ŠAIP KAMBERI

Partija za demokratsko delovanje

OSVRT OTVORENOG PARLAMENTA

Šaip Kamberi do sada je bio narodni poslanik u tri saziva. Prvi put izabran je za narodnog poslanika u desetom sazivu, od 2014. do 2016, drugi put u 12. sazivu, od 2020. do 2022. godine, i treći put u 13. sazivu, od 2022. do 2023. godine.

U 12. sazivu bio je predsednik poslaničke grupe Ujedinjena dolina-SDA Sandžaka, član Odbora za administrativno-budžetska i mandatno-imunitetska pitanja i zamenik člana Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova. Tokom 12. saziva na redovnim skupštinskim zasedanjima je proveo 80 sati, 41 put se obraćao u plenumu, u postavljanju poslaničkih pitanja učestvovao je u dva navrata, a u javljanju za obaveštenja i objašnjenja učestvovao je devet puta. Što se tiče prisustva glasanjima za akte, prisustvovao je 19 puta, od čega je za tri akta glasao “za”, dok je za dva akta glasao “protiv”.

U 13. sazivu izabran je za poslanika kao prvi na listi „KOALICIJA ALBANACA DOLINE“ “KOALICIONI I SHQIPTARËVE TË LUGINËS”, mandat mu je potvrđen 01.08.2022. godine. U 13. sazivu bio je deo poslaničke grupe EVROPSKI REGIONI - Vojvodina, Sandžak, Preševska dolina do 25.10.2022, kada je ova grupa prestala da postoji nakon što je jedan njen član podneo ostavku zbog preuzimanja funkcije ministra, te po potvrđivanju mandata novog poslanika grupa nije ponovo formirana. Bio je član je Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova, kao i zamenik člana Odbora za ustavna pitanja i zakonodavstvo i Odbora za prava deteta. Takođe, bio je član je Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje.

U 14. sazivu izabran je za narodnog poslanika kao prvi na listi Beteja politike e Shqiptarëve vazhdon – Shaip Kamberi Politička borba Albanaca se nastavlja - Šaip Kamberi, mandat mu je potvrđen 06. februara 2024. godine.

BIOGRAFIJA

Rođen je 15. oktobra 1964. godine u Velikom Trnovcu, opština Bujanovac. Osnovno školovanje je završio u Velikom Trnovcu, srednju školu pravnog smera, u Bujanovcu. Diplomirao je 1989. godine na Pravnom fakultetu Univerziteta u Prištini.

Od 2000. do 2008. godine bio je dopisnik dnevnog lista na Kosovu “Zëri”. Bio je osnivač nevladine organizacije “Odbor za ljudska prava”, koja je osnovana za monitoring, promociju i zaštitu ljudskih prava. Na položaju lidera Odbora za ljudska prava bio je do 2008. godine.

U periodu od 2002. do 2006. i od 2006.do 2008. godine bio je odbornik u Skupštini opštine Bujanovac, i šef odborničke grupe Partije za demokratsko delovanje. Na lokalnim izborima 2008. godine izabran je za predsednika opštine Bujanovac i tu funkciju je obavljao do 2012. godine. Na lokalnim izborima održanim 2016. godine ponovo je izabran na istu funkciju.

Od 2018. godine predsednik je Partije za demokratsko delovanje.
Poslednji put ažurirano: 17.02.2024, 17:39

Osnovne informacije

Statistika

  • 7
  • 5
  • Nema pitanja koja su upućena poslaniku

Treća posebna sednica , 03.02.2023.

Hvala.

Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine predsedniče Republike, odmah ću na početku da naglasim da ja neću podržati Izveštaj, ali da zbog evropske perspektive i Srbije i Kosova podržavam svaki napor da se sporazum sa Kosovom sada u ovom trenutku postigne.

Predsednik bi trebalo da ubedi svoje pristalice i simpatizere, koalicione partnere i javnost u ovoj državi da je u pravu kada kaže - treba prihvatiti francusko-nemački predlog. Naravno da to ubeđivanje neće biti lako zbog antialbanskog raspoloženja i negativnog narativa o Kosovu koji je posledica neprijateljske retorike koja se godinama koristi.

Ono što sam video juče i danas na ovoj Skupštini najbolje se može opisati rečima poznatih američkih astronauta - "Houston, we have a problem." Da, imamo problem totalnog odsustva od osećaja za realnost.

