Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Milivojević

Srđan Milivojević

Demokratska stranka

Govori

Poštovani gospodine predsedavajući, uvaženi gospodine predsedniče Vlade, smatram da ove amandmane treba odbiti.
U obrazloženju bih imao i ja dosta toga reći, pogotovo onima koji danas najglasnije napadaju i kritikuju budžet, a koji, kada su bili u poziciji da upravljaju ovom zemljom, do ramena su imali ruke u tegli sa pekmezom.
Ne bi bio problem da su pekmez sami pravili, nego je ta tegla bila narodna tegla, u koju se pre toga decenijama uredno slagalo, a onda su oni brže-bolje potrčali da je isprave.
Ovde sam u obrazloženju čuo da nekima smeta što je ova vlada i što je ovaj parlament doneo Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalom. Znam da uvek ima portparol mafije koji će braniti i napadati te zakonske odredbe. Uvek ima onih koji će stati na stranu kriminala.
Nemojte da brinete Keneta. Kao što smo svima uzeli, tako će država Srbija da okači "žutu traku" i da kaže – ovo je uzeto od građana Srbije i njima se vraća. Znaće država Srbija taj novac koji zapleni da rasporedi u budžet i da će to racionalno rasporediti, da ga stavi u korist građana Srbije.
Nekada se novac krao iz ove zemlje, i to u vreme kada su ovi koji danas najglasnije kukaju nad sudbinom budžeta, krao se novac iz budžeta ove zemlje, i u avion pa na Kajmanska ostrva, pa ovakva ostrva, pa onakva ostrva, pa Kiparska ostrva. Ali, danas kada oni kažu da se 80 miliona evra izdvaja za Kolubaru, tačno je, toliko se izdvaja za Kolubaru. Ono što je u Kolubari ukradeno, biće vraćeno građanima Srbije.
Mi smo doneli taj zakon i na taj zakon smo jako ponosni. Može da ga napada ko god hoće, kako god hoće. Možete vi da branite i Keneta i one pre Keneta. Malo-malo, pa vi izađete i ospete drvlje i kamenje na Miljka Radisavljevića.
Kada govorimo o mostovima u Beogradu, naravno da ćemo graditi mostove. Ti mostovi ostaju iza nas. Evo ga Brankov most, evo i Gazele. Mi ne kažemo – mi to pravimo. Nismo mi dali novac za to, novac je dala država Srbija, a mi smo ga samo pravilno upotrebili, iskoristili i napravili nešto za našeg života. Kada odemo sa vlasti jednog dana, a to očigledno neće biti skoro, ako je opozicija ovakva kakva je prethodna, i onda ćemo te mostove ostaviti da koriste i građani Beograda, Srbije i onih koji prolaze kroz ovaj grad. Niko to neće da stavi na leđa i da odnese.
Čujem da se sada neki javljaju i kažu – što mene ne pozove Miljko Radisavljević, da mu ja kažem. Znate, kada je Đura "Mutavi", onaj gospodin Suvajdžić, uveo instituciju zaštićenog svedoka, dok se to nije desilo bio je problem. Posle, zaštićeni svedoci se sami javljaju. Znate, Đura "Mutavi" je prvi probio led i rekao – ja ću da progovorim. Bio je problem dok on nije progovorio. Kada je on progovorio, svaki dan se javi po neki Đura "Mutavi".
Za kraj, pitanje je bilo – šta će nama ambasada u Americi? Jedva i tek od 1882. godine, Srbija ima diplomatske odnose sa SAD. Veoma sam ponosan da Srbija ima diplomatske odnose i sa Rusijom, Kinom, i sa SAD-om, da ulaže u naša diplomatska i konzularna predstavništva, da za to odvajamo novac, a pogotovo, da imamo diplomatska i konzularna predstavništva u najmoćnijim državama sveta i da, kroz naša diplomatska i konzularna predstavništva vodimo polemiku sa svetom, rešavamo sukobe, rešavamo probleme, promovišemo našu zemlju. A ne da politiku vodimo tako što ćemo da opredelimo novi blok svetskih super sila i da onda kažemo – sada ćemo mi da prevaspitavamo posrnulu planetu i sada ćemo mi, sa tim novim blokom svetskih super sila, koje jedva uspeju da se prehrane, da se suprotstavimo svim drugim ljudima na svetu.
Nemojte voditi jednu iracionalnu politiku. Vi možete kritikovati budžet zbog svega. Možete sa pozicije opozicije ukazati da je ovaj loš, jer u kući kisnu oluci, da vam crep nije dobro namešten i da je to loše i da budžet Srbije nije dobar. Ali, dajte neko racionalno, razumno objašnjenje koje je prihvatljivo. Ovako, sa pozicije demagoške kritike, gde vi kritikujete to što će Srbija da napravi mostove u Beogradu, što će davati garancije za obnovu Kolubare, za obnovu Tamnave, za obnovu ambasada, znate, to nije smislena kritika. Dajte konkretno šta vam se ne sviđa, pa kada onda kažete to konkretno što vam se ne sviđa, onda dajte predlog kako to treba da izgleda. Ako treba da izgleda onako kako je izgledalo u vreme kada ste vi bili na vlasti, daleko vam lepa kuća, onda sedite tu u opoziciji.
Za kraj, nešto mi nije jasno. Ovde neki ljudi, tek kada su u opoziciji počnu da vole Srbiju. Tek kada su u opoziciji pokažu sav svoj patriotski zanos i kažu – da smo mi na vlasti. Recite mi, kada ste vi bili na vlasti, ko vas je sprečavao da pokažete taj raskošan talenat? Dajte, molim vas, pokažite mi ime i prezime tog čoveka i da mu kažemo – sram vas bilo, ovakve ljude niste pustili da se razmaknu, da pokažu šta mogu, šta umeju, šta znaju. Hvala gospodu Bogu, i za te tri godine što su pokazali, bilo je previše. Hvala.
Tvrdim da je povređen član 107. Poslovnika Skupštine Srbije, jer je govornik na sednici Narodne skupštine dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine.
Jasno i glasno sam kazao da je žuta traka razapeta na kućama i piše na kućama lopova – oduzeto u korist države Srbije od koje je ukradeno. Nisam govorio o rukama, nisam govorio o rukavima. Svaka takva asocijacija je vrlo zlonamerna, vrlo neprimerena i dolazi od onih koji nisu Srbiju obojili u žuto nego u crno, ali to neka ide njima na dušu.
Računam, ima ljudi koji su već u godinama, dugo su ovde u parlamentu, često se otvaraju vrata, promaja je nezgodna za uši, tako da mi je žao što neki nisu imali želje i volje da pažljivije slušaju kada im govorim i kada im se obraćam, ali ne zbog vas, nego zbog javnosti. Hvatajte beleške, možda nešto naučite, a možda i prestane da vam se pričinjava. Hvala.
Gospodine predsedavajući, uvaženi gospodine ministre, gospodo ministri, povređen je član 107. Poslovnika Narodne skupštine u izlaganju narodnog poslanika gospodina Krasića i to za 20 minuta 47 puta. Pažljivo sam slušao i pažljivo sam brojao.
Zaista moram da ukažem da je povređen član Poslovnika koji kaže da govornik na sednici Narodne skupštine je dužan da poštuje dostojanstvo Narodne skupštine. Više puta su izrečene teške uvrede vladajućoj većini od strane gospodina Krasića gde nas je, između ostalog, nazvao i petom kolonom.
Razumem da možda neko projektuje ono što sanja noću i da neko ko ima nemirnu savest zbog prodaje KiM kada je bio na vlasti, kada je bio ministar, ima pravo da sada to projektuje na razne načine, ali podsećanja radi i istine radi, NATO pakt je na KiM ušao 1999. godine, kada je taj govornik bio ministar i taj ministar je menjao Pećku patrijaršiju i Visoke Dečane za stanove od nekoliko stotina kvadrata. Kada su srpski domovi pretvarani u zgarišta on se uselio u novo ognjište. Razumem da ga sada muči nemirna savest, ali pitam sada sve te koji nas prozivaju da smo peta kolona – da li vam je Pećku patrijaršiju deda ostavio, da li vam je Dečane otac ostavio, da li vam je to dedovina, da li vam je to očevina pa da se tako ponašate prema njoj, vi, ljudi sa dva morala, jedan imate …
(Predsedavajući: Molim vas da se ne obraćate neposredno i da ukazujete na povredu Poslovnika koju sam učinio.)
Dakle, oni koji su učestvovali u najnemoralnijem ponašanju kada su vršili vlast danas imaju najmanje prava da nekome kažu da je peta kolona.
Kada je reč o KiM treba samo da spuste glavu i da govore – izvinite, građani Srbije, izvinite, izvinite, izvinite, nikada se više nećemo baviti politikom jer smo ovu zemlju upropastili tako da se za sto godina neće oporaviti. Hvala.
Poštovana gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, ništa lakše danas nego biti u DS. Treba samo misliti svojom glavom, iznositi činjenice onakve kakve jesu i treba voleti Srbiju najviše na svetu, a ne neku drugu zemlju i slušati srpsku himnu "Bože pravde" koju smo, hvala gospodu bogu, ovde svi zajedno odslušali na početku ovog jesenjeg zasedanja a zajedničkim naporom smo takav zakon i doneli.
Malo za ove koji su skeptični prema životu, a ne prema Evropi i za ove koji su veliki pesimisti i kojima je uvek tuđa zemlja draža nego Srbija, nekoliko činjenica, pa, ako se činjenice ne slažu sa vašim mišljenjem, utoliko gore po činjenice, ali, moja obaveza kao člana DS i kao narodnog poslanika je da te činjenice iznesem.
Robna razmena između Srbije i Rusije je u prvom kvartalu ove godine iznosila 880 miliona dolara i to je jako dobar rast od 43% u odnosu na isti period 2010. godine. To je dobro i za Srbiju i za srpsku privredu i za privredu Rusije i dobro je da dve zemlje uspostavljaju odličnu privrednu saradnju. Ali je netačna činjenica da je Rusija najveći spoljnotrgovinski partner u razmeni sa Srbijom. Zašto se ta netačna činjenica na takav način plasira, znaju oni koji je plasiraju. Izvoz iz Srbije u Rusku Federaciju beleži povećanje od oko 70%. Njegova nominalna vrednost je 161 milion dolara. I uvoz je uvećan za 39%. Mi smo iz Rusije uvezli robe, pretežno energenata, za 718,5 mil. dolara i imamo suficit odnosno negativan saldo od 557 miliona dolara.
Rusija nije prvi izvozni partner Srbije, Rusija je šesti izvozni partner Srbije. Ja bih voleo da jednom vremenom bude prva i da se mi takmičimo u izvozu naših artikala i hvala gospodu bogu da sada imamo šta da izvezemo, jer kada su neki koji danas najglasnije kritikuju ove sporazume imali prilike da upravljaju ovom zemljom, mi nismo imali ni za nas, a kamoli za izvoz. Ali, u 2011. godini u srpskom izvozu na rusko tržište dominirale su sveže jabuke, ali ne samo poljoprivredni proizvodi, već još po nešto, pa smo izvozili i spoljne pneumatske gume, podne pokrivače, podne obloge, akumulatore, bakarne cevi, nešto malo i šljive ove jeseni je otišlo za Rusiju i opet kažem – to je jako dobro. Nažalost, iz Rusije mi uvozimo samo energente i uvoz energenata iz Rusije u Srbiju iznosi 80%.
Kada posmatramo statističke podatke, ne samo Privredne komore Srbije već i drugih relevantnih institucija, videćemo da ovaj pozitivni trend koji je napravljen u 2011. godini ovim tempom kreće tek od 2009. godine, kada ovom zemljom upravljaju DS, SPS, PUPS, G 17 plus, ova koaliciona većina i kada smo mi potpisali i liberalizovali sporazum o slobodnoj trgovini, aprila meseca 2009. godine. Dakle, to je uradila DS sa svojim koalicionim partnerima, a ne neki drugi koji nam danas drže predavanja o tome kakve treba sporazume u ovoj skupštini usvajati. Samo ću da vas podsetim da u Rusiji postoji nekoliko srpsko-ruskih privrednih društava koji se bave izvozom poljoprivrednih artikala i drugih proizvoda iz Srbije u Rusiju. To ne govorim zbog vas, jer to vama ništa ne znači. To ne govorim zbog onih kojima je Srbija rezervna zemlja. To govorim zbog građana Srbije.
Formirali smo "Krasnodar", "Tander", "Magnit" i "Beograd kursk" kao srpsko-ruske firme za izvoz naših proizvoda u Rusiju.
Najveći izvoznici iz Srbije, ovoga trenutka u Rusiju su "Tarket" iz Bačke Palanke, "Hemofarm" iz Vršca, "Farmakom" iz Šapca, koga ste u vrlo negativnom svetlu pominjali malopre i ne znam zašto smeta neko ko uspešno izvozi u Rusiju. Valjda biste vi iz Rusije izvozili nešto drugo, neke druge artikle koji nisu dovoljno kvalitetne.
Kažem vam da treba da volite naše partnere u svetu i da im želite dobro, a ne da im želite loše. Valjaonica bakra i selena takođe je veliki izvoznik. "Tigar" je veliki izvoznik i tako dalje, "Simpo" iz Vranja.
Prema sporazumu o slobodnoj trgovini iz avgusta 2000. godine u režimu bescarinske trgovine nalazi se oko 96% vrsta roba iz carinske nomenklature sa tendencijom proširenja u narednom periodu.
Ovo su sve činjenice za koje je zastupna vladajuća većina, mi i naši koalicioni partneri. Kada govorimo o robnoj razmeni sa zemljama EU i sa ovima koji imaju jedan veliki pesimizam i jedan, neću reći bolestan, evropski cinizam, jer to je teška klasifikacija, kao što je teška klasifikacija da neko nama kaže da mi imamo bolestan evrooptimizam. Imam zdrav optimizam zato što na zdravim osnovama volim i svoju zemlju i sve zemlje ovog sveta i sve države ovog sveta sa kojima želim da sarađujem.
Preporučujem vama da se okrenete budućnosti i da se okrenete budućnosti i da tu ljubav pronađete prvo u sebi, pa da onda svetu ne nudite naše najveće mane kao naše najveće vrline, već one vrednosti koje smo godinama, vekovima zajedno gradili kao srpski narod u ovom visokom domu na polju, njivi, u domu, u crkvi, u kući, jer mi imamo mnogo toga lepog da ponudimo svetu i ne znam zašto svetu šaljete tako ružne slike o Srbiji. Srbija je lepa zemlja, ima svoje probleme, ali zašto stalno svetu nudite KiM? Kada god neko govori u ovoj sali, a kritikuje Vladu, on kaže – evo, Evropa otima KiM, Evropa vam uzima KiM, prosto nudite KiM.
Jutros sam vas pitao ne bez razloga – da li je to vama dedovina ili očevina ta Pećka patrijaršija, Visoki Dečani pa ih tako nudite svetu? Niko nama ništa ne traži, niko nama ništa ne uzima i to je čuo svako ko ima uši. Juče je mogao da čuje to, mogao je da čuje i danas u parlamentu. Od nas niko ništa ne traži da se odreknemo. Nas ljudi zovu u uređeni sistem i na nama je i na građanima ove zemlje da se opredelimo da li tamo želimo ili ne.
