Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Marijan Rističević

Marijan Rističević

Srpska napredna stranka

Govori

Dame i gospodo narodni poslanici, samo jedna kratka ispravka. Možda neko ko je grabio novac iz Lutrije Srbije može grabulju da nazove mehanizacijom. Grabulja je poljoprivredna alatka i nije mehanizacija. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ja ovaj amandman delim sa poslaničkom grupom SPS zato što su amandmani bili gotovo identični. Dakle, oba rešenja su takva da pokušavamo da maksimalno čuvamo suverenitet ove zemlje.

Mi ne spadamo u onu grupu, posebno stranku bivšeg režima koja je olako Josipoviću poklanjala delove teritorije. Mi i te kako vodimo računa o granicama Republike Srbije, posebno prema našim susedima. Neko je ovde rekao da ne očekuje da će neki evropljanin, evropski farmer doći u Srbiju, a to je isto kao kada bi neko iz Holivuda došao u Kaluđericu. Po neko se nađe iz Holivuda, to i nije čudo da dođe u Kaluđericu, a pravo je čudo kada neko sa 800 evra plate kupi stan u Beču. To je malo veće čudo i da poslanička grupa je zahvaljujući tim olako datim poklonima stekla neke nekretnine širom EU, račune na raznim Devičanskim ostrvima.

Mi, za razliku od njih čuvamo suverenitet zemlje i ova teritorija u kojoj je nedozvoljeno prometovati poljoprivredno zemljište ni pod kojim uslovima strancima, fizičkim licima je teritorija od 10 km. Naravno, mi želimo da gajimo prijateljske odnose, ali ne možemo da zaboravimo istoriju da u evropske farmere spadaju i hrvatski paori, mađarski paori, bugarski paori, rumunski paori. Stoga, ja mislim da ova odredba od 10 km uzduž granice Republike Srbije je nužna, kao i ona koja se tiče kopnene zone bezbednosti gde je takođe 10 km. Stoga je ovaj amandman produžen i ja sam zahvalan i poslaničkoj grupi SPS koja je predložila isti amandman. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, meni je drago što su pripadnici bivšeg režima priznali da su nam ostavili potpuno razvaljenu, čak i teritorijalnu razvaljenu državu.

Ja im odajem priznanje na tom priznanju, ali ako oni misle da će granica biti tamo gde se Tadić dogovorio sa Josipovićem, grdno se varaju. Hvala.
Radi pune istine, dame i gospodo narodni poslanici, amandman je podnet 16. avgusta.

Gledajući lidere političkih partija kako su se razgolitili po belosvetskim morima, shvatio sam da ne bi trebali da razmatramo zakon dok se oni ne skupe sa tih belosvetskih mora i ne dođu u ovu Narodnu skupštinu. Iz toga sam zamolio Ministarstvo poljoprivrede da mi to ipak razmatramo pri kraju avgusta i s tim u vezi sam na vreme podneo amandman, dajući šansu tim razgolićenim liderima da učestvuju u ovoj raspravi, da ne kažu da smo zakon usvojili bez njihovog prisustva.

Moram da kažem da sam iznenađen, s obzirom da su svi opozicioni predstavnici na odmoru, a ministar je tu, glasali za ovaj zakon u načelu, pa ni u pojedinostima nisu imali nekih velikih zamerki, vidim da je rasprava bila nešto burnija.

Jedno moram pozdraviti. Pozdravljam glavnu stranku bivšeg režima zato što je rekla da nema više laži, nema više prevare, shvatio sam da odustaju od svog programa i statuta. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 106. i član 107. Poslovnika.

Član 106. kaže da govornik treba da se drži tačke dnevnog reda. Tačka dnevnog reda nije poljoprivreda ukupno, nego Zakon o poljoprivrednom zemljištu, odnosno izmene koje se tiču SSP-a. To je broj jedan.

Broj dva, član 107. kaže da se mora poštovati dostojanstvo Narodne skupštine. Uz puno uvažavanje kolege, ja moram reći da vas je obmanuo. On je govorio da je nešto predložio Odboru za poljoprivredu. Evo, članovi Odbora su tu, ministar je bio na tom Odboru, kolega Ševarlić se uopšte nije pojavio na Odboru. Ne da ništa nije predložio, već se uopšte nije pojavio. Bilo mi je prerano da dođe u osam sati ujutru. On to ustaje malo kasnije, to je penzionerski, ja to razumem, ali je grubo obmanuo Narodnu skupštinu govoreći da je on nešto na Odboru predložio, kad se tamo uopšte nije pojavio. Hvala.

(Boško Obradović: Šta je ovo?)
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram član 103. st. 7. i 8. Ovo je bila zloupotreba povrede Poslovnika. U takvim situacijama se odbija od vremena poslaničke grupe, ne znam da li imaju vremena ili nemaju.

Gospodine predsedavajući, cenim vašu tolerantnost za usnulog člana Odbora za poljoprivredu, koji koristi i vreme za povredu Poslovnika da bi izrekao neku kritiku itd, ali postoji povreda dostojanstva. Dakle, predavanje nam drži usnuli član Odbora koji je iz Projekta STAR, a to ministar zna, dobio 62.000 evra. Trebao je da naštampa 1.000 primeraka svoje studije o zadrugarstvu, a onda je ono propalo njihovo, za 62.000 evra što je primerak 62 evra. Sabrana dela Ive Andrića su 3.400 dinara, a njegov jedan primerak je trebao da košta 8.000 dinara. Nije problem što ga nema, nije rasprodat, mislim nije ni štampan. Hvala.
Zahvaljujem.