U Izveštaju koji smo dobili celokupna krivica za sve tenzije koje su u poslednje vreme podignute svaljuju se na kosovsku stranu. Cela kriza se personifikuje kroz ličnost Aljbina Kurtija. Niti je Aljbin Kurti, niti je terorista. On je legitimno izabrani predsednik vlade Kosova. Takvog ga treba prihvatiti i sa njim postići sporazum.

Žao mi je, gospodine predsedniče, što sam više puta vas slušao juče, što ste izneli žal da Aljbin Kurti nije i danas u srpskim zatvorima. Zar nije njegov slučaj i slučaj desetine hiljada Albanaca koji su bili po srpskim zatvorima dokaz pogrešne i represivne srpske politike na Kosovu? Uhapsili ste mladića. Dobili ste premijera sa kojim morate da razgovarate i pregovarate.

Svako objektivan je svestan da kosovska kriza nije nastala krajem prošle godine. Ona je posledica dugoročne pogrešne, represivno vođene politike. Činjenica je da je Kosovo bio prostor najduže državne represije u novoj istoriji Balkana. Sada smo došli do situacije da je sedenju na dve stolice došao kraj i da imamo potpunu sinhronizaciju stavova EU i SAD po pitanju neophodnosti postizanja sporazuma sa Kosovom. Taktika odlaganja više nema mesta. Zapadne države jasno stavljaju da znanja da su izuzetno uključene i da traže potpisivanje sporazuma. Zadnje posete zvaničnika SAD i EU ukazuju da je u toku diplomatska akcija koja ima za cilj da Srbiju dovede do tačke kada treba definitivno da se odluči oko svog opredeljenja. Sada smo na raskrsnici suočeni sa pitanjem - kuda dalje?

U ovom ključnom momentu na vama je kao izabranom predsedniku ove države da pregovorima dođete do sporazuma.

Siguran sam da su pravi recepti za katastrofu iluzije onih da će se NATO i Amerika jednog dana raspasti i da zato treba čekati taj dan koji će biti povoljan za Srbiju. Pobornici tih iluzornih teorija, pobornici zamrznutog konflikta kao i oni koji najavljuju novi trijumfalni marš na Kosovu žive u iluzijama. Njihove patriotske opklade liče na onu mudrost Meše Selimovića - kada bismo imali masla, kao što nemamo brašna, dobar bismo kačamak napravili.

I Srbi i Kosovo u sporazumu otvaraju evropsku perspektivu. Čitavom regionu Zapadnog Balkana znači iskorak u odnosu na regresivne trendove. Zahtevi za unapređenje prava Srba na Kosovu su legitimni ako Srbija, rukovodeći se višim standardima, manjinama na svojoj teritoriji obezbedi ista prava.

Spomenuli ste potrebu sporazuma i poverenja sa Albancima. Ovo je dobra vest. Nadam se da je iskrena, ali je problematična da kada govorite o Kosovu govorite samo o teritorijama ne o ljudima. Albanci preševske doline se nadaju da će postizanje osnovnog sporazuma Srbije sa Kosovom imati direktan pozitivni uticaj u zakonskoj i političkoj afirmaciji njihovih prava.

Beograd treba da sporazum iskoristi za otvaranje jednog novog poglavlja i u komunikaciji sa Albancima preševske doline. Ni danas, skoro 22 godine od potpisivanja sporazuma iz 2001. godine, sporazuma 2009. godine i 2013. godine položaj Albanaca nije poboljšan iz razloga što Beograd nije ispoštovao preuzete obaveze.

Član 3. evropskog predloga osnovnog sporazuma kaže - u skladu sa Poveljom UN strane će međusobno sva sporna pitanja rešavati dogovorom i mirnim putem i da će se uzdržati od svakog oblika pretnje ili upotrebe sile. Siguran sam da će diskriminatorski položaj Albanaca preševske doline i u budućnosti predstavljati jedno od spornih pitanja između Kosova i Srbije.

Obzirom na to da politička, institucionalna diskriminacija Albanaca često posle …

Treća posebna sednica , 03.02.2023.

Još sekunda. Nekoliko sekundi. Izgubili smo dosta vremena ovih dana.

Treća posebna sednica , 03.02.2023.

