Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9426">Vladimir Orlić</a>

Vladimir Orlić

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.
Dame i gospodo, podržavam, šta više, snažno podržavam predloge zakona o kojima raspravljamo danas i saopštavam razloge za ovu podršku.
Tako na prvom mestu kada je reč o predloženim izmenama i dopunama rešenja teritorijalnog uređenja naše Republike, smatram više nego dobrim, više nego opravdanim, predlog da unapredimo status i Vršca i Kikinde i Pirota. U tom smislu, dr Blažiću, komplimenti na odlično pripremljenom predlogu koji je došao u ovu Narodnu skupštinu. Zaista i pozdravljam i sa svoje strane potvrđujem dobre razloge koje ste naveli u materijalu koji je upućen narodnim poslanicima, ali i u dobrim razlozima koje ste izneli danas u više nego ubedljivom izlaganju.
Smatram da će biti, usvajanjem ovog zakona, otvorena vrata za rešavanje onih problema o kojima smo razgovarali danas, ujedno i želim svu sreću i vašem mestu, ali i ostalim gradovima, uskoro, vrlo uskoro, gradovima o kojima govorimo danas i na koje se ovaj predlog odnosi, u onim projektima za nove investicije u ovoj godini ali i u svim godinama koje se nalaze ispred nas.
Kada je reč o Predlogu zakona o sistemu plata zaposlenih u javnom sektoru, tu komplimenti idu vama, gospođo ministar, kao predstavniku Vlade. Dakle, smatram jedno zaista izvanredno rešenje, jedno izuzetno važno rešenje. Rešenje koje je u potpunosti opravdava onu sistemsku komponentu, onaj sistemski kvalitet o kome danas govorimo, koji, doduše, bivaju tu i tamo ponegde osporeni ali vrlo neubedljivo i doći ćemo i do toga šta smo danas čuli na tu temu.
Zašto sistemski? Zato što se predviđa jedno jedinstveno i kompaktno rešenje za ovu problematiku koje se ogleda pre svega u uvođenju reda kroz sistem jedinstvene osnovice za obračun i isplatu plata.
Pričali smo mnogo danas na temu kako je to izgledalo do danas i kako je šarenolika bila ta situacija, u mnogim segmentima potpuno nepredvidiva, iz mnogo razloga izazivala je i nezadovoljstvo kod šire javnosti zbog toga što se nije moglo lako porediti, ni ono što dolazi kao primanje na određeni posao, ali ni ono što taj posao zahteva, ni trud koji se uloži, ni rezultat koji se ostvari. Na samom kraju uređen sistem zahteva jasna, precizna pravila, nešto što bismo nazvali i transparentnim i fer prikazanim. To se, uveren sam, postiže upravo ovim predlogom zakona i opravdava tu sistemsku komponentu ili odliku.
Dalje, i transparentno i pravedno i u tome se takođe slažem sa vama gospođo ministar, transparentno i činjenicom da se uvodi po prvi put odgovarajući katalog koji bi trebalo da precizira koji sve poslovi postoje i šta podrazumevaju. Da se crno na belo zna šta podrazumeva rad u ovom sektoru u našoj Republici i pravedno svakako. Što bih sa svoje strane pročitao samo kroz ono pitanje odnosa između zarada od najnižih do najviših koji su predviđeni upravo ovim predlogom i koji je u svom rasponu sad, rekao bih, uži u odnosu na ono što se moglo primetiti u tom vrlo šarenolikom pristupu i vrlo nepredvidivoj praksi kakvu smo imali do sada.
Gde je pravednost u tome? Ja to čitam na sledeći način i dajem slobodu svakome da me koriguje ukoliko smatra da to ne posmatram ispravno. Kada je taj raspon uži onda sve te vrednosti od najviših do najnižih međusobno su povezane čvršće i postoji izvesna povratna sprega. Pa, ako ikada jednog dana neko zaključi da onaj gornji deo tog opsega treba da bude nešto veći, snažnije će povući i sve ostalo zaključno sa onim najnižim proporcionalno naviše. Verujem samo nešto što će biti na zadovoljstvo onih koji danas u ovoj vrsti sektora, u ovim delatnostima pripadaju tom nižem delu lestvice primanja. Ja to vodim kao pravedno.
Dalje, verujem da podstiče i kvalitet i odgovornost u poslu, upravo činjenicom da se uvode kriterijumi za vrednovanje rezultat i upravo činjenicom da se ostavlja prostor da ono što zaslužuje može da bude i nagrađeno, dakle vrednovano kao nešto što zaslužuje da ide dalje, da napreduje, da se izgrađuje, svakako u skladu sa onim što je u stanju da pruži i da svoj rad opravda.
Sistemski, ponovio sam jedno dva ili tri puta, zašto? Jer, time ulazim polako u zonu onih komentara koje smo čuli danas. Pa, se tako jedna odnosio na pitanje uvođenja potrebe da se drugim zakonima regulišu određena pitanja i na to se pozvao kao izvesno nepostojanje sistema. Šteta je, velika šteta da zbog toga što neko ima određena očekivanja, pa kaže, ovo što smo dobili kao predlog, eto mi smo očekivali više. Zbog toga izvlači zaključak, zato nećemo da ga podržim uopšte.
Svako ima pravo na sopstveni nivo očekivanja, dame i gospodo, ali elementarna je logika uporediti ono što se nudi i što na stolu postoji sa onim što je važilo do sada. Velika je šteta i ne primetiti sve ove dobre stvar koje crno na belo postoje u ovom predlogu o kojima sam upravo govorio, o kojima su govorili mnogi danas, precizno, jasno i pošteno, rekao bih, dajući podršku ovom zakonu, šteta je ne primetiti samo zbog toga što sami imate određena očekivanje, ali ja to ipak vidim malo jasnije, zato što imate potrebu da nešto kritikujete po svaku cenu, bilo utemeljeno ili ne. Tu je reč i o izvesnoj, reći ću nakaradnoj logici. Ako nisam zadovoljan do kraja onda neću ništa. A pričaćemo i o toj logici još malo detaljnije za neki minut, o tome da li jedan član zakona ima ovoliko ili onoliko strana, da li je nekome lični ili subjektivni utisak da je neka tabela čitljiva, ne treba ni da trošimo reči.
