Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanice <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9593">Jelena Jerinić</a>

Jelena Jerinić

Zeleno-levi front

Govori

Hvala vam, predsedavajući.

Poštovane koleginice i kolege, poštovani predstavnici izvršne vlasti, ja ću danas govoriti o predlozima pravosudnih zakona.

„Ne davimo Beograd“ učestvovao je u ovom procesu od samog početka. Bili smo prvi koji smo se zvanično registrovali kao organizatori referendumske kampanje i protivili smo se izmenama Ustava, zbog toga što smo smatrali, i danas smatramo, da one nisu omogućile nezavisnost sudova, niti samostalnost tužilaštva, štaviše.

Međutim, nismo mogli da pretpostavimo da će nas to potpuno isključiti iz ovog daljeg procesa, jer rekli ste da ono što ne uđe u Ustav popraviće te pravosudnim zakonima, i mi smo stvarno hteli da pomognemo, niste nam dali. Sad verovatno se svi sećate filma Slobodana Šijana „Davitelj protiv davitelja“ i znate kada Pera Mitić kaže – ko ne voli karanfile ne treba ni da živi. E pa, po toj metodologiji su obrazovane radne grupe. Dakle, ko nije bio za promene Ustava ne može ni u radnu grupu.

Uvažena ministarko Popović, želim i ovim putem da vas podsetim da je pre nekoliko dana isteklo pet meseci od kad sam vam postavila poslaničko pitanje na koje mi nikada niste odgovorili onako kako propisi nalažu. Verovatno u mnogo kraćem roku odgovarate, recimo, na pitanja koja vam uputi predsednik Republike, ali ja želim da vas podsetim da ste vi ovde izabrani da odgovarate parlamentu i narodnim poslanicima, a ne samo vašoj političkoj stranci. I tada sam pitala – da li će Venecijanska komisija videti prednacrte pravosudnih zakona pre građana i građanki Srbije? Tako je i bilo. I tako je krenuo ovaj najtransparentniji, najinkluzivniji proces ikada.

Nacrti su objavljeni 12. septembra, istog dana kada su prosleđeni Venecijanskoj komisiji. Mi smo naravno pratili šta stoji na sajtu i vrlo smo spremno dočekali sve sastanke sa Venecijankom komisijom, pisali smo primedbe, neke od njih su se i našle u mišljenjima, učestvovali smo i u takozvanoj javnoj raspravi, dolazili smo na okrugle stolove čak i kada nas niste zvali, pisali smo primedbe i vašem Ministarstvu.

Sa strane gledano, čitava ova procedura zaista izgleda bajkovito. Dakle, sve što postoji od konsultativnih mehanizama nekako ste pokrili. I u tom smislu ministarka je zaista zaslužila još jedan mandat u Vučićevoj Vladi, zbog toga što će ona, kao i prošle godine, doneti Srbiji još jedno, a sasvim je moguće i verovatno jedino „bravo“ u Godišnjem izveštaju Evropske komisije.

Mi godinama ukazujemo na to da SNS usavršava metodologiju banalizacije Ustavom i zakonom garantovanih prava kroz puko poštovanje procedure. Ovog puta to se radi zarad pohvala Saveta Evrope i Evropske komisije. Međutim, iako ste težili savršenstvu, izgleda da ste neke stvari zbrzali, potkrale su se neke greške i sada neke vaše stranačke kolege moraju da podnose amandmane da vam to isprave. Mi ne sumnjamo da će Vlada usvojiti te amandmane, da će oni biti prihvaćeni i da predsednik Skupštine neće morati njih da moli da povlače amandmane da bi uštedeli vreme.

Nažalost, čitava ova rasprava ostala je u krugu onih koji su za to stručno zainteresovani i koji inače čitaju mišljenja Venecijanske komisije. Za to ste se pobrinuli. Međutim, na kraju dana uopšte nije važno šta kaže Venecijanska komisija. Važno je kako će ovi zakoni uticati na život građana i građanki Srbije.

Zbog toga bi bilo fer da im objasnite kako će vaši stranački kadrovi presudno uticati na to ko će biti sudija i ko će onda odlučivati u porodičnim sporovima, u nasilju nad ženama, kada nekoga poslodavac nezakonito otpustili ili mu ne plaća mesecima platu, u sporovima koji će neki imati kada država dođe da im ekspropriše zemlju da bi se izgradio još jedan grad na vodi ili kada budu birani tužioci koji neće reagovati kada se nečiji član porodice nađe na putu bahatog funkcionera ili kada kompletni idioti ograniče nečiju slobodu kretanja, nekome sruše kuću, a nekome zazidaju prozore.