Kada god kritikujete vladajuću većinu prvo što iznesete na ponudu to je KiM, kao da vam je to dedovina, kao da vam je to očevina, kao da vam je Pećku patrijaršiju i Gračanicu deda ostavio. Nije to vaše, nije to privatna svojina.
(Predsednik: Gospodine Milivojeviću, ka dnevnom redu, molim vas.)
Kada govorimo dalje o dnevnom redu, o spoljnotrgovinskoj razmeni Srbije sa svetom, mi ukupno ostvarujemo obim spoljnotrgovinske razmene od 12,97 milijardi evra. Ako me pitate, a vidim da ne znate i treba da pitate i nije sramota ne znati, ali je sramota ne slušati onoga ko zna više od vas kada vam drži predavanje i kada vas uči i kada vas savetuje, spoljnotrgovinska razmena Srbije sa svetom bila je 12,97 milijardi u periodu januar-jul. Iskazano u dolarima, ukupna spoljnotrgovinska razmena Srbije u prvih sedam meseci bila je 18,3 milijarde ili 26,8% veća nego u istom periodu 2010. godine. Iz Srbije je izvezeno robe oko 4,75 milijardi evra ili za 21,6 odsto više nego u periodu januar-jul. Sada vas pitam kako jedna uništena zemlja uspeva da napravi izvoz za 21,6% veći kada je sve toliko uništeno, sve je propalo. Hajde da ništa ne radimo u ovoj zemlji, hajde samo da kukamo, da stavimo kukavicu kao državni simbol Srbije i samo da kukamo. Pa nije baš tako sve crno, ima tu lepih, dobrih stvari, samo ih treba realno izneti građanima.
Nažalost, prekrivenost izvoza uvozom nije odgovarajuća. Izvoz iznosi mnogo manje nego što je uvoz. U strukturi izvoza i uvoza najviše su zastupljeni proizvodi za reprodukciju – 68,8%, roba široke potrošnje – 23,8%, oprema – 7,5%.
Spoljnotrgovinska razmena, opet ću vam to ponoviti nekoliko puta, bila je najveća sa zemljama članicama Evropske unije. Dakle, Srbija ima najveću spoljnotrgovinsku razmenu sa zemljama članicama EU, ko god to hteo da prihvati ili ne, ali tako je i to nije ove godine, to nije od 5. oktobra, taj trend u ovoj državi, u ovoj zemlji sa ovom privredom postoji dugo godina.
Najvažniji sporazum koji smo potpisali je CEFTA sporazum. CEFTA sporazum nam je omogućio razmenu od 851,7 miliona dolara, uglavnom poljoprivrednih proizvoda, gvožđa i čelika, ali ako govorimo o drugim sporazumima koje imamo sa EU, moram da vam kažem da su nam najveći partneri u izvozu bili Nemačka, Italija, BiH, Makedonija, Albanija, Hrvatska i sve druge zemlje koje ste do malo pre vređali najpogrdnijim rečima, naše partnere gde prodajemo našu robu, a ne prodajemo našu teritoriju.
Mi želimo da sa svetom razmenjujemo vrednosti, da razmenjujemo robu. Želimo sa svetom partnerske odnose, a ne ponižavajuće odnose. Ono što je veoma važno što želim da vam kažem, najveći deficit nažalost bio je sa Ruskom Federacijom zbog uvoza energenata, pre svega nafte i gasa, zatim sa Kinom, pa tek onda sa Nemačkom i Mađarskom.
Ako govorimo još o ovim numeričkim parametrima kojima ne želim da vas zamaram ali koji su vrlo precizni, vrlo egzaktni, vrlo jasni za sve ljude koji hoće da čuju i da znaju, spoljnotrgovinska razmena sa svetom u Srbiji se konstantno povećava, uprkos privredne krize. Nažalost, jedino što je tu loše povećava se i stopa uvoza i izvoz ne prati uvoz u odgovarajućem procentu, nemamo pokrivenost uvoza izvozom i zato imamo velike deficite i sa Kinom i sa EU i sa većinom država iz sveta.
Naravno, hoću da se osvrnem i na nekoliko ugovora vezanih za odbranu i bezbednost ove zemlje. Odbranu i bezbednost ove zemlje, pre svega, definiše Ustav i ni DS, ni vladajuća većina u ovoj zemlji nikada neće odstupiti od ustavnih načela, Ustava koji smo svi zajedno doneli. On je za nas na prvom mestu. Ljubav prema Srbiji za nas je na prvom mestu. Mi nikome ništa ne nudimo, o zemlji brinemo onako kako nas Ustav obavezuje, ali naša patriotska osećanja prema toj zemlji.
Za kraj, pošto ste vrlo negativno govorili o metoru u Beogradu, samo da vam kažem jednom kada dođe vreme i mi ne budemo na vlasti u Beogradu i u Srbiji, nećemo na leđa natovariti ovaj novi most, mi nećemo na leđa natovariti obilaznicu i odneti to kod svojih kuća, to ostaje građanima Srbije.
Da su naši preci sa ovakvom skepsom govorili o železnici, a vas sam podsećao kako se govorilo o železnici u trenutku kada smo mi u Srbiji donosili odluku da izgradimo železnicu, nikada ne bi imali ni železnicu, ni struju, ni mostove, ni kanale, ni elektrane, ni rudnike.
Dajte malo više optimizma, malo više vere, pre svega, u sebe. Razumem posrnuće, loš izborni rezultat, pesimizam, ali dajte malo vere u ovu zemlju, vere u ovaj narod. Može Srbija, verujte mi, i sa vama i bez vas. Bolje sa vama, svi zajedno ako hoćete, ali ako nećete, građani će vam dati crveni karton, ne DS. Zahvaljujem vam se.
Poštovani gospodine predsedniče Vlade, uvaženo dame i gospodo ministri, poštovani gospodine Stefanoviću, dame i gospodo narodni poslanici, pripadam DS i kao pripadnik DS imam osećanje odgovornosti, ne samo kao član Odbora za KiM već i kao čovek imam odgovornost prema ljudima na KiM, pa bih pitao gospodina Zorana Stankovića da li možemo da dobijemo izveštaj u kakvom su stanju povređeni na KiM, kakve su njihove povrede, gde su smešteni, kako se osećaju, da li im je potrebna neka dodatna zdravstvena nega, da li postoje mogućnosti ako treba da se prebace do neke bolnice u Beogradu na dalje lečenje, da li postoji potreba za takvim lečenjem i ako postoji potreba, kako će ti ljudi biti transportovani s obzirom na situaciju na KiM.
Naravno, gospodine predsedniče Vlade, ne čitam američke depeše, ali sam vreme, u ovoj sali i ovoj skupštini proveo čitajući stenografske beleške i u stenografskim beleškama sam pročitao rečenicu - ako i jedna NATO čizma kroči na KiM, mi ćemo se doživotno povući iz politike. To sam čuo od ljudi koji vas ovde najglasnije kritikuju. Tu rečenicu sam čuo mnogo puta, pa molim vas, kao predsednika Vlade, kada vam se takvi političari koji su direktno odgovorni što su 1999. godine pustili KFOR na KiM i omogućili da se porta Visokih Dečana pretvori u parking za NATO tenkove, da ih pitate – izvinite, dame i gospodo narodni poslanici, koje vi ovde nudite alternative? Kakve su te alternative? Koji su to resursi kojima ćemo mi poraziti NATO pakt? Ako ste te resurse imali tada 1999. godine, što ih niste tada upotrebili?
Takođe, imam pitanje za vas, da im postavite pitanje – izvinite, pre nego što se obratite građanima Srbije, s pozivom i udaranjem u ratne bubnjeve, recite građanima Srbije gde je vaš ratni raspored, i izvolite, kažite koje vi alternativne metode politike imate? A molio bih odgovor od gospodina ministra Stankovića, u vezi povređenih Srba. Hvala.
Gospodine ministre, zahvaljujem se na ovim vrlo iscrpnim odgovorima kroz koje ste zaista iskazali stvarnu životnu brigu za sudbinu tih ljudi.
Mislim da je veoma dobro što su obezbeđene sve rezerve neophodne za zdravstvene centra u tim ustanovama i institucijama, alternativne metode transporta.
Takođe, smatram da je za svaku pohvalu brzina reakcije državnih organa, ali u svakom slučaju, s obzirom da u ovoj sali prisustvujemo stalnom pokušaju da oni koji su napravili problem sada bi da rešavaju problem. Mislim na one koji su 1999.
izjavili – ako i jedna NATO čizma kroči na Kosovo, mi ćemo se povući iz politike. Mislim da, u skladu sa razvojem situacije, molio bih da nas i vi i gospodin Stefanović informišete, da li postoje mogućnosti da skupštinski Odbor za KiM poseti sve ljude koji su povređeni?
Molim one koji su izjavili da ako i jedna NATO čizma kroči na Kosovo da me ne ometaju dok govorim, jer razumem vaš stid i osećanje krivice zbog onoga što se dešava na Kosovu. Ali ako ne možete da me nadgovorite, možete da me nadćutite.
Dakle, želim da pitam da li postoji mogućnost da članovi Odbora za KiM mogu da posete povređene u bolnici na KiM, kao skupštinska delegacija? Da li bi ta poseta olakšala ili otežala neku eventualnu dole situaciju? Da li je potrebno da mi kao Skupština Srbije preduzmemo neke mere da i mi organizujemo slanje neke humanitarne pomoći na KiM?
Takođe, imam pitanje i pojašnjenje, molim za pojašnjenje, pošto često čujem da meni ovde govore - vaš predsednik Vlade, vaš ministar. Mislim da su ovo predsednik Vlade svih poslanika u Skupštini Srbije, da su Ivica Dačić i gospodin Zoran Stanković i gospodin Božidar Đelić, ministri svih građana ove zemlje i ako neko kaže – vaš ministar, onda očekujem, gospodine predsedniče Vlade, da te pitate - izvinite ko je vaš predsednik Vlade i ko je vaš ministar? Zahvaljujem se.
Poštovana gospođo predsedavajuća, uvažena gospođo ministarko, mislim da ovaj amandman treba odbiti. Kada govorimo o obrazloženju ovog amandmana, ne mogu da se složim sa mnogim navodima koji su izneti u obrazloženju ovog amandmana.
Prvo, ne mogu da se složim sa činjenicom da Srbiji ne treba Specijalni sud. I te kako Srbiji treba Specijalni sud. Specijalni sud je odradio ogroman posao. Sve pohvale vama na hrabrosti da se izborite sa svim onim pritiscima da se ukine specijalni sud. Sve čestitke ljudima koji rade u Specijalnom sudu za organizovani kriminal i na svemu onome što su uradili na rasvetljavanju najtežih krivičnih dela, koja su se i te kako dešavala u nekom prethodnom periodu. Sve čestitke Specijalnom sudu na razjašnjenju brojnih okolnosti zbog ubistva predsednika Vlade, Zorana Đinđića. Sve čestitke Specijalnom sudu na onome što je odradio, boreći se da opstane u vreme velikih pritisaka da se taj sud ukine.
Takođe, ne vidim razlog da se kritikuje reforma pravosuđa i vi lično. Naprotiv, smatram da ste tu odradili ogroman posao, da smo se izborili sa brojnim teškoćama i da smo zadovoljili očekivanja i građana ove zemlje, i javnosti kada je reč o reformi pravosuđa.
Naravno da uvek može bolje i da može više. Naravno da je dobra svaka kritika, ali je dobra ona kritika koja kaže – ne valja ovako, ali treba onako. Kritika koja kaže – ništa ne valja i vi ništa niste uradili, kritika koja ne nudi bilo kakve rešenje, nije kritika već demagogija.
Naravno, moram da kažem da sam posebno zadovoljan onim što je ovaj parlament uradio, i posebno, onim zakonima koje smo ovde svi zajedno kao vladajuća većina usvojili, izglasali, a koji su i te kako zadali udarce organizovanim kriminalnim grupama, koji su reformisali pravosuđe. Posebno sam ponosan na činjenicu da je, zahvaljujući glasovima vladajuće većine, donet zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalom. Ta imovina nije neka fiktivna imovina, već je to zakonska odredba koja je i te kako pogodila kriminalce.
Smatram da i ovaj zakon o parničnom postupku koji usvajamo i o čijim amandmanima se izjašnjavamo, kao i o prethodnom, o krivičnom postupku predstavlja još jednu stepenicu koja nas penje na nekom civilizacijskom dostignuću, na koji ćemo kada se sutradan osvrnemo, biti veoma ponosni. Zahvaljujem vam se.
Poštovana gospođo predsedavajuća, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, ne vidim strah i potrebu za strahom od nekog amandmana koji podnesu moje kolege iz Vojvodine. Mislim da je gospođica Aleksandra Jerkov vrlo dobro obrazložila ovaj amandman. U uvodnom izlaganju sam, govoreći o zakonu o železnicama, govorio da je prva pruga na teritoriji Srbije napravljena baš u Vojvodini, doduše, napravila ju je carevina Austrougarska.
Kada smo govorili o tome, u uvodnom izlaganju o zakonu o železnicama, nisam primetio da postoji bilo kakva potreba za ovakvo nerazumevanje bilo kakve inicijative koja dolazi i od SVM, mojih dobrih prijatelja, i od LSV, i bilo kog drugog poslanika iz Vojvodine.
Javio sam se baš zbog toga što sam često bio u Vojvodini i često putovao vozom kroz Vojvodinu. Javio sam se zbog toga što su pomenuti Bačka Palanka i Bački Petrovac, a pored mene sedi moj prijatelj iz Bačkog Petrovca.
Mislim da kada govorimo uopšte o tome šta je čije u ovoj zemlji, i Vojvodina, i KiM su sastavni deo i neotuđivi delovi Republike Srbije. Niko neće ništa da natovari na leđa, pa kada natovari sebi na leđa, odnese nešto i iz Vojvodine i iz Srbije. Taj vaš strah je bezrazložan.
Kada ste govorili o nekim drugim argumentima vezanim za ovaj amandman svakako ste bili duboko u zabludi. O tome vam je ukazala i gospođa Čomić. O tome su vam ukazali i birači na izborima. O tome će vam ću vam ukazati i ja. Tek će vam, kao što me upozorava moja koleginica, tek će vam ponoviti na izborima. To kada vam budu ponovili na izborima, možda će biti mnogo jači argument od mojih reči. Tada se ljutite na sebe, ne na narod. Jer, ko u potok upadne, na sebe da se ljuti a ne na vodu. Hvala.
Poštovana gospođo predsedavajuća, uvaženi gospodine ministre, često posećujem, prilikom svake sednice Skupštine, skupštinsku biblioteku nebih li video šta kaže vreme koje je iza nas o određenim zakonima koje je ovaj visoki dom donosio. Pre samo nekoliko godina, u periodu od 18. do 26. januara 2005. godine, održana je sednica Skupštine Srbije, na kojoj se takođe raspravljalo o Zakonu o železnicama, pa u okviru jednog istorijskog podsećanja samo da podsetim na neke diskusije koje su se tada čule u ovoj sali, a nije bilo tako davno. Podsetiću i na vreme koje je davno za nama.