Potpuno je neozbiljno da na taj način raspravljamo o nečemu što predstavlja tako ozbiljnu materiju kao što je zakonski predlog. Ali, razumem da postoji ponekad neprijatnost da treba nešto da se iskritikuje, a nema se šta reći, pa onda možemo da pričamo ovako neozbiljne stvari. Uz ogradu da bih se ja lično suzdržao od poriva da nešto kritikujem u maksimalno raspoloživom broju sekundi, čak i onda kada tu mesta za kritiku nema.
Pominjalo se pitanje isključenja javnih preduzeća iz ovog predloga zakona i pitanje zašto je to tako. I, vrlo precizan odgovor, pa ono što smo pomenuli kao aspekt koji treba da uvaži tržišnu logiku. Da li to treba detaljnije da se obrazlaže? Da li je moguće da neko u ovoj sali opravdava zvanje narodnog poslanika time što uporno ne razume potrebu da se uvaži logika tržišta? Da li mi hoćemo da od javnih preduzeća formiramo sisteme koji pružaju neki konkretan, jasan doprinos društvu? Rezultat koji je po svojoj prirodi, rezultat koji se ostvaruje na tržištu i da pritom apsolutno ignorišemo logiku tog tržišta, pa da se pravimo kao da uopšte nije bitno da li ćete odgovoriti na ono što se smatra za tražnju, da li ćete to uraditi kvalitetno. Da li ćete na taj način prihodovati?
Zar to nije elementarna logika koju treba da zadovoljimo ako hoćemo da neki sistem, bilo koji, bude samo održiv, da opravdava svoje postojanje. Ja smatram da jeste i zbog toga smatram više nego opravdanim da se logika tržišta u tom segmentu uvaži.
Potpuno je pogrešno aludirati na priču, da, ali time se ne ostvaruje jednakost u kompletnom tom širem javnom sektoru zato što određeni posao sa određenim odgovornostima ovamo, nosi više novca nego neki drugi posao sa možda višim odgovornostima onamo i da pričamo kako tu nikakve jednakosti nema.
Na šta želim da skrenem pažnju, pitanje jednakosti mora da bude, ja se slažem zadovoljeno, ali mora da bude i potkrepljeno odgovarajućom logikom. Pričao sam o logici tržišta. Hajde da produžimo priču dalje.
Zašto uporno to doživljavamo kao nepostojanje određenog limita koji mora da bude zloupotrebljen? Zašto uporno insistiramo na tome da će neko sada zarađivati više nego što zaslužuje? Možemo to da pogledamo iz ovog ugla. Pa, ništa nije garantovano tim kompanijama od kojih očekujemo da se dokažu na tržištu da opravdaju svoje delatnosti na tržištu.
Ništa nije ni garantovano. Može i tako da se pogleda. Pa, ono što je ovde definisano eksplicitno numerički, kod njih može biti manje. Može manje, ako ne zasluže bolje. Svakako, može još jednom ako ga zasluže.
Potpuno je nesuvislo, pritom, u isto vreme u istoj bezmalo rečenici, pa svakako u okviru istog obraćanja i pričati da je potpuno pogrešno da se insistira na jednakosti. Onda kažemo – sada će na primer svi koji su zaposleni u prosveti, kao i sve medicinske sestre imati ista primanja.
Pa čekajte, da li je logično da u isto vreme hoćemo jednakosti tamo gde postoje aspekti kao što je logika tržišta i nećemo jednakost, zato što hoćemo samo nešto da zamerimo predlogu. I ovo drugo svakako, ima svoje opravdanje.
Pritom, ne postoji insistiranje na jednakosti gde joj mesta nema, već sam pomenuo da se uvažava rezultat, već sam pomenuo da se očekuje napredak tamo gde se zasluži.
Ono što se takođe kritikuje vrlo glasno, ali bez ikakvog razumevanja, to je pitanje onih korektivnih faktora pri definisanju koeficijenata, koji su čuli smo danas upravo zato i uspostavljeni, da ne bude insistiranja na jednakosti tamo gde rezultat pruža mogućnost da se razlika napravi zasluženo.
Mislim da je to više nego jasno svakome ko hoće da razume, a mi ovde hronično imamo problem sa susretom, sa onom vrstom ponašanja koja se svede, ne želim da razumem, niti me uopšte zanima da razumem, hoću samo da ispričam ono što sam i zacrtao da izgovorim danas, što je svakako za žaljenje.
Što se tiče toga da će ovim predlogom ljudi biti demotivisani da rade, slabije plaćeni, itd, itd. To se sve zapravo svodi na upravo ovo, nemogućnost da se prihvati da se određeni red uvodi i da će se vrednovati rezultati.
Možda zbog toga što je neko navikao da funkcioniše u sistemu u kom nikakve vrste vrednovanja rezultata i nema, gde su neke druge stvari važnije i gde te druge stvari definišu i kako će ko proći nezavisno od kvaliteta posla koji obavlja.
Što se tiče onih potpuno paušalnih ocena, njima ću posvetiti nekoliko sekundi svega. Komično je dame i gospodo, pominjati termine kao što su političke kukavice zbog one nakaradne logike nisam zadovoljan nivoom onoga što je ponuđeno, hoću više, pa zbog toga neću ništa.
Oni koji nisu ponudili ama baš ništa, koji se sada prvi put susreću sa ovakvim predlogom, koji neko rešenje za ovu problematiku svojim očima gledaju prvi put stavljanjem ovog Predloga zakona na sto, šta su onda oni, to mora da bude neki termin još teži od kukavica.
Doduše, biće teško pronaći ga, ali mislim da će konsultovati neke rečnike, koriste to s vremena na vreme.
