Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9496">Borko Stefanović</a>

Borko Stefanović

Stranka slobode i pravde

Govori

…ustanici ubili. Paralela sa Adom Kale je vrlo nezgodna.
Hvala, ali vas molim da slušate poslanike sa obe strane. Molim vas. Ada Kale je neprimerena paralela. Može neko da pomisli da se poziva na nasilni kraj srpske opozicije. Nasilni kraj, jer smo mi jel dahije, a oni su jel oslobodioci ustanici, Karađorđe? Nit su oni ustanici, nit su Karađorđevi, nego su trošitelji, upropastitelji Srbije, uništitelji srpskog budžeta. To su, ali to nije isto što i dahija. Znate li zašto? Ne samo iz etičkog, etničkog, istorijskog konteksta, već zato što se sa političkim protivnikom ne razgovara kroz prizmu nasilja…
… kroz istorijsku paralelu. Moram da kažem, za kraj, jeste, sužava se prostor kao u Irigu. Kažite kako je došlo do toga? Da li je SNS imala jednog odbornika u Irigu? Nije imala nijednog, a danas imate vlast. O tome treba da pričate.
Gospođo predsednice, javljam se po članu 87. u smislu kršenja i članu 97. u smislu predloga. Član 97, molio bih da se Skupština izjasni o predlogu da se duplira vreme za raspravu, zbog važnosti teme o kojoj se radi, a član 87. vi ste u poziciji da razjasnite narodnim poslanicima ovu situaciju.
Član 87. kaže da se sednice održavaju po pravilu od 10,00 do 18,00 časova i da se promena produženja rada posle 18,00 časova treba izneti u Skupštini od strane predsedavajućeg do 16,00 časova tokom trajanja same sednice.
Vaše tumačenje da je to urađeno ranije i da se odnosi na ovu sednicu, neko ko je zlonameran, a ne spada među takve bi mogao da pomisli da vi danas možete da produžite rad sednice i 21. maja 2015. godine.
Dakle, neko bi mogao to da zaključi. U cilju da se ta nedoumica anulira u ovoj situaciji i da vi nama objasnite ovde o čemu se radi i kako mi uopšte radimo danas kada nije produžen rad sednice posle 18,00 časova i ako je to tako urađeno, da li to znači da ćemo raditi samo dva sata protiv čega mi jesmo ili ćemo raditi u punom obimu, a uostalom u tom smislu i predlažem da se vreme poslaničkim grupama duplira i molim vas da se Skupština o tome izjasni. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Gospodine Selakoviću, uvažene kolege narodni poslanici, uvaženi beskompromisni borci za prava građanske svesti i slobode i pripadnici advokature u Srbiji, dobar dan.
Moram da kažem da je ovo jedan dan u kojem, bez obzira na dobacivanja i nervozu koja nema potrebe da postoji zaista, se nalazimo u Narodnoj skupštini šesti
ili sedmi put raspravljajući o setu zakona, donoseći izmene na koje smo vas upozoravali, ministre, neprekidno svaki put u svakoj raspravi. Menjate zakone na način kako smo vam mi predlagali. Naše zadovoljstvo ne može biti veće. Naše zadovoljstvo ne može biti veće i zbog činjenice da će najzad srpsko pravosuđe posle više od četiri meseca blokade početi da radi. Građani će biti srećni jer će najzad moći da sprovedu poslove od njihovog interesa i da dođu do nasušno potrebne pravde u Srbiji.
Najzad ulazimo u nešto što ste vi u maniru ove Vlade pokušali da naslikate kroz ružičaste naočare i da prikažete stanje stvari onako kako nije, a to je, dobro je, slušajući ove poslanike iz SPS-a i SDPS-a, ja moram da se složim.
Hvala Bogu da u onoj prethodnoj Vladi nije bilo SPS-a i SDPS-a, inače bismo uspeli da rešimo ove probleme ranije. Nisu oni bili ni u jednoj ranijoj vladi.