Dakle, kada govorimo o toj sednici Skupštine kada je usvojen prošli zakon o železnicama, imali smo interesantna zapažanja, razmišljanja, stavove i evo šta kažu neki poslanici.

Gospodin Milan Stanimirović, žao mi je što nije sada u sali, da može on da govori, iz DS je, ima neke druge obaveze ovog trenutka, kaže - mi smo kroz našu istoriju donosili mnogo zakona o železnicama. Najinteresantnije je kada smo uvodili železnicu u Srbiji, tada se raspravljalo na sledeći način. Neki su tada govorili da nama železnica ne treba jer to dolazi sa zapada. Sa zapada dolazi sve loše i to će uništiti naša polja i šume i naše reke i plašiti našu stoku i našu divljač i Srbija će izgubiti ono što je uvek bila kroz vekove. Za samo jedan jedini glas je ipak odlučeno da se pristupi izgradnji železnice.

Gospodin Moma Marković, koji je poslanik i u ovom sazivu, moj uvaženi kolega, tada ovako diskutuje. "Srbija je čvorište Evrope. Bez nas se ne može u Evropu. Turci i Grci ne mogu a da ne pređu preko Srbije".

Gospodin Zoran Krasić, takođe poslanik i u ovom sazivu, podseća direktora da bi možda bilo uputnije da na službeni put ide vozom, a ne službenim automobilom, pa da vidi koliko kilometara idu vozovi na sat.

Sada da se vratim u malo dalju istoriju, negde 1854. godine je prvi put na prostoru današnje Srbije napravljena železnička pruga u Vojvodini, tada je to bila teritorija Austrougarske, pod austrougarskom upravom i ta pruga se kretala negde od Lisave preko Oravice do Bazijaša. Prvo je bila sa konjskom zapregom, zatim je bila prarna lokomotiva od 1856. godine.