Obzirom na to da politička, institucionalna diskriminacija Albanaca često posledica tenzija između Srbije i Kosova verujemo da je pronalaženje simetričnih i uravnoteženih aranžmana za zaštitu i unapređenje prava manjina u skladu sa evropskim standardima i međunarodnom …

Četvrta sednica Prvog redovnog zasedanja , 25.03.2021.

Hvala, gospodine predsedniče.

Gospođo predsednice, članovi Vlade, dame i gospodo narodni poslanici.

Od preuzimanja ovog mandata kao narodni poslanik, bez obzira kako se ovde doživljavaju moji govori ja uporno pokušavam da ukažem na potrebu da Republika Srbija preduzme mere za sprečavanje širenja i institucionalizovanja jezika mržnje i međuetničkih provokacija. Učinio sam to, po meni na tečnom srpskom jeziku, ali izgleda da vi i ja govorimo drugačiji srpski.

Kada sam koristeći svoje pravo, govorio i na svom maternjem albanskom jeziku, naišao sam na prezir, buku mojih kolega i nepodnošljivost, da me makar pet minuta saslušaju.

Bez obzira na sve ja ću nastaviti da govorim o temama koji neki ne bi želeli da čuju, ali koje smatram da su ključne za poštovanje ljudskih i manjinskih prava i izgradnju demokratskog društva, ali i izgradnju dugotrajnog mira i dobrosusedskih odnosa na zapadnom Balkanu.

Poznato je da nakon oružanih sukoba i perioda teških kršenja ljudskih prava, kao i ratova, malo je zadataka koji su toliko aktuelni kao pomirenje. Pomirenje sa samim sobom, pomirenje sa stvarnošću, pomirenje sa svojim neprijateljem. Pomirenje podrazumeva da su raniji neprijatelji pronašli osnov za zajednički život. Pomirenje je zato proces gde se realnost konflikta posmatra u perspektivi budućnosti.

Upravo u tom cilju posredstvom EU i SAD pokrenut je dijalog između Kosova i Srbije koji ima za cilj normalizaciju odnosa između dva naroda i dve zemlje, a normalizacija odnosa sa Kosovom je takođe od istinskog značaja za određivanje brzine pristupnih pregovora Srbije i Kosova sa EU. U cilju normalizacije odnosa, stvaranja dobrih međuetničkih odnosa i stabilnosti na zapadnom Balkanu, u cilju smirivanja česti uzavrelih strasti koje su ozbiljno rizikovale sam proces dijaloga EU je uvek prizivala sve političke aktere u Srbiji i na Kosovu i ostatku regiona da se uključe u akcije koje stvaraju, promovišu atmosferu pogodnu za pomirenje, regionalnu stabilnost i saradnju.

I pored ovakvih zakona koji dolaze od strane EU, svedoci smo čestih i nepotrebnih provokacija koje ceo proces pregovaranja rizikuju da vrate na polaznu tačku. U ranijem periodu čovek zadužen za provokacije od strane Srbije bio je Marko Đurić, ali od kako je on otišao u Ameriku, nažalost njegovu ulogu je preuzeo predsednik Vučić.

Objavljivanje karte Kosova sa srpskom zastavom, simbolična je provokacija koja pokazuje dalje pretenzije Srbije prema Kosovu, ali ona predstavlja i simboliku Kosova bez Albanaca, simboliku parole devedesetih, Albance preko Prokletija, a znamo svi kako je ta politika završila.

Sa druge strane, svesni smo da u srpskoj političkoj sceni Kosovo više od 30 godina predstavlja ambar za prikupljanje nacionalističkih glasova, te i ova slika koju je predsednik Vučić objavio na njegovom instagram profilu može naznačiti početak kampanje za naredne predsedničke izbore i izbore za glavni grad. Ovaj akt predsednika države treba posmatrati u svetlu isprobanog recepta, kada se pojavi neki unutrašnji problem treba izazvati spoljno političku tenziju kako bi se pažnja domaće javnosti odvukla na drugu stranu.

Međutim, smatram da je u interesu svih da se „Jovanjica“ i druge afere koje prete da se u Srbiji ponove u vidu Brionskog plenuma, ne bi trebalo da se koriste kako bi se još više produžili odnosi sa Albancima i Kosovom.

Četvrta sednica Prvog redovnog zasedanja , 25.03.2021.

Mislim da su govornici prekršili poglavlje 14. Poslovnika, jer ja nisam ni postavio pitanje, a oni su odgovorili na pitanja, ali ja ću nastaviti tamo gde sam stao.