(Saša Radulović: Povreda Poslovnika.)

Dame i gospodo narodni poslanici, samo da Saša Radulović sazna da ne može da reklamira Poslovnik za vreme postavljanja pitanja.

Postavio bih nekoliko pitanja ukoliko bivši režim i njihov pomagač koji diže ovaj Poslovnik dozvole.

Moje prvo pitanje se odnosi na gospodina Šutanovca, koga u narodu popularno zovu „Zgrabinovac“. Da li je tačno, a to je pitanje za Agenciju za borbu protiv korupcije, da je na računima gospodina Šutanovca pronađeno 300 hiljada evra? Tih 300 hiljada evra su pronađene posle kupovine i zidanja stana na Vračaru, koji je preko 300 kvadrata. Dakle, to je ostatak nekog novca i zato postavljam pitanje Agenciji za borbu protiv korupcije kako je neko ko je imao 1000 evra platu mogao da stekne stan ili deo zgrade od 300 i nešto kvadratnih metara i da mu na računu ostane 300 hiljada evra? S tim u vezi pitanje za Agenciju za borbu protiv korupcije – kako je moguće i da li je to možda vezano za šverc oružja, kako je moguće da isto lice ima i kolekciju satova koja se procenjuje na nekoliko stotina hiljada evra? Dakle, pitanje je jasno i glasno i glasi na kraju šta će Agencija za borbu protiv korupcije konačno ozbiljno preduzeti protiv gospodina Šutanovca, koga narod popularno zove „Zgrabinovac“, ne samo protiv njega već i protiv drugih lica?

S tim u vezi, postavljam i sledeće pitanje za ove časne i čestite opozicionare, da mi se odgovori, policija da odgovori da li gospodin Saša Janković, u narodu popularan kao Prangija, ima dozvolu za vožnju čamaca i jahti, da nam se ne desi da opet ta dozvola bude retroaktivna kao i pištolj iz koga je usmrćen Gojković? Pitanje je jasno i glasno, policija treba da odgovori, da li je pomenuto lice, gospodin Janković, imao dozvolu za vožnju čamcem, odnosno jahte. To je bio skoro kao neki brod, nešto malo duže od nekog običnog čamca.

Sledeće pitanje se odnosi na gospodina Radulovića, koji je u narodu poznat kao stečajni upravnik svih stečajnih upravnika. Da li je tačno da gospodin Radulović i sa njim povezana lica u bankama imaju više stotina hiljada evra? To je pitanje Agenciju za borbu protiv korupcije, da probaju, bez obzira na veze koje njegovi poslanici imaju sa određenim pripadnicima Agencije, odgovore nepristrasno da li je tačno da on ima bankarske uloge i sa njim međusobno povezana lica koja su nekoliko stotina hiljada evra dolara? Procenjuje se da je to negde oko pola miliona. Da nam odgovore šta s tim u vezi misle da preduzmu, s obzirom da gospodin Radulović u prijavi svoje imovine nema nikakvu finansijsku i drugu imovinu.

Na kraju da mi se odgovori, a postavio sam pitanje povodom zamene poljoprivrednog zemljišta koje je Miodrag Kostić, odnosno „MK komerc“ i „Agrounija“, čiji je on kupac, zamenio u Opštini Inđija, dao je ove sitne parcele da bi dobio ove državne koje su ukrupljene i velike. Da li je to protivzakonito, jer u zakonu to nije moguće iz više razloga?

I sledeće pitanje je vezano za to zemljište. S obzirom da je na delu tog zemljišta izgrađena „Energo Zelena“, koja vodi spor protiv naše države 130 miliona evra, da li je tačno da je ovo zamenjeno državno poljoprivredno zemljište prodato preko Opštine Inđija 2010. godine „Energo Zelenoj“ za novac koji je bio deset puta veći od cene poljoprivrednog zemljišta.

Zašto država nije „Energozelenoj“ direktno prodala to zemljište, i opština, zašto je morala da to zameni sa Miodragom Kostićem, pa da Miodrag Kostić to proda opštini, pa onda opština proda „Energozelenoj“? Rezultat svih tih korupcionaških afera je takav da nas danas „Energozelena“ tuži i vodi međunarodni spor od 130 miliona evra. I, s tim u vezi, da se do detalja ispitaju kriminalne aktivnosti ovog udruženog zločinačkog poduhvata koji se zove bivši režim, da nam tačno odgovore koje su to sve kriminalne aktivnosti dovele do toga da se danas protiv naše države vodi spor od 130 miliona evra? Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam danas strpljivo slušao, posebno pripadnike bivšeg režima, i moram reći da sam sa nekim od njih delio sam devedesetih godina kada je poljoprivreda i poljoprivrednici, pre svega seljaci i kombinati, kada smo očekivali da će, kada dobijemo demokratiju i tržišnu ekonomiju, kad izdržimo teret vojnih i ekonomskih pritisaka na našu zemlju, da će nam posle promena to neka nova Vlada vratiti. Umesto demokratije i tržišne ekonomije, evo, krivci se sami prepoznaju, dobili smo monopol i kriminal. Monopol je radio korupciju i korupcija je pojela državu.

