| 27.07.2023. | Predlog odluke o izmenama poslovnika Narodne skupštine |
odbačen
|
| 24.07.2023. | Predlog zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina |
odbačen
|
| 10.07.2023. | Predlog rezolucije o genocidu u Srebrenici |
odbačen
|
Hvala.
Dame i gospodo, na osnovu člana 287. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, predsedniku Vlade Republike Srbije i guverneru NBS postavljam sledeća poslanička pitanja.
Da li postoji odluka Vlade Republike Srbije, NBS, Ministarstva finansija ili bilo kog drugog državnog organa kojim se ograničava, zabranjuje ili blokira realizacija donacija koju Nacionalni savet Albanaca dobija iz budžeta Kosova preko komercijalnih banaka u Republici Srbiji? Ukoliko takva odluka postoji, po kom zakonskom osnovu je doneta? Koji državni organ je doneo takvu odluku ili instrukciju?
Da li se navedene mere odnose isključivo na Nacionalni savet Albanaca ili i na druge nacionalne savete nacionalnih manjina u Republici Srbiji? Da li je Nacionalni savet Albanaca stavljen na bilo kakvu internu ili zvaničnu listu ograničenja ili pojačanog nadzora u vezi sa finansijskim transakcijama? Posebno ukazujem da su sredstva namenjena funkcionisanju Nacionalnog saveta, kao i podršci civilnom sektoru, lokalnim medijima, sportskim klubovima, studentima, učenicima i drugim korisnicima programa koji se finansiraju iz ovih donacija.
Zarad javnosti treba da pomenem da su blokadom direktno pogođena 3.500 učenika osnovnih škola koji ne mogu dobiti besplatne udžbenike, 700 studenata ne može dobiti jednokratnu pomoć, 100 kandidata sa visokoškolskim diplomama ne mogu započeti program stručnog usavršavanja, 957 malih farmera ne dobija subvencije, 139 nevladinih organizacija, 25 sportskih organizacija, 80 kulturnih organizacija, 15 lokalnih medija, 13 organizacija koje se bave pravom na upotrebu jezika, šest organizacija koje se bave decom sa smetnjama u razvoju, još dodatno 600 lica koji bi preko ovih projekata bili angažovani.
Dugotrajna blokada transfera ozbiljno ugrožava ostvarivanje prava albanske nacionalne manjine na samoupravu u oblasti kulture, obrazovanja, informisanja i službene upotrebe jezika i pisma. Ovo predstavlja direktan napad na egzistencijalna pitanja nacionalnog saveta, ali i svih pomenutih korisnika. Takođe podsećam da Zakon o nacionalnim savetima nacionalnih manjina predviđa mogućnost finansiranja nacionalnih saveta iz donacija, pored sredstava koja se obezbeđuju iz budžeta Republike Srbije.
Ali imajući u vidu rezultate popisa stanovništva iz 2022. godine, dodatno zabrinjava činjenica da se Nacionalni savet Albanaca i dalje finansira po parametrima koji ne odražavaju stvarni broj Albanaca u Republici Srbiji, odnosno po parametrima iz popisa 2011. godine, dok se zanemaruju parametri popisa 2022. godine.
Molim da se na navedena pitanja dostavi jasan, i precizan i transparentan odgovor u skladu sa Poslovnikom Narodne skupštine, kako bi Nacionalni savet Albanaca mogao da preduzme odgovarajuće korake u zaptiti svojih interesa, ali i interesa korisnika ovih donacija. Hvala.
Hvala.
U Republici Srbiji je već pokrenuta inicijativa i uveliko se odvijaju pripreme za uvođenje obaveznog vojnog roka. U vezi ove inicijative kod albanske zajednice u Preševskoj dolini postoji zabrinutost zbog toga što prošlost i njene posledice i dalje utiču na kolektivnu svest Albanaca. Albanci koji su kao građani SFRJ bili obavezni da odsluže vojni rok u JNA često su se suočavali sa etničkom diskriminacijom, političkom stigmatizacijom i kulturnom represijom unutar vojske.