Vi gospodine Selakoviću niste bili ni u jednoj ranijoj vladi, ali ste bili u Skupštini šest puta raspravljajući o ovim zakonima.
Svaki put, poštovani građani kada smo raspravljali o ovim zakonima, kada je notarijat počeo da dobija svoje obrise, kada ste kroz predloge propisa pokušali da uobličite njihove nadležnosti, kada ste pokušali da utvrdite njihov odnos sa advokaturom, kada ste pokušali da učvrstite pravni poredak u Srbiji, svaki put smo vam ukazivali šta tu nije dobro i šta ne valja, zašto ovako ne može da se uradi, zašto ne poslušate Advokatsku komoru Srbije, zašto ne poslušate ljude koji su deo pravnog poretka Srbije? Tražili smo od vas da napustite put inaćenja, tvrdoglavosti, političkog slepila, nedostatka želje za kompromisom i pronalaženjem rešenja, ismevali ste nas, vređali ste nas, odbijali ste svaki predlog. Niste hteli da razgovarate sa advokatima mesecima. Sa nama niste hteli da razgovarate o amandmanima, niste hteli da poslušate predlog i sve ono što smo tražili, niste hteli da sagledate život u Srbiji realnim očima. Niste hteli da vidite na šta nam liče sudovi i nerešeni predmeti. Niste hteli da vidite zakrčenja koja su gora od bilo čega što je srpsko pravosuđe videlo od 1945. godine do danas.
Niste hteli da vidite da jednoj profesiji oduzimate pravo na rad, a dajete drugoj kroz monopolski položaj, niste hteli da čujete da nam Ustavni sud volšebno i čudno ćuti, da neće da se izjasni o bilo čemu. Niste hteli da vidite proteste advokata koji su trajali mesecima i vapaj tih ljudi sa ulica gradova naših? Ali, šta ste hteli? Hteli ste da kažete da smo mi Miškovićevi plaćenici, hteli ste da kažete da podržavamo tajkune i politikantske strukture koje stoje iza protesta advokata?
Danas, ministre Selakoviću, iznad Skupštine Srbije ponosno se vijori bela zastava vašeg političkog kraha. Danas je dan vašeg poraza. Danas je dan kada treba građane Srbije da obradujete još jednom vešću, a to je vest o vašoj ostavci.
Vi morate otići, ministre Selakoviću, sa pozicije ministra pravde. Obrazložiću sve.
Vi morate snositi posledice. Pod jedan – oglušivanje o opravdane zahteve srpske advokature, pod dva – ignorisanje Narodne skupštine Srbije i donošenje šest puta različitih izmena zakona bez javne rasprave i bez pripreme, pod tri – sumnje da postoji pritisak na Ustavni sud u Srbiji, pod četiri – zbog vređanja čitave jedne profesije i političkih stranaka da iza njih stoje kriminalci i tajkuni i pod pet – zato što ste na kraju došli na iste pozicije, pritisnuti opravdanim protestom tih ljudi.
Moje pitanje vama, ako vi tu belu zastavu ne vidite, a ja vidim da je ne vidite, ko je pobedio danas ministre? Da li je pobedio Mišković ili su pobedili advokati i pravna struka i ljudi od integriteta i istina? Da li je pobedio Mišković ili istina i advokati, morate nam odgovoriti. Ako je pobedio Mišković, vi morate otići, jer ste potklekli pod Miškovićevim pritiskom. Ako su pobedili advokati i istina, onda morate otići, zato što ste četiri i po meseca ćutali na ono što je bilo nesumnjivo dokazivo i što danas prihvatate. Onda niste sposobni ni da vršite ovu funkciju. To su objektivna data pitanja kroz prizmu istine na koju vi treba da date odgovor, bez strasti, bez ljutnje, bez sukoba i bez svađe.