U vreme Otomanske imperije prvu prugu imamo 1874. godine. Povezivala je Skoplje sa Kosovskom Mitrovicom i onda dolazimo do jedne veoma važne godine u istoriji Srbije – 1878. godine. Tada Srbijom upravlja Milan Obrenović kao knez, ima tek 24 godine. Na Berlinskom kongresu Srbija dobija Toplički, Niški, Pirotski i Vranjski okrug, a za uzvrat, pošto nas je Austrougarska podržala, kao što nikada ništa u našoj istoriji kada nas svet podržava nije bilo besplatno, ni ta podrška nije bila besplatna u to vreme. Mi smo se, dame i gospodo narodni poslanici, te godine obavezali da donesemo zakon o koncesiji kojim ćemo Austrougarskoj dati da izgradi prugu koja će povezivati Beograd i Skoplje. Na dan izglasavanja konvencije u Skupštini Srbije ovako se raspravljalo. Narodni poslanik tadašnje Kraljevine Srbije, od 1872. godine, kaže ovako – šta će Srbiji pruga? Poslanik je SRS. Ako izbrišete godinu, vrlo lako vam se desiti da ne znate o kom vremenu se govori. On kaže – šta će Srbiji pruga, Srbiji pruga nije potrebna. Evo, da upregnem konjske kočije od Beograda do Niša, da izvršim deset izmena kod Lapova i Jagodine, Aleksinca itd navodi gradove, brže ću stići konjskim kočijama do Niša nego što stiže voz koji ide jedva 36 kilometara na sat. Dame i gospodo, reč je o zapadnoj novotariji koja ima za cilj da ta lokomotiva pušta dim i plaši naše krave koje će davati manje mleka.

Tako se nekada govorilo o železnici u Srbiji, a onda smo došli do ovog vremena kada se pokazalo da je železnica odigrala i te kako važnu ulogu. Srbija se otrgla iz zagrljaja Austrougarske, dala Francuzima da rade železnicu. "Železnica Srbije" je imala veliku ulogu u Prvom svetskom ratu i onda dolazimo do dana današnjeg i do namere da danas zakonom uredimo železnički prevoz i transport robe, pa ću se u nekoliko navrata posvetiti današnjem zakonu.

Prvo imam primedbu na član 46. ovog zakona, koji kaže da Narodna skupština na predlog Vlade donosi nacionalni program železničke infrastrukture, u daljem tekstu nacionalni program.

Sada se ovde navodi šta obuhvata nacionalni program, ali se nažalost ova norma ne definiše precizno, jer se ne kaže rok u kome će se doneti taj nacionalni program. Znam da verovatno postoji neki podrazumevani rok, ali da bi zakon bio precizan možda nije iz goreg da se tačno definiše rok u kome mora da se donese nacionalni program, jer se taj nacionalni program donosi na period od pet godina, njega Vlada podnosi Narodnoj skupštini. Na osnovu nacionalnog programa upravljač infrastrukture izgrađuje godišnji program izgradnje rekonstrukcije i možda nije loše da se kaže da će nacionalni program biti donet do 31. decembra 2011. godine ili do 1. aprila 2012. godine, ali da imamo neki rok koji je razuman rok, u kome će se on doneti.

Moram zbog i nekih drugih diskusija da se osvrnem na čl. 58, 59, 62. i 63. Dakle, prvo član 58. Ovde se od strane nekih poslanika postavljalo pitanje - da li će neka lokalna samouprava da pokaže interesovanje da gazduje prugama prugama? Pa, za gazdovanje prugama verovatno ne, ali železnice Srbije imaju obilato veliko zemljište pored tih pruga. Grad Kruševac, uz koga dolazim, je grad kroz koji prolazi železnička pruga.

Nažalost, železnički saobraćaj između Stalaća, Kruševca, Trstenika i Požege ovog trenutka je u prekidu. Fabrika "Henkel" često robu doprema vozom preko Lapova, pa onda preko Kragujevca, pa preko Kraljeva, pa onda dođe kompozicija "Henkel" u druge fabrike Kruševca. Ali, grad Kruševac ima, kao što kažem, prugu koja prolazi i ima zemljište. Grad Kraljevo, takođe, ima zajedničko zemljište, pošto pruga prolazi kroz Kraljevo i na tom železničkom zemljištu, po prethodnom zakonu, zabranjena je gradnja na udaljenosti 25 metara od železničke pruge. Obilje investicija, ovog trenutka i u Kruševcu i u Kraljevu stoji zbog te odredbe i evo, ja sam predstavnik tog grada i te lokalne samouprave koja je veoma zainteresovana, postaviću pitanje - ko je taj, evo ima nas koji smo zainteresovani da se u naše gradove investira, da se to železničko zemljište ustupi lokalnim samouprava u skladu sa zakonom i da ga mi privedemo nameni, jer za sada nije bilo korišćeno na adekvatan način. Zbog toga moram da pohvalim i vas i ovu odredbu da nam se sada daju odrešene ruke, da tim zemljištem gazduje kako treba, ovo je dobro. To je podstrek onim lokalnim samouprava koje žele da rade i ne vidim tu bilo kakvu prepreku, niti zakonsku kočnicu. Mislim da ste ovom zakonskom odredbom uradili dobar posao i treba vas pohvaliti zbog ove odredbe zakona.

Kada govorimo o članu 59. u članu 59. se kaže da je u infrastrukturnom pojasu zabranjeno svako odlaganje otpada, smeća kao i izlivanje otpadnih voda, ali se kaže da u tom pojasu ne smeju da se postavljaju izvori jake svetlosti i bilo koji predmeti i sprave koje bojom, oblikom ili svetlošću smanjuju vidljivost železničkih signala. Postoje reklamni panoi širom Srbije koji se nalaze na železničkom zemljištu. To su reklamni panoi starije generacije. Oni često zaslepljuju vozove, postoji novi reklamni panoi nove generacije i mislim da bi to moglo da se detaljnije definiše, šta od reklamnih panoa može da bude postavljeno duž ovog zaštitnog pojasa, a šta ne.

Takođe, imamo u članu 59. još jednu važnu odredbu, a to je, kaže – zabranjeno je odlaganje otpada i smeća. Kada pođete prugama Srbije, vidite depoe smeća koje tu svako odlaže onako kako mu je drago. Mi sada imamo gradove Srbije koji imaju komunalnu policiju. Komunalnoj policiji treba dati nadležnost da kažnjava i ljude koji odlažu đubre i prave od železničkog zemljišta depoe za skladištenje tog smeća.

U članu 62. se kaže da postoje železničke pruge i delovi železničke infrastrukture na kojima je obustavljen javni prevoz. Imamo više takvih koloseka i više kilometara takvih koloseka. Neki od njih prolaze i kroz velike privredne subjekte i fabrike, kao što je fabrika "14. oktobar" u Kruševcu, kao što je fabrika "Aleva" u Novom Kneževcu. Kroz sred fabrike prolazi železnički kolosek koji nigde ne počinje i nigde se ne završava. Nekada davno te šine su uklonjene, ali su vlasnici tih fabrika domaćinski poslovali, nisu ulazili u železničko zemljište, iako ih ono ograničava da obavljaju normalnu delatnost. Bio sam u fabrici "Aleva". Tamo pruga prolazi i ograđena je žicom levo i desno i stoji po sred fabrike i ljudi ne mogu da obavljaju svoju proizvodu delatnost na način na koji to treba da rade. Mislim da će se ovim taj problem takođe rešiti.

Ovaj zakon, nažalost, ne reguliše i turističku železnicu. Imamo "Šargonsku osmicu", koja postoji na Mokroj Gori, koja takođe spada u železnicu, ali bliže će se verovatno nekim dopunama tog zakona urediti i rad turističke železnice. U svetu, u nekim zemljama EU i žičare su regulisane kao železnički saobraćaj. Možda bi to moglo da se uradi i kod nas. Valjda će nekad neko i takav vid prevoza organizovati u Srbiji.

Za kraj, moram da napomenem samo jođ nekoliko stvar. Jesam Kruševljanin, ali u Kruševcu ima nekoliko hektara zemlje koja je zajedničko zemljište, koje nije definisano. Ne znamo tačno koliko je železničkih zemljišta na teritoriji grada Kruševca, koliko ga ima na teritoriji Srbije. To zemljište predstavlja određeni resurs i određeni kapital. Valjalo bi definisati način na koji će se to zemljište ustupiti lokalnim samoupravama.

Na sednici Odbora za saobraćaj i veze sam pitao – zašto bliže nemamo i neke odredbe vezane za bezbednost železničkog saobraćaja, ali sam dobio uveravanja da se uskoro priprema zakon o bezbednosti železničkog saobraćaja i transporta robe, što je za svaku pohvalu. Treba ga svakako što pre usvojiti. Onda će, zajedno sa ovim zakonom, predstavljati jednu sveobuhvatnu celinu koja će i te kako omogućiti da se unapredi železnički saobraćaj u Srbiji.

Na kraju, i ovo moje izlaganje biće deo nekih stenografskih beležaka u budućnosti ili "Mozaika vremena" koji se emituje na Radio Beogradu, da će neko suditi o ovome na način na koji sam govorio. Moram ponovo da pitam – šta se dešava sa prugom Stalać-Kruševac-Trstenik-Čačak-Požega? Kada će ta pruga da stupi u neku normalnu funkciju? Kao student sam išao vozom za Beograd. Taj voz je saobraćao kao putnički voz iz Kraljeva, vozio je svake nedelje i bio je dobar putnički voz. Danas se taj voz i saobraćaj između ovih pomenutih gradova odvija u tragovima.

Na kraju, gospodine Mrkonjiću, pre par godina sam vam postavio pitanje – šta je sa drumskom obilaznicom oko Kraljeva? Vi ste dali obećanje da će biti završena. Mnogi u ovoj sali su vam se smejali, i meni i vama. Moram da vam se zahvalim u ime grada Kruševca što je ta obilaznica završena, što je taj kružni tok napravljen, što se prave još dva i da vas informišem, od kada su napravljeni ti kružni tokovi ni jedan se saobraćajni udes nije desio, ni jedan čovek nije stradao, pa oni koji su bili neverne Tome i smejali se i meni i vama, neka makar izađu na taj kružni tok i kažu – hvala vam, jer posle našeg mandata ovo neće niko da izore i nosi kući, to ostaje na korist građanima Srbije i građanima Kruševca.

