SNEŽANA PAUNOVIĆ

Socijalistička partija Srbije

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Snežana Paunović je do sada bila narodna poslanica u četiri saziva. Prvi put put je izabrana za narodnu poslanicu u devetom sazivu, nakon izbora 2012. godine, a zatim i u desetom sazivu, od 2016. godine, 12. sazivu, od 2020. godine, i u 13. sazivu, od 2022. do 2023. godine.

U 12. sazivu bila je potpredsednica poslaničke grupe Socijalistička partija Srbije, članica Odbora za privredu, regionalni razvoj, trgovinu, turizam i energetiku, zamenica predsednika Odbora za kulturu i informisanje, kao i zamenica člana Odbora za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu i Odbora za Kosovo i Metohiju. Tokom 12. saziva na redovnim zasedanjima u Skupštini je provela 586 sati, i učestvovala u glasanju o 351 aktu, od čega je za 249 glasala “Za”. U plenumu se obratila 108 puta, dva puta je učestvovala u postavljanju poslaničkih pitanja, i osam puta tražila objašnjenja i obaveštenja.

U 13. sazivu izabrana je za poslanicu kao osma na listi IVICA DAČIĆ – PREMIJER SRBIJE, mandat joj je potvrđen 01.08.2022. godine. U 13. sazivu bila je potpredsednica je Narodne skupštine i predsednica poslaničke grupe IVICA DAČIĆ - Socijalistička partija Srbije (SPS). Bila je članica Odbora za privredu, regionalni razvoj, trgovinu, turizam i energetiku, Odbora za Kosovo i Metohiju i Odbora za prava deteta, i zamenica člana Odbora za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava i Odbora za administrativno-budžetska i mandatno-imunitetska pitanja. Takođe, bila je članica Delegacije u Interparlamentarnoj uniji.

U 14. sazivu izabrana je za narodnu poslanicu kao četvrta na listi Ivica Dačić – Premijer Srbije, mandat joj je potvrđen 06. februara 2024. godine.

BIOGRAFIJA

Rođena je 20. marta 1975. godine u Peći. Diplomirana je ekonomistkinja.

U periodu 2006. do 2013. godine obavljala je funkciju koordinatora opština Đakovica i Dečane na koje je u dva navrata imenovana Odlukom Vlade Republike Srbije.

Od 2014. godine obavlja funkciju v.d. direktora Apotekarske ustanove Peć.

Bila je članica Upravnog odbora Agencije za razvoj malih i srednjih preduzeća, članica Upravnog odbora “YUQS”, predsednica Nadzornog odbora Aerodroma „Nikola Tesla“ i članica Skupštine akcionara Državne lutrije Srbije.

Članica je Socijalističke partije Srbije od 1992. godine. U nekoliko mandata bila je članica Glavnog odbora Socijalističke partije Srbije a od 2012. godine obavlja funkciju sekretarke Foruma žena Srbije.

Od 2017. godine članica je Predsedništva Socijalističke partije Srbije.
Poslednji put ažurirano: 17.02.2024, 11:04

Osnovne informacije

Statistika

  • 77
  • 1
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Prva sednica (konstitutivna), 20.03.2024.

Zahvaljujem se, predsedavajući.

Poštovane koleginice i kolege, uvažene građanke i građani Srbije, tačka dnevnog reda je izbor predsednice Skupštine Srbije. Nekako ne mogu da se otmem utisku, ovo je treći dan, ako se ne varam, da razgovaramo na tu temu, odnosno da je to tačka dnevnog reda, a da mi razgovaramo o svemu, samo ne o tome.

Probaću da, u skladu sa Poslovnikom, ipak govorim o temi - predloženom kandidatu većine poslanika u ovom sazivu, gospođi Ani Brnabić.

Ono što se čulo o Ani Brnabić u većini slučajeva su bile kritike koje su malo kritike, malo uvrede i uglavnom nešto što se teško spočitava baš Ani Brnabić. Sećam se i perioda kada je Ana Brnabić predložena za premijera Vlade Republike Srbije prvi put i ni tada, ni danas, ni u međuvremenu niko nije osporio profesionalnu karijeru Ane Brnabić. Ali su nam bila puna usta njenog privatnog života, njenih prijatelja, njene familije, rodbine, kumova, čega god hoćete, samo ne činjenice da kažemo, ako imamo razlog, zašto Ana Brnabić ne može da predsedava parlamentom Srbije. Ja baš mislim da može i baš mislim da treba i beskrajno mi je drago što će obavljati funkciju predsednice Skupštine Srbije.

A zašto mi je drago? Pre svega, drago mi je što ćemo ponovo imati ženu na čelu parlamenta. Praksa je pokazala da je to bilo delotvorne. Neke mnogo važne zakone smo doneli u periodima kada su žene predsedavale parlamentom Srbije. Iza mene sedi profesorka Slavica Đukić Dejanović, koja je bila predsednica, čini mi se, u onom najosetljivijem parlamentarnom periodu kada je, da se svedem sada na one brojke o kojima često ovde govorimo, vladajuća većina imala svega 128 poslanika. Međutim, sa pozicije jedne žene, a bogami i profesionalca kao psihijatar, uspela je da taj mandat traje četiri godine.

Juče je bezbroj puta spomenuto njeno ime, a i u prošlom mandatu onoliko puta sam, bar ja, bila tužna što je nema da nekada kao profesionalac čuje sve nas, pa oceni u kakvim smo to ličnim problemima koje reflektujemo, kojekakvim frustracijama upućenim drugim ljudima, kolegama pritom.