15/2 TĐ/IR
Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina zabeležen je značajan broj smrti albanskih vojnika pod sumnjivim okolnostima, koje su vlasti često klasifikovale kao samoubistva, nesreće ili kršenja vojne discipline. Porodice žrtava često nisu verovale zvaničnim verzijama i prijavljivali su tragove nasilja nad telima koja su im vraćena. Nedostatak nezavisnih istraga i transparentnosti dodatno je podstakao sumnje da je reč o ubistvima iz etničkih i političkih motiva.
Mnogi istoričari, novinari, aktivisti za ljudska prava sugerišu da su albanski vojnici ciljano bili izloženi nasilju zbog svoje etničke pripadnosti, naročito u kontekstu rastućeg srpskog nacionalizma i antialbanskog stava. Albanci su se često doživljavali kao nepouzdani ili čak kao pretnja za federalnu strukturu države.
Tokom tog perioda 135 mladih Albanaca je doživelo smrt dok su bili na odsluženju vojnog roka u JNA. Ovaj fenomen je ostavio duboku ranu u kolektivnom sećanju Albanaca na Kosovu i u Preševskoj dolini. U različitim periodima su postojali pokušaji da se svi ovi slučajevi dokumentuju i da se traži pravda za žrtve, ali nikada nisu sprovedene sveobuhvatne zvanične istrage. Državne vlasti u Srbiji nikada nisu zvanično priznale da su Albanci ubijani iz etničkih motiva tokom služenja vojnog roka u JNA. Pojedinačni slučajevi su tretirani kao samoubistva, nesreće ili kao izolovani incidenti bez političke i diskriminatorne pozadine. Nijedna zvanična istraga nije pokrenuta ni od strane vojnih, ni od pravosudnih institucija o sumnjivim smrtima vojnika. Vojni arhivi iz jugoslovenskog perioda su zatvoreni naročito oni koji se tiču JNA i bezbednosnih službi.
U javnom diskursu i srpskoj istoriografiji ova tema se uglavnom zaobilazi. Kada se pomene to je obično u širokom kontekstu patnje svih naroda Jugoslavije. Glavni mediji na srpskom jeziku ne izveštavaju o ovoj temi. Javno mnjenje u Srbiji nema široko znanje o ovom fenomenu, a često izostaje interesovanje za kritičko suočavanje sa prošlošću, posebno kada su u pitanju zločini ili diskriminacija prema Albancima. Obzirom da je u Srbiji ova tema prećutana, nedokumentovana, ne zastupljena ni u zvaničnim ni u javnim narativima, što odražava ozbiljan nedostatak suočavanja sa prošlošću i institucionalne diskriminacije prema Albancima u jugoslovenskom periodu, u skladu sa članom 40. stav 6. Poslovnika Narodna skupštine podnosim ovaj predlog za formiranje posebne komisije radi utvrđivanja istine u slučajevima smrti 135 Albanaca u redovima JNA tokom sedamdesetih i osamdesetih godina. Hvala.
Hvala.
Dame i gospodo, danas govorimo o nekim suštinskim temama izveštaja Evropske komisije za Srbiju za 2025. godinu, tačkama koje direktno koče evropske integracije, stanje ljudskih i manjinskih prava, procesuiranje ratnih zločina, napredak u dijalogu sa Kosovom i Poglavlje 23. i 24.
Ove teme nisu apstraktne. One određuju da li Srbija zaslužuje mesto u EU i, što je još važnije, kakvo društvo gradimo za sve građane.
Izveštaj naročito ukazuje na usporavanje reformi i na strukturalne probleme koje pogađaju ranjive grupe i manjine. Kao predstavnik albanske zajednice moram istaći da se brojni problemi ponavljaju – nedovoljna primena Zakona o upotrebi jezika, nemogućnost službene upotrebe nacionalnih simbola, nedovoljna zastupljenost u državnim institucijama.
Izveštaj upozorava da tempo reformi značajno usporava i da su potrebne konkretne akcije, a ne obećanja da bi se prava sprovela u praksi.
Pozivam Vladu i nadležne institucije da usvoje i sprovedu jasne rokove i mehanizme nadzora kako bi se zaštitila prava svih manjina u Srbiji.
Evropska komisija konstatuje zabrinjavajuće pojave kao tolerisanje ili čak glorifikacija osuđenih počinilaca ratnih zločina u javnom i u političkom prostoru, te nedovoljni napredak u individualnom procesuiranju i pomirenju u društvu. To nije pitanje samo prošlosti, to je pitanje vladavine prava i temeljne evropske vrednosti, suočavanja sa istinom.