Što se samih predloga zakona tiče, naše glavne primedbe ostaju. Prvo, ovi zakoni legalizuju uticaj SNS na pravosuđe, drugo, u njih su ugrađeni mehanizmi za uticaj izvršne vlasti na autonomiju pravosuđa i treće, ovo nije nikakva reforma, već je prepakivanje postojećeg sistema onako kako vama odgovara.

Krenimo redom. Dakle, predlozi ostavljaju taman toliko prostora za uticaj trenutne političke većine, bilo ove ili neke buduće, na sudije i na tužilaštva, i to prvenstveno kroz pozicije istaknutih pravnika u pravosudnim savetima. Dozvolite da se poslužim terminologijom koju smo ovde slušali prethodna dva dana. Istaknuti pravnici za vas su crvena linija. Ono za šta ste otvorili prostor u Ustavu sada cementirate zakonima.

Mnogi od vas kritikuju tzv. opšti izbor sudija po zakonima iz 2008. godine i predstavljaju se kao spasitelji vladavine prava i nezavisnog pravosuđa. Mnogi od vas će i ovih dana vrteti tu istu ploču. Da se razumemo, mi nismo sudelovali niti u toj, niti ćemo učestvovati u ovoj reformi. Za nas 2008. i 2009. godine propuštena je šansa za lustraciju sudija i tužilaca koji su učestvovali u političkim suđenjima, u falsifikovanju izborne volje građana, u političkim progonima i u prikrivanju ratnih zločina. Ko je tada bio u Vladi i planirao tu reformu vi se sami prebrojte.

Međutim, ono što propuštate takođe da iskreno kažete jeste da plodove te reforme uživate poslednjih deset godina. Čak i sada dok pripremate zakone birate sudije i predsednike sudova po starim zakonima, po Ustavnom zakonu koji ste takođe sami doneli, a sa druge strane dovoljan je mig nekog od vaših istaknutih poslanika, pa da neko u Narodnoj skupštini i ne bude izabran.

U suštini, proces koji sada započinjete biće skoro isti kao i reforma iz 2009. godine, jer u sledećih nekoliko godina više od 50% sudija odlazi u penziju. Nove će biti birane pod budnim okom vaših istaknutih pravnika. Uskoro ćemo, naravno, videti i ko će biti istaknuti pravnici i mnogi se ovih dana i ističu na različite načine. Neki to čine kao članovi radne grupe, neki glume ministarku u opasnim scenama na okruglim stolovima i u medijima. Recimo, na okruglim stolovima, kada bi neko iz opozicije ili kritički nastrojenog dela civilnog društva čak i uspeo nekako da se ušunja i da nešto kaže, uvek su u pripravnosti bili kandidati za istaknute pravnike, sa pripremljenim referatima, spremni da veličaju tektonske promene u pravosuđu.

Kada govorimo o mehanizmima kojima ćete držati pravosuđe pod kontrolom, neki od njih su finansijski i vama je potpuno prihvatljivo da otvoreno kažete da će Siniša Mali određivati kako će živeti sudije i tužioci u zavisnosti od toga kako se pokažu. Neki će biti kadrovski, tako što će Ministarstvo pravde presudno uticati na broj i strukturu raspored sudijskog i tužilačkog osoblja. Na pojedinačne sudije i tužioce uticaćete premeštajima, upućivanjima ili tumačenja normi o zabrani svakog političkog delovanja posebno kada su u pitanju sudije. To je već danas i pomenuto.

I dok će sudijama biti zabranjeno da slobodno izražavaju svoje mišljenje, a javnosti, čak i onoj stručnoj da komentariše rad sudova i tužilaštava, znamo ko uvek može da najavi i komentariše optužnice, da ceni dokaze, ponekad i da ih prikriva, da opominje i optužuje sudije i tužioce za nerad i korumpiranost. Znate na koga mislim.

Na kraju, ovo nije suštinska reforma, nije čak ni njen početak, njome se ne dira niti u organizaciju pravosuđa, a predlagali smo i uvođenje prvostepenih upravnih sudova i Apelacionog ustavnog suda, kao i porodičnih i radnih sudova.

Slušajte, možda čujete i nešto što ne znate već. I ako u ovim zakonima nalazimo odredbe kojima se sudije disciplinuju za prekomerne trajanja sudskih postupaka. Predsedavajući, molim vas, stvarno.
Najlepše hvala.