U sve mane ljudi koji sede u parlamentu Srbije ja imam svest da je za njih glasao narod. Građanke i građani. Neko za nas koji pripadamo vladajućoj većini, neko za vas, gospodo, koji pripadate opoziciji, ali svi, sigurno, sa ambicijom da ovde sedimo i razgovaramo o problemima, a ne o animozitetima, da ovde sedimo i razgovaramo o unapređenju kvaliteta njihovog života, a ne o tome ko koga voli ili mrzi. Sve smo radili u prošlom mandatu, osim toga. U ovom smo krenuli da na temu izbora predsednice parlamenta govorimo o svim temama koje će se, potencijalno, možda i naći pred parlamentom Srbije.

Zato i kažem da je dobro što će Ana Brnabić biti predsednica parlamenta jer je pokazala jednu sposobnost kojoj se iskreno divim. Ne sećam se da je bilo koja žena brutalnije vređana u ovoj sali. I ne sećam se da je bilo ko rekao – izvinite, ali da se 100 puta ponovilo, ako je u naletu emocija na koje ima pravo kao živ čovek, Ana nešto makar i van mikrofona progovorila.

Kad imate sposobnost da trpite te udarce ispod pojasa, onda morate da imate sposobnost i da rukovodite sa 250 poslanika koji nisu baš svi došli da bi bili poslanici. Neki su došli da izgrade svoju karijeru političke zvezde, nesvesni da kada se postaje zvezda na jednoj, pet, sedam bezobraznih diskusija brzo se prestaje zvezda.

Sve smo ovde slušali, pa i činjenicu da je Ana Brnabić bila apolitična ili nije bila član SNS kada je postala predsednica Vlade, što je opet ne diskvalifikuje, kao što je danas ne diskvalifikuje činjenica da je potpredsednica SNS. Prosto je pravo svakog čoveka da profesionalno prihvati da uradi jedan posao za narod i državu, a da onda, u sklopu ljudi koji su joj ukazali poverenje, prepozna istu ideju i politički se opredeli. To je daleko časnije od onih momenata koji su se dešavali, a to je da se posvađamo sa partijskim drugovima, promenimo partiju, otmemo, presvučemo se, zovemo se sad ovako, sad onako i da još sa te pozicije, a bogami je veliki broj takvih, kritikujemo neprincipijelnost Ane Brnabić.

Treće što je, takođe, fenomen – u tri mandata biti predsednica Vlada sa pozicije žene, pa još posle toga kao još jedan stepen više poverenja, ja bih rekla, dobiti šansu da vodite parlament Srbije, mislim da će ostati zapamćeno i da je važno za sve one žene koje se bave politikom, učestvuju u političkom životu, ali i za sve one žene koje za to do sad nisu imali hrabrosti.

Da li je lako? Nije, naravno. Da li je izazov? Jeste. Da li može da se izađe na kraj sa svim predrasudama koje se tiču ženske populacije i političkog angažmana? 0, da, može. Nekad i sa mnogo težih pozicija, kakva je bila Anina, pre svega zbog onoga zbog čega su je opet beskrajno vređali, a to je njenog seksualnog opredeljenja, iako kada biste zagrebli sada u ovoj sali i mimo ove sale i u ovoj časnoj i poštenoj Srbiji mnogo je onih koji bi morali da se stide zbog svojih delovanja na te teme.

Ono što je Ana rekla transparentno neki kriju. Ana žena, oni muškarci. To nikad nije dobro, pa čak i ako ne kriju to.

Mnogo je gore za Srbiju i srpski narod ako izgubimo respekt prema porodici, prema majkama svoje dece, a i to se često dešava.

Nikada to nije upotrebila Ana Brnabić, ja znam da je mogla. I to je dodatno kvalifikuje da vodi ovaj parlament u ove četiri godine.

Ono što je važno za mene i za poslaničku grupu SPS jeste da ćemo mi imati vremena da razgovaramo o nekim važnim pitanjima i nadam se da ćemo imati i šansu i prostora. Kad kažem šansu i prostora onda se nadam da ćemo o tome razgovarati svi koliko nas je.

Juče su pomenuti neki predlozi zakona koji su u prošlom mandatu navodno ostali bez da se o njima razgovara. Lepo je to rekao kolega Jovanov – ne zbog toga što mi to nismo hteli. Hteli smo, nego smo čekali samo da se dogovorite sa pozicije opozicije kako ćemo s tim.

Reći ću vam o čemu je trebalo da se razgovara, i to smo se sa pozicije SPS prećutali zato što je važno da se donese zakon, a nije mnogo važno ko je predlagač, bar ne nama. Sa tradicijom od 34 godine mi baš ne moramo da trčimo da se prvi zapljunemo. Nekako mi se čini da se zna šta mislimo. Radilo se o izmenama Zakona o socijalnoj zaštiti. To je važan zakon. Čvrsto verujem, Ana, da ćemo uspeti da sada o tome razgovaramo.

Predizborna kampanja je sve nas iz SPS značila jednu stvar da saslušamo te ljude sa kojima smo sreli i od kojih smo tražili glas. Tako smo čuli koji su sve to problemi na koje direktno možemo da utičemo kao narodni poslanici i Skupština Srbije. E, u tim problemima, odnosno ti problemi su sadržani u Predlogu izmene Zakona o socijalnoj zaštiti, a probali smo, istine radi i obraza svih nas, da kao poslanička grupa SPS na to utičemo 2010. i 2011. godine, čak.