Imate države bez demokratije, ali nema demokratije bez države. Očekivanja da će poljoprivredi biti nadoknađeno to što je izgubila devedesetih godina su bila uzaludna. Umesto da se to desi, pojavili su se tzv. tajkuni, seljaci iz grada. NJima su prodate ogromne površine poljoprivrednog zemljišta, a često i za tri evra.

Da vas podsetim na slučaj Kovačice, 164 hektara, plus šećerana, plus oprema za tri evra. Kada podelimo to, hektar i cenu, dobijemo manje od dva evrocenta. Šećeranu ne računam, opremu ne računam. NJihov jedini račun je bio bankovni račun političara koji su bili korumpirani i njihovih saradnika koji su navodno kupili faksove, pa su zbog toga bili u obavezi da im prodaju tri šećerane za tri evra.

Ovaj gospodin pripadnik bivšeg režima, kada smo donosili zakon prošli o poljoprivrednom zemljištu, ovaj gospodin što će uskoro da napusti, ja sam pokazao fotografiju pokojnog premijera i vlasnika “MK Group”, koji je, gle čuda, kupio tri šećerane po tri evra. Odgovor mladog gospodina meni je bio da ja ovom fotografijom hoću da kriminalizujem pokojnog premijera. Ja nikada nisam tvrdio da je drugi gospodin kriminalac. Ja sam tvrdio da je jeftino kupio ono što je bilo naše i sve je postalo njihovo i njegovo, da je samo jeftino kupio tri šećerane za tri evra, da je jeftino kupio ogromne poljoprivredne komplekse.

Kada smo već kod “MK Group”, čuvenog davaoca kredita Rodiću i „Kuriru“, ono na poklon, maltene, očigledno da finansira i da pokušava da finansira pad Vlade, moram da kažem i da ono što mu nisu prodali kasnije su odlukama Vlade Mirka Cvetkovića zamenili poljoprivredno zemljište koje je kupio i koje je bilo loše za poljoprivredno zemljište pored autoputeva. Dao je lošije zemljište 1.200 hektara, a dobio je bolje zemljište. Jedna od tih parcela završila je i za onu čuvenu „Energo Zelenu“. To otprilike izgleda ovako. Kupite po 300 evra jedan hektar u privatizaciji i onda te sitne parcele i jaruge koje vam se ne dopadaju zamenite za državne, naravno, protivzakonito i verujem da će zakona dok je ova vlast ipak biti i da će se ovome stati na kraj i da će počinioci ovakvih nekih stvari biti kažnjeni.

Dakle, udomiš sitne parcele koje si kupio but zašto, a onda dobiješ dobar kompleks pored autoputa i onda tri hektara prodaš za 700 hiljada evra, a ceo kombinat sa sedam hiljada i nešto hektara si platio dva miliona. Dakle, ono što si kupio za 300 evra, preprodaš za 100, 200, 300 puta veću cenu.

Posle divne te predatorske privatizacije, koju su dopunili zamenom zemljšta, dužan sam i da kažem ko su ti kome smo mi navodno prodali zemlju. Ovo se desilo pre 2012. godine: “MK Group” - 28.500 hektar, Delta - 25.000 hektar, Matijević – 28.500 hektar i poslednji je Đorđe Nicović – 18.000 hektar. Stranci vlasnici zemlje u Srbiji do 2012. godine su bili “Baltic Property Investments”, „Agrokor Hrvatska“, „CBA Mađarska“, „Žito grupa Hrvatska“. Danas oni koji se susreću i ovakvim privatizacijama pričaju kako mi prodajemo zemlju strancima, oni koji su ispregovarali SSP, a tu računam i Koštuničinu Vladu koja je parafirala taj sporazum i Vladu Borisa Tadića ili Mirka Cvetkovića, koja je potpisala taj sporazum, a Skupština ga ratifikovala.

Šta su oni hteli time? Da ovi koji su kupili jeftino zemlju, kupili su preko 300.000 hektara za manje od 50 miliona evra, plus objekti pride. Nisu oni kupili samo zemljište, već i skladišne kapacitete. Dakle, onaj veliki Boško Pernar, koji je govorio o tome, treba da zna da pomoću te partije koja je to radila, ostataka te partije, je ušao u ovaj parlament. Bio je u obavezi da nam kaže da se to desilo tada, da je zemlja prodavana strancima, da je prodavana budzašto, da je 300.000 hektara prodato za 50 miliona evra, manje od 200 evra po hektaru. Gospođa iz Uprave za zemljište zna da je to prosečna zakupnina danas za jedan hektar godišnje.

Oni su to prodali na uvek, na uvek za bagatelnu cenu. Ostatak državnog poljoprivrednog zemljišta je uglavnom bio uzurpiran. Uprava za zemljište od donošenja ovog zakona, kada je ovde neko mahao štakom, je uvećala fond zemljišta koje ste izdali u zakup za 60.000 hektara. Tvrdili su da nema uzurpiranog zemljišta. Vi ste, gospođo, tu bili, ali se ispostavilo da ga ima. Našli smo uzurpatore širom Vojvodine i Srbije i uspeli smo da ubacimo 60.000, a zakupnina za tih 60.000 je 10 miliona evra.