Moram da vam kažem i na kraju, kada dođete u Kruševac sledeći put, da zajedno obiđemo i selo Stopanju. Ono je napravljeno delom i na zemljištu koje je pripadalo železnicama Srbije. Ima dosta neregulisanih imovinsko-pravnih odnosa i valjalo bi da se i ti odnosi u bliskoj budućnosti reše. Zahvaljujem se.
Poštovana gospođo predsednice, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, na primeru Zakona o vazdušnom saobraćaju najlakše je, najjednostavnije i najbolje građanima Srbije objasniti, zašto se Demokratska stranka od svog osnivanja zalaže za evropske i svetske standarde i zašto smatra da su ti standardi neophodni, ne zbog toga što mi srljamo u Evropsku uniju, kako kažu neki iz opozicije, već zato što bez tih standarda ne bi mogli da letimo danas u Srbiji, jer sve one države koje se danas pridržavaju standarda u avio-saobraćaju, u vazdušnom saobraćaju, pridržavaju se onih standarda koje je napisala, diktirala, uredila i na kraju usaglasila Evropska unija.
Svako ko kaže – znate, mi ne želimo da prihvatimo te standarde, mi nećemo da nam neko nešto iz Evrope nameće, za njega sledi odgovor iz civilizovanog sveta – nema nikakvih problema, možete leteti na vašem nebu onako kako god želite, ali ćemo mi vaše nebo zatvoriti za vazdušni saobraćaj i onda ćete vi tu sami među sobom urediti pravila kako ćete koristiti vaš vazdušni prostor i vaše nego, ali to neće biti više vazdušni prostor koji će koristiti inostrane avio-kompanije, a vi ćete ostati bez prihoda.
Ne razumem one koji se, dok danas slušamo obrazloženja za ovaj zakon, pozivaju na tradicionalne srpske vrednosti, a istovremeno negiraju ovaj put mogućnost da se iole napreduje ka EU prihvatanjem evropskih standarda. Zašto onda ne kažu – čekajte, što mi ne uredimo vazdušni saobraćaj onako kako je bio uređen u Srbiji u skladu sa tradicionalnim vrednostima 1910. i 1911. godine, pa da imamo lepo onu dvojicu sa zastavicama da mašu na pisti i da tako podižu i spuštaju avione. Što mi sad odstupamo od srpske tradicije i sad prihvatamo neke evropske novotarije. Mi ćemo da letimo onako kako je leteo Ivan Sarić iz Subotice 1910. godine, prilikom prvog leta avionom u Srbiji, 16. oktobra 1910. godine.
Samo zarad građana Srbije moram da podsetim, prvi let avionom u Srbiji izveden je 16. oktobra 1910. godine. Zahvaljujući jednom entuzijasti, sportisti, koji je poživeo 91 godinu, Subotičaninu, Ivanu Sariću. Čoveku koji je otišao na automobilske trke u Francusku, onda je tamo video avion čoveka koji je preleteo Lamanš, Luja Berloa i kazao ovo je mnogo dobro. Nisu mu dozvolili da fotografiše avion. Fotografisao je avion i u svojoj garaži napravio od drveta i klavirskih žica i pletenog sedišta isti takav avion i onda je organizovao probni let pred sedam hiljada ljudi iz Subotice. Sada kada bi mi rekli – čekajte što mi sad idemo napred i što sad idemo civilizacijskim tekovina korak sa Evropom, što mi ne ostanemo na tom stupnju. Ti koji se zalažu za tradicionalne vrednosti to ne bi znali da objasne. Kao što ne bi znali da nam objasne zašto vi stalno u ovoj skupštini iznosite polovične ili neistinite činjenice, jer nije tačno da je Evropska asocijacija kontrole leta našu kontrolu leta ocenila negativnom ocenom.
Naprotiv, s puno ponosa, uz sve čestitke srpskoj kontroli leta, Agecniji za kontrolu leta, kažem vam i obaveštavam vas i dajem vam na znanje da su od svih kontrolisanih agencija za kontrolu leta na teritoriji Evrope od njih 54 srpski kontrolori leta na drugom mestu. Ispred nas je samo Danska. I nije mala stvar da jedna zemlja u nečemu bude prva ili druga. Setite se samo kako je Srbija dočekala Novaka Đokovića kada je bio prvi na Vimbldonu. Ovde smo na jednom isto tako važnom takmičenju, na svetskom takmičenju, na evropskom takmičenju kontrole leta, gde postoje nezavisna regulatorna tela koja kontrolišu našu Agenciju za kontrolu leta, dobili najviše moguće ocene kada je reč o bezbednosti. Tu agenciju za kontrolu leta Srbije i Crne Gore osnovali smo 2003. godine. Ona posluje sasvim dobro. Ona posluje u skladu sa zakonima, sa evropskim preporukama. Naši kontrolori leta su najtraženiji ovoga trenutka na evropskom nebu. Samo vam dam nekoliko numeričkih parametara, jer matematika je jedna egzaktna nauka i ti numerički parametri najbolje negiraju sve dezinformacije, zlonamerne, poluistinite izjave koje imaju za cilj da oblate ljude koji časno i profesionalno obavljaju svoj posao. Samo primera radi nekoliko veoma važnih podataka.
Prvo, 2003. godine pre nego što je formirana i osnovana zakonom ova naša agencija za kontrolu letenja Srbije i Crne Gore, broj preleta u najfrekventnijem danu 2003. godine u Srbiji bio je 1074, a 2011. godine pred 1. jula koji se smatra vrhom sezone, koji se tek očekuje, imali smo 2404 preleta. Što je povećanje više od 100%. Danas više od pola miliona aviona preleti nebom Srbije, a usmeravaju se od strane naši agencija za kontrolu letenja. Udeo u ukupnom evropskom saobraćju u 2010. godini bio je 5,7% . Jedna mala zemlja, Srbija, koja se nalazi na vrlo važnom vazdušnom raskršću učestvuje sa 5,7% i to je za veliku pohvalu.
Vrednost nekretnina, postrojenja i opreme uvećana je sa 25 miliona evra u januara 2004. godine na 130 miliona evra u decembru 2010. godine ili u procentima 513% ili 5,13 puta. Sad mi navedite jednu firmu u Srbiji koja od 2004. do 2010. godine uvećala svoju imovinu, svoj obim poslovanja na ovako impozantan način. Završena je izgradnja novog centra kontrole letenja u Beogradu, zgrada površine 10.000 kvadrata i izgrađena je za 18 meseci. Zgradu je gradio konzorcijum domaćih firmi "Projektomotaža", a vrednost investicija je bila 18 miliona evra. Kad je urađena ta zgrada ispunili smo sve standarde.
(Iz sale: Jel ta zgrada može da leti?)
Vi ste gospodine poleteli i bez kontrole leta. Ja sam tu da vas spustim na zemlju, samo pažljivo slušajte.
Dakle, vrednost radova je bila 18 miliona evra, a pušteni su u rad operativni sistemi najmoderniji, najnovije generacije. Taj prelazak na te sisteme obavljen je u predviđenom roku bez ikakvih poremećaja u vazdušnom saobraćaju. Sad mi navedite evropsku firmu koja je imala povećanje 5,13 puta svog profita od 2004. godine na ovamo. Dakle, tim ljudima treba čestitati, pogotovo kad se zna da su u svoj operativni sistem ugradili opremu, investirali 60 miliona evra.
One rečenice gde neki kontrolor leta je prijavio najveći prihod u Srbiji, poresku prijavu, koju stalno spominjete. Znate, kad popunjavam poresku prijavu, ja mogu da napišem da sam kosmonaut, niko ne proverava moje zanimanje. Čovek je napisao da je po zanimanju kontrolor leta i predao enormnu poresku prijavu u Poreskoj upravi na Voždovcu. Poreska uprava ne proverava da li on radi u Agenciji za kontrolu leta ili ne. Poreska uprava ne proverava da li on to zaista radi ili ne radi i da li je to njegovo zanimanje i njegov hobi. Jednostavno prihvata poresku prijavu, baš kao što svako od vas ne navodi zanimanje narodni poslanik, nego navodi zanimanje: diplomirani elektro inženjer, trgovac, zemljoradnik, šta god hoće da napiše u svojoj poreskoj prijavi.
Dalje, moram da napišem i da vam kažem sledeću stvar, koja je vrlo važna da je znate, da u Republici Srbiji u okviru kontrole leta, posluje i pilotska akademija iz Vršca, gde je Agencija za kontrolu leta dobila standard ISO 9001 i 2008, gde je sertifikovana za pružanje usluga u vazdušnom saobraćaju u skladu sa zahtevima jedinstvenog evropskog neba. Socijalni položaj zaposlenih je na najvišem nivou. Za kraj, sa posebnim ponosom ističem da je 66 mladih inženjera, elektro inženjera, od saobraćajnog do PMF zaposleno u Agenciji za kontrolu leta, da primaju plate koje su u rangu njihovih kolega u Evropi, zahvaljujući članstvu u evropskim asocijacijama i organizacijama, za koje se izborila DS.
Prema tome, kad kritikujete Zakon o vazdušnom saobraćaju, vi možete kritikovati ovako kao što su pojedinci iznosili određene zakonske predloge, zakonska rešenja. Mi ovde menjamo isključivo te stvari, znači prestaje dužnost glavnog istražitelja i formira se nezavisno telo koje se zove Komisija za istraživanje uzroka udesa i ozbiljnih nezgoda vazduhoplova. Ja tim ljudima želim što manje posla. Tim ljudima želim da i dalje ovako ozbiljno obavljaju svoj posao. Vama želim da se setite, dok kritikujete nas, vremena kad ste bili u prilici da upravljate vi ovom zemljom. Tad je vazdušni prostor bio zatvoren za civilne letove, otvoren za neke druge letove, odgovornost zbog toga je na vama, ne na nama iz DS. Hoću da vam kažem, konkretno, Agencija za kontrolu leta, ponovo ponavljam, je na drugom mestu svih agencija za kontrolu leta u Evropi.
Nije mala stvar u takvoj konkurenciji jedne Nemačke, Velike Britanije, Italije biti drugi u Evropi nemojte blatiti ljude koji časno, profesionalno, odgovorno obavljaju svoj posao koji ga rade najbolje što mogu, što znaju i umeju, a pozivam sve druge uključujući i nas da se ugledamo na njih da ćemo onda i mi biti možda prvi i drugi u Evropi. Zahvaljujem se.
Poštovana gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, pažljivo sam pratio svu raspravu o amandmanima i nisam se uključivao u raspravu do sada. Samo da odgovorim na nekoliko nedoumica koje su se pojavile kod nekih opozicionih poslanika.
Prvo, nije tačno da neće biti motivacije da građani učestvuju na izborima, da se ljudi kandiduju i da političke stranke imaju kandidate za odbornike u lokalnim sredinama. Ako neko bude na poslednjem mestu, to ne znači da će biti odbornik, ali postoji toliko javnih funkcija u nekom opštinskom organu, postoje mesta u opštinskom veću, postoje mesta u institucijama, u kulturama. Primera radi, samo u gradu Kruševcu, iz koga dolazim, po preuzimanju vlasti vrši se imenovanje preko 350 opštinskih funkcionera. Možete te ljude staviti na listu, pa ne moraju da budu odbornici. Ako neko ostvari dobar rezultat, neka bude član veća. Stavite ljude koji su dobri kandidati za članove veća da budu na listi za odbornike, neka budu poslednji. Ja ću kao poslanik biti poslednji kandidat za odbornika u gradu Kruševcu, nemam taj problem, radiću kao da sam prvi. Vi izvolite i budite na svojoj listi poslednji i imaćete mnogo manje problema.
Kada je reč o eventualnoj korupciji i kupovini odbornika, kupovinu poslanika i odbornika nije sprečilo ni zaklinjanje u crkvi, na Jevanđelju. To prelaženje poslanika nije sprečilo ni zaklinjanje na delima stranačkog lidera. Samo da podsetim da smo imali prilike da vidimo u ono vreme, kad nisu bile te evropske novotarije na sceni, scenu da je 11 poslanika glasalo, postoji video snimak gde uzimaju 100.000 nemačkih maraka za glasanje. Tužilac iz tog vremena je kazao da baš nije siguran da su oni zbog tih 100.000 maraka glasali i nije podigao krivičnu prijavu. Podsetiću da je bila korupcija mnogo izraženija nekada nego što je to danas.
Kada pozivamo da se ugledamo na modernu Srbiju iz doba Karađorđa i doba Obrenovića, znate da ja često idem u biblioteku, u biblioteci sam našao ovaj dopis iz vremena Obrenovića, gde se naređuje seoskom kmetu da uradi 25 batina drugom seoskom činovniku. Nije to moderna Srbija, nemojte se pozivati na te tradicionalne vrednosti. Imamo mnogo drugih tradicionalnih vrednosti na koje treba da se pozivamo. Ima mnogo toga iz naše istorije na šta treba da se pozivamo,
Ovde ponekad čujem besmislene i smešne konstatacije, poređenja da treba da se ugledamo na evropsku Srbiju iz vremena cara Dušana. Kakva evropska Srbija i kakva Evropa u vreme cara Dušana! Car Dušan je vladao Srbijom i postao car 1346. godine do 1356. godine. Evropa danas više nije geografski pojam, Evropa je politički pojam. Srbija geografski jeste u Evropi, politički smo izopšteni iz tog velikog članstva civilizovanih naroda. Mi tu težimo da bismo dostigli te evropske standarde, ne da bi se nekome dodvorili, već zbog boljitka naših građana. Mi prvo hoćemo Evropu da napravimo ovde, a onda će građani odlučiti na referendumu da li žele da idu u EU ili ne. Te standarde koje namećemo, to su svakako dobri standardi.
Kada već govorite o kritikama na račun ovog zakona, nije ovo savršen zakon, odmah da vam kažem, ali je mera političke volje u parlamentu ovaj zakon. Verovatno će ga neka druga parlamentarna većina na neki drugi način upriličiti i upodobiti. Samo da podsetim da je gospodin Milan Marković uradio jedan drugačiji predlog zakonskih rešenja, da je gospodin Milan Marković vodio javnu raspravu o tim zakonskim rešenjima, da je uložio ogroman trud i energiju. Svakako će ta zakonska rešenja koja je on tada ponudio, naći svoje mesto u političkom životu Srbije.
Ovo je verovatno neko prelazno rešenje, ali je nužno i neophodno da bi se određeni standardi na putu ka EU ispunili i zadovoljili. Za kraj, iako Milan Marković nije tu, želim da kažem da je on uradio jedan ogroman posao, ne samo sa ovim zakonom nego i kada je reč o drugim stvarima, ali nije tačno da u nijednoj opštini u Srbiji nije izvršena budžetska kontrola. Ako neko ne zna da se to desilo, ako je ta konstatacija plod neznanja, ne informisanosti ili zle namere, to ne znači da se nije desilo. Preko pet stotina budžetskih kontrola se uradi za mandata jedne vlade. Budžetska kontrola je sprovedena u svim gradovima.
Ovoga trenutka se sprovodi u gradu Kruševcu. Sprovođena je u gradu Kuču, gde je bila na vlasti SRS i nema nikakvih problema da budžetska kontrola radi svoj posao niti postoje političke implikacije da neko može da kaže – koristim poziciju ministra, državnog sekretara iz stranke na vlasti da sprečim dolazak budžetskih inspektora. To je nezavisna kontrola, koja radi nezavisno, znači, nezavisnu analizu budžetskog poslovanja. Opštine su obavezne da urade i angažovanje nezavisnih revizorskih institucija, tela da sprovedu sami sopstvenu kontrolu opštinskog budžeta ili gradskog budžeta, a Republika Srbija ima kroz Ministarstvo finansija i druge institucije mogućnost da uradi vanredne kontrole.
Na kraju ovog svog izlaganja, opet ću da vas pozovem da glasate za ovaj zakon, jer mi hoćemo da ovde napravimo standarde koji ovu zemlju približavaju velikoj porodici evropskog naroda da nemate nikakvog straha od tog posla što ga radimo svi zajedno kao skupštinska većina. Da vam kažem da ne postoji nikakva teorija zavere i da se niko ni u Briselu ni u Rimu ni u Madridu ni u Atini ne budi samo sa jednom jedinom mišlju šta ću danas da radim onim Srbima, ti ljudi imaju dovoljno sopstvenih problema, nemaju potrebe da sami nama stvaraju probleme niti da nam nameću probleme. Ova zemlja počiva na partnerstvu sa državama EU. Koliko god to nama smetalo i ne smetalo to partnerstvo će se obavljati na ravnopravnim osnovama bez da se odreknemo svog nacionalnog identiteta, svog verskog identiteta, svih onih osobenosti koje Srbija nosi. Naprotiv, to će predstavljati bogatstvo za EU, a neće EU osiromašiti.
Sa druge strane, za kraj mogu da vam kažem da ste izneli mnogo strahova koji nisu argumentovani ni u činjenicama ni u stvarnom stanju i da ste izneli mnogo optužbi na račun aktuelne vlasti koje nisu utemeljeni činjeničnom stanju, pogotovo optužba za organizovani kriminal. Organizovani kriminal je zahvaljujući zakonskim rešenjima koje nažalost niste podržali, kao što je recimo Zakon o oduzimanju imovine stečene kriminalom doživeo ozbiljan udarac i organizovani kriminal u ovoj zemlji je poražen, a to ne kažem ja, to kažu bezbednosne službe Rusije, Amerike, evropskih država, međunarodnih organizacija, institucija i organizacija UN i Srbiji upućuju sve reči pohvale na presecanju organizovanih narko-trgovinskih lanaca širom sveta. To su činjenice i o tome govore činjenice, argumenti, a ne ja. Ovo iznosim pre svega zbog građana Srbije, ne zbog vas jer sam apsolutno uveren da i vi to znate i osećate u svakodnevnom životu.
Poštovana gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, rođen sam u najlepšem gradu Srbije u Kruševcu i tu sam biran i za odbornika i za narodnog poslanika.