Recite nam danas ovde i pred predstavnicima Advokatske komore i pred građanima Srbije koji ovo gledaju, kako možete za tri meseca od danas, da izađete pred bilo koga u javnosti, da razgovarate sa bilo kim, a da neko vama ne spočitava ovo što sam vam rekao danas ja.
Vaš politički kredibilitet je najtanji do sada, ministre, a vi znate vrlo dobro, da ne bude da vas samo kritikujem, da hodnici Pravnog fakulteta plaču za vama, ministre, da studenti se bune što nemaju jednog od najboljih asistenata na predmetu Istorije države i prava, da vi kao takav čovek treba da prestanete da lišavate našu mladost vašeg znanja i to kažem bez ironije.
Vi se niste pokazali u domenu pravosuđa, ali ste se pokazali u domenu edukacije na Pravnom fakultetu u Beogradu. Vratite se svojoj struci, tamo neće biti raznih borka i ostalih koji će vas podsećati neprekidno na ovu kardinalnu grešku vaše političke karijere. Vi ste nas ubeđivali da advokati nemaju pojma i da to što oni traže je retrogradno, anahrono i ne postoji nigde u Evropi, a gle čuda, danas usvajamo upravo to, sve ono što smo tražili od vas mesecima danas usvajamo.
Da li vi ministre mislite da baš svi u Srbiji imaju pamćenje kišne gliste? Naša dužnost, između ostalog je da to na efikasan način negiramo. Ovo je jedan vaš politički poraz, ali je pobeda srpske advokature i pobeda struke istine i pravde i pobeda onih koji su istrajavali i davali nadu građanima Srbije da se mogu izboriti za bolje sutra u Srbiji kojom vlada Aleksandar Vučić.
Ti ljudi su pokazali da se može i zato njima svaka čast i svako priznanje. Ja ne bih prekinuo štrajk, ja bih zahtevao i onaj uslov da se ispuni, a to je vaša ostavka, što je jasno iz mog izlaganja.
Ja isto tako ne bih nikada napustio ovu Skupštinu na vašem mestu, a da ne odgovorim na ovo pitanje.
Vi prosto, uvaženi ministre Selakoviću nemate mogućnosti da odgovorite ovde na nijedan drugi način osim da, ili je pobedio Miroslav Mišković ili da su pobedili advokati, istina i pravda.
Ako je jedno odgovor, morate podneti ostavku. Ako je drugo odgovor, morate podneti ostavku.
Stvar je toliko jednostavna da nijedan spin, nijedna besmislica koju smo čuli ovde, pazite vi šta će oni pokušati, poštovani građani da vas ubede – pa mi bismo ovo uradili, nego bivša vlast nije to htela 2011. godine.
Dokle mislite da verujete u to, da bilo ko u Srbiji veruje u te besmislice koje iznosite?
Lepo sam vam rekao, da su SPS i SDPS bili u Vladi prethodnoj, ovo se sigurno ne bi desilo, jel tako? I onda ste vi… Izvinjavam se.
Dakle, nisam hteo ništa loše, nikog ne vređam. Eto, zamislite da su oni bili u Vladi, ovo bi bilo davno rešeno.
Mene ne čudi ova većina, razumete, mislim na najveću stranku u Srbiji. Ona nije učestvovala u prethodnoj vladi. Mislim na onu pre, pre, pre, pre tri vlade Aleksandra Vučića.
Mislim da ste vi ministre kao neko ko se suočio sa realnim problemom našeg pravnog poretka, sa glasom stare advokatske struke koja je uvek bila slobodna, suočeni sa argumentima koje su oni davali kroz sredstva javnog informisanja koje ste vi prvo ignorisali, pa onda napadali, a onda te ljude vređali i onda unosili teoriju zavere što vam je omiljeni sport, a onda kada smo i mi iz opozicije rekli nešto o tome, našli ste spregu, evo ih, opozicija, advokati, Mišković, zavera, rušimo Vučića.