Sad ja pitam ove koji su otišli - ko je to ubirao tih 10 miliona evra godinama, od 2007. godine pa sve dok nismo izmenili zakon 2015. godine? A znamo pod kojim okolnostima smo menjali ovde zakon, gde smo u zakon uneli da državno poljoprivredno zemljište ne može da kupuje niko osim domaćih poljoprivrednika, do 20 hektara. Danas dodajemo ovaj drugi deo - da stranci ne mogu da kupe ni privatno zemljište ukoliko nisu 10 godina sa prebivalištem na teritoriji Republike Srbije, ukoliko 10 godina nemaju poljoprivredno gazdinstvo, tri godine ne obrađuju zemlju i nemaju kompletnu mehanizaciju. Samo pod tim uslovima fizičko lice i stranac može da kupi zemljište.

Što se pravnih lica tiče, gospodo privatizeri, vi meni ličite na one, ima ono – bez setve nema žetve, a vaša politika koju ste vodili, 2007, 2008. godine ste pokušali da legalizujete tu pljačku, da ovi koji su kupili zemlju još više uvećaju svoje bogatstvo. Vi meni ličite na ljude koji su pojeli seme, ne ljude koji su posejali nešto, već ljude koji su posejali seme, a danas bi vi da pojedete i ono što smo mi posejali, da povadite i da pojedete.

Kad već prigovarate na tim stranim firmama, ja vas pitam ko je osnivač „MK grupe“? Čija je to firma? Da li zakoni mogu da deluju retroaktivno? Ta imovina „MK grupi“ je prodata. Da vas podsetim ko je osnivač „MK grupe“, vi ste im prodali zemlju. Kaže – „Agriholding AG“ zemlja Švajcarska. Drugi osnivač je „Vitkorn“ Amsterdam, Holandija. Idemo „Sunoko“, to su oni što su kupili šećeranu, osnivači - „Nortagri“ Holandija. Idemo dalje, Veterinarska stanica je čak pripadala Kajmanskim ostrvima, „Karneks“, takođe, Kajmanska ostrva, „Ašmor Karneks Limitid“. To su osnivači. Da li vi očekujete da mi sad poništimo tu vašu privatizaciju? Ja bih to voleo, ukoliko zakoni dozvoljavaju.

Po pitanju pravnih lica, ukoliko to želite, mora da se menja niz drugih zakona. Ali, hoćete li da kažete da ste vi do sada imali to loše rešenje? Mi samo ispravljamo vaše greške. Vi ste SSP usvojili. Vi ste ga ispregovarali, ne mi. Mi otklanjamo tu grešku, zato što su neke zemlje koje su pregovarale, ispregovarale 12 godina, 11 godina. Mi smo imali sreću da Litvanija malo zakasni, pa je to došlo do 1. septembra ove godine. I tih 10 godina koje mi uvodimo je ono što vi niste uradili. Molim vas da nam oprostite sve vaše greške.

S tim u vezi, svim građanima koji su preživeli monopole, korupciju i kriminal i bivši režim, želim da kažem da treba da dobiju nagradu za životno delo, jer preživeti takav jedan udruženi zločinački poduhvat, a ja tvrdim da je on izvršen po pitanju poljoprivrede i poljoprivrednog zemljišta, kombinata i zadruge, jer kad su kupili kombinate, kupili su otkupne stanice i sisaju i dalje krv seljacima na slamčicu. To je proizvod vašeg rada. Mi to sad moramo da otklonimo. Kupili su skladišne kapacitete, da ubiraju skladišninu i vrše manipulaciju.

Još nešto, proterali su stoku sa svih farmi. Stočarstvo je gotovo nestalo, a radnike koji su brinuli o stoci su otpustili. Onda je klanična industrija ostala bez sirovina, pa ste i tamo otpustili radnike. Tako je nestalo 400 hiljada radnih mesta, ali ste zato u javni sektor zaposlili 781.000 ljudi.

Zato tvrdim da sve što ste uradili u poljoprivredi i prerađivačkoj industriji je bio udruženi zločinački poduhvat i sem nagrade za životno delo, koje trebaju da dobiju građani koji su preživeli takav jedan režim, vama ću da uručim, pripadnicima bivšeg režima raznih boja, jednu medalju za hrabrost, ne zato što se ničeg ne bojite, već zato što se ničeg ne stidite. Parafraziram Dučića. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, moj kolega poljoprivrednik, u redu je, je nastupao. Postoji ona Ajnštajnova izreka da su svemir i ljudska glupost beskonačni. Za svemir nije bio siguran, ali verovatno da je bio vidovit i posle Živkovićevog izlaganja je bio sasvim siguran da je ljudska glupost beskonačna.

Ne znam da li on poznaje Haradinija, Pacolija, Tompsona, ne znam da li bolje peva od Tompsona, ali bolje pije, to je sigurno.

Sada da vidite kako je on bio strani investitor. Nama zameraju na zakupu od 30 godina. Ta vinarija mog kolege poljoprivrednika, koji evo nešto hoće, ne zna ni on šta hoće, je dobila zakup poljoprivrednog zemljišta u državnoj svojini na 40 godina.

Zakonom iz 2015. godine investicioni programi se daju na 30 godina. NJegova zakupnina je bila 50 evra godišnje, a mi smo potpisali, gospođa iz Uprave za zemljište zna, najmanju cenu od gotovo 200 evra. Znači, on je plaćao 50, investitori 200, on na 40 godina, a oni na 30 godina.