Nisu samo za mene u Kruševcu glasali kao narodnog poslanika, siguran sam da su glasali za mene i u Čačku, Trsteniku, Vrnjačkoj Banji, Topoli, ali kada sam biran za odbornika, tad sam siguran da su za mene glasali, pre svega, građani Kruševca, koji me znaju i poznaju i koji su mi ukazali i poverenje i to je za mene bila velika čast. Ali, kada smo danas raspravljali o ovim zakonima i kada smo imali i razne primedbe na ovaj zakon, jedna od prvih primedbi je bila da je ovo glup zakon.

Samo ću da podsetim na definiciju koja se kroz istoriju menjala, šta je sve kroz političku misao, ali kroz naučnu misao, bilo proglašavano glupim. Od velike većine tada ljudi na planeti koji nisu uspeli da razumeju zakonski akt koji se donosi, revolucionarno otkriće, naučno dostignuće, tehnološki napredak, bilo je ljudi koji nisu mogli da se snađu ni sa civilizacijskim napretkom i sve što je za njih bilo strano, nepoznato, to je bilo opasno i glupo, pa je tako glupim proglašeno otkriće Đordana Bruna, da nije zemlja centar sveta, već da postoji heliocentrični sistem, a ne geocentrični, a Đordano Bruno je spaljen na lomači.

Često se ta velika otkrića u nauci, pa i politici, sastoje da se razotkrije istina koja je nekada pokopana nizom nekih dogmi, predrasuda. Često je trebalo naći izlaz iz ćorsokaka koji vodi ka formalnom rezonovanju i često je zaista to formalno rezonovanje bilo lišeno svake realnosti, jer valjalo je zaista osloboditi misao koja je bila zarobljena partijskim stegama, dogmama i to je nekada izgledalo kao da je ta slobodna misao zarobljena između nekih gvozdenih čeljusti dogme i zaista je teško uspevala da dođe do širokih narodnih masa jer je uvek kod nekih kvazi političkih elita nešto napredno i dobro bilo proglašeno glupim, lošim, jer ga ta velika većina nije razumela.

Onda smo čuli u obrazloženju ovih zakonskih predloga da će više glasova dobiti "Zvezde Granda" nego neki kandidati za odbornike i da će "Zvezde Granda" lakše proći na svojim SMS glasanjima, nego što će proći neki kandidati.

Siguran sam kada neke kandidate vidim da će apsolutno "Zvezde Granda" imati veće šanse nego ti kandidati, pogotovo kada ih čujem, onda otklonim svaku dilemu, sigurno će "Zvezde Granda" imati veće šanse. Tu se postavlja pitanje – da li će neko moći da kupi odbornike, poslanike, da li će te neko narodne predstavnike, koji učestvuju na izborima, neko moći na toj političkoj pijaci da kupuje kao vreće krompira, kupusa, kao svinjske butke u kasapanici?

Ko god ima takav strah, moram da mu da vodite računa koga stavljate na listu. Nemojte da imamo situaciju da danas ima odbornika u lokalnim skupštinama kojima je ideologija "velike Srbije" mnogo dalja od ideologije velikog novca.

Vodite računa, nisam čuo za primer da je neki poslanik DS napustio vladajuću većinu zato što vodimo računa koga stavljamo na listi. Od 2000. godine pa na ovamo, kada je prošlo vreme represije, vreme bezzakonja, kada smo uveli neke standarde, vodili smo računa ko predstavlja DS i u parlamentu i u lokalnim skupštinama i takve su pojave zaista minorne.

Kada govorite o kamenčiću iz vaše cipele koji može da postane kamen oko vrata DS, znate, znam kako DS ume da taj kamenčić iz cipele koji neko želi da nam natakne na glavu kao kamen koji će nas povući u dubinu vrlo lako postane onaj vodenični kamen koji samelje sve te slabe, loše, ovakve i onakve i ne bih se mnogo

igrao sa tim vodeničnim kamenom. Znate, on vrlo lepo usitni brašno i to sve lepo ujednači, čak samelje i kukolj, zajedno sa žitom. Nemojte mnogo da brinete brigu o DS i o snazi DS.

Kada govorimo o ženama na listama DS ili uopšte na listama političkih stranaka, pre svega sam ponosan što imamo Miru Avakumović iz Arilja, koja je predsednica opštine; pa imamo Vesnu Martinović iz Pančeva, koja je gradonačelnica; pa imamo Natašu Cvjetković, koja je iz Šida, predsednica opštine; Mirjana Božidarević iz Starog Grada, predsednica opštine, Branka Savić iz Barajeva, predsednica opštine; Anika Sirkova iz Sente, predsednica opštine i to odlična predsednica opštine; Vesna Jakovljević iz Kuršumlije, predsednica opštine; Slavica Sotirović iz Vranjske Banje, predsednica opštine. Predsednica SO Kruševac je Vesna Vesković.