Komično je dame i gospodo, jer ta logika hteo sam više, pa sad neću ništa, a sretali smo se već sa njom i kada smo unapređivali primanja ljudima i kada smo obezbeđivali jednokratnu pomoć.
Ne, mi smo hteli još više, pa nećemo ništa. Pa, zamislite molim vas nekoga ko osniva kompaniju i posle sedam dana je gasi ljut, zato što kaže – hteo sam da budem milioner, ako neću biti milioner neću ni da radim.
Nekoga ko započinje naučni rad, pa posle sedam dana kaže, ma hteo sam Nobelovu nagradu, a ako to nisam dobio do sada, neću ničim ni da se bavim. Dokle bi stiglo društvo, bilo koje društvo na ovoj planeti da se na taj način razmišljalo?
Tu razmišljanja nema i gospođo ministar, slažem se sa vama i biće da neki ovde neke stvari nisu razumeli, niti su u stanju da razumeju.
Da ne završimo sve po pitanju ovako dobrih predloga zakona kritikom, ne bih to dozvolio. Završićemo pohvalama.
U tom smislu, kada je reč o Zakonu o opštem upravnom postupku, svakako pozdravljam i intenciju da se uvedu standardi, da se ispoštuju i norme i konvencije, da se na taj način ispoštuje, pre svega ono što dugujemo sebi, zaslužujemo kvalitetnu i uređenu oblast, dobre zakone, ali i to treba uvažiti, jer ima svoje važno mesto na našoj evropskoj agendi.
Pre svega, mi to radimo zbog sebe. Tu ću izdvojiti samo dva dobra rešenja koja su mi lično interesantna i posebno važna i još jednu komponentu koja ih prati.
Dakle, dva izvanredno važna rešenja i treću komponentu koja ih prati i za koju smatram da predstavlja svojevrstan etalon svakog dobrog zakona. Uvođenje „one stop“ sistema i u ovoj oblasti koja se ogleda u onom uvođenju jedinstvenog upravnog mesta i uvođenje savremenih modernih rešenja u smislu uvođenja elektronske komunikacije, kada je reč o ovoj materiji. Zašto je to važno, da ne trošimo reči?
Znamo u kojoj godini živimo i znamo da zaslužujemo uvođenje te vrste modernih rešenja koja obezbeđuju efikasnost, smanjuju troškove građanima u svako mogućem segmentu, elektronski sistemi u ovom smislu predstavljaju stvar koja zaslužuje da bude samo pozdravljena i pohvaljena, kao i uvođenje jedinstvenog upravnog mesta.
Ono što predstavlja modernizaciju i unapređenje efikasnosti, što je progresivno po svojoj prirodi i svakako kao ideja i kao nešto što uvodimo u život, imaće uvek nedvosmislenu podršku onome kome je progres glavni politički fokus.
SNS, još jednom čestitke. Hvala lepo.
Hvala, gospođo predsednice.
Jedna rečenica, svega. Pozivam da se amandman ne prihvati iz razloga što predlog ne prati sadržaj zakona. Sintagma - delatnosti od javnog interesa, čini mi se, ne pominje se u sadržaju ni jedan jedini put. Hvala lepo.
Hvala gospođo predsednice. Ponovo kratko.
Pozivam da se amandman ne prihvati. Upućujem predlagače na mišljenje koje smo dobili od Vlade i kratko još dodajem da sadržaj koji je predložen daleko više priliči članu 3. i mislim da je tu veza vrlo očigledna. Ovde imamo naslov koji bi ostao predmet ovog zakona, a nemamo tekst koji bi išao u duhu – ovaj zakon reguliše to i to. Verujem da je tu stvar više nego jasna.
Ako je intencija ovog predloga amandmana bila da se onaj javni interes o kome smo pričali malo pre uvede u priču, to je samo dobar početak. Pogledao sam sve amandmane predlagača. Ono što je predloženo ne može da zameni upotrebu opšteg interesa u konkretnom tekstu zakona. Tako da su svi u paketu gledano ovi predlozi loši. Hvala.
Hvala.
Dame i gospodo, pozivam da se amandman ne prihvati. Govorio sam malopre, napominjem i sada, sve zajedno kada se pogledaju ovi predlozi od strane predlagača, da se zameni pojam opšteg interesa sa javnim interesom nisu dobri i svi ti napori se završavaju upravo ovde, njihovim predlogom na član 2, odnosno za par minuta, kada budemo čuli da predlažu da se briše član 3, ali to je to, kraj, nema dalje. Time ne rešavaju problem koji bi mogao, recimo, evo u sledećem ogleda, da postoji isto pojam opšteg interesa i u članu 4, da postoji iznad člana 7. i u članu 7, da postoji u članu 9, članu 11, 14. itd, koliko hoćete.
Dakle, ako hoćemo ozbiljno da se bavimo nečim što predstavlja zakon, molim vas, pročitamo ga do kraja, pa iznesemo predlog da se promeni svuda gde eventualno treba da se promeni, ne paušalno, ne delimično i svakako ne sa ciljem da pričamo nešto bez da ostvarimo odgovarajući efekat. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo, pozivam da se ne usvoji. Sigurno se ne bih javljao za diskusiju po pitanju ovog amandmana da danas u široj raspravi nismo baš iz pravca predlagača amandmana čuli neko spočitavnje po pitanju pismenosti.
Pozivam predlagače da dobro pogledaju kako tačno glasi ovo što je predloženo. Da dobro pogleda, pa kad utvrdi da to nije ono što je izgovoreno od strane kolege koji je originalno obrazlagao ovde usmeno amandman, već tako da to zaista nije u skladu sa našim jezikom. Ja se iskreno nadam za dobrobit predlagača da neću morati da obrazlažem šta je tačno problem. Pa ni da podsećam da kada pričamo o pismenosti, upravo predlozi amandmana za ovu sednicu danas i kada predlagač kaže - iritantna obrazloženja. Ta obrazloženja, onako kako su napisana od strane tog predlagača, predstavljaju nešto najžalosnije u smislu pismenosti što je ova sala videla.