„Države, kao i pojedinci, imaju nasleđene sklonosti, svoje tradicionalne, geopolitičke težnje i svoja osećanja za istoriju, tako da se one razlikuju po sposobnosti da uočavaju distinkciju između trezvenih ambicija i nemudrog zavaravanja“ - kaže Zbignjev Bžežinski u svom delu „Amerika, Kina, sudbina svete“. U tom kontekstu Srbija bi trebala da definiše svoju ulogu i izrazi realističnu ravnotežu između svojih ambicija i stvarnih potencijala.

Zato, moje pitanje za Vladu Republike Srbije je – šta će Vlada preduzeti u sprečavanju širenja, odnosno institucionalizovanja jezika mržnje prema manjinama, posebno prema Albancima, prema provokacijama koje dižu regionalne tenzije i šta će preduzeti u cilju postizanja sveobuhvatnog sporazuma o normalizaciji odnosa sa Kosovom?

Kada smo kod jezika mržnje preporučujem premijerki Brnabić, a možda ću ja pokloniti vama ovu knjigu gospodina Aleksandra Pavlovića „Imaginarni Albanac“, jer kada ministar kaže da je ovaj tekst neko pisao u Beogradu to je stereotip prema Albancima koji i dalje imate. To je izjava zasnovana na stereotipu da Albanci nisu svesni, niti mogu da pišu nešto, nego im to neko drugi piše.

Dakle, mi imamo ozbiljan problem sa demokratijom u ovoj državi. Vi i ja, gospođo predsednice, možemo ceo dan da raspravljamo, nećemo se složiti oko određenih pitanja. Da li je Kosovo država ili nije, svako ima svoj stav, ali svako, možemo reći da oni koji od 1999. godine nisu bili na Kosovu da kažu nešto drugo, ali svi vi koji trebate dozvolu da ulazite tamo znate o čemu se radi.

Privremene institucije – ako postoji na Balkanu neka Vlada koja je privremena, onda je vaša Vlada, koja je neustavno proglašena, privremeno pre nego što je izabrana. Da razgovaram sa mojim prijateljima u Prištini – ja sam poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije, razgovarajte vi sa Prištinom. Vaša je obaveza da razgovarate i da nađete rešenje o tom problemu.

Ja samo kažem, kao narodni poslanik, da postoji potreba da se o ovakvim stvarima razgovara i da nema potrebe da se dignu tenzije. Ja upozoravam na taj jezik mržnje koji vaš ministar, ministar u vašoj Vladi svakodnevno upotrebljava prema Albancima, a nikakve reakcije od vas nema.

Rekao sam da ću vama pokloniti ovu knjigu, ministru ne vredi pokloniti, jer džabe… Toliko ima mogućnosti od državne plate, ja nemam drugu delatnost, primam samo državnu platu, niti imam bogatu tetku u Americi, tako da…

Četvrta sednica Drugog redovnog zasedanja , 26.11.2020.

Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici i članovi Vlade, uz jezik, nacionalni simboli predstavljaju elemenat posebnosti jednog naroda preko kojeg pripadnici tog naroda, odnosno njegove nacionalne manjine mogu da predstavljaju, odnosno izražavaju svoj nacionalni identitet.

Polazeći od ovog načela, danas zastava Republike Srbije slobodno vijori u Gračanici, u Kotoru, Kumanovu, gde ondašnji Srbi uživaju status nacionalne manjine. Ni vidim ništa loše u tome da manjina, na osnovu zakona, ostvaruje pravo slobodne, javne i službene upotrebe svog nacionalnog simbola. Ali isti standard ne važi u Republici Srbiji.

Iako u Ustavu član 79. priznaje pravo nacionalnim manjinama i na upotrebu svojih simbola na javnim mestima, kao načinu čuvanja njihovog identiteta, Zakon o pravima i slobodama nacionalnih manjina u stavu 2. člana 14. ograničava ovo pravo formulacijom da njihovi simboli ne mogu biti identični sa simbolima drugih država. Jednostavno, dok zastava Republike Srbije može slobodno da vijori na teritorijama susednih država, zastave susednih država ne mogu da vijore na teritoriji Republike Srbije.