Dakle, dok će se sudije disciplinovati za prekomerne trajanja sudskih postupaka nisu definisani delotvorni mehanizmi, niti za smanjenja i opterećenja sudova predmetima, niti za smanjenje trajanja sudskih postupaka. E, sada da ne bude da samo kritikujemo, neka od rešenja iz ovih zakona zaista treba pohvaliti.

Ja tu pre svega mislim na ukidanje mogućnosti za upućivanje tužilaca iz nižih u više javna tužilaštva, jer izuzetak koji postoji u sadašnjem zakonu se neretko zloupotrebljava i vi to znate, i onda se umesto izbora zamenika javnih tužilaštava u višim tužilaštvima, posebno na konkursu, oni na ta mesta upućuju iz nižih tužilaštava i na taj način, s jedne strane, prazne se osnovna tužilaštva zato što zamenici tamo ostaju formalno angažovani, a sa druge strane, upućeni zamenici ostaju višem tužilaštvu sve dok su poslušni jer imaju kratkotrajne ugovore.

I ova pojava verovatno je najmasovnija u Višem javom tužilaštvu u Beogradu, čiji je šef u poslednjih godinu dana na taj način angažovao preko 20 zamenika javnih tužilaca.

Ono što me malo brine, jeste što mi se čini da ovo rešenje mogu da izazovu razdor u vašim redovima i vi sigurno znate da među vašim istaknutim poslanicima postoje oni koji se tim rešenjima protive i koji su najavili i amandmane na ove odredbe. Ja neću ulaziti u njihove razloge za to, ali želim da znate da vas naša poslanička grupa iskreno podržava da istrajete u raskidanju sa ovom veoma lošom i štetnom praksom.

I na kraju imam jedan predlog za vas, kojim biste sigurno pokupili još neki poen kod Evropske komisije. Zamislite kakvi biste šampioni bilo kad biste usvojili neki od amandmana opozicije, to bi zaista bio praznik demokratije, takođe to bi bio veoma delotvoran način da smanjimo broj amandmana koji će biti u raspravi u pojedinostima.

Evo, recimo, naša poslanička grupa podnela je samo sedamdesetak amandmana na ovih pet zakona i možete da birate koji god vam je volja, nećete pogrešite ni sa jednim. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Ovde inače postoji običaj da se preslušavaju snimci. Možete čuti da sam ja rekla da su ljudi dolazili sa pripremljenim unapred referatima, ne da ih je neko drugi pisao. Tu su inače sve vrlo dobri pravnici, samo su izabrali da igraju na strani zla, a ne na strani dobro.

Što se vas tiče, čini mi se da ste napravili jednu veću grešku kada ste rekli, recimo juče da predsednik Republike ne igra za raju, nego da ne zanemaruje taktiku, jel tako, a, predsednik dva dana ovde je govorio kako baš igra za raju, on gine za Srbiju.

E, tako ste i sada pogrešili, s obzirom na to da se ovde sada suprotstavljate direktno i ministarki koja je upravo govorila da smo dobili pohvale od Venecijanske komisije i da to i Ministarstvo i Vladi zaista mnogo znači. U tom smislu ne vidim u čemu je problem.

Što se tiče odgovora na moje poslaničko pitanje, meni će zaista biti drago da ga pročitam, iako ste i sada potvrdili da je ono o čemu sam govorila tačno. Ovde papiri u Skupštini znaju da se zagube. Mi recimo već mesecima pokušavamo da saznamo šta se dešava sa inicijativom za zabranu iskopavanja litijuma, ali nikako da to ustanovimo. Obraćali smo se svima redom. Ako imate neki koristan savet u vezi sa tim mi ćemo ga rado prihvatiti.

Dakle, što se tiče velikih napora, mi zaista cenimo napore radnih grupa, ali to je tako kada počnete kasno da radite. Izmene Ustava su u februaru stupile na snagu, a u suštini su radne grupe počele da rade tek nakon izbora. Dakle, bili su preči izbori od rada na pravosudnim zakonima.

Nas je ovde narod poslao. Mi smo takođe ovde izabrani narodni poslanici, kao što ste i vi, samo što se ponašamo malo drugačije. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Danas kada se obeležava 80 godina od osnivanja Antifašističkog fronta žena Jugoslavije, želim da govorim o položaju žena u predloženom budžetu.