Dakle, da se bavimo ovim ozbiljno, kako pozivaju neki ovde čak i kada to ne prate ličnim primerom i da ne otvaram određene teme bespotrebno, neke teme sa nekima ovde se apsolutno ne isplate. Hvala lepo.
Hvala, gospođo predsednice.
Pozivam da se ne prihvati, dabome. Iz kojih razloga? Zato što zapravo ništa dobro, ništa uobličeno, ništa smisleno, dozvolićete, od razloga za eventualno usvajanje mi čuli nismo.
Pri tom ću da preskočim ovaj put, pismeno obrazloženje amandmana, čisto na bazi dobre volje. Nadam se da neću morati da se bavim njim, nadam se, pre svega zato što bi to bilo u interesu samih predlagača.
Po pitanju ozbiljnosti u raspravi, malo pre smo usmeno čuli da se ovo predložilo, ovaj amandman je predložen, zbog čega? Zbog toga što nije odgovarajući nastup ministra u ovoj raspravi danas.
Samo da podsetim predlagača amandmana, da je podneo amandmane mnogo pre nego što je čuo ministra i bilo koga drugog u ovoj raspravi danas, podneo ga je mnogo pre rasprave. Tako da, molim vas, ovo je sve samo ne ozbiljno. Hvala lepo.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Svakako, dame i gospodo predlažem da se ne prihvati. Zašto? Još jednom, zato što mi uporno ne čujemo ni jedan jedini dobar razlog zašto bi ovako nešto moglo da se podrži. Zašto ne čujemo? Zato što tih razloga prosto nema. Sada smo čuli citat obrazloženja koje smo dobili u pisanom materijalu od strane predlagača.
Dakle, moram da primetim, za žaljenje je da mi, koliko traje ovaj saziv, to je više od godinu i po dana, ukazujemo predlagaču amandmana da je ovako obrazloženje potpuno besmisleno, da ne može pokušavati da prilagođava tekst nečega drugog time što će se baviti potpuno desetim članovima. To veze sa logikom nema.
Pokušaću da pružim odgovarajuću pomoć, kako bi trebalo da se formuliše ono što je želeo da kaže predlagač. Predloženim amandmanom želimo da se približimo cilju koji smo sebi postavili, objasnili ga u obrazloženju na član 1. To bi imalo smisla. A da utičete na tekst nečega desetog, a uopšte se ne bavite tim tekstom, to smisla nema.
Još jednom, ne može pitanje dnevnog reda da bude razlog za brisanje kompletnog zakona, ne može. Zašto? Jer dnevni red utvrđuje Narodna skupština, ako ćemo da se pozivamo na demokratiju nekim svojim obrazloženjima, onda je normalno i smisleno da poštujemo demokratske odluke.
Ovo je potpuno neozbiljno. Ja možda očekujem previše, time što očekujem ozbiljnost od nekih koji se prave da nisu ni čuli za gradske opštine, da nisu čuli za Obrenovac, Mladenovac, javna gradska preduzeća, ali iako možda očekujem previše, ja ću ipak da pozovem još jednom na ozbiljnost.
Da podsetim, mi nismo ovde da bi smo udovoljavali svojoj želji za promocijom. Nisu nas ljudi u ovu salu zbog toga poslali. Hvala lepo.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Što je moguće kraće. Nažalost, još jedan tužan pokazatelj koliko se razume, odnosno ne razume ono o čemu se govori i koliko se poznaje, zapravo ne poznaje sadržaj zakona koji se komentariše. Da se ne prihvati, zato što sve ovo što smo čuli nikakve veze sa realnošću nema. Onaj ko predlaže da se obriše svaki član Predloga zakona, zapravo, je li, navija da ostane na snazi zakon koji je trenutno na snazi, a koji između ostalog kaže, šta je ono beše malopre bilo sporno, da direktor i izvršni direktor imaju pravo na zaradu. Takođe bi ostalo na snazi jer je to sadržaj zakona koji je trenutno u upotrebi.
Stimulacija, i to da to određuje Vlada, i to i onih izvršnih direktora do sedam, neverovatno, i to piše u zakonu koji je trenutnu na snazi, za koji, šta sad beše, predlagač amandmana navija. Mislim da u stvari zapravo i ne zna tačno šta želi, osim onih par sekundi koliko može da mu obezbedi direktan prenos. Hvala lepo.
Hvala gospodine predsedavajući, da se ne prihvati iz istih razloga kao malopre. Izgleda koji god od predlagača da obrazlaže svoj predlog pati od nepoznavanja sadržaja onoga što predloži, čime se bavi.
Interesantna opaska na temu gubljenja vremena, a time bismo možda mogli nazvati i ovaj predlog i obrazloženje. Hoćemo da brišemo nešto, a isto to stoji u zakonu koji bi ostao na snazi u slučaju da obrišemo sve. Neozbiljno do krajnjih granica, dame i gospodo. Hvala.
Zahvaljujem.
Biće svakako po amandmanu. Nisu zaslužile ni reč da im se posveti ove bestidne provokacije predlagača.
Dakle, šta se ovim predlaže? Šta se ovim postiže? I, šta ko, zaboga, ovde uopšte razume, pošto pričamo o razumevanju? Zaprepašćujuće je da ovoliko dugo traje ova rasprava, a da neki ljudi uporno predlažu da se izbace kao neprihvatljive stvari da se obriše ceo predlog i da posledično ostane na snazi zakon koji iste te stvari podrazumeva. Pa, kao da to nije dovoljno jasno, a izgleda nekima nešto ovde uporno, hronično nije jasno, još to u izlaganju kažu. Jednog dana kada se sve promeni, vratiće se zakon koji je sada na snazi. I, šta sa njim? Upravo ovo što tim ljudima smeta, samo oni znaju zašto.
Dakle, nešto hvale i kude u isto vreme, pozivaju se na to kao dobro, a pri tom ništa ne valja i sve je loše. Mogu samo da zaključim, dame i gospodo, nekima ovde nije loše koliko misle. U stvari, koliko misle, dobro im je.