Uvažena koleginica Mirjana Dragaš, jedan vrhunski sociolog, je probala da i tada ukaže na te probleme. Nije bilo razumevanja, tako da nemojte da mi razgovaramo o tim kategorijama, ljudi kao da nikoga nije bilo briga u ovom mandatu. Bogami malo duže ili nije bilo briga ili baš nismo imali sluh, ili smo imali veće probleme u tom trenutku, pa je to ostajalo ispod radara.

Predloga zakona o zaštiti lica sa mentalnim smetnjama, takođe napisan u poslaničkoj grupi SPS, beskrajno važan. Predlog zakona o medicinskim sestrama i tehničarima, odnosno Predlog zakona o medicinskoj nezi, zna gospođa Macura o čemu govorim. O tome koliko je neravnopravan položaj medicinskih sestara u ovom trenutku. Pa, ako hoćete i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o državnim i drugim praznicima.

Konačno, možemo mi da razgovaramo i o toj rezoluciji, koju ste kolega predložili, ali hajde da razgovaramo o rezoluciji, hajde samo da ne dođemo do faze da se ponovo brukamo i dajemo na važnosti Aljbinu Kurtiju držeći sednice koje liče na sve, samo ne na ozbiljne ljude koji brinu o nacionalnom i državnom interesu Srbije i pre svega o građanima koji žive na Kosovu i Metohiji, ali ne samo o građanima koji žive na Kosovu i Metohiji nego i o građanima koji su pod pritiskom, pretnjom oružjem, svejedno je da li 1999. godine ili 2004. godine ili 2008. godine ili 2020. godine morali da napuste taj prostor, ni o njima nismo razgovarali od 1999. godine na ovamo, osim u pokušajima.

Sve su to teme koje treba da budu sadržane u jednoj rezoluciji, a naš zadatak kao narodnih poslanika bio oduvek i danas je i sutra bi trebalo da bude da svoj autoritet, svoje pozicije, svoje prisustvo pre svega na međunarodnim forumima iskoristimo upravo da objasnimo kolika se nepravda nanosi državi Srbiji i srpskom narodu kada je u pitanju Kosovo i Metohija. Zato sam bila i još uvek sam jako ljuta, povređena, ne razumem bilo koga od mojih kolega ko se nađe preko puta evropskih zvaničnika i ni u jednom trenutku ne progovori o toj najotvorenijoj rani Srbije. Ne mislim da imam bilo kakvo veće pravo, iako bih možda i mogla na tu temu od svakog od vas, ali očekujem da kao odgovorni ljudi i na kraju kao predstavnici apsolutne većine u Srbiji koja kaže Kosovo je južna srpska pokrajina, to u ime birača koji su glasali za vas, kažete, uvažene kolege kada god se nađete sa zvaničnicima iz Evrope i sveta.

Ima mnogo njih koji su svoj stav o Kosovu i Metohiji prepisali ili im je nametnut, ili im je rečeno da to tako treba, da ne kažem da je plaćen i da je kupljen. Ako im lepo objasnite šta je problem. Možda nećete promeniti njihovo mišljenje, na taj kratak rok, ali dugoročno verovatno hoćete.

Ono na šta smo svakako spremni, kao poslanička grupa SPS, ili sa pravom mogu da kažem i kao koalicija zajedno sa JS jeste da saslušamo sve vaše konstruktivne predloge, da čujemo šta je to o čemu mislite da možemo da razgovaramo, ali budite sigurni da se nikada neće desiti da prećutimo pokušaj da nam spočitate ono što vam se sviđa, ili mislite da tako treba, da vređate, ponižavate ljude, bez razlike s koje strane takve uvrede idu.

Apel profesora već tri dana traje u samo jednom smeru, hajte da ova rasprava izgleda civilizovano. Nadam se, uvaženi profesore da nećemo imati rasprave kakve smo imali u prošlom mandatu, da ćemo se baviti tačkama dnevnog reda. Nisu ova prva dva dana obećala da to baš ide u tom smeri. Ali, ova prva euforija, uglavnom i nije za merenje. Neka ovaj prva konstitutivna sednica bude, hajde da razumemo kao šansu da pokažemo, evo nas ponovo u parlamentu. Ali, da kod svih ostalih sednica koje će biti tematske ipak sednemo kao ljudi i pročitamo zakone i ne počinjemo raspravu sa pozicije ne valja Ana Brnabić.

Ana Brnabić će uspešno voditi ovaj parlament. Jedan, moram priznati onako ženski tim, koji obećava. Neki misle da će to biti suptilnije, ja mislim da će biti oštrije, nego što je bilo, i ako nije falili žena u timu Vlade Orlića. Bilo kako bilo, pred nama je četiri godine, probajte da ostanemo ljudi jedni prema drugima, jer ova zgrada pamti svaku izgovorenu reč, svaki zarez. Nemojte da za 20 godina, kada neko bude čitao stenograme, bude vas sramota ako dođe unuk da vas pita, što si deda ovo rekao u parlamentu Srbije. Hvala vam najlepše.

Prva sednica (konstitutivna), 20.03.2024.