Država se obavezala da do budžeta za 2024. godinu u potpunosti uvede rodno odgovorno budžetiranje. Kako sada stvari stoje čini mi se da ćete nam opet predlagati izmenu Zakona o budžetskom sistemu da biste to odložili na sličan način kao što predlažete sada prilagođavanje budžetskog kalendara vašoj neefikasnosti.

Puni su govori predstavnika vlasti, kao i njihovi „Instagram“ i „Tviter“ nalozi, borbe za rodnu ravnopravnost. Jedan ministar nam danima sa „Instagrama“ poručuje da su žene zakon, ali u predlogu budžetu koji ste nam podneli to ne možemo da vidimo.

Napredak u rodno odgovornom budžetiranju postoji samo na papiru i veoma je dobar primer kako se ova vrsta zakonske obaveze otaljava. Premijerka je u svom ekspozeu Zakon o rodnoj ravnopravnosti, strategiju i akcioni plan predstavila kao jedan od najvećih uspeha njene prethodne Vlade.

Takođe, kao što je ona rekla, neka pitanja nisu u nadležnosti samo jednog ministarstva i zato treba budžet posmatrati kao celinu. Tako smo i mi čitali budžet, znajući da mere koje planiraju ili ne planiraju neka ministarstva ne pogađaju muškarce i žene na podjednak način.

U predlogu budžeta ne vidi se da li je išta planirano za sprovođenje Akcionog plana za rodnu ravnopravnost. Ima oko 190 takozvanih rodno odgovornih indikatora, ali se ne vidi koliko je sredstava opredeljeno za njihovo ostvarivanje.

Ti indikatori mogu da se podele na dve grupe. Ili govore to koliko žena ima na određenim pozicijama, odnosno koliko je ljudi prošlo određenu obuku za rodnu ravnopravnost ili su totalno besmisleni indikatori, koji nemaju nikakve veze ni sa rodom ni sa polom i to može da uradi ili neko ko je totalno bahat i ne smatra da ikome treba da odgovara ili neko ko je ubeđen da poslanici ne čitaju materijale.

Zbog toga ću dati par slikovitih primera. Recimo, Ministarstvo privrede odredilo je kao radno odgovoran cilj održavanje broja ispitanih predmeta od dragocenih metala. To verovatno zato što žene više vole da nose nakit.

Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave predviđa unapređenje infrastrukture efikasnosti u jedinicama lokalne samouprave i tri indikatora koja uopšte ne pominju ni rodni pol, verovatno to zato što imamo neke opštine koje su ženskog roda.

Posebno je rodno odgovoran cilj Ministarstva finansija na strani 135. za kojoj nam je data prazna tabela. Premijerka je, takođe rekla da građani prate ovu sednicu zato što želi da čuju kolika će ulaganja biti u neke važne projekte.

Moje pitanje je na primer – kada će žene koje su žrtve trgovine ljudima, devojčice koje se prisiljavaju na maloletničke brakove, penzionerke koje primaju najmanje penzije ili samohrane majke koje su nad rizikom od siromaštva moći da čuju koliko tačno je budžeta odvojeno za poboljšanje njihovog položaja? Mogli biste da nam date neki grafikon koji to pokazuje.

Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Amandman se odnosi na činjenicu da ste ponovo predvideli stupanje na snagu pre Ustavom predviđenog roka. Pričali smo već o tome kada ste menjali Zakon o ministarstvima. Za ranije stupanje na snagu zakona Ustav zahteva naročito opravdane razloge i vi te razloge morate da navedete, vrlo konkretno i potkrepljeno podacima.

Ovaj sad pokušaj je malo bolji, što znači da ste ipak slušali ono što smo govorili, ali opet nije dovoljno dobro. Reći ćete opet da mi nemamo pojma i da ne znamo kako funkcioniše budžetski sistem i da je Trezor blokiran i da se čeka itd, itd. To nas ne zanima, zato što ne menja činjenicu da na taj način kršite Ustav na koji se inače veoma rado pozivate kada vam odgovara.

Vaša neaktivnost, odnosno podređivanje funkcionisanja države stranačkim interesima opet dovodi do toga da Srbija u nečemu kasni. Vaš je izbor bio da osam meseci vladate u tehničkom mandatu. Mandatarka je bila predložena krajem avgusta, a Vlada je obrazovana tek krajem oktobra. Time ste praktično doveli da se o rebalansu odlučuje tek sada.