Koja se poruka šalje na ovaj način? Da i druge države mogu da ograniče nacionalnim manjinama da slobodno i javno upotrebe svoje simbole. Ne, ne mislim da je to rešenje. Rešenje nije u zabrani ispoljavanja nacionalnog identiteta, već u postavljanju standarda koji nas čine ravnopravnim.

I pored zakonske zabrane službene upotrebe nacionalnog simbola Albanaca u Republici Srbiji, mi se zalažemo za ravnopravnost – da srpska zastava može slobodno da se koristi od srpske manjine, ali da istovremeno pripadnici manjina u Republici Srbiji mogu slobodno da koriste svoje simbole. Jednakost je da ono što želim za sebe priznam i drugima. Dakle, da ova zastava može slobodno da vijori u Gračanici ili drugim mestima na Kosovu, ali isto tako da i ova zastava može slobodno da vijori u Bujanovcu, Preševu i Medveđi. Ne jednakost u diskriminaciji nacionalnih manjina, već jednakost u poštovanju njihovih prava. Dok zabranjuje pravo službene upotrebe nacionalnih simbola, samo se ugrožavaju prava Srba u regiona koji uživaju status nacionalne manjine.

Kako biste reagovali ukoliko sutra parlament iz Severne Makedonije, Crne Gore, Kosova hoće da usklade svoje zakone po pitanju upotrebe nacionalnih simbola nacionalnih manjina sa zakonom u Republici Srbiji? Zato izmena Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina u Srbiji nameće se kao neophodnost koja ide u dobrobit i srpske manjine u regionu. Postavljanje simbola drugih država na reverima sakoa predsednika država u bilateralnim susretima predstavlja samo lažnu iluziju demokratije, sve dok ne priznamo pravo jedne nacionalne manjine da slobodno i službeno koristi svoje nacionalne simbole. Jednakost u pravu na korišćenje simbola nacionalnih manjina predstavlja stabilnost i mogućnost za pomirenje i održivi mir. Suprotno tome predstavlja samo izvor daljih nestabilnosti i mržnje među narodima.

Zato u svojstvu predsednika parlamentarne grupe Ujedinjena dolina i SDA pitam predsednicu Vlade Republike Srbije i ministarku za ljudska i manjinska prava – da li će Vlada pokrenuti postupak izmene Zakona, odnosno brisanja ograničenja iz stava 2. člana 14. Zakona o pravima i slobodama nacionalnih manjina. Zahvaljujem.

Dvanaesta sednica Drugog redovnog zasedanja, 14.12.2021.

Hvala, gospodine predsedniče.

Dame i gospodo narodni poslanici, moje današnje pitanje je za ministra pravde Republike Srbije i Visokog saveta sudstva.

Visoki savet sudstva je na sednici održanoj dana 14. oktobra 2021. godine po oglasu objavljenom u "Službenom glasniku broj 38/21" od aprila ove godine, doneo je odluku o predlogu kandidata koji se prvi put biraju na sudijsku funkciju za Prekršajni sudu Preševu.

Na osnovu ove odluke, za sudiju tog suda je predložen kandidat Igor Nikolić, samostalni saradnik Službe za Katastar nepokretnosti iz Vranja.

Ništa ne bi bilo neobično u predlogu ovog lica da među kandidatima za mesto sudije u Prekršajni sud u Preševu nije bilo nekoliko lica albanske nacionalnosti iz Preševa i Bujanovca sa završenom Pravosudnom akademijom ili položenim ispitom i da se ne radi o Prekršajnom sudu u opštini u kojoj Albanci čine preko 90% stanovništva.

Podsećanja radi, Ustav Republike Srbije u članu 77. stav 2. predviđa pravo pripadnika nacionalnih manjina da prilikom zapošljavanja u državnim organima i javnim službama imaju odgovarajuću zastupljenost.

Prvo, opšte načelo preporuka iz Lunda visokog komesara nacionalnih manjina primećuje da delotvorno učešće nacionalnih manjina u javnom životu predstavlja suštinski deo miroljubivog i demokratskog društva.

Iskustva iz Evrope i šire pokazala su da je u cilju unapređivanja ovog učešća često potrebno da vlade ustanove posebna rešenja za nacionalne manjine. Ove preporuke nastoje da olakšaju uključivanje manjina u državne okvire i omoguće manjinama da održe svoj sopstveni identitet i karakteristike unapređujući na taj način dobro upravljanje.

