Ovako, gospodine predsedniče, evo ja se izvinjavam svima što sam se drao, ja nemam osećaj koliko se to čuje. Nadam se da je sada ton u redu. Nije mi namera da se derem, to radim kada sam na protestima. Dakle, vi opet optužujete mene da sam ja izdajnik i da vodim takvu politiku. E, pa sada ovako, da ti nisam učestvovao u Briselskim sporazumima, niti bilo ko od nas, niti je bilo ko od nas uveo Srbe u Vladu republiku Kosova ni u sudstvo, ni u policiju od nas nikada niste čuli, niti ćete ikada čuti da želimo da priznamo Kosovo.
Što se tiče onoga što ste govorili o Boru, ja nisam govorio o rudarenju, o radnim mestima, o svemu ostalom, ja samo pitam – zašto dadoste stranim kompanijama našu zemlju kao trajnu svojinu? Ja sam to postavio kao pitanje. A o pitanjima nelegalnih rudnika, kamenoloma kojima se upada ljudima u malinjake, evo, ja ću da vas pozovem da odete sa mnom, recimo, iznad Lešća, planina Baba i da nam kažete predsedniče, po kom tom zakonu je dozvoljeno na mestu gde ne postoji u prostom planu rudnik, ljudima pucaju kuće zato što je neko dinamitom tamo upao i baš ga briga za zakon? Po kom tom zakonu u Lukavcu je dozvoljeno da evrolitijum truje ljudima bunare?
Hajmo zajedno tamo na sva ta mesta. Evo, ja sam predsednik Odbora za zaštitu životne sredine i da prekinemo više s tim da li je normalno to što se radi po Srbiji. Ljudi, u Gornjim Nedeljicama žive ljudi koji nas hrane. Nama je hrana prioritet, voda takođe, čist vazduh, ako je vama to nevažno, ako mislite da je ovo nekakva politika koja služi za skupljanje političkih poena, evo sada ću vam reći svima, baš me briga za glasove, hajte sa mnom predsedniče…
(Isključen mikrofon.)