Da li smo mi onda uspeli to da uradimo kroz tu zaveru, ministre Selakoviću ili će pre biti da čak ni vi sa svim kontrolisanim medijima niste mogli sakriti činjenicu da nam se građani pate preko četiri meseca bez pravde, da nam sudovi stoje, da se predmeti nagomilavaju.
Ko će nadoknaditi ministre štetu građanima Srbije zbog toga što vi niste hteli da se dogovorite sa advokatima pre četiri meseca, ko će da plati što ove predloge zakona, izmene zakona, niste prihvatili pre četiri meseca? Ko će nadoknaditi štetu ljudima koji su skuplje davali pravne usluge notarima za ova četiri meseca? Ko će da nadoknadi izgubljeno vreme i izgubljenu dobit, oterane investitore iz zemlje u koju niko neće da ulaže, pošto pravosuđe ne radi četiri meseca? Vi ste oterali Mubadalu, Al Dahru i ostale kapitalne projekte, gospodina Vučića, jer da ste vi uradili posao sa pravosuđem, šta bi sprečavalo stranog investitora da dođe u Srbiju?
Dakle, sada ja vidim vezu u tome i sada ja vidim šta ste vi. Vi ste subverzivni element u Vučićevoj Vladi. Sada je meni jasno o kome je pričala ministarka Mihajlović, nije loše, šta?
Osmeh na licu ministra Selakovića pokazuje da se ne ljuti.
Razumeo sam vas.
Gospodine Bečiću, to se zove ironija, znate, nije uvredljivo.
Ja pričam sve vreme o dnevnom redu, nemojte molim vas.
Dakle, imam jednu stvar da dodam. Obezbeđujući određene, pošto ste maltene, ima jedan značajan deo koji niste ispunili u odnosu u pregovorima sa advokaturom, ali jedan jeste, to je da se sačinjavaju ugovori za lica sa posebnim potrebama, lica koja ne mogu da vide ili govore ili imaju drugi problem za koji oni naravno nisu krivi. Time po meni dovodite te ljude u neravnopravan ustavni položaj i vi vrlo dobro znate da to može biti veliki problem, mi ćemo kroz amandman to pokušati da promenimo.
Ne možete njima dati da njih obrađuju notari, a ostale mogu advokati. Drago mi je da smo se na kraju svi slili u istu reku istine i sve pritoke su došle na isto mesto, tačno kao što smo predviđali i svi ministri će na kraju doći na isto ishodište. Isto ishodište je da onaj i njegovi, ništa u negativnom smislu, koji su od Srbije i Domanovića napravili aktuelnu stvar i od Domanovića najaktuelnijeg pisca, da će na kraju morati politički da odu u istoriju gde im je mesto.
Vi ste ministre Selakoviću preteča vetra slobode u Srbiji, vašom ostavkom ta sloboda više nikada neće moći da se zaustavi, molim vas da odmah podnesete ostavku. Hvala.
Hvala, gospodine predsedavajući.
Znate šta, plakanje i suze su rezervisane za premijera. Ne bih ja to ovde iznosio.
Dakle, gospodine ministre Selakoviću, pred Vladom Vojvodine nema štrajka. Pred vašim Ministarstvom je štrajk trajao preko četiri meseca. Ja razumem vaš politički pokušaj da izbegnete odgovornost, ali mislim da smo se svi ovde složili, neki hoće da priznaju, neki ne, da suštinski vi nemate više političkog prostora da branite neodbranjivo. Jednostavno, četiri meseca ste imali priliku, prihvatili ste skoro sve zahteve, skoro sve zahteve, podvlačim, advokata i morate podneti ostavku. Ili ste bili sve vreme u pravu, nego ste se igrali sa javnošću Srbije i niste hteli da im izađete u susret sa onim što ste od početka videli da je neophodno da se implementira, da bi ti zakoni bili bolji?