Idemo dalje. Investitor mora, po promenama Zakona iz 2015. godine, da uloži, da bi zakupio tih 52 hektara, minimum 500 hiljada evra. Da li je tako, ministre? Dakle, mora da da državi 500 hiljada evra, odnosno da uloži u investicioni program. I obavezno, ako je više hektara u pitanju, još tri hiljade. Pa, ako je u pitanju, recimo, onih sedam hiljada Agrounija, morao bi da uloži 21 milion evra u preradu, što kod njih nije bio slučaj.

Gle čuda, moj kolega poljoprivrednik nije uložio 500 hiljada evra, već je uzeo 500 hiljada evra. I nije to sve! Pošto je predmet restitucije bilo to zemljište, sada ga treba platiti. O tome je govorio lider radikala. Sada treba platiti 500 hiljada evra, jer ne možemo da vratimo to predmetno poljoprivredno zemljište i mora sirotinja da doplati još 500 hiljada evra, zato što to zemljište ne može da se vrati prethodnim vlasnicima. Znači, moj kolega poljoprivrednik nas je koštao milion evra. Ni Pacoli, ni taj dole Tompson, ni Haradinaj nas nisu koštali koliko nas je koštao kolega poljoprivrednik, koji je napustio sednicu.

Slušali smo ovde kako trutovi pričaju o pčelama, kako ovi investitori ovakvi pričaju o stvarnim investicijama. Ja stvarno ne znam gde će nama da bude kraj. To je potvrda onoga što sam rekao u prethodnom izlaganju, a još ću vam izneti.

Samo trenutak, moj kolega poljoprivrednik, koji je dobijao strane investitore, njegova vinarija je bila registrovana - Vajnemont Venčers Tortola Rod Taun Devičanska ostrva. Ko ne veruje, nek proveri. I danas nam on priča o investicijama? Danas nam on priča o kupovini i prodaji zemljišta. Samo da vas podsetim, tu vinariju je prodao „MK Komercu“. To je očigledna povezanost, a ugovor je potpisao direktor „MK Komerc“, to ovi iz Ministarstva znaju, o navodnom zakupu na 40 godina. Šta reći na kraju, sem onoga da on pripada onoj družini najhrabrijih ljudi na svetu, ne zato što se ničeg ne boji, već zato što se ničeg ne stidi. Hvala.
Zahvaljujem.

Dame i gospodo narodni poslanici, prvo da ispravim prethodne kolege, samo igrač na sreću da izađe. Dakle, da ispravim prethodne kolege, uslov za postdiplomske studije nije da neko ima ocenu osam koma nešto. Postdiplomske studije mogu da se upišu i sa šest, šest koma nešto uz uslov da postoje dva naučna rada. Dakle, to pokazuje da zamerke određenih kolega ne stoje.

Na kraju svih ovih rasprava, treba čestitati onima koji budu izabrani, a ja mislim da po pitanju Zaštitnika građana, ma koga da smo izabrali, sem Saše Jankovića, da je to napredak, jer Saša Janković, kako smo u raspravi videli, nije nikoga štitio, štiti samog sebe. Nije ni pokušao da štiti pred upravnim organima otpuštene, slabo plaćene, oni koji su ostali bez posla, njih 350 hiljada za vreme vladavine bivšeg režima. On je vodio računa samo o sebi i bez obzira ko da je izabran na njegovo mesto, to bi bio apsolutni napredak, a ja verujem da će gospodin Pašalić više pažnje posvetiti ljudskim pravima, nego što je to uradio njegov prethodnik.

Što se tiče Agencije za borbu protiv korupcije, ja i dalje izražavam svoje nezadovoljstvo zato što ona nije služila svojoj svrsi i upravo predvodnik ove grupe „Nikad im dosta nije bilo“, koji je napustio sednicu, živi je dokaz za to, jer nikada nije sankcionisana njegova nepravilnost po pitanju prenosa ovlašćenja iz njegovih privatnih firmi na međusobno povezano lice.

Takođe, moram da izrazim nezadovoljstvo zato što je poslanik bivšeg režima, zbog mojih primedbi da je kupio stan u Beču i da je Agencija za borbu protiv korupcije to nije sankcionisala, prošlog dana, da je juče uputio ozbiljnu uvredu ovom parlamentu nazivajući nas zoološkim vrtom. Dakle, bez obzira na njegovu uvredu, kad nije nešto ubedljivo, onda od njih sledi nešto uvredljivo. Ja i dalje moram da izrazim nezadovoljstvo zato što mislim da Agencija za borbu protiv korupcije nije služila svojoj svrsi, nije sankcionisala sve pljačke koje su bile za vreme vladavine bivšeg režima u periodu koji je, nadam se, daleko iza nas.

Oni danas, kobajagi, staju u zaštitu onih slabo plaćenih, nazivajući Srbiju kako je nazivaju, a moram da ih podsetim da u njihovo vreme Srbija nije bila zemlja jeftine radne snage, već je bila zemlja besposlene radne snage, koja sada ostvaruje neki napredak zajedno sa nama i nalazi sebi posla. Tvrdim da radnička prava treba da budu veća, da ona moraju da se usklade sa profitom, a i svakako je napredak kad se popnete jedan ili dva stepenika, pet stepenika ne možete preskočiti odjednom.

Što se tiče Fiskalnog saveta, ja i dalje želim da im zahvalim i na pohvalama, i na pokudama, i na kritikama, jer je to veoma bitno s obzirom da mi očekujemo da, zahvaljujući tome što oni pažljivo prate šta mi radimo, da ova zemlja ekonomski napreduje i da ostvari ono što nije ostvarila od 2000. do 2012. godine.