Za budžet za sledeću godinu takođe kasnite. Rok iz Zakona o budžetskom sistemu da Vlada utvrdi Predlog zakona o budžetu i uputi u Narodnu skupštinu bio je 1. novembar. Ustavne izuzetke treba koristiti štedljivo i obazrivo. Kada se očekuje od parlamenta da ih koristi, treba ih iskreno i potpuno obrazložiti, jer to nije prozorče kroz koje ćete se još jednom provući na svom putu u bekstvo od odgovornosti.

Potrebno je da obrazložite na valjan način koji će poštovati i dostojanstvo onih koji ovde odlučuju i onih koji su nas svojim glasovima doveli u parlament. Ako vaše kolege iz stranke na to pristaju, neka to bude njima na čast. Mi ćemo, budite sigurni u to, svaki put kada ovo budete ponovo pokušali na to ukazivati. Hvala vam.
Zahvaljujem.

Ja ću danas govoriti o zaduživanju za potrebe rušenja Starog savskog mosta u Beogradu. Niko iz opozicije nije sporio da je potrebno izgraditi novi most, ali je svima potpuno jasno da se stari most uklanja, jer stoji na putu „Beograda na vodi“. Sami ste u obrazloženju zakona naveli da se to uklapa u viziju modernog Beograda. Zbog tog tzv. modernog Beograda već ste rušili u Savamali, izmestili ste železničku stanicu na mesto za koje većina Beograđana nije znala ni gde je, autobusku stanicu ste izmestili nigde, a privatnoj kompaniji dali ste besplatno da koristi kulturna dobra, kao što je zgrada Geozavoda i hotel „Bristol“.

Sada želite da srušite jedan od najvažnijih simbola antifašističke borbe u našoj zemlji. Ovaj most mora da opstane da bi naša i sve buduće generacije znale da je preko njega prešlo hiljade i hiljade ljudi koji su bili zatočeni u logoru na Sajmištu, a hiljade su istim putem voženi ka Jajincima u smrt. Pokušali ste na Odboru za finansije da spinujete i kažete da most treba srušiti zato što su ga izgradili nacisti. Ja bih dodala i domaći kolaboracionisti. Da li ćete uraditi isto sa svim što je građeno u toku okupacije? To je i Stari dvor i delovi Pionirskog grada, kao i kružni tok na Slaviji. Takođe, hoćete li rušiti i delove Kalemegdanske tvrđave zbog toga što su gradili Turci? A, da, to ste već planirali sa gondolom.

Istina je da most želite da srušite zato što bogatašima zaklanja pogled i zato što im smeta buka tramvaja koji prelaze preko njega. Šta je sledeće? Da li svi treba da se sklonimo da ne bismo smetali Beograđanima na vodi? „Beograd na vodi“ za nas je simbol ogromnih ekonomskih i socijalnih nejednakosti i simbol pljačke. Tražili smo anketni odbor o realizaciji ovog projekta, a ovaj vaš poslednji predlog samo pokazuje da smo bili u pravu. Objasnite građanima i građankama Srbije zašto treba otplaćuju zajam kojim se bogatašima iz „Beograda na vodi“ omogućava bolji pogled. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Možda gospodin Vesić nije slušao moje izlaganje, na samom početku sam rekla da niko iz opozicije, pa to važi i za našu poslaničku grupu, nije sporio da je potrebno izgraditi novi most. Dakle, većina vašeg izlaganja, koje je trajalo skoro 15 minuta, nije bila neophodna.

Takođe i ja prelazim preko tog mosta, znam kako izgleda, u groznom je stanju, ali nam nije ponuđena alternativa. Dakle, ko je procenio da nema svrhe rekonstruisati taj most, ne za svrhe saobraća, mogao bi da bude pešački most, mogao bi da ostane samo kao nekakvo podsećanje. Most je deo te čitave strukture Starog sajmišta i vi to znate.

Molim vas, ako mogu da završim.

Dakle, možemo konsultovati istoričare, a ja sam to i učinila u pripremi za ovaj govor.

Ponavljam, ni u jednom trenutku niko nije rekao da most ovakav kakav jeste treba da ostane kao saobraćajnica. Dakle, podržavamo izgradnju novih mostova, jednog, dva, tri, Beograd je veliki grad, saobraćaj je u velikom problemu. Ovo govorim kao Beograđanka, ne govorim iz nekih drugih razloga.