Zahvaljujem gospodine predsedavajući.
Gospodine predsedavajući, vidite ovako, da za sagovornika imam nekoga od koga bi mogao da očekujem razboritu i razumno ponašanje, ja bih možda rekao da postoji mogućnost da se izvuku određeni zaključci iz svega onoga što govorimo tokom ove rasprave, jer neki uporno srljaju u identične greške.
Da imam možda bi ga uputio i na usklađivanje sa ZUP-om, što je zapravo suština ove odredbe, za šta bi mogao da dobije pomoć možda učenika prve godine Pravno-birotehničke škole. Ako bi to bilo previše gospodine predsedavajući, ja bi ga uputio na poslednji stav jednog člana Zakona, a koji je trenutno na snazi, a koji izgleda opet nije čitao.
Da mogu da očekujem razboritu i razumno postupanje, ja bih možda, gospodine predsedavajući, sve to rekao, međutim, pošto se čini da od toga vajde nema i da su moje nade preambiciozne, mislim da ovaj put neću reći ama baš ništa. Hvala.
(Vladimir Pavićević, s mesta: Replika.)
Zahvaljujem.
Dame i gospodo narodni poslanici, izveštavam o stavu Odbora za prostorno planiranje i saobraćaj i telekomunikacije. Na sednici održanoj jutros Odbor je razmatrao tri predloga zakona u domena saobraćaja. Prisutni predstavnici ministarstva su detaljno obrazložili sadržaj ovih predloga zakona. Upoznali članove Odbora sa očekivanim efektima te u skladu sa tim zajednički je podvučeno da se očekuju dobri rezultati u domenu saobraćajne saradnje na međunarodnom nivou u domenu saobraćaja sa Republikom Turskom, tako i u domenu drumskog saobraćaja sa Kazahstanom.
Dakle, dobri efekti pre svega za naše prevoznike, ali uspešnija saradnja u svakom smislu, podvlačio privreda koja sa saobraćajem prirodno ide ruku pod ruku. Kada je reč o Protokolu koji se odnosi na evropski sporazum on se svakako odnosi na dalje usaglašavanje sa međunarodnom regulativom. Dakle, unapređenje odnosa, bogatija saradnja, podsticanje privrede, visoki standardi. Izjasnili su se predstavnici, članovi Odbora u vidu glasanja. Dakle, to glasanje je bilo pozitivno po pitanju sva tri zakon, jednoglasno. Hvala lepo.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Dame i gospodo, pridružujem se rečima podrške predloženim zakonima. O zakonima koji se tiču oblasti zdravstva, više obrazloženja pružiće druge kolege.
Želeo bih još jednom da podvučem zašto smatram da našu podršku zaslužuju zakoni redom: pod jedan, zakon koji se bavi pitanjem javnih preduzeća. Dakle, zbog toga što se, verujem, na vrlo dobar način definiše pitanje strateškog značaja za našu Republiku, zbog toga što se reguliše pitanje obavljanja iste delatnosti na neprimeren način, pre svega na lokalnom nivou, što je takođe za praksu važno, što se uvode mere za unapređenje pitanja profesionalizacije rada, što se unapređuje efikasnost. To se sve, pre svega, odnosi na one delove novopredloženog zakona koji se odnose na neposredne rukovodioce i na pitanje usaglašavanja i poštovanja određenih strateških planova realizacije. Smatram, sve izvanredno važni detalji i dobra rešenja.
Na samom kraju priče o ovom predlogu zakona, moram da primetim da smo nekoliko puta danas čuli izvesne primedbe ili nedoumice po pitanju zaštite javnih preduzeća od stranačkog uticaja. Dakle, po tom pitanju, moram da primetim sledeće. Ko god se na tako nešto žalio, propustio je izgleda da uoči da se ovim predlogom ništa ne derogira, da nije broj mera zaštite manji u odnosu na ono što važi danas, naprotiv. A i to što važi danas, a i ovo što se predlaže kao novi predlog zakona danas, opet je predlog onih koji sede na ovoj strani sali i bilo kakav znak pitanja da dođe sa druge strane sale, apsolutno je za čuđenje, pogotovo, recimo, komentari, a video sam i neki amandmanski predlozi, da se pitanje ove vrste zaštite od stranačkih uticaja izgleda od onih kojima to nekako neobično smeta učini fleksibilnijim. Pa, ima tu nekih interesantnih predloga, tipa – da se ne bude član stranke, ako niste istaknuti član, ali da može da se bude član stranke generalno. Pričaćemo o tome detaljnije već za dva dana, neću na to više trošiti vreme danas, ali moram da primetim, u najmanju ruku, čudni predlozi i neobična razmišljanja.
Po pitanju metrologije i kontrole predmeta od dragocenih metala, motivacija za Predlog zakona nalazi se u usklađivanju sa evropskom praksom i u usklađivanju sa međunarodnim konvencijama. Nije bilo nekih negativnih komentara na tu temu danas. Vrlo je dobro i za pohvalu što se oko toga razumemo i što se oko toga ništa nejasno nije pojavilo.
Ali, kada je reč o svojini na zemljištu i objektima, a u vezi sa „Železarom“ Smederevo, podsetio bih još jednom šta je motivacija za predloženi zakon? Motivacija je da se pospeši poslovanje, da se učini boljom, uspešnijom i sutrašnja privatizacija.
Bilo je opet nekih nedoumica kod određenih narodnih predstavnika danas, na koje se tačno zemljište predložene mere odnose, pa, ponudio bih sa svoje strane izvesno rešenje. Pozvao bih sve one koji izgleda još uvek nisu razumeli gde se nalazi odgovor na ovo pitanje da pogledaju član 2. stavove 1. do 3. predmetnog zakona. Mislim da će tu naći i odgovor na pitanje koje je zaista bilo teško odgonetnuti.