Grad Kruševac je grad u kome žene obavljaju najodgovornije funkcije. Imamo jednu načelnicu policije u Srbiji koja je žena, koja je pokazala da žene umeju da rade svoj posao. Reč je o gospođi Dragici iz Užica. Ne vidim strah i potrebu da se neko plaši žena niti vidim potrebu da se neko plaši i zbog toga što će biti unapred poznat redosled odbornika, kao što biti unapred poznat redosled poslanika.

Daću vam rešenje za vaše probleme gde je problem motivacije, na to poslednje mesto stavite vas, narodne poslanike. Nije valjda da ćete biti i poslanici i odbornici? Kažite – evo, mi stajemo na listu i stajemo svesno na poslednje mesto, smatramo da u našoj opštini ima dovoljno kvalitetnih ljudi mimo nas koji će biti odbornici, pa onda na začelje liste stavite one koji će eventualno biti kandidati za direktore javnih preduzeća ili nekih ustanova kulture, pa s obzirom da će raspisati konkurse za ta javna preduzeća na kanalu, stavite i druge ljude kojima će biti čast da budu na toj listi, stavite nekadašnje gradonačelnike koji su se i te kako dokazali.

Vidite kako grad Kruševac ima dobre gradonačelnike? Grad Svilajnac ima gradonačelnike kojima će biti čast i oni neće više da se bave politikom, ali će im biti čast da stanu na listu DS i to ne na prvo mesto nego na začelje i da kažu – evo, dajemo šansu mladim ljudima, nismo motivisani da uđemo baš direktno u političku arenu, ali želimo da svoj kredibilitet stavimo iza liste DS.

Ako se budete vodili tim načinom da rešite ta pitanja motivacije, verujte, to pitanje neće postojati, jer ovde je pre svega reč o demokratskim standardima.

Ovde u sali vrlo često imamo ljude koji se plaše zbog toga što idem u biblioteku i zbog toga što sedim u biblioteci. Znate, mnogo je bolje sedeti u biblioteci nego, recimo, uz kazan za pečenje rakije, jer u biblioteci možete mnoge pametne stvari da vidite, dok uz kazan za pečenje rakije možete samo da se opečete. Imate onu čuvenu srpsku tetovažu po stomaku od kazana za rakiju.

Šta kaže biblioteka? Za sve one evroskeptike evo šta kaže biblioteka – 53% građana Srbije ovoga trenutka bi glasalo za pristupanje Srbije EU, između ostalog i zbog ovakvih zakona koje donosimo. Šta dalje kažu ti građani? Njih 85% smatra da je ovakve zakone dobro donositi ne zbog EU, već prihvataju mišljenje DS, da je ovakve zakone dobro donositi da bi se u Srbiji ispunili oni uslovi koji će od Srbije stvoriti te standarde ovde u Srbiji. Znači, mnogo je bolje sprovoditi reforme zbog same Srbije, a ne zato što to neko od nas traži. To je mišljenje DS i to je mišljenje 85% građana ove zemlje.

Možete to da prihvatite, a možete to i da negirate, možete da kažete da vam se to sviđa, da vam se ne sviđa. Možete da probate da promenite narod ako već ne možete da promenite politiku, ali mislim da to nikome nije uspelo.

Šta dalje kažu građani? Građani kažu da ako bi sutra bio organizovan referendum o ulasku Srbije u EU, samo 24% građana bi bilo protiv. Isto toliko ne bi glasalo ili ne zna da li bi glasalo, ali bi još uvek velika većina glasala ubedljivo većinom glasala za EU.

Ponavljam vam ovu cifru od 85% građana koji smatraju da su reforme bitne zbog stvaranja bolje Srbije, a ne zbog članstva u EU. Znači, bitno je raditi na stvaranju bolje Srbije.

Ostaje pitanje potpisa. Evo, stigao je i ministar. Mnogi govornici su svoje izlaganje počinjali rečenicom – žao mi je što ministar nije tu, a u stvari im je žao što nisu ministri, a ne što ministar nije tu. Oni kažu – evo, znate, u Srbiji će se desiti da neki gradovi neće imati svoje poslanike, a na lokalu će se desiti da neke sredine neće imati, takođe svoje odbornike.

Grad Kruševac iz koga dolazim, na koji sam vrlo ponosan ima 70 izbornih jedinica i na osnovu tih izbornih jedinica DS odredi kandidate, 70 kandidata koji će učestvovati na izborima, koji teritorijalno pokrivaju te jedinice. Nekada smo mi uspevali, na osnovu izbornih rezultata, da kandidate uvedemo u lokalni parlament i kažemo – vi ste osvojili toliko procenata i to je u redu.

Šta ćemo sada uraditi? Prvo, znamo kako će da izgledaju izborni rezultati u prethodnom periodu, pa ćemo ponovo dati 70 odbornika koji će teritorijalno pokrivati svaku izbornu jedinicu. Sa druge strane, apsolutno smo uvereni da u svakoj izbornoj jedinici imamo bar 10 dobrih kandidata da budu odbornici i da ti odbornici neće napustiti ni program, a ni ideju DS.

Međutim, bilo je priča od dela opozicije, da je loše što mi imamo samo 168 opština. Tu se vraćamo na jednu interesantnu tezu koju je iznela gospođa Milanka Karić 2008. godine. Ona je kazala – Srbija treba da ima 2000 opština. Ko će to da plati? Nije objasnila. Koliko će tu odbornika biti, takođe, nije objasnila.

Mislim da Srbija ima opština onoliko koliko ima i te opštine imaju odbornika koliko imaju. Ti odbornici će imati svoje predstavnike u lokalnim sredinama. Nije kriva DS, još jedanput podvlačim, to je nekim odbornicima sada bliža ideologija velikog novca od ideologije "Velike Srbije", što je nekima bliža neka druga ideologija od ideologije stranaka koje su ih uvele u parlament. Tu vi morate da vodite računa koji takve ljude kandidujete. Mi takve probleme nemamo, za sada.

Na kraju, imam jednu zamerku kada je reč o ovom zakonu, a to je za velike primedbe gradova kao što su Kruševac, Kraljevo, Čačak, Leskovac. Možda je mnogo da 30 kandidata podrže jednog odbornika za kandidata, a možda je to prava mera. Numerički parametri su vrlo egzaktni. Ako 30 kandidata podrži 70 odbornika u Kruševcu, to je 2100 potpisa koje treba skupiti da bi se predala lista sa svih 70 odbornika. Ako na izbore u Kruševcu izađe 60% građana, u gradu od 140.000 stanovnika sa pravom glasa na lokalnim izborima, to je blizu 84.000 ljudi koji će izaći na izbore. Automatski cenzus od 5% je tu negde oko 4.500 glasova. Znači, vi morate pola cenzusa da priložite kao potpis za lokalnu listu, što je možda mnogo. Mada, možda i nije mnogo.

Imali smo situaciju da je u Vrnjačkoj Banji, od 12 lista, jedna parlamentarna politička stranka osvojila 13 mesto. Bilo je 12 nevažećih listića. Više je bilo nevažećih listića, nego što su ti koji stalno najavljuju da, evo, samo što se nisu vratili na vlast, osvojili. To je dobar uspeh, biti 13 od 12 lista, i kada ima više nevažećih listića nego što ima političkih stranaka i kandidata na izborima, to dovoljno govori o tome kako građani Srbije vrednuju svačiji učinak u ovom parlamentu.

Za kraj ovog svog izlaganja, čuli smo i poruku da Srbiji ne treba ništa drugo do čvrsta ruka. Ja vam kažem, u velikoj ste zabludi. Srbiji je dosta čvrste ruke. Srbiji treba čista ruka. Demokratska stranka je ta koja je građanima Srbije ponudila čistu ruku. Žao mi je što vi to ne shvatate, ali građani Srbije su prihvatili čistu ruku i rekli su – dosta nam je za svagda čvrste ruke. Kada rešite da ponudite čistu ruku, imaćete sa druge strane i ruku građana Srbije i ruku DS. Zahvaljujem vam se.
Poštovani gospodine predsedavajući, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo državni sekretari, dame i gospodo narodni poslanici, sticajem okolnosti dosta mojih dobrih prijatelja radi u prosveti. Oni su profesori i vole svoj posao. Često mi kažu da su vrlo nezadovoljni kada ne mogu da rade kada se štrajkuje i kada ne mogu da daju pun doprinos vaspitanju mladih generacija u zemlji, ali oni zaista vole svoj posao koji rade. To mi kažu, a to vidim i iz njihovog ponašanja i onda sa njima često razgovaram oko zakona o obrazovanju.

Sticajem okolnosti, po nešto o obrazovanju znam i ja, ne samo iz razgovora sa ljudima, već malo ću napraviti jednu retrospektivu šta smo mi sve kao eksperiment imali kada je reč o obrazovanju u ovoj zemlji.

Rođen sam 1965. godine i pošao sam u prvi razred 1972. godine. Onda sam bio žrtva jednog eksperimenta koji se zove usmereno obrazovanje i, poređenja radi, tada, pre nekoliko desetina godina, kada sam pošao u prvi godinu srednje škole, 1981. godine, moglo je da se napravi 25 neopravdanih izostanaka.

Onda je nekom uredbom, nekim zakonom i nekim podzakonskim aktom, doneta odluka da učenik može da napravi stotinu neopravdanih izostanaka i da ne bude isteran iz škole. Govorim o godini 1981. i 1982. Onda smo imali razne oscilacije u Zakonu o obrazovanju, da bi na kraju to usmereno obrazovanje bilo ukinuto i nađen neki nov način srednjeg školovanja dece u Srbiji, da bi konačno, imali posle u vreme višestranačja, nekoliko zakona o obrazovanju, izmena i dopuna Zakona o obrazovanju.

Primera radi, samo DS je od uvođenja višestranačja, bila u periodu od 2000. do 2003. u prilici da odlučuje o upravljanju ovom zemljom, o načinu obrazovanja, o tome kako će se mladi ljudi u ovoj zemlji obrazovati. Ali primera radi, a istine radi, u ovoj sali nema političke stranke, koja na ovaj ili onaj način, nije mogla da da svoj doprinos obrazovanju. Neke političke stranke su čak imale i ministre obrazovanja, koji su upamćeni po raznim eksperimentima, po raznim činjenicama, po mnogom činjenju, po nečinjenju.

Imali smo prilike da imamo za vreme mandata tih političkih stranaka, tog ministra, samo jedan Zakon o obrazovanju, neki su ga kritikovali kao vrlo štur, neki su ga kritikovali kao vrlo loš, neki su za njega glasali. Imali smo prilike da raspravljamo o Zakonu o obrazovanju, za vreme ove vlade, da vidimo šta ne valja u ovom zakonu i da to probamo da popravimo amandmanima.