Ljubljanske smernice, sa druge strane, u integrisanju raznolikih društava se ne zadržavaju na pukoj podršci i priznanju manjinske kulture, identiteta i političkih interesa, već dodatno preporučuju državama da obezbede uspostavljanje komunikacije i interakcije koje će nadilaziti etničke podele.

Ove smernice sugerišu da nacionalne manjine ne samo da treba da ostvaruju svoje zakonsko pravo na delotvorno učešće u opštem upravljanju državom, već i da budu podstaknute da to učine, kaže Knut Volebek, bivši visoki komesar nacionalnih manjina.

Ovakva politika zapošljavanja u pravosudnim institucijama kojom se negira pravo albanskih kadrova da se zapošljavaju nije u duhu pomenute ustavne odredbe, niti preporuka koje daje institucija visokog komesara. Kredibilitet institucija zavisi od poverenja koje građani imaju u njih, a poverenje građana u institucije u sredinama nastanjenim pripadnicima nacionalnih manjina isključivo zavisi od participacije pripadnika nacionalnih manjina u te institucije.

Zato, moje pitanje za ministra pravde i Visoki savet sudstva jeste – kada će se u Prekršajnom sudu u Preševu, odnosno Osnovnom sudu u Bujanovcu i Osnovnom tužilaštvu u Vranju, koje pokriva i područje Osnovnog suda u Bujanovcu, zaposliti kandidati albanske nacionalnosti za položenim ispitom ili završenom Pravosudnom akademijom, a sve u cilju poštovanja odredbi iz člana 77. stav 2. Ustava Republike Srbije? Hvala.

Sedma sednica Drugog redovnog zasedanja , 23.11.2021.

Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, "merdita" - dobar dan.

Moje današnje pitanje je za predsednika Vlade Republike Srbije, a ono glasi - kada će se stvoriti uslovi za slobodnu, javnu i službenu upotrebu nacionalnih simbola Albanaca?

Prošlo je godinu dana od mog govora o potrebi nacionalnih manjina da slobodno, javno i službeno koriste svoje nacionalne simbole, a Republika Srbija nastavlja da bude jedina zemlja u regionu koja zakonom onemogućava nacionalne manjine da slobodno i službeno koriste svoje simbole, ukoliko su identični sa simbolima drugih zemalja.

Koliki je u Srbiji danas stepen netrpeljivosti prema albanskom nacionalnom simbolu pokazalo nam je i ponašanje huligana koji su skinuli albansku zastavu sa mnogih mesta u Beogradu, gde je ona postavljena kao deo državnog protokola prilikom posete premijera Albanije, gospodina Edija Rame. Huligani su možda direktni počinioci ovog vandalskog akta, ali mora se istaći da su oni produkt diskursa koji podržava i hrani antialbanske stereotipe, neprijateljstvo i mržnju prema njima. Ovakav diskurs autor dela "Imaginarni Albanac" Aleksandar Pavlović naziva albanizmom, oslanjajući se na koncept balkanizma Marije Todorove koja upisuje diskurs koji stvara stereotipe o Balkanu i politiku organsku povezanu sa tim diskursom.

Zaključak je da u ovoj atmosferi netrpeljivosti, otvorene mržnje i predrasuda prema svemu što se vezuje sa Albancima, diskriminaciju u fundamentalnim pravima, život Albanaca preševske doline, pa i onih koji žive u unutrašnjosti Republike Srbije, težak. U stvorenoj atmosferi negiranja ratnih zločina, glorifikacije ratnih zločinaca, u kojoj se policijom čuvaju njihovi murali, činjenica je da i prema izveštajima međunarodnih organizacija Srbija ozbiljno nazaduje u demokratiji i možda se ne trebamo čuditi zašto pred ovakvim vandalizmom država ne preduzima zakonske mere. Vlasti ponosno o ovome ćute. Lepo je to osećanje ponosa - rekao bi Meša Selimović - brani nas od kajanja.

Za mnoge se sada postavlja otvorena dilema - da li je ova netrpeljivost prema zastavi Albanije deo projekta "Open Balkansa" ili deo Vulinovog srpskog sveta?

Poštovane kolege, ja ovde mogu samo da pomenem vandalizam nad albanskom državnom zastavom, ali je moja prevashodna dužnost u ovom domu da postavim pitanje zašto albanci preševske doline i oni koji žive u Srbiji ne mogu da slobodno, javno i službeno koriste svoje nacionalne simbole, koji predstavljaju suštinski deo njihovog identiteta?