Vi ste nekoliko puta reli da ja ne znam ništa. Moguće da o saobraćaju ne znam, ja to nisam studirala, ali ono što znam jeste da Beograd u kome sam rođena, Beograd u kome sam odrasla polako ne staje pred našim očima, između ostalog zbog različitih infrastrukturnih projekata koji su sprovođeni dok je vaša stranka bila na vlasti, odnosno dok je na vlasti u Beogradu.

Takođe, što se „Beograda na vodi“ tiče, stojim iza onog što sam rekla. Dakle, vi ste nam pokazivali zapisnik iz 1968. godine, koliko god da ga uveličate, mi ne možemo da ga vidimo, svakako možete mi dati taj papir, nije sporno, ali samo bih postavila pitanje da li je Branko Pešić takođe predvideo da sa arapskim investitorom osnujemo firmu u kojoj će oni imati većinsko vlasništvo, a mi ustupiti najbolji deo zemljišta, kao što i vi kažete, kao i brojna kulturna dobra koja sam pomenula na besplatno korišćenje? Mislim da to nije bila ideja.

Kako se Beograđani osećaju u odnosu na Stari savski most, verujem da će u neko skorije vreme biti svima očigledno. Možda bi bilo dobro da ponovo sprovedete tu anketu kojom je navodno odlučeno da most treba da se preseli u park. Mislim da bi to bilo jedinstveno rešenje u Evropi.

Za kraj, što se tiče istorije, sve što ste naveli potpuno se sa vama slažem. Vi ste, u krajnjoj liniji, pisali knjige o Beogradu. Nažalost, nisam čitala. Ali, treba napomenuti da je to jedan od dva mosta u Evropi koja Nemci nisu uspeli da sruše prilikom povlačenja, pa možda to može da bude neka značajna činjenica zbog koje bi sačuvali most. Zahvaljujem.
Poštovani predsedavajući, hvala za datu reč.

Pozivam se na povredu člana 27. stav 2. Poslovnika koji vas obavezuje da se starate o njegovoj primeni.

Poslovnik primenjujete selektivno, odlučujući kome ćete dati repliku, a kome ne. Uglavnom, repliku dajete poslanicima sopstvene stranke, dok poslanicima opozicije to ne činite. Primer je bilo izlaganje mog kolege profesora Pavićevića koje je pogrešno interpretirano.

Takođe, povredili ste i član 105. tako što u svojstvu narodnog poslanika govorite sa te pozicije predsedavajućeg, što nije dozvoljeno, a imajući u vidu i ovu selektivnu primenu Poslovnika skrenula bih pažnju i da se može postaviti pitanje – po kom osnovu dajete mandatarki reč kada god zatraži i ne ograničavate vreme koje govori, jer ona …

(Narodni poslanici SNS dobacuju.)

Mogu li da završim? Član 96. predviđa, član 96. predviđa da se na taj način može obraćati predlagač akta, što ona nije, i predsednik Vlade. Ona se danas ovde ne obraća u svojstvu predsednice Vlade, već mandatarke za sastav Vlade. To bi mogla da bude bilo koja druga osoba.

U tom smislu možete izabrati koji od ovih članova da obrazložite. Hvala vam.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Danas je sasvim jasno zbog čega nova Vlada mora da ima 29 članova. Jedan njen deo čine partijski kadrovi od poverenja, koji bi inače bili tu, a drugi deo čine statisti sa biografijama.

Ja ne dovodim u pitanje biografije, lična i profesionalna dostignuća bilo koga od ljudi koji su ovde predstavljeni kao ekspertski deo Vlade i verujem da su njihove namere i časne i da smatraju da će na taj način pomoći svojoj državi. Želim samo da ih podsetim u kakvo su se društvo uhvatili.

U vašim redovima danas sede barem dva dokazana plagijatora, čovek zbog koga su nastavnice Visoke medicinske škole u Ćupriji ostale bez posla, čovek za koga je sam predsednik Republike rekao da je naložio nezakonito rušenje u Savamali, čovek koji je izbegao odgovornost za pad helikoptera 2015. godine, čovek koji je seksističkim komentarima ponižavao novinarke. Imajte to u vidu kada budete ažurirali svoje biografije.
Završavam.

Zapitajte se šta ste založili svoj lični i profesionalni integritet.

Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, poštovani građani i građanske Srbije, prethodnih dana smo od poslanika vladajuće stranke čuli nekoliko puta da je usvajanje ovog zakona preduslov za izbor Vlade. To prosto nije tačno. Vlada je mogla da bude izabrana i sa postojećom raspodelom resora i tada ne biste morali ni nas danima da slušate i tolike živce da trošite.