Poštovani predsedavajući, reklamiram član 106. Mislim da ste bili u obavezi po dva osnova, pre svega, kao predsedavajući, a onda i kao profesor, da prekinete prethodnog govornika zato što se, osim što se govorilo o nečemu što nije tačka dnevnog reda, govorilo o nečemu što je istorijska tekovina srpskog naroda, o Gazimestanu. Mogli ste sa pozicije nekoga ko to pamti i, sigurna sam, učestvovao je kao jedan patriota da objasnite prethodnom govorniku, koji ima pravo da to ne pamti i o tome ništa ne zna, da Gazimestan nije bio ništa drugo do mogućnost da se po prvi put u istoriji Srbi na Kosovu i Metohiji osećaju kao Srbi. I ako se ponovi, okupljanje Srba zarad nacionalnog interesa i očuvanja nacionalnog identiteta, to nije nikakav jeres.

Drugo, otac nacije, citiram prethodnog govornika, nije Srbima potreban otac nacije, ali nam je potreban lider koji je dovoljno patriota, koji nije neko ko će zarad sitne vlasti slušati direktive sa bilo koje strane, kojim neće upravljati bilo kakvi svetski moćnici uprkos njihovim ambicijama. Ako se to sad zove otac nacije i ako je u tom kontekstu to bio i Slobodan Milošević, onda mu se nema na čemu zameriti.

Ne mislim da ste namerno propustili da opomenete ili profesorski edukujete mog kolegu koji je govorio pre mene, ali vas molim da svaki naredni put kada se ovako važne teme poput Gazimestana i Vidovdana i okupljanja, one su već istorijske, to jedna ozbiljna distanca, kada se neki ljudi koji to ne pamte to dotaknu, onda im pomozite bar dok predsedavate, profesorski, da razumeju o čemu tačno govore.

Hvala vam i ne želim da se izjasnimo o povredi Poslovnika.

Prva sednica (konstitutivna), 19.03.2024.

Zahvaljujem se, gospodine predsedavajući.

Očarali ste me profesore, čestitam na vođenju sednice. Neko je ipak pomenuo, čim ja imam pravo na repliku, SPS.

Ovo je moje prvo obraćanje u ovom sazivu. Mislila sam da se neće razlikovati ovaj saziv od prethodnog, ali hoće. U prethodnom nismo slušali stihove tako cenjenog pesnika kakav je bio gospodin Dis. Nismo slušali ni jeftini pokušaj da se okrive neki ljudi koje ste nekada silno hvalili. Jedino što se ne menja kod čoveka su ime i prezime, najčešće.

I zabluda je ako neko misli da kada promenite stranku ili partiju, zaboravi se sve ono što ste bili u prethodnom mandatu, pa tako uvaženi gospodine Đilas, zahvaljujući toj SPS kojoj ste posvetili između ostalog te stihove, postali ste gradonačelnik Beograda. Tada nismo bili crni, nego kao i danas crveni, ali vam nismo smetali. Danas vam smeta matematika koja je posledica volje naroda.

Pokušavate da spakujete sve ono što vam se sviđa u realnost koju bi trebalo da prihvati Srbija. Bojim se da ste omašili, osim što za recitovanje, zaista mogu da vam čestitam. Ima osim tog pesnika i nekih mudrih srpskih glava. U ime SPS da odgovorim stihom i to velikog Njegoša – zlo je vreme orla naćeralo da zimuje među kokošima. To je bilo 2008. godine. Hvala.

Deseto vanredno zasedanje , 29.07.2021.

Zahvaljujem, predsedniče.

Kada smo vam ukazali poverenje da budete predsednik Skupštine, to je blanko značilo i da ćemo poslušati vašu sugestiju.

Bez obzira što sam jedina žena koja danas postavlja pitanje, uglavnom su to postavljali narodni poslanici, a na većinu pitanja odgovorila je premijerka. To je ona praksa u Srbiji koja kaže da muškarci uvek imaju dileme, a žene uvek rešenje.

Probaću da budem najkraće moguća. Pitanje, zapravo jedna sugestija pre svega za vas.

Sugestija za vas. Vreme iza nas, Kovid 19 ja sam o tome govorila i kada smo imali Predlog zakona o podršci deci sa porodicom, nekako mi se čini, stičem utisak da smo prema porodiljama u vreme kovida možda ostali malo manje darežljivi, da tako kažem, nego u odnosu na sve ostale. I u tom smislu bih da zajedno, ne zato što nije nemoguće predložiti jedno rešenje u vidu leks specijalisa, koji imam u glavi, nego bih zaista želela da to bude sinhronizovano između zakonodavne i izvršne vlasti, predložila da kada se vratimo ili u redovnom zasedanju na jesen, možda donesemo odluku koja bi značila ili leks specijalis, mislim da je to najpraktičnije, jednokratnu preporuku da se porodiljama u vreme kovida, koje su zaista podnele veliku žrtvu, pre svega zbog uslova koji nisu bili humani i negde su izazivali strah, zdravstvena pomoć nije bila moguća u svakom trenutku, da se eventualno donese mera koja bi značila da kada krenu u penziju, dobiju taj staž uvećan za onaj period koliko su provele na porodiljskom bolovanju, otprilike za 12 meseci, ako se ne varam, ili za nešto kraće.