Po pitanju javno-privatnih partnerstava, izvanredno važna oblast i takođe sledstveno važan zakon. Ponovo je reč o usklađivanju sa pravnom tekovinom EU i o merama koje služe za unapređenje, osnaživanje kontrole rizika, verujem, nešto što može da bude samo i isključivo podržano. Ako neko ima primedbe na ono što je predloženo u odnosu na aktuelno rešenje, podsetio bih još jednom da je ovaj predlog formiran u dobroj saradnji sa međunarodnim organizacijama. Verujem da će pomoći prilikom donošenja nekog konačnog suda za dva dana od danas.
Međutim, jedino iole uobličeno pitanje koje se ticalo konkretno ovog zakonskog predloga, ticalo se pitanja nadležnosti i vrste delovanja, odnosno mogućnosti izgradnje nekih objekata. Ponovo bih podsetio da nije loše prostudirati sadržaj zakonskog predloga kada god se pojavi određena nedoumica, pa ko to eventualno uradi, mislim da će se rešiti i ove vrste nedoumica, odnosi se isključivo na one situacije kada isplativost nije moguće obezbediti na drugačiji način. Sve je više nego jasno, ko hoće da razume, svakako.
Po pitanju zakona koji se tiče poreskog postupka, uvažavam nameru da se na ovaj način učini podnošljivijom situacija za obveznike, da se oni finansijski rasterete, da se na taj način pospeše privredne aktivnosti i preduzetništvo i slažem se sa vama, gospodine ministre, da je to posebno važno kao svojevrsna poruka u godini koja se smatra godinom preduzetništva. Mislim da se šalje jedna vrlo važna poruka, da brinemo o našim građanima u svakoj prilici, i da se uvek gleda izaći u susret kada god je to moguće.
Našu podršku, dame i gospodo, zaslužuju i međunarodni ugovori i sporazumi kojima se motivišu privredne aktivnosti, ali ne samo privredne, i u tom smislu, sve što se nalazi na dnevnom redu, a tiče se i saradnje sa Korejom, Turskom, Kazahstanom, zaključno sa pitanjem saradnje kroz Sporazum sa Ruskom Federacijom i koji je, verujem, u najboljem mogućem duhu prve rečenice koja se nalazi u ovom sporazumu, a koja govori da se on donosi potvrđujući obostranu nameru da se jača prijateljski odnos između naše dve države, što važi svuda i u svakoj prilici, dame i gospodo, što potvrđujemo u svakoj prilici, između ostalog, i ovim zakonskim predlogom.
Još jednom, gospodo ministri, vrlo dobri predlozi, čestitke na tome i još jednom podrška. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Pošto svakako smatram da vrlo dobro obrazloženje za i ovaj amandman, kao i ostale, mi dobijamo od ministra, nije bilo previše potrebe da se s naše strane interveniše. Ja to svakako ne bih uradio da nije nekog insistiranja na nekvalitetu zakona. Dakle, još jednom potvrđujem naš zajednički utisak, obrazloženje koje smo upravo dobili od ministra apsolutno odgovara do u poslednjem zarezu, do u poslednju jotu onome što je bilo izneto kao izvesna zamerka od strane predlagača. Dakle, tim zamerkama mesta nema, a dodatno još proširujem odgovor i činjenicom da zaista nismo razgovarali o nekim primedbama na temu pominjanja tržišta. I dodajem – šteta što nismo. Da jesmo, predlagači bi bili u prilici da shvate koliko zapravo strašno greše. Hvala lepo.
Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, na samom početku saopštavam da podržavam predloge o kojima raspravljamo po ovoj tački dnevnog reda danas, predloge odluka i predloge izmena i dopuna zakona kojima se sada bavimo.
Svakako, kompletno vreme posvetiću ovom Predlogu izmena i dopuna Zakona, a koji je s pravom privukao najviše pažnje. Uvaženi kolega, reč je o izmenama i dopunama Zakona o kulturi.
Svoju podršku predlogu temeljim na nekoliko smatram vrlo dobrih aspekata koji su utkani u ovaj predlog: pod jedan, usaglašavanje sa evropskom praksom i standardima. O njima nismo čuli niti jedan negativni komentar ni u današnjoj raspravi, ni u široj raspravi ovih dana, što smatram i logičnim i jako dobrim. Pod dva, zbog utvrđivanja opšteg interesa u kulturi na bolji način, o čemu opet nikakvih loših komentara, nikakvih negativnih zaključaka nije bilo. Takođe, logično je da ih nema i takođe, dobro je što je tako.
U vezi sa tim, ali ne samo u vezi sa tim, i pitanje boljeg regulisanja pitanja finansiranja i sufinansiranja projekata, još jednom, deluje kao da se oko toga svi vrlo dobro razumemo, što je i logično da bude tako i jako dobro, kao i pitanje regulisanja radnog odnosa na određeno vreme kulturnih delatnika, još jednom verujem puna saglasnost svih zainteresovanih aktera.
Takođe, podržavam i pozdravljam sa svoje strane način na koji ove predložene izmene i dopune regulišu pitanje finansiranja projekata međunarodne saradnje. Ovde možda dolazimo do prve tačke razmimoilaženja, jer se danas moglo čuti da tobož ovaj predlog ne promoviše ovu vrstu saradnje i ne pomaže je, već da joj čini upravo suprotno. Moram da izrazim određeno neslaganje. Sve što se tiče konkretno ovog pitanja odnosi se direktno na član 76. izvornika, u kom u originalnom tekstu nije ni na koji način bilo posebno razmatrano, tretirano, pojašnjeno, uopšte se nije bavio pitanjem međunarodnih projekata i saradnje na ovom nivou, ni na koji način. Sada se to radi, mislim vrlo dobro, mislim precizno, mislim ispravno. Ako postoji bilo kakva nedoumica na temu kako se promoviše, kako se pomaže ova vrsta saradnje, ukazujem samo na jedan detalj, ima ih svakako više, ali štedeću naše vreme.
Na pitanje participacije i sredstava za nju koji se sada obezbeđuju iz budžeta, zar to nije samo za pohvalu, uvažene dame i uvažena gospodo?