Što se dijaloga sa Kosovom tiče, izveštaj jasno konstatuje da Srbija nije ispunila određene obaveze iz sporazuma koji vode ka normalizaciji odnosa, uključujući nepriznavanje diploma, prihvatanje dokumenata i administrativnih akata koji su deo sporazuma, kao i IBM za Končulj i DFC, dakle, u opštini Bujanovac i Preševo. Na Srbiji leži odgovornost za kršenje Sporazuma o principima normalizacije zbog povlačenja kosovskih Srba iz kosovskih institucija i ovom prilikom mogu da kažem da normalizacija nije ustupak, ona je preduslov stabilnosti i evropske budućnosti svih građana Srbije.
Takođe, Srbija je odgovorna zato što nije procesuirala nikoga za teroristički napad u Banjskoj.
Posebno želim da se osvrnem na poglavlja 23. i 24. koja su srž evropskih integracija. Bez vladavine prava, nezavisnog pravosuđa, poštovanja ljudskih i manjinskih prava i bezbednosti nema stvarnog napretka ka EU. Izveštaj Evropske komisije za 2025. godinu jasno konstatuje da Srbija i dalje beleži ograničen ili nikakav
8/3 GD/JG
napredak u poglavlju 23, posebno u nezavisnosti pravosuđa, selektivnoj primeni zakona, stvarnoj zaštiti manjinskih prava u praksi.
U poglavlju 24. Komisija ukazuje na nedostatak poverenja u institucije, naročito među manjinskim zajednicama, kao i na slabu kontrolu nad postupanjima državnih organa.
Albanci u Srbiji se i dalje suočavaju sa nedovoljnom zastupljenošću u državnim institucijama, neprimenjivanjem prava na službenu upotrebu jezika, uprkos jasnim zakonskim obavezama, problemom pasivizacije adresa koja direktno utiče na biračko pravo, zdravstveno osiguranje, socijalna prava i slobodu kretanja, kao i na ekonomsku i infrastrukturnu zapostavljenost regiona. To nisu samo izolovani problemi, to su strukturalni propusti države koja krši standarde poglavlja 23. i 24. Evropske integracije se ne mere brojem usvojenih strategija, već životom građana.
Poglavlja 23. i 24. se ne zatvaraju izveštajima, već pravdom, jednakim pravima i poverenjem u institucije.
Evropska komisija jasno poručuje – manjinska prava nisu folklor, već merilo demokratije. Srbija ne može govoriti o evropskim vrednostima dok se prava čitavih zajednica sprovode selektivno ili simbolično, ali možemo to gledati i drugačije. Izveštaj nije samo kritika. On predstavlja i mapu za napredak. Jasniji rokovi i nadzor za sprovođenje preporuka iz Izveštaja Evropske komisije u oblasti manjinskih prava i jezika su rešenje. Dame i gospodo, evropski put Srbije nije luksuz, to je civilizacijska i bezbednosna potreba.
9/1 TĐ/IR 11.25 – 11.35
Ako se stvarno i ozbiljno misli o članstvu u EU, onda treba odraditi ono što je najteže - suočiti se sa istinom, zaštititi pravo manjina i ispuniti međunarodne obaveze. Kao poslanik, smatram da je naša obaveza da tražimo brzu i konkretnu primenu preporuka Izveštaja. Evropski put Srbije neće biti završen dok prava ne budu jednaka za sve, dok pravda ne bude neselektivna i dok se prošlost ne sagleda istinom, a ne negiranjem. Postavlja se pitanje - da li mi stvarno želimo da budemo deo EU? Politika sedenja na četiri stolice malo Moskva, malo Peking, malo Brisel, pa malo i Amerika…
Nema govora na sednicama odbora.
(Beograd, 31.08.2022.)
| Funkcija | Državni organ, javno preduzeće, ustanova, druga organizacija | Izvor prihoda | Interval | Neto prihod | Valuta | Vreme obavljanja / od-do |
|---|---|---|---|---|---|---|
| Narodni poslanik | Narodna skupština Republike Srbije (Plata i paušal) | Republika | Mesečno | 143893.00 | RSD | 01.08.2022 - |