Meni je žao što nismo dobili primedbe Zaštitnika građana, kada je reč o amandmanima na ovaj zakon. Ali je činjenica, da kada razgovaram sa svojim prijateljima koji su profesori, oni mi kažu da se prilično promenilo vreme kada smo mi, koji sedimo, većina nas u ovoj sali, išla u školu i današnje vreme. Jer danas je vrlo teško učenika isterati iz škole. Danas profesori dolaze u situaciju da se plaše svojih učenika, jer mogu da im prete. Danas, ne po zakonu, danas se, da ne govorim šta je bilo po onom zakonu, kada me već vučete za reč, kada je ukidana Darvinova teorija, da ne pričam šta je bilo po onom zakonu, kada su mnoge negativne pojave obeležile obrazovanje i vaspitanje mladih ljudi.

Prema tome, lično mislim da, kada je reč o obrazovanju, uvek valja slušati, pre svega struku, sindikate, prosvetne radnike, ljude koji te zakone svakodnevno primenjuju, da je vrlo važno uvažiti sve argumente koje struka daje. Lično mislim da ovde postoji dobra namera da se ovim amandmanima otklone određene nepravilnosti i negativne pojave koje smo uočili u prošlosti.

Vidim dobru nameru Ministarstva da se školi vrati ugled da se izgradi sistem obrazovanja koji će vaspitavati ljude, koji će sutradan morati da pokažu šta znaju, a ne koga znaju, da će na osnovu toga šta znaju moći da dobiju posao, a ne na osnovu toga koga poznaju, ali pre svega će omogućiti ljudima koji vole svoj posao, a to su prosvetni radnici koji vaspitavaju ove generacije koje dolaze, da ih vaspitavaju da se u ovoj zemlji nagrađuje rad, da se nagrađuje angažovanje na radu, da se nagrađuje znanje a ne da se nagrađuje način da se eskivira rad, da se eskivira odgovornost, da se izbegne da se, da se pokaže šta se zna, i na kraju, vratiće dostojanstvo profesorskoj profesiji.

Zato bih ja podržao sve ove zakonske predloge i još jedanput izrazio …

Molim?

(Vjerica Radeta sa mesta: Samo jedan je na dnevnom redu.)

Govorim o amandmanima i zakonu. Amandmani su takođe zakonski predlozi. Te zakonske predloge, neke ne bih podržao i ne bih ni glasao za njih, a neke ne razumem. Sa druge strane, razumem predloge ministarstva.

(Vjerica Radeta sa mesta: O kojem amandmanu pričate?)

(Predsedavajući: Molim vas, nemojte ometati govornika. Hvala.)

Zato vam kažem, uvek je važno saslušati šta kaže struka. Uvek je važno pogledati malo unazad šta je ko imao prilike da uradi kada je upravljao ovom zemljom i vladao ovom zemljom, u zavisnosti od toga kako je shvatao vlast. Važno je pogledati i kroz šta je sve prošlo obrazovanje u Srbiji u poslednjih 50 godina, pa ćete videti da smo ovde gde jesmo i zbog nekih loših zakonskih rešenja i zakonskih predloga. Zahvaljujem vam se.
Gospođo predsednice, uvaženi gospodine ministre, kad će ko ići u političku penziju ne odlučuje opozicija, na sreću, odlučuju građani ove zemlje na izborima. Znate da će izbori biti redovni u aprilu sledeće godine, pripremite se dobro i dajte političke programe i ideje, pa ćete videti kako ćete tim političkim programima i idejama da prođete.        
Čisto da dam određene napomene kad je reč o poreskim dugovanjima. Prvo, nije tačno da privatni sektor najviše u Srbiji duguje za poreze i doprinose i to je jedna zlonamerna insinuacija koja se inputira vladajućoj većini, da neko možda zbog bliskosti sa vladajućom većinom ne plaća porez. To je, pre svega, netačno. Plod je neznanja, zle namere i najprizemnije demagogije, neka se građani opredele o čemu je tu reč. Činjenica je da su najveći poreski obveznici po neisplaćenim doprinosima za PIO i zdravstveno osiguranje i ostalih doprinosa državni sektor i to pogotovo ona
preduzeća koja ili nisu privatizovana, pa se nalaze u jako teškoj situaciji, ili su privatizovana, pa podržavljena zbog neuspelih privatizacija.
Država ovog trenutka može sve te ljude po vašem planu i programu da istera sa posla i da naplati poreze pod prinudom i može u Kruševcu "14. oktobar" ostane sutra bez radnika ako je to cilj neke političke stranke. Cilj države nije da uništi te velike privatne subjekte, već da ih očuva da prežive i da eventualno uđu u proces restrukturiranja, privatizacije i da mogu da učestvuju na tržišnoj utakmici.
Dakle, nije tačna izjava da su najveći poreski obveznici i da Poreska uprava ne radi svoj posao privatnici u ovoj zemlji. Poreska uprava radi svoj posao dobro. Pitajte privatnike kolika je kazna kad ne uplatite penzijske i zdravstvene doprinose na vreme i pitajte koliko je kazni naplaćeno zbog toga i kako su kazne propisane. Mislim da država ima dobru regulativu. U jednom siromašnom društvu nije prinuda nešto što je tako lako sprovesti da bi se neke obaveze prema državi i prema radnicima tako ostvarile. S druge strane, nije cilj države da uništi ni privredu niti sektor privređivanja. Cilj je da se tim ljudima pomogne.
Mogu da posmatram to na jedan drugačiji način. Mnogo je veće opterećenje činjenica da u Srbiji postoje ljudi koji ne plaćaju izvršene usluge ili isporučenu robu. Kad nekom prodam robu istog trenutka moram da platim PDV i taj PDV se plaća kad prodam uslugu, a sutra dan taj neko jednostavno ne plati potraživanje. Tu treba naći zakonsku regulativu da se pomogne privredi.
Kad je reč o ovom o čemu smo pričali, još jednom podvlačim, nije privatni sektor najveći obveznik za neisplaćene poreze i zarade, niti ko koristi neki svoj privilegovani položaj u društvu i državi, jer zakonska regulativa je vrlo jasna i precizna. Zahvaljujem se.
Poštovana gospođo predsedavajuća, uvaženi gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, tačno je, ja nemam nijedan argument kada ovo govorim, sem istine. To je najjači argument. Istine radi, samo ću kazati da bi nešto što smo čuli u ovoj sali bilo savršeno, odlično i dobro za uspavljivanje birača, kada bi ti birači patili od amnezije ili kada bi patili od kokošijeg slepila, ali ja pamtim isto tako dobro kao i građani ove zemlje. Ja sam, na sreću, privatni preduzetnik od 1991. godine i bio sam to do 2007. godine, dok nisam postao narodni poslanik. Pamtim, takođe, kako se kretala skala mog uspeha, ali i kako se kretala skala naplate poreza u to vreme. Pogotovo znam kako je izgledalo to 1998. godine, kada je vladanje ovom zemljom, barem jednim delom preuzela jedna politička stranka, koja je do tada bila u opoziciji, a tada je ušla u vlast.

Jako dobro znam kada smo 21. januara 2001. godine preuzeli odgovornost za upravljanje ovom zemljom koliki smo zatekli budžetski deficit, koliki smo zatekli deficit u penzionom fondu, pa ako neko misli da sve to može besplatno, da se isplate te penzije, da se isplate svi ti doprinosi koji nisu plaćeni, da se podmiri ona definicija inflacije, da je to kao kad imate 100 dinara u džepu, pa vam država elegantno preko noći uzme 30 dinara, a vama ostane 70 dinara i nema potrebe da se bunite, a to nije rekao niko iz DS, to su rekli lideri jedne druge političke stranke, za koga se iskreno nadam da će doći ovde u salu da malo prodiskutujemo i na tu temu. Dakle, ne treba da vas podsećam da tada nije bilo penzija da se plati struja. Tada nije bilo ni struje, nije imalo šta da se plaća. Tada se struja na kašičicu dobijala po grupama.

Dakle, svestan sam situacije u kojoj se nalazi Srbija. Svestan sam ekonomske situacije u kojoj se nalazi zemlja, ne mora na to niko da mi ukazuje, ali sam i svestan napora i činjenja da se izbegne ekonomski slom države, da su mnogo bogatije države u vreme krize doživele ekonomski slom. Svestan sam činjenice da u vreme kad je kod njih bilo blagostanje i u celom svetu je vladalo blagostanje, a kod nas je bio opšti ekonomski kolaps zbog nesposobne politike koja se tada vodila. Razumem krizu kada je kriza svuda, pa je kriza i kod nas, ali ne razumem da svuda bude dobro, a da kriza bude samo kod nas, to nikako ne mogu razumem. To je onda nešto u politici i to u politici tog lokalnom regionalnog ili nekog drugog nivoa koja se tiče te države. Nemoguće je da svuda bude kriza a da kod nas ne bude kriza, kao što je nemoguće da svuda bude dobro a da samo kod nas bude kriza.

Smatram da će ova Vlada adekvatno odgovoriti krizi, da će naši koalicioni partneri zajedno s nama uspešno voditi ekonomski brod, da mi nećemo doživeti taj predviđeni ekonomski slom, koji se opoziciji priviđa od kada su izgubili parlamentarne izbore. Ekonomski slom se u ovoj zemlji najavljuje svaki put kad se neko javi za reč. Prvo ste govorili da će kurs evra otići na 110, pa ste onda govorili da će inflacija biti vrlo brzo trocifrena, pa ste najavljivali propast domaćih banaka, pa kad se sve to nije desilo onda iznalazite argumente koji ne odgovaraju činjenici.

Opet kažem, znači, najveći dužnik ovde u Srbiji je državni sektor a ne privatni sektor. Prihvatam svaku inicijativu da zajedno razgovaramo oko toga kako pomoći privredi. Prihvatam svaki zakonski predlog koji će moći da pomogne poboljšanju ekonomske situacije. Spreman sam da sednem s vama i privatno i politički i kako god hoćete i da razgovaramo o svim ekonomskim temama i svim ekonomskim problemima, ako ponudite rešenje. Ali, nisam čuo ponuđena rešenja. Čuo sam samo kritike i to sa pozicija demagogije, sa pozicije dodvoravanja biračima, sa pozicija konstatacija stanja, ali ni jedan predlog kako to stanje da se promeni. Zato takve predloge ne mogu da prihvatim. Mogu samo da prihvatim, ne da mi neko definiše probleme već da mi nađe rešenje za te probleme da, pre svega, pre nego što to uradi, pre nego što baci kamen ka meni i mojim stranačkim prijateljima i kolegama, kaže šta je uradio kada je imao priliku da donosi rešenja i da rešava probleme. Zahvaljujem.