Dakle, želim da čestitam svim kandidatima. Nezadovoljan sam još jednom činjenicom, što na današnjoj sednici nije bilo mesta za zamenika, odnosno da se zameni osoba koja sebe naziva Poverenikom. To je veoma važna institucija. Mislim da čovek koji pledira da bude političar ponovo, da se reaktivira, ne zaslužuje da bude na tom mestu, posebno kad se ima u vidu da su on i Zaštitnik građana uzeli 80.000 funti od britanske ambasade i da od tog trenutka nastaje nesporazum između njih koji su trebali da brane ljudska prava i funkcionera, odnosno predstavnika Vlade, predstavnika Skupštine itd.

Verujem da ćemo u budućem periodu naći…
… naći vremena da ispravimo i tu nepravdu i da dobijemo novog Poverenika. Hvala
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gosti, ja ću, ukoliko to kolega koji me je tužio za reči izgovorene za govornicom dozvoli, probati da komentarišem današnji dnevni red.

Upravo taj kolega je ovde najglasnije govorio o partokratiji. O partokratiji nam je danas govorio čovek koji je svog šefa beogradske partije, evo snažno nastupa prema napolju, koji je svog šefa odborničke grupe i šefa beogradske partije predložio ni manje ni više nego za Zaštitnika građana. Valjda je video od onog žutog preduzeća, pa je i on rešio, videla žaba da se konji potkivaju, pa i ona digla nogu. To je narodna izreka.

Dakle, video je on da to može, da je u pokrajini bilo tri Ombudsmana koja su bila partijski opredeljena, da je jedan bio savetnik Bojana Pajtića i član partije i sa te savetničke funkcije sa 83 godine postao pokrajinski Ombudsman. Takođe, verovatno je video i da državni sekretari iz redova žute partije mogu vrlo brzo da napreduju i da postanu pokrajinski zaštitnici građana.

Ja moram reći da bivši Zaštitnik građana, da je radio u skladu ne sa zakonom, suprotno zakonu članu 10a o Zaštitniku građana, ali je radio u skladu sa programom i statutom svojih partija. Na kraju je i završio kao kandidat više opozicionih stranaka, što govori dovoljno o moralnim karakteristikama Zaštitnika građana, koji pre svega građane i njihova ljudska prava treba da štite od upravnih organa i zloupotrebe koje političke stranke mogu da vrše na raznim nivoima, od lokala, preko grada, do Republike. Naravno da on nije zaštitio nijednog građanina, ali je zaštitio samog sebe. To je jedini građanin kojeg je on zaštitio i on mene nije podsećao na Zaštitnika građana.