Što se tiče pitanja Nacionalnog saveta za kulturu, i tu ima više jako dobrih rešenja, rešenja koja zaslužuju samo pohvalu i načelnu podršku zakonu svih nas ovde. Na prvom mestu pitanje personalnog sastava, koji se sada unapređuje. Ne smemo propustiti da to primetimo.
Razgovaramo i o onim detaljima oko kojih se izgleda i ne slažemo u potpunosti. Jedna od zamerki koje smo čuli odnosila se na pitanje ovlašćenja i mislim da ovde konkretno pričamo o članu 17. izvornog zakona. Konkretno, tačku 4. u kojoj je predložena izmena i koja se odnosi na pitanje uloge ovog saveta po pitanju pripreme strategije, ne smemo da propustimo da primetimo ni ovde jednu vrlo važnu stvar. Nije ovim predlogom savet odstranjen iz ovog procesa. Kompletna izmena se odnosi samo na to da li reči – učestvuju u raspravi, sada po novom predlogu glase – razmatra i daje mišljenje o predlogu. Dakle, on i dalje ima vrlo važnu, zapaženu ulogu.
Međutim, ne smemo da propustimo da primetimo ni sledeće. Imamo novu tačku 6a, kojom se proširuju ovlašćenja Nacionalnog saveta. Zar to onda nije za pohvalu i zar onda ostaje prostora da pričamo o bilo kakvom razvlašćenju ili degradaciji? Smatram ne.
Dalje, danas se na nadležnom odboru moglo čuti i da je prisutni predstavnik Nacionalnog saveta iskazao sopstveno zapažanje na pitanje finansiranja ovog saveta u do sada postojećem zakonu nije bilo rešeno.
Da li se ovim predlogom upravo reguliše pitanje finansiranja? Još jednom pozitivno, još jednom da. Ovim predlogom se utvrđuju sredstva iz budžeta za tu potrebu. Da li je možda ukazao na činjenicu da nije imao sopstvenih prostorija za rad? Na šta su prisutni predstavnici ministarstva kazali da ih je imao, zahvaljujući upravo pomoći učešću ministarstva. Dakle, na taj način se osvrnuo na opšte uslove za rad saveta. Tačno je. Dakle, opšti uslovi, dame i gospodo, pored finansiranja ovim predlogom obezbeđuje se odgovarajuća administrativno tehnička pomoć u radu ovog saveta. Zar to nisu samo dobri predlozi? Zar to nisu samo stvari za našu jednoglasnu podršku i pohvalu? Još jednom, smatram, da, a videćemo u praksi koliko će ova vrsta pomoći značiti Nacionalnom savetu. Ja sam uveren, značiće mu puno.
Što se tiče drugih zamerki o kojima je danas bilo reči u načelnoj raspravi, one najvažnije se svakako odnose na dve stvari. Prvo bi bilo priznanje za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi, famozni član 14. O njemu smo razgovarali danas i smatram da je važno podvući par aspekata ovog pitanja. Prvo, jedan vrlo direktan odgovor na izvesnu insinuaciju, dozvolićete mi slobodu da je tako nazovem, da li se ovim predlogom, dakle, da se izvrši izmena u vidu brisanja člana 14, na bilo koji način degradira uloga značajnih kulturnih radnika koji su do sada ostvarili pravo na ovakvu vrstu, recimo nagrade? Kratak, koncizan odgovor, vrlo direktan glasi – naravno, ne. I ogleda se potvrda ovog, naravno, ne upravo u činjenici da onima koji su ta prava ostvarili, ta prava neće biti ni na koji način ugrožena. Dakle, ona ostaju na snazi i oko toga nikakve dileme nema.
Ostaje, takođe, i činjenica, koju smo verujem svi jednoglasno konstatovali. Uradili su to upravo i na ovoj raspravi, ali danas na raspravi u okviru nadležnog odbora i oni koji su sebi dodelili ulogu glasnogovornika nezadovoljstva po pitanju ovog zakona. Oni su sami rekli, ne jedan, nego više puta, da postoje problemi u praksi koji su se ogledali u postojanju izvesne političke prinude, pritiska, nazovite kako god hoćete, prilikom određivanja ove vrste nagrada, odnosno potvrđivanja ove vrste zasluge. Upravo zbog toga, ispravićete me ako grešim, ja verujem da se u ovom trenutku u praksi i ne realizuje ovaj mehanizam iz člana 14.
Šta se sada dešava sa ovim predlogom zakona? Vrlo jednostavna stvar. Da bismo je razumeli treba samo malo dobre volje i apsolutno ništa više. Regulativa se dovodi u potpunu sinhronizaciju, u saglasje sa praksom. Jednostavno je to cela priča. Ništa drugo se ne menja. Ostvarena prava ostaju, priznanja zaslužena vrednim stvaraocima, zaslužnim radnicima, ljudima koji su prepoznatljivi apsolutno stoje, a mi ne smemo sebi da dozvolimo luksuz da nijednom jedinom rečju, ni makar slučajno, ne bacimo senku sumnje na to i da bilo koga uvredimo bilo kakvom vrstom nepristojnog komentara, neprikladnog na bilo koji način na tu temu.
Što se tiče ustanova kultura od nacionalnog značaja. Dakle, ovo pitanje ima dva aspekta. Prvo je tzv. status, a drugo je pitanje finansiranja. Za prasku je svakako možda tim ustanovama važnije ovo drugo pitanje koje se do sada regulisalo kroz prioritetno finansiranje od strane budžeta. Da li je ugroženo finansiranje predloženim izmenama i dopunama zakona? Još jednom, apsolutno ne.
Dakle, pogledajte korekciju koja se odnosi na finansiranje koje je do sada težište finansiranja projekata od strane budžeta osnivača sada prebacilo na finansiranje ustanova koje su osnovali osnivači. Dakle, sve ove ustanove, još jednom, ustanove koje su svoj status stekle sa velikim pravom i sa dobrim razlogom, biće obezbeđene tako da mogu da funkcionišu. Taj aspekt apsolutno ne treba uopšte da dovodimo u bilo kakvu sumnju.