To bi značilo da svaka od njih, pod okolnostima da su to mlade i hrabre žene, zaista, koje su se opredelile za taj korak u ovo vreme, kada budu odlazile u penziju, istina, to je vreme koje verovatno nećemo svi mi dočekati na ovim funkcijama, ali mi se čini da ih treba ispoštovati i ostaviti mogućnost da dobiju tu beneficiju od recimo šest ili 12 meseci. Ja sam pre za 12 meseci, ali prihvatiću svaku sugestiju koja se dogodi i da to zajedno kao Vlada i Skupština, prosto, uradimo i to bude još jedna od onih mera koja pomaže ovoj pronatalitetnoj politici.

Znam da smo uradili mnogo, ali statistika nam ne ide u prilog. Prvi put je rođeno manje od 62.000 beba, a imali smo 50.000, pre svega 53.000 umrlih kao posledica Kovida 19 i negde sama takva statistika plaši. Tim pre su ove žene i njihova hrabrost, ove mlade žene zaslužile da im se možda na ovaj način odužimo.

Eto, od mene jedna inicijativa, više nego što je pitanje. Ja se nadam da ćete razumeti i da ćemo naći najadekvatnije rešenje za sve ovo.

Imala sam pitanje i za gospodina Selakovića, ali biću i jedina dama i kolegijalna i ostaviti vreme za kolegu Šormaza. Hvala vam.

Prvo vanredno zasedanje , 28.01.2021.

Zahvaljujem, predsedniče.

Poštovana predsednice Vlade, uvaženi članovi Vlade, elementarne nepogode koje su pogodile početkom januara mesece neke krajeve Srbije, izazvale su ogromne posledice i po infrastrukturne objekte, ali i po privatnu imovinu, stambene objekte i poljoprivredne kulture.

Žao mi je što je izašao ministar poljoprivrede, međutim sigurna sam da će neko moći da mi odgovori.

Moje prvo pitanje za ministarku energetike gospođu Zoranu Mihajlović tiče se pre svega šteta koje su nastale na elektroenergetskim objektima u ovim opštinama i u kom bi roku mogle da budu obnovljene pod okolnostima, mislim da smo i jutros kod postavljanja poslaničkih pitanja imali nekoliko pitanja koja su se ticala baš toga da je 1% sela bez struje i da ljudi jako se teško sa tim snalaze. Mislim da je koleginica Dijana jutros pominjala situaciju u Priboju gde je 1300 potrošača ostalo bez struje usled problema na dalekovodima u tim mestima.

Ono što me takođe zanima jeste na koji ćemo način, možda sam i propustila da su neke mere predviđene i ako jesam, neće mi biti problem da javno kažem izvinite, kako ćemo nadoknaditi štetu poljoprivrednim gazdinstvima u opštinama na jugu, kojima su dugogodišnji voćnjaci od kojih te porodice žive, apsolutno uništene usled nepogoda koje su ih zadesile i to da bi se saniralo mora proći dugi niz godina, ako sam dobro razumela, mada nisam stručna za tu oblast. Radi se o voćnjacima koji su stari nekoliko decenija.

Tako da mislim da ti ljudi koji su zapravo osuđeni na to i pretežno se bave voćarstvom i od toga žive u ovom trenutku prosto zaslužuju našu pažnju i na koji način da im pomognemo.

Moje treće pitanje je za ministarku Čomić. Najavili ste zakon o rodnoj ravnopravnosti, ali ste rekli jednu rečenicu koja je meni jako važna, a to je da ste najavili zakone koji će regulisati zabranu ponašanja zasnovanog na predrasudama. Mislim da bi bilo lepo da napravite jedan osvrt.

Mi smo na konferenciji Ženske parlamentarne mreže čuli jednu sjajnu analizu koju ste napravili o tome koliko je pandemija uticala pre svega i u ovom smislu kada govorimo o ravnopravnosti, koliko su žene bile aktivnije i koliko su muškarci bili nažalost po smrtnosti u većim brojkama od žena. Hvala.

Dvadeset šesto vanredno zasedanje , 27.02.2020.

To se zove kvalitetna koaliciona saradnja, kolega Marinkoviću.

Poštovanje za premijerku Srbije i ministre Vlade Republike Srbije.

Ovde smo čuli dosta kvalitetnih odgovora i zaista u samom finalu, moje prvo pitanje jeste bilo upućeno ministarki bez portfelja profesoru Slavici Đukić Dejanović, a ticalo se, pre svega, populacione politike kao najosetljivijeg pitanja i negde smo i kao Skupština Srbije i kao Vlada naglasili da to jeste najveći i najvažniji zadatak, pre svega, koji ste dobili od predsednika Republike.

Ja znam da ste u odgovorima i do sada kolegama mahom objasnili koliko je ministarstvo uspelo da uradi za ovaj kratak vremenski period, iako ovde govorimo zaista o rezultatima koji će se videti tek posle određene vremenske distance, jer prosto, povećanje nataliteta nije nešto što daje trenutno rezultate.

Drugo što želim da, pre svega, čujem od premijerke Vlade Republike Srbije, to je, zarad javnosti, ne zarad nas koji smo u ovoj sali, mi znamo šta je naš najveći nacionalni interes, a to je očuvanje Kosova i Metohije, ali želim da u ime Vlade kažete i odgovorite na sve one insinuacije koje stižu iz Prištine kao posledica nemoći, pre svega, novoformirane vlade Aljbina Kurtija, koje su bazirane na određenim pretnjama i tiču se nekakvih mera reciprociteta, o kojima, ja gotovo mogu da tvrdim, čak ni sam Aljbin Kurti ne zna kako bi izgledale, niti mogu da postoje, jer ono što je bio odnos Beograda prema Prištini i takozvanom rukovodstvu te tzv. samoproglašene republike Kosovo, bilo je više nego korektno, ako danas opravdanje traže za svoje takse koje nemaju osnova ni u čemu što je civilizovano, u nekakvim reciprocitetima. Onda vas molim da zarad naroda Srbije, a potpuno svesno u ovom tajmingu, kažete šta je to što će Vlada Srbije nedvosmisleno raditi svih narednih godina, bez obzira što smo pred izborima i pred formiranjem nove Vlade?