U Švedskoj je 1809. godine nastao ili postao ombudsman, sa ciljem da štiti narod od vlasti. To je osoba sa posebnim sluhom za narod. Da li vama Saša Janković liči da ima tog sluha? To je špijunsko-politički proizvod koji je dobio, između ostalog, 80 hiljada funti od britanske ambasade. Od tog trenutka, on više nije bio ni 5% Zaštitnik građana, nego je bio politički protivnik svih funkcionera koji su vršili vlast u Republici Srbiji. To je osoba koja je bila krajnje bahata, koja je u radno vreme maltretirala svog psa, ona pasja kola o kojima se govorilo mora da je vukao pas Zaštitnika građana. Mislim da je nama trebao i zaštitnik pasa, toliko je maltretirao tog kera…
Zahvaljujem.
Osoba koja je imala 13 službenih automobila, sedam parking mesta, osoba koja je imala blinkere, osoba koja je imala rotacije, osoba koja je imala specijalan džip za lov, osoba koja je imala specijalnu propusnicu da ne može ni jedna policija da ga zaustavi, itd, da li vama ta osoba liči na Zaštitnika građana?
Da bi neko bio Zaštitnik građana, treba da ima moralne karakteristike o kojima je govorio predstavnik Ivana Pernara i predstavnik bugarske partije Ataka. O moralnim karakteristika Zaštitnika građana je najbolje govorio ovlašćeni predstavnik Atake u ovom parlamentu, a to je ovaj gospodin koji se toplo grlio sa njim, da je to prevazilazilo političko prijateljstvo, a posebno prijateljstvo prema Zaštitniku građana. Mislim da je on najbolje opisao Zaštitnika građana i njegove aktivnosti, ali se na kraju on sa njim upustio u određenu vezu.
O Zaštitniku građana je govorio i politički predstavnik Zaštitnika građana, gospođa koja trenutno nije tu, i govorila je o novom Zaštitniku građana koji je prešao iz jedne navijačke grupe u drugu, iako je ona sama vrlo skoro prešla iz jedne političke partije u drugu, a sad sedi tu pored mog kolege poljoprivrednika, on onako lep, pametan, naprosto zrači, ona verna stranci svojoj, samo ne znam kojoj, i ona je pričala o novom kandidatu za Zaštitnika građana, odnosno o njegovom prelazu iz jedne navijačke grupe u drugu, kao da je to neki veliki minus.
Ovde se govorilo i o studijama, a govorili su oni predstavnici stranaka bivšeg režima čiji su šefovi studirali 13 godina. Mislim da nije problem u dužini studiranja, već šta je ko naučio za vreme dok je studirao. Nije bitno koliko je knjiga pročitao, već šta je iz njih saznao, doznao i šta je primenjivo.
Gospođa je upotrebila izraz – pred nosem. Gospođa koja je bila sekretar za obrazovanje u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini upotrebila je taj izraz, pa se i njeno znanje može dovesti u pitanje.
Ali se ja pitam, tok istog kandidata za Zaštitnika građana, upravo ga Vlada koju je predvodio moj kolega poljoprivrednik, čuveni vinogradar, upravo ga je Vlada imenovala 2003. godine prvi put za sudiju za prekršaje u Srbiji. Dakle, oni su ga prvi put predložili i oni su mislili da je dovoljno kvalitetan da bude sudija. Ne znam da li im je onda tih 13 godina bilo današnjih 13 godina, ili je u međuvremenu nastala neka inflacija u godinama pa oni misle da tih 13 godina iz 2003. godine ne odgovara ovim 13 godina. Jer, sada oni koji su ga lansirali među sudije, više puta unapredili, tako da je zauzeo značajnu funkciju u sudu za prekršaje, na kraju je bio na vrhu tog sistema, bio je predsednik Apelacionog prekršajnog suda, dakle, upravo oni koji su mu pomogli na određeni način da dokaže svoje kvalitete, odjednom imaju zamerku na dužinu njegovog studiranja, kao da su ga primili tamo za sudiju pre studiranja, pa se sad pokazalo da je on malo duže studirao.
Što se tiče Fiskalnog saveta, Fiskalni savet je, ja sam im zahvalan na pohvalama koje su iskazali prema vladajućoj koaliciji i vladama koje smo mi više puta birali, ali sam zahvalan i na kritikama koje su oni pokazivali, jer su te kritike bile konstruktivne, bile su ekonomskog tipa. Nisu, poput Zaštitnika građana, hvatali političko oruđe da se obračunavaju, sa jednog mesta sa koga se ne sme politizirati i obračunavati sa političkim protivnicima.
Agencija za borbu protiv korupcije, žao mi je što je gospodin Rasulović, ovlašćeno lice bensedina izašao, da mi objasni tu vrstu partokratije i da mi kaže kakav je to njegov kandidat tamo bio, izvesni Vojin Bilić, šef odborničke grupe i šef partije „Nikad im dosta nije bilo“, da mi objasni na koji način on smatra da je on borac protiv partokratije, ukoliko predlaže ovako nekakvo rešenje? Takođe, često ga čujemo da priča o nekoj vrsti nepotizma, a na svoju listu u Beogradu je stavio celu rodbinu, a uzgred budi rečeno, ta rodbina, žena i svi redom, tuže mene za reči izgovorene za govornicom. Žao mi je što je izašao, mogao je da mi objasni taj parazitski sistem, kada određeni poslanici sa računa njegove partije, partokratije, dobiju po 800 hiljada dinara i svoju umetnost iskažu dolazeći ovde pred ovu moju klupu, psujući, pljujući, itd. Da mi je rekao da je to za 800 hiljada, ja bih razmislio da li da opsujem sam sebe i pljunem, da na takav način makar ja i on podelimo novac.
Izgleda je bilo skupo investirano od strane partokratije u parazitski sistem koji je izgradio u okviru svog udruženja građana, za koje se nadam da će jednog dana skupiti dovoljno, hiljadu ili deset hiljada potpisa, da bude makar manjinska, ako ne i većinska stranka.
Što se tiče gospodina Pašalića, ja ga neću posebno hvaliti. Od njega zavisi da li će biti političar i Zaštitnik građana. Ja verujem da će biti Zaštitnik građana i da će raditi sve ono što nije radio prethodni Zaštitnik građana, koji je iz kože Zaštitnika građana i s posla Zaštitnika građana postao politički protivnik i time pokazao da je ozbiljno zloupotrebljavao svoju funkciju.