Međutim, nije bilo dovoljno 21 ministarstvo, pa je predloženo 25. I to ste mogli mudrije da izvedete. Ostavite 21 ministarstvo, onda postavite još četiri ministra bez portfelja, ionako niko ne zna niti šta oni rade, niti čemu služe.

Naša poslanička grupa je predložila amandman kojim se ne povećava broj ministarstava i određene izmene u raspodeli resora se predlažu. Već je bilo prethodnih dana reči o Ministarstvu za mlade i turizam, čini mi se da je ovo zaista vizionarsko rešenje kritikovala skoro svaka opoziciona poslanička grupa i verujem da nakon toga sve u Srbiji zanima ko li će biti ministar i ministarska u tom resoru i koje se kompetencije za to zahtevaju.

Takođe, smatramo da postojeće Ministarstvo za brigu o porodici i demografiju i Ministarstvo o selu ne bi trebalo da postoje. Ne zato što mislimo da ova pitanja nisu važna, već zato što su ta ministarstva klasičan primer udomljavanja kadrova koalicionih partnera SNS. Kada bismo sada napravili anketu ispred Doma Narodne skupštine među slučajnim prolaznicima i pitali koliko njih uopšte zna da ta ministarstva postoje, sumnjam da bismo dobili mnogo pozitivnih odgovora, a prepoznavanje ličnosti koje su na čelu tih resora verovatno zahteva napredni kurs akademije mladih lidera.

Prosveta i nauka, u našoj poslaničkoj grupi je troje univerzitetskih profesora i naučnika. Mi razumemo da izdvajanje nauke, kao i priključivanje visokog obrazovanja ovom resoru je racionalno rešenje u nekoj drugoj zemlji. Srbija je danas zemlja u kojoj je ulaganje u nauku 0,42% budžeta, a brucoši ne žele da upisuju smerove koji bi ih vodili mestima nastavnika u osnovnom i srednjem obrazovanju zato što su im starije kolege među najslabije plaćenim nastavnicima u Evropi.

Takođe, ovo je zemlja u kojoj akademska zajednica već mesecima ukazuje da su dva člana Upravnog odbora Nacionalnog akreditacionog tela nezakonito i dalje na tim pozicijama. Verovatno i primaju apanažu. Jedan je u sukobu interesa zato što je narodni poslanik, a drugi je osuđen u krivičnom postupku i to za prodaju ispita. Jedini cilj koji se postiže odvajanjem ova dva resora su dve ministarske fotelje, sa pratećom svitom.

Sa druge strane, smatramo da postoji stvarna potreba da se razdvoje resori rada i socijalne zaštite. Predložili smo ministarstvo za društvenu solidarnost i podršku porodicama i ministarstvo za rad, zapošljavanje i ekonomsku demokratiju.

Svedoci smo stalnog i masovnog kršenja radničkih prava i zemlja smo sa ogromnim socijalnim nejednakostima. U vremenu nadolazeće krize, na koju nas i vlast upozorava, potrebno je posebno voditi računa o onima koji su najranjiviji.

Umesto toga, danas u Srbiji tetkicama i pomoćnim radnicima u školama se uskraćuje pravo na topli obrok zarad zaštite budžeta. To su ljudi na kojima, pored vaspitača, učitelja i nastavnika, na kojima počiva naš obrazovni sistem. To su ljudi koji brinu o našoj deci, o prostoru u kojem deca borave i koji su zaista veliki teret u uslovima kovid epidemije.

Konačno, predlažemo i ukidanje ministarstva za javna ulaganja. Već postoji Kancelarija za to, a po izveštaju Vlade ona zaista odlično radi. Ne vidimo potrebu da ovo postane ministarstvo Takođe ću podsetiti da direktora ove kancelarije praktično od osnivanja držite u v.d. stanju.

Inače, Srbija je šampion u „vedeovanju“ i u poslednjih nekoliko godina 78% rešenja o postavljenju vršilaca dužnosti bilo je nezakonito. To se dešava najčešće iz dva razloga - ili vaš kandidat ne ispunjava uslove za izbor na funkciju, na primer nema odgovarajuću školu, ili zato što postoji potreba da kontrolišete svoje kadrove. O tome je govorila otvoreno i premijerka. Citiram: „Zato što kad neko postane pomoćnik ministra, a nije v.d, postoji malo mogućnosti da ga promenite.“

Takođe, govorila je o tome da će se promeniti zakon koji to uređuje, ali iz određenog razloga to se nije desilo, pa ste umesto toga odlučili jednostavno da i dalje nastavite da kršite Zakon o državnoj upravi. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajući.