Dakle, želim da čujem ono što već znam, ali zbog javnosti Srbije, da Srbija nikad neće odustati od odbrane svog, pre svega, suvereniteta, kroz jednu akciju povlačenja priznanja. Žao mi je što ministar Dačić nije tu, ali znam da je to bio program cele Vlade i da ste sarađivali, pa vas molim da u njegovom odsustvu, eto, zarad javnosti, odgovorite na pitanje. Hvala vam.

Treće vanredno zasedanje , 22.06.2023.

Hvala predsedniče.

Poštovane kolege, uvaženi građani Srbije, problem kosmetskih nealbanaca malo je veći od političke demagogije, iako je ona lakša za slušati, to moram da priznam.

Sticajem okolnosti ili ne, moje se pitanje takođe odnosi na kosmetske Srbe i njihov status, ali iz jednog drugog ugla koji je teži za nijansu. Ne znam pojedinačno gde je ko prijavio prebivalište, ali moram da objasnim pre nego što postavim pitanje MUP o čemu se zapravo radi kada govorim da je taj problem kompleksniji, drage kolege, nego što ga vidimo.

Status raseljenog Srbina koji smo dodelili stanovnicima Kosova i Metohije, koji su 1999. godine najpre morali da napuste tu teritoriju, a onda i 2004. godine kada se dogodio pogrom i sve ove godine kada se nama ta migracija dešava, istina uglavnom iz enklava koje su južno od Ibra jer su bile pod većim pritiskom u odnosu na sever Kosova i Metohije je jedan status koji je teško odbranjiv i danas već te ljude gura u ozbiljan problem.

O čemu naime govorim? Kada izgovorimo kritiku na račun odlaska u Brisel, što je onako politički pojam, mogao bi da bude, moramo da znamo da je 2008. godine uprkos cifri od preko 200 hiljada raseljenih Srba, Kosovo samoproglasilo nezavisnost. Ono kao takvo, kao jedna kvazi tvorevina kompletna, ima nekakve prepisane zakone, ima nekakve uredbe koje donosi. Potpuno se slažem da su ništavne, da su nedemokratske, da se kose sa elementarnim pravima na život svakog čoveka, odnosno svakog Srbina ili još bolje svakog nealbanca na Kosovu i Metohiji. To što ćemo mi komotno u Beogradu ustati danas i reći – e, kriva je država Srbije i predsednik Republike koji želi da ide u Brisel je, oprostite mi na iskrenosti, glupost.

Šta će se dogoditi u Briselu i šta se događalo sve ove godine? Znam da je to nepravda i znam da su to dvostruki aršini i mislim isto što i svi vi, samo ne znam kako tačno da EU zavrnem uši i kažem – pa, nemojte to više da radite, jer svaki apel nije urodio plodom.

Dakle, tamo je doneta odluka da će vizna liberalizacija za tzv. Kosovo stupiti na snagu 1. januara 2023. godine. Šta to znači, uvažene kolege za raseljene nealbance, da ne kažem Srbe sa Kosova i Metohije? Znači, da zvanični Brisel ne vidi tu kategoriju, da oni nemaju nikakav status jer su pasoše dobili u matičnoj državi od koordinacione uprave, jer je prebivalište jednog ozbiljnog broja još uvek ostalo na Kosovu i Metohiji, kao što je i moje i neću ga promeniti do sudnjeg dana, uprkos svim prozivkama koje se dešavaju, boravište ne ostavlja mogućnost dobijanja dokumenata koja će biti tretirana viznom liberalizacijom koju ima država Srbija.

Kada je u pitanju tvorevina Kosovo, raseljeni Srbi koji svaki put, verujte mi na reč, kada se dogode bilo koji izbori na tzv. Kosovu, zbog broja traže pravo glasa, nikada ga ne dobiju. Dakle, mi smo kategorija koju su izbrisali de fakto, a sada im Brisel pomaže objašnjavajući da će vize za odlazak u zemlje EU raseljeni Srbi dobijati na način što će tražiti za one koji su priznali Kosovo u Prištini, a za one koji nisu u Beogradu.

Da Li stvarno mislite da u parlamentu Srbije treba da razgovaramo o statusu, o prebivalištu i boravištu bilo kog pojedinca na ovaj način na koji razgovaramo ili ćemo da kao odgovorni ljudi i narodni poslanici zamolimo ministra unutrašnjih poslova da se razmisli na koji način prevazići ovaj problem, a ne dovesti ljude u situaciju da moraju da promene svoje prebivalište da bi mogli da dođu do dokumenata?

Dakle, gospodo, o raseljenim Srbima i nealbancima sa Kosova i Metohije probajte da ne govorite na način na koji danima već govorimo o onima koji su izloženi torturi svakodnevnoj, a to je kao predmetu na kome se zarađuju politički poeni.