Od onog trenutka kada je od britanske ambasade, a danas se u štampi pojavilo i da je tamo išao tajno, menjajući automobile, jer je imao negde 13 službenih automobila, želeći da zavara trag svima, u današnjoj štampi piše da je, odlazeći verovatno po tih 80 hiljada funti, a da ne grešim dušu, to je podelio sa Poverenikom i na takav način od zaštitnika dobijete zaštićenika, od poverenika – zaverenika, dakle, pomoću 80 hiljada britanskih funti možete od nezavisnih regulatornih tela, od nezavisnih organa koji treba da se bave ljudskim pravima možete da dobijete političkog monstruma, a pri tome moglo bi se ulaziti u druge moralne kvalifikacije bivšeg zaštitnika.
Mene impresionira ratna biografija u Podrinju Saše Jankovića. Dakle, ti njegovi herojski podvizi oko Srebrenice i Zvornika nisu ono zbog čega bih ja osuđivao te njegove aktivnosti, ali ni to, dame i gospodo, ne bi trebalo da bude kvalitet jedne osobe koja je postala Zaštitnik građana. Dakle, prilikom konkurisanja, odnosno prvog imenovanja očigledno je da je utajio taj podatak da je bio u nekoj vrsti dobrovoljačkih jedinica i da je iskazao određenu meru hrabrosti. Ipak su to ratne operacije u kojima je on imao učešća, a sada osporava.
Mislim da mu to nije bila negativnost. Slučaj koji se desio u njegovom stanu je poruka budućem Zaštitniku građana da nikako, a svakako će biti napredak kada ga izaberemo, biće napredak, bilo koga da smo izabrali bio bi napredak u odnosu na Sašu Jankovića. Mislim da će budući Zaštitnik građana raditi svoj posao bez baruta na rukama, što se ovome verovatno desilo i što je tih 90-ih godina uspešno zataškano.
Očigledno je da su stranke bivšeg režima imale tu vrstu kandidata koji su se uspešno transformisali kroz razne sisteme, pa je gospodin Saša Janković bio dovoljno dobar i za Vladu Slobodana Miloševića, za Ministarstvo sporta. Posle toga je bio dovoljno dobar za Saveznu vladu u DOS-u. Posle je bio dovoljno dobar da u Vladi Vojislava Koštunice postane zaštitnik samog sebe, da glumi Zaštitnika građana, a sve vreme se radilo o kamufliranom političkom aktivisti, a sad ozbiljnih indicija ima i ukazuje da se radi o političko-špijunskoj varijanti koja je sebe nekada zvala Zaštitnik građana.
Agencija za borbu protiv korupcije, mora jednog dana da nam objasni, ja verujem da će ovaj Upravni odbor uspeti to da uradi, da nam objasni, kako je predsednik opštine Inđija, recimo, kupio sa platom od 800 evra stan u Beču od 800.000 evra?
Dakle, nikada nismo dobili tu vrstu odgovora. Radi se, naravno, o pripadniku stranke bivšeg režima Goranu Ješiću, koji je na tviteru poznat, pod ono Užička republika i gle čuda, dame i gospodo, drugovi i drugarice, koji baštinite tu Užičku republiku, ovo je prva Užička republika koja je uspela da osvoji čak i deo Beča, da je ušla u centar Beča, u 100 i nešto kvadrata, osvojila ih junački, ali za 800.000 evra.
Sa druge strane, gubitak opštine Inđija je 2.000 miliona. Gubitak budžeta opštine Inđija je preko 1.000 miliona. Evo, državni revizor je tu, on to svakako zna bolje nego ja. Izvršili su reviziju, ovo nisu moji nalazi, nego ovlašćene institucije. Dug Doma zdravlja u Inđiji, čiji je osnivač opština je preko 300 miliona, a dug komunalca je 70 miliona, dug vodovoda i kanalizacije 140 miliona, dug za sportsku halu koja je trebala biti gotova 2009. godine za univerzijadu, 550 miliona.
Agencija za borbu protiv korupcije je trebala da nam objasni kako je takva vrsta moralne gromade uspela da stekne stan u Beču, kuću na Tatarskom brdu, stan za majku, stan za brata, pent haus u Inđiji od 250 kvadratnih metara i sve sa platom od 800 evra?
Više puta sam se ja obraćao toj Agenciji, nikako nije mogla da nam objasni kako se to desilo, kao što mi nisu objasnili kako je gospodin kradulović, ja govorim kradulović, ne mislim da je to isključivo gospodin Radulović, mislimo o partokratiji, parazitskim sistemima, pa je to sinonim, gospodin kradulović i gospodin rasulović u poslednje vreme, kako je on to preveo svoju firmu, upravljačka prava na suprugu, kada je zabranjeno Zakonom o Agenciji protiv korupcije, zabranjeno je da se upravljačka prava prenose na međusobno povezano lice?
Dužni su da nam daju odgovor kako se to desilo i da li tu postoji neki konflikt interesa, da li za tu uslugu neko ko je bio dužan da vrši kontrolu gospodina Radulovića, da li neko ko je trebao da vrši kontrolu parazitskog, partijskog, partokratskog sistema gospodina kradulovića, da li je neko imao protivuslugu i nekoga bliskog rođaka iz Agencije za borbu protiv korupcije stavio za poslanika? Te odgovore nikada nećemo dobiti. Dame i gospodo, koga god budemo birali za Zaštitnika građana imaćemo napredak.
Što se tiče Agencije za borbu protiv korupcije, verujem da će raditi efikasnije, što se tiče sa Fiskalnog saveta, njima skidam kapu i na kritikama i na pohvalama. I da zaključim gospodine budući Zaštitniče građana, treba da radite sve što nije radio gospodin Janković, a nemojte da radite sve što je on radio i bićete pravi Zaštitnik građana. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani predsedavajući, ovo je sedmi put da reklamiram povredu Poslovnika i konačno sam dobio pravo i zahvaljujem što ste mi ukazali tu milost.

Reklamiram član 27. i član 108. koji govori o tome da se o redu na sednici starate vi. Član 103. je reklamirao kolega Orlić. Ja sam saglasan sa tim da se ta dva minuta oduzme. Vi ste dopustili da kolega Božović preuzme vođenje sednice, da on zavodi ovde neki red i da on priča o nečemu što nije sastavni deo povrede Poslovnika.

Verujem da ga je pogodila neka prethodna diskusija. Ja volim što ste vi tolerantni, ali ubuduće vam savetujem da preduzmete meru koju je kolega Orlić predlagao. S tim u vezi, ja verujem da je zabolela gospodina Božovića činjenica da nema više 2% od mosta na Adi, koji je koštao 500 miliona evra.
Ne tražim da se o tome glasa. Sačekajte. Ja ne tražim da se o tome glasa i cenim vašu brigu o njihovim milionima. Hvala.