Znate šta, pričali ste o „Železari“, o FAP-u, o nekim stvarima koje nemaju nikakve veze sa ovom temom. Kao da neko ne želi, mi svi želimo da dođu investicije i u Priboj i da počne da radi „Železara“ i to je potpuno normalno, svi smo građani ove Srbije i želimo najbolje. Videćemo kako će to da izgleda. To je druga stvar. I znate šta, kad kažete – Malog treba poštovati i uvažavati, ja ne razumem zašto sada iznosite kao argument gradonačelnika Beograda? Šta mi ima da uvažavamo i da volimo Malog? Mi ga uvažavamo. Ne znam zašto to vi sad iznosite?
Ono što je sigurno, kada kažete – kao krunski argument, ne možete vi da tražite moju ostavku jer imamo šest procenata. Vaša odgovornost, imali 100%, ne smanjuje se ni za jedan milimetar, naročito znajući šta se desilo sa srpskim pravosuđem od kad ste vi ministar. Imajte vi i 200%, što se mene tiče, ali vi posle ovakvih gafova i grešaka prosto morate otići. Verujte, meni je draže mojih 6% nego sva vaša veličina.
Izuzetan nastup. Ja moram da kažem, setio sam se nekih starih vremena, jednog punijeg gospodina s naočarima što je sada došao iz Haga, koji je tako mahao papirima. Ali, istinu treba izneti. Zato sam se javio, inače ne bih.
Gospodin o kojem se radi, ko je pravio te spiskove, odavno nije član DS i dok je pravio, pravio ih je na štetu DS i ja se tu slažem. Nikada nisam nastupao u Skupštini Srbije s namerom da aboliram bilo koju grešku moje partije ili ljudi iz nje iz prošlosti. Naprotiv. I svi koji ovde sede slagali se sa mnom ili ne, to mogu da potvrde.
Meni je drago da mogu da kažem da je taj čovek prošlost moje stranke. Problem je u tome što se mnoge slične stvari, ne ovakve, ali slične, rade i danas. I mnogo je veći problem to što će neko drugi, nekom novom gospodinu Babiću ovde da čita neke druge spiskove za recimo pet godina. I sada, znate kada se ovako nastupi i kada pokušavate u razgovoru o tome, u jednoj skupštinskoj, čini mi se, civilizovanoj raspravi, da se dotaknemo toga kakve smo zakone dobili, zašto smo ih dobili posle četiri i po meseca, posle teških pokušaja pregovora sa advokaturom, onda se kaže - vidite šta su ovi radili.
A što vi ne pročitaste 670 sudija koji su bili žrtve neuspele reforme pravosuđa, ja se slažem, koji su postali članovi vaše stranke? Znači, tražio sam više puta i od vas ministre, da nam date potvrdu da ste ljude isčlanili, čime bi ispunili zakonski preduslov da budu sudije. Nikada nismo dobili na uvid isčlanjenje iz SNS-a, a učlanjenja smo videli, na konferenciji za štampu. Jesmo, sa gospodinom koji više nije vaš član.
I sada vidite, sada tog dela nećete da se sećate, i vama je drago što nije. Svako ima svog sastavljača spiskova. Razumete? Samo što naš nije bio ni u Skupštini, a vaš je ovde bio predsednik Odbora za pravosuđe. I sada, ko je tu gori, svi su loši. Jednostavno ste pogrešili potpuno. Hvala.
Gospodine predsedavajući, ja vas molim, po članu 101. i članu 286., da, gospodine predsedavajući, prekinemo zasedanje Skupštine radi pribavljanja dodatnih informacija, radi stabilizovanja stanja koje se danas desilo u Mionici.
Naime, danas u Mionici, evo sada sam obavešten, predsednik našeg odbora, gospodin Milan Gavrilović je brutalno pretučen i završio u bolnici, auto mu je demoliran…(Isključen mikrofon.)
Gospođo predsednice, član 103.
Dakle, u pitanju nisu drugi događaji. Mi imamo problem koji onemogućava poslanike da rade.