Hvala.

Jedanaesta sednica Drugog redovnog zasedanja, 07.12.2021.

Hvala, potpredsedniče.

Poštovane kolege, uvaženi građani Srbije, jutros je u bošnjačkoj mahali, multietničkoj sredini, delu severnog dela Kosovske Mitrovice, osvanulo nekoliko zastava Albanije, ali i terorističke UČK. Nije to ništa novo, osim što se vidi kao još jedna provokacija Aljbina Kurtija sa najvišeg nivoa da proba da objasni ono što je samo njemu znano, da proba sa druge strane da provocira srpsku zajednicu, da odreaguju na to da bi sam sebi stvorio uslove da ponovo sa nekom specijalnom jedinicom ROSU, uđe i izvrši neki teror nad srpskim stanovništvom sve u cilju da što manje Srba bude na Kosovu i Metohiji.

Nije to moje pitanje, ali jeste važno osvrnuti se na ovakve provokacije koje su na dnevnom nivou postala praksa Aljbina Kurtija i njegovih kolega, moje pitanje je svakako drugačije i ono se odnosi na južni deo od Ibra, odnosi se na važne projekte. Država Srbija uprkos provokacijama ima jednu nepodeljenu želju, a to je da se zaista dijalogom dođe do rešenja. Kada primetite da na ovaj način reaguje Aljbin Kurti, onda shvatite da nam ambicije nisu iste i da on ne želi da učestvuje u dijalogu.

Sa druge strane, imamo i onu obavezu koje smo svesni, a to je da vodimo računa o našim ljudima i severno i južno od Ibra. Zapravo, da vodimo računa o svim građanima naše južne srpske pokrajine i to je jako važno.

Da je to tako govori budžet za 2022. godinu 2.700.000.000 izdvojeno je sredstava za stvaranje boljih uslova na Kosovu i Metohiji.

Ono što je važno reći zbog ljudi koji tamo žive jeste da su noći južno od Ibra jako dugačke. Tamo žive deca koja nemaju elementarne uslove za život ni da se radi o 20. veku, a kamoli 21.

Zato je država prepoznala i donela odluku o važnim projektima koje treba realizovati kada govorimo o teritoriji južno od Ibra. Kada to kažem, onda mislim pre svega na planiranu izgradnju vrtića u Goraždevcu, na planiranu izgradnju vrtića u Štrpcu, na izgradnju Kliničkog Centra u Gračanici i to govorim isključivo zato što brojke idu u prilog ove odluke.

Dakle, 45.000 Srba živi na teritoriji centralnog Kosova. Za njih je izgradnja kliničkog centra jako važna. Za njih je važno da u svakom trenutku imaju pun kapacitet medicinske nege i mogućnost da se svi problemi koji se, nažalost dešavaju rešavaju tu.

Sa druge strane, kada govorimo o Štrpcu u kom živi preko 10.000 Srba, govorimo o vrtiću, ali sa još jedne druge distance. U Štrpcu je većinski narod srpski narod, 30% su Albanci, čija deca takođe zaslužuju da imaju vrtić.

U tom smislu je jako važno da je država Srbija kao odgovorna država prepoznala potrebe na ovoj teritoriji svoje južne srpske pokrajine, a da oni koji sebe zovu državom bez kapaciteta da to i budu, ne vide apsolutno probleme građanstva zato što se bave ličnim profitima i zato što se bave ličnom samopromocijom, uglavnom baziranom na mržnji i uglavnom bez bilo kakve strategije i ideje šta to treba uraditi za sebe ili svoje komšije.

Moje pitanje ide direktoru Kancelarije za Kosovo i Metohiju, pod okolnostima da o svim ovih projektima znamo dosta. Mene samo zanima, ako se ne varam, a ne varam se, još kod rebalansa budžeta ministar finansija je rekao da su izdvojena sredstva za klinički centar u Gračanici, pa me prosto zanima dokle se stiglo sa realizacijom ovih jako važnih, zaista, projekata? Zato što će to u dobroj meri olakšati život našim sugrađanima koji žive južno od Ibra na Kosovu i Metohiji.

Hvala vam.

Osma sednica Drugog redovnog zasedanja , 25.11.2021.

Hvala, predsedniče.

Poštovane kolege, danas je Međunarodni dan borbe protiv nasilja prema ženama i htela bih da tim povodom skrenem pažnju na ovaj planetarni problem.

Prema najnovijim analizama Svetske zdravstvene organizacije, svaka treća žena na svetu u toku svog života doživi fizičko ili seksualno nasilje. To je preko 736 miliona žena. O drugim oblicima nasilja, kao što je psihičko ili ekonomsko, da i ne govorimo, jer mislim da i nemamo relevantne podatke.

Da se izrazim medicinski, ovaj problem ima pandemijske razmere, ali ovu pandemiju torture, nažalost, izaziva sam čovek, a ne virus. Suštinsko je pitanje šta je to što u patrijarhatu, koji je dominantan oblik porodičnih i partnerskih odnosa, natera muškarce na različite oblike nasilja prema ženama?

