovaj poziv postoji i ovom prilikom i svakom prilikom kada budemo raspravljali o dobrim, važnim stvarima, stvarima na korist građana Srbije.
Gospođo Gojković, dozvolite da unapred čestitam i poželim dobar rad. Hvala vam na pažnji gospodine predsedavajući.
Po amandmanu, gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo, pozivam da se amandman ne prihvati iz logičnog razloga što nismo čuli ni jedan jedini argument, niti bilo šta što bi govorilo u prilog eventualnom prihvatanju. Zapravo, osim svojevrsne oproštajne poruke, nismo čuli ništa drugo što bi moglo opet da se okarakteriše kao neozbiljno, ali možda bi bilo i previše očekivati da se završetak nastupa ovde razlikuje od bilo čega što smo mogli da čujemo tokom trajanja ovog mandata, a sa iste adrese.
Pošto se, je li, opraštamo, kako smo bili u prilici da čujemo, ja bih se još jednom, verovatno poslednji put za rad ovom sazivu, osvrnuo na statističke podatke i izvođenje opozicionih zaključaka iz njih. Znate već one analogije o procentima usvojenih mandata i šta to dalje znači.
Ja tu takođe izvlačim određenu paralelu. Ja na osnovu tih statističkih podataka i tih takozvanih analogija zaključujem da ne ovaj ili onaj procenat građana misli ili radi ovo ili ono, već da precizno i okruglo jedan narodni poslanik nije savladao značenje reči analogija. Pa, pre odlaganja rečnika koje je najavljeno možda ne bi bilo loše da se upotrebi u tu svrhu, to bi bio jedan od dobrih rezultata rada u ovom sazivu, a kada dođe od odlaganja, da to ipak učinimo ne na klupi, nego u biblioteci. Red je da se vrati tamo odakle je uzeto.
Da završim u dobrom tonu, pozdravljam poziv da kampanja bude dobra, pozitivna, da se uzdržimo od onoga što se smatra standardnim političkim napadima i da se koncentrišemo na ono što je zaista važno. To bi zaista bio kvalitativni iskorak napred od strane onih koji su na to malopre pozvali, ali ja želim da verujem da za dobre stvari nikad nije kasno. Hvala lepo.
Hvala gospodine predsedavajući.
Biće po amandmanu, dabome, i pozivam da se ne prihvati, dabome.
Šta je sve ovde problematično? Pa bukvalno sve čega se čovek dohvati. Mi smo i dalje na amandmanu na član 1. tačka 9), poznatih predlagača. Sva ova rasprava koju mi slušamo, koja uporno ide u smeru nekih javnih preduzeća, itd, veze blage nema sa sadržajem ovog.
Gde se ovde nalaze javna preduzeća? Gde je uopšte predlagač ili bilo ko sa te strane ko uporno priča o njima ovde, dao jedan jedini predlog na temu ovog zakona i javnih preduzeća? Nigde. Samo neke priče o brisanju i „fenomenalni“, pod znacima navoda, jer smo ih pominjali danas, „fenomenalni predlozi“ poput ovog.
Šta je tačno predmet ovog predloga, odnosi se na tačku 9), člana 1? Tu se objašnjava ko su zaposleni u javnom sektoru u smislu ovog zakona. Tu predlagač predlaže da to budu lica u radnom odnosu, udruženja stranaka i asocijacija. Kakve veze imaju udruženja građana, stranke, asocijacije gde se ljudi udružuju na dobrovoljnoj bazi sa javnim sektorom, u smislu ovog zakona ili bilo u kom smislu.
Čemu ovo služi? Pa, više nego očigledno, kao izvesno pokriće predlagaču da priča danas ceo dan o strankama što je radio, što su nažalost pratili još neki drugi ljudi sa one strane, ali to dame i gospodo je ne samo neozbiljno, to je bez ikakvog smisla.
Pošto se takođe pominjalo i pitanje nekog TV prenosa, ja nemam predstavu gospodine predsedavajući da li smo mi u nekom direktnom prenosu, ali verujte, svakome sa ove strane sale bi samo moglo da odgovara da cela Srbija, ako je moguće u direktnom prenosu vidi kakve još jednom pod znacima navoda fenomenalne predloge mi slušamo danas. Hvala lepo.
Hvala, gospođo predsednice.
Dame i gospodo, naravno da pozivam da se ne prihvati. Iz kojih razloga? Iz razloga jasno navedenih u obrazloženju, u mišljenju koje smo dobili od Vlade, što će reći, zato što ovaj predlog nikakve veze nema ni sa aktom na koji se odnosi ovaj član zakona, ni sa javnim sektorom, ni sa ovim zakonom uopšte. Ako šest sati, možda više od šest sati, nakon što smo ovo pitanje jednom raspravili predlagač ovog amandmana i ja, i tom prilikom on prizna da nema nikakve veze ni sa čim ovde, mi ponovo moramo da raspravljamo i mogu da dodam još jednom – čestitam.
Dame i gospodo narodni poslanici, pozivam svakako da se amandman ne prihvati i smatram ovaj amandman na član 40. divnom krunom na priču svega onoga što smo danas mogli da čujemo iz pravca ovih predlagača.
Amandman na član 40. glasi ovako, predlaže se da se – zakon primenjuje počev od 1. januara 2017. godine, odnosno od 1. januara 2017. godine.
Divan prilog svemu onome što smo čuli danas, a koji govori opet na temu koliko razumemo ono o čemu govorimo danas, koliko razumemo šta predlažemo i koliko sve to zajedno ima smisla.
Ako je postojao i promil nade da neko od građana može da očekuje minimum ozbiljnosti od predlagača, mislim da smo i na to večeras stavili tačku.