Što se tiče onog statusa i one počasti, ja apsolutno nemam ništa protiv predloga, činjenice, bilo čega na tu temu da na određenoj ustanovi stoji ploča koja će služiti za to da istakne njen značaj. Podsetimo se, dame i gospodo, da nije suština u samom postojanju ili nepostojanju te ploče, da ne čini dobijanje zvaničnog statusa jednu ustanovu velikom, već taj proces ide potpuno obrnuto. Ustanove su zaslužile da budu poštovane, vrednovane u društvu, pa tek na osnovu toga slede određene počasti. To je tako, i to ništa neće moći da ugrozi, niti na bilo koji način obezvredi. Smatram da se tu, takođe, bavimo bukom ni oko čega.
Što se tiče komentara na ostala pitanja, da li se ili ne vrši bilo kakva degradacija upravnih odbora, pitanja izbora direktora, još jednom ne. Pozvao bih svakoga da primeti da su ova pitanja samo uređena preciznije. Konkursi i dalje postoje, uloge upravnih odbora ostaju nepromenjene i dalje se dostavljaju predlozi od strane upravnog odbora osnivaču koji dalje donosi odluke, procedure su preciznije, konkretnije i jasnije. Šta je tu pa loše?
Što se tiče pitanja strategija pre ili posle zakona, slažemo se svi, dobro je da je imamo i biće jako dobro kada se jednog dana ta strategija donose. Samo bilo kakav komentar na temu – zašto je nema sada? Mogao bi, ako ćemo pošteno, i sa rukom na srcu, da kažemo, da postavi neko izvan ove sale, jer oni koji danas ta pitanja postavljaju i sami su bili u prilici da daju svoj doprinos i učine ovu strategiju završenom. Zašto nismo? Na nama je da raspravimo možda interno, pa da je, Bože zdravlja, kako se kaže, i donesemo zajedničkim snagama, ali da budemo konkretni i do samog kraja ozbiljni. Takvu vrstu prebacivanja mi ovde nemamo pravo da upućujemo jedni drugima.
Što se tiče drugih komentara, pitanja, nejasnoća, eventualnih konfuzija u tekstu, pitanja pismenosti, znate da tu nikakvih problema nema. Mi smo uvek bili otvoreni za bilo kakav dobar predlog koji će doprineti u tom smislu. Centralizacija odlučivanja, još jednom, bez ikakvih dopunskih obrazloženja šta bi trebala da znači, kao ni tržišna delatnost.
Podsećam da se u ovom tekstu zakona reč „tržište, „tržišni“ ili bilo šta na tu temu pominje na samo jednom mestu. To bi bio član 6. i dalje se pominje nakon ovih izmena i dopuna na isti način na koji je bila u izvornom zakonu. To sa članom pet ovog predloga apsolutno nema nikakve veze nema. Verujem da je reč o nenamernom lapsusu tokom današnje rasprave.
Da li su neka udruženja podržala ili nisu podržala ovaj predloge? Cenim da je baš na Odboru, održanom jutros, predstavnik jednog udruženja kazao da je došlo do usvajanja predloga koje je dostavilo to udruženje u značajnoj meri od strane ministarstva. To udruženje je davalo predloge zajedno sa još jedan, dva, tri, četiri… Dakle, ukupno pet udruženja i ocena – došlo je do usvajanja u značajnoj meri. Ja mislim da je ovo afirmativan pristup.
Nije sporno. Ako postoji još amandmana koji su istaknuti kao interes tog udruženja ili tih udruženja, to je takođe jedna od stvari o kojima ćemo vrlo rado svi zajedno ovde raspravljati već ovih dana. Ovo je afirmativan pristup, kao i konstatacija istih ljudi da je ministarstvo uspešno razdvojilo specifičnosti umetnika i specifičnosti stručnjaka, što je takođe bio njihov predlog i što je takođe urađeno vrlo dobro.
Na samom kraju, pomalo stavljeno u drugi plan jeste pitanje definisanja pojmova kulturnih delatnosti, oblasti, kao i načela kulturnog razvoja, što smatram jako dobrim i jako važnim. Važno je za jedno društvo, dame i gospodo, da se ovim pitanjima bavi i tako što će ih urediti, i tako što će im dati određene pozicije po važnosti, po specifičnoj težini i tako što će ih proširiti u skladu sa vremenom i svojim potrebama. Važno je da se jedno društvo ovim pitanjima, ovim načelima bavi, podjednako koliko je važna i sama kultura.
Kultura u čijoj su osnovi, u neraskidivoj vezi, pre svega, njenog imena, u jednoj večnoj pletenici, latinski izrazi za disciplinu uzgajanja i stvaranja i kulta u širem, može se reći, religijskom smislu, dakle, hrane i za telo i za dušu. Kultura koja zbog toga predstavlja meru onoga što će definisati i etičko i estetsko u nekom društvu, što će definisati njegove svetonazore, što će u sudbinskoj meri definisati i njegove duhovne i umetničke pravde i dalja ostvarenja.
Rečju kultura koja, kao pojam, kao disciplina definiše sve ono što nas čini boljim ljudima. Obično je izdvajamo, obično je nekako po automatizmu razdvajamo od onog materijalno i, što bi se reklo, kolokvijalno, što čini svakodnevni život i bolji život, ali istina je drugačija. Istina je da tu postoji neka jaka organska veza, jedna neraskidiva veza. Nažalost, ne vidimo je uvek i ne vidimo je svi, ali ona postoji. Ta veza se možda najjasnije ogleda u onim rečima patrijarha Pavla – zašto kultura kao nešto što nas čini boljim je toliko važna? Zato što će nama biti bolje, podseća na te reči, kad mi budemo bolji. Zahvaljujući kulturi, dame i gospodo, zahvaljujući njenom dostojnom tretmanu, između ostalog, i zakonima koji pokazuju kako se prema njoj odnosi jedno društvo. Hvala još jednom.