Borba protiv svih oblika nasilja prema ženama pretvorena je u brojna međunarodna dokumenta. Svaka država ima svoje nacionalne dokumente za iskorenjivanje ove društvene pošasti, čija je žrtva žena u svakom smislu te reči. Ona trpi, teško je fizički povređena ili psihički ranjiva osoba. Ona često o tome ćuti i nezaštićena je. Pri tome, ona nema rešenja. Ona trpi nasilnika, verovatno i sve vreme nadajući se, studije govore, da se to neće ponoviti i boji se da će joj oduzeti ili povrediti decu, a pri tom konstantno ima i osećaj krivice jer se boji osude javnosti. Njen život je često upropašćen i najbrutalniji ishod takvog nasilja jesu ubistva.

Statistika u Srbiji u prethodnih 10 godina govori da je od strane partnera ubijeno 340 žena. Protekle godine su ubijene 22, a za prvih šest meseci ove godine 11. Istina je da smo kao država i društvo uradili mnogo u borbi protiv ove pošasti, ali mi se čini da još ima posla. Mnogo je dece ostalo bez svojih majki, mnoge su žene postale invalidi i kao posledica toga danas nisu radno funkcionalne. Prosto, moramo i obaveza je naša da danas skrenemo pažnju na ovaj civilizacijski problem, sa ove govornice da apelujemo na sve relevantne institucije, uključujući i nas same, da se osvrnemo još jednom i vidimo postoji li nešto što još možemo da uradimo.

Najčešće zlostavljena žena postaje i socijalno neobezbeđena, bez posla i krova nad glavom i potrebna joj je i socijalna i psihološka podrška države i društva. Činjenica je i da su dobre zakone često umeli da zloupotrebe u ovom smislu, ali se tim problemom danas svakako neću baviti.

Postavila bih pitanje Vladi koje se tiče takođe još jedne ranjive kategorije naših građana, a to su lica sa invaliditetom. Konkretno skrećem pažnju na problem zapošljavanja invalida i pružanja šanse da budu korisni članovi i svojih porodica i društva, jer zaslužuju da se njihovo dostojanstvo i njihova ljudska prava poštuju.

Ovaj problem je takođe prepoznat na međunarodnom nivou, a Srbija je još 2009. godine donela Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida kako bi se problem zapošljavanja invalida ublažio. Do početka ovog veka imali smo u mnogim fabrikama posebne radionice u kojima su radili invalidi ili su takve radionice bile samostalni privredni subjekti koji su uspešno privređivali.

Danas imamo zakonske obaveze privrednih subjekata da zapošljavaju invalide, bilo da su u pitanju ratni, vojni ili civilni invalidi, mirnodobski invalidi ili invalidi kojima je izvršena procena preostale radne sposobnosti, jer mnogi invalidi su radno sposobni uprkos nekom obliku invaliditeta, ali ne mogu da rade u redovnim radnim okolnostima.

Preduzeća, uprkos zakonskoj obavezi, nerado danas zapošljavaju invalide, čak praksa pokazuje da su spremniji da plate kaznu za nepoštovanje zakona nego da zaposle invalida, što govori o potrebi mnogo snažnije negde društvene akcije na rešavanju ovog problema.

Među invalidima su i profesori, i inženjeri, i radnici, i umetnici, i sportisti. Podsetiću da su nam naši paraolimpijci ovog leta sa Paraolimpijskih igara doneli šest medalja, od čega dva zlata. Osobe sa invaliditetom u Srbiji, a procenjuje se da ih je negde oko 700 hiljada, zaslužuju još veću pažnju države i u segmentu socijalne zaštite i u segmentu zapošljavanja onih sa očuvanim radnim potencijalom. Mnoga invalidska udruženja okupljaju invalide i bore se za njihova prava, ali država je ta koja sistemski mora da rešava njihov položaj.

Posebno se mora obratiti pažnja na decu sa trajnim invaliditetom. Da podsetim da je Poslanička grupa Socijalističke partije Srbije 2011. godine, kada smo donosili novi Zakon o socijalnoj zaštiti, svojim amandmanima i zahvaljujući razumevanju tadašnjeg ministra Rasima Ljajića, izdejstvovala da roditelj koji brine o svom invalidnom detetu 15 godina ima pravo na posebnu novčanu naknadu u vidu doživotnog mesečnog primanja u visini najniže penzije u osiguranju zaposlenih, koju počinje da koristi kada navrši uslov za penziju. Naš tadašnji zahtev, istina, bio je da roditelj ovu naknadu koristi odmah, ako se pet godina brine o svom invalidnom detetu.

Moje pitanje, dakle, glasi – kada se očekuje donošenje dugo najavljivanog zakona o socijalnim preduzećima, koji treba da adekvatnije reši pitanje zapošljavanja lica sa invaliditetom, ranjivih grupa i žrtava nasilja? Mogu li se prema preduzećima koja ne poštuju Zakon o zapošljavanju invalida preduzimati mere koje će obezbediti poštovanje zakona? Treće, može li država da obezbedi određene uslove za plasman proizvoda koje invalidi stvaraju u okviru svojih porodica ili udruženja? Na primer, da država obezbedi u svakom većem gradu prostor ili prodavnicu gde bi se prodavali njihovi proizvodi oslobođeni potpuno od svih poreza.

Hvala vam na toleranciji kada je vreme u pitanju.

Imovinska karta

(Beograd, 30.04.2018.)

Funkcija Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija Izvor prihoda Interval Neto prihod Valuta Vreme obavljanja / od-do
V.D. Direktora Apotekarska ustanova Peć Republika Mesečno 83331.00 RSD 16.04.2014 -
Narodni poslanik Narodna skupština Republike Srbije Republika Mesečno 28686.00 RSD 03.06.2016 -