Svi mi, nadam se, težimo EU. Upravo je ta Evropa kojoj težimo poznata po sposobnosti integracije, neuništavanja i ukidanja različitosti. Kao zemlja koja teži da bude deo EU, mada danas se sa pravom može postaviti pitanje da li Republika Srbija to stvarno i želi, ova zemlja bi trebala da ukine diskriminatorske zakone. Ljudi su duševno vezani za svoje simbole identiteta. Ljudi su često tokom istorije ginuli za simbole.

Zato, bez obzira na sadašnje zakonsko i političko negativno stanje koje negira naše simbole, ja mogu da kažem da se mi nećemo odreći naših identitetskih simbola. Mi ćemo se strpljivo boriti i čekati kada će se naše identitetsko pravo o slobodnoj, javnoj i službenoj upotrebi nacionalnih simbola i ostvariti. Verujemo u takvo rešenje i zato što je ovo pitanje u zemljama u okruženju već rešeno u dijalogu sa manjinama. Do tada, mi se nećemo ni pokoriti, ni predati. Na kraju krajeva, na neprestanu borbu za naš identitet i simbole koji to izražavaju, nas obavezuju i stihovi naše himne o zastavi - (poslanik govori na albanskom jeziku).

Hvala.

Jedanaesto vanredno zasedanje , 09.09.2021.

Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, inicijativa za otvaranje malograničnog prelaza Miratovac – Lojane jedan je od starijih zahteva predstavnika Albanaca Preševske doline upućen vlastima u Beogradu koji potiče još od vremena početka realizacije plana i programa za rešavanje krize u opštinama Preševo, Bujanovac i Medveđa iz 2001. godine.

Ovaj zahtev je intenziviran još više kada je 8. januara 2005. godine, od strane pripadnika Vojske Srbije i Crne Gore, ubijen šesnaestogodišnji tinejdžer Dašnim Hajrulahu koji se vraćao iz posete rodbini sa druge strane granice. Nakon tog incidenta sa smrtnim posledicama bilo je rečeno da će se procedura otvaranja tog malograničnog prelaza ubrzati kako bi se ljudima omogućilo nesmetano kretanje u održavanju rodbinskih veza i lakšeg korišćenja njihovih imanja koja se nalaze uz granicu.

Iako je više puta najavljivano da će se to brzo dogoditi, čak je i licitirano datumima kada će se prelaz otvoriti i pustiti u rad, nažalost ni ubistvo Dašni Hajrulahua nije donelo ispunjenje obećanja za otvaranje prelaza.

U decembru 2019. godine tadašnji ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović potpisao je u Skoplju sa ministrom unutrašnjih poslova Republike Severne Makedonije Oliverom Spasovskim Sporazumom o uspostavljanju zajedničkog graničnog prelaza Miratovac – Lojane, kao i Sporazum o saradnji u oblasti borbe protiv trgovine ljudima i krijumčarenja migranata.

Govoreći o Sporazumu o uspostavljanju graničnog prelaza Miratovac – Lojane, Stefanović je tada istakao da će se njegovim otvaranjem ubrzati transport robe. Ovaj prelaz je važan za regionalnu trgovinu. Već smo razgovarali o carinskim olakšicama i ono što je bila ideja i projekat predsednika Srbije Aleksandra Vučića jeste da zajednički radimo na tome da građanima sve bude jeftinije, da budu manje carine i da imamo brži protok ljudi i robe, objasnio je tada ministar Stefanović. Međutim, ni nakon ovog potpisanog sporazuma nije došlo do otvaranja ovog malograničnog prelaza.

Sada kada je potpisana nova inicijativa „Open Balkans“ koja bi trebalo da predstavlja ekonomsku zonu između Albanije, Severne Makedonije i Srbije valjda se konačno stvaraju uslovi da se otvori i ovaj malogranični prelaz. Zato moje pitanje za predsednicu Vlade Republike Srbije - kada će i da li će se otvoriti malogranični prelaz Miratovac – Lojane? Hvala.

Imovinska karta

(Beograd, 31.08.2022.)

Funkcija Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija Izvor prihoda Interval Neto prihod Valuta Vreme obavljanja / od-do
Narodni poslanik Narodna skupština Republike Srbije (Plata i paušal) Republika Mesečno 143893.00 RSD 01.08.2022 -