Molim vas da poslanike opomenete, da bismo mogli da nastavimo sa obrazloženjem amandmana. Imamo samo još dva. Strpite se malo.

Ovaj amandman koji smo podneli na član 12. stav 3. odnosi se suštinski na naš predlog da se briše Ministarstvo za javna ulaganja, i samim tim nije potrebno ukidati uredbu o kancelariji. U delokrug ovog ministarstva praktično ste prepisali tekst iz Uredbe o Kancelariji za upravljanje javnim ulaganjima. Razlika je u tome, i ponoviću to još jednom, što će sada postojati i ministar za to, poneki državni sekretar, do tri posebna savetnika i jedan fini kabinet. To je večeras ovde i potvrdio predsednik jedne poslaničke grupe, i to je u redu, samo što nema procene efekata ove mere. Zato mi ponovo pitamo – na koji način će to doprineti razvoju države, a neće proizvesti dodatne troškove za budžet, kao što tvrdite?

Ovde je pominjan i poneki kandidat za ovu važnu funkciju, moram da kažem da nas ubija neizvesnost da saznamo ko je to. Još jedan razlog za ukidanje ovog ministarstva jeste u tome što on u suštini ne odgovara onome što je ministarstvo kao organ državne uprave po Zakonu o državnoj upravi. On u suštini ne obavlja upravne poslove, nema nikakav upravni postupak u svom delokrugu, nijedan inspekcijski nadzor. Ovo je jedna projektna kancelarija za prigodna, svečana otvaranja u toku predizborne kampanje.

Čuli smo na kraju od jednog poslanika da je dobro da ovo bude ministarstvo da bi mogla Skupština da ga kontroliše. Samo da vam otkrijem jednu tajnu o nadležnosti Narodne skupštine iz Ustava, mogli ste i Kancelariju do sada da kontrolišete, ali vam to nije bilo na agendi. Zahvaljujem.
Hvala vam.

Konačno, predložili smo i amandman na poslednji član ovog predloga zakona. Molim vas, ako može zvonce, uskoro završavam. Zahvaljujem.

Dakle, predlažemo da ovaj zakon ne stupi na snagu istog dana kada bude objavljen u „Službenom glasniku“. Jedini razlog za ovo bilo bi što vi želite da obrazujete Vladu sa 25 ministarstava i još po nekim ministrom bez portfelja pre isteka roka utvrđenog Ustavom. Ustav predviđa da zakoni stupaju na snagu osmog dana od objavljivanja u „Službenom glasniku“. Ustav dozvoljava da se to desi u nekom ranijem periodu, ali samo ako za to postoje naročito opravdani razlozi. Oni u ovom slučaju ne postoje, odnosno nisu valjano obrazloženi od strane predlagača.

Obrazloženje koje je dato u stilu „smuti pa prospi“ predstavlja omalovažavanje i Ustava i ovog parlamenta i vas samih. Vi mislite da je dovoljno napisati bilo šta što zvuči kao nekakav pravni argument i da to može da prođe. Zaista je potrebno da se potrudite malo bolje. Neko će ovo čitati jednog dana, ostaće u arhivima, sramota je. Umesto da se osvrnuo i na ovu činjenicu, Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo je bio zauzet odbacivanjem amandmana opozicije.

Zaista želim da zahvalim svima na diskusiji koja je trajala proteklih dana, čak smo i sa druge strane mogli da čujemo neke dobre argumente i mislim da je opozicija pokazala da ćemo sve predloge zakona temeljno čitati i da ćemo iskoristiti svoje pravo da podnosimo amandmane. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Pozivam se na povredu člana 109. stav 1) alineja 3 Poslovnika, koja kaže da se opomena izriče narodnom poslaniku koji i pored upozorenja predsednika Narodne skupštine govori o pitanju koje nije na dnevnom redu.

Ja zaista mogu samo da pohvalim, kao i većina poslanika sa ove strane, vaše nastojanje da upozorite poslanika da govori o dnevnom redu i dva puta ste to učinili. Međutim, on je i dalje nastavio da govori o temi koja nije na dnevnom redu.

Mi danas raspravljamo o Predlogu zakona u načelu. Dakle, čak i da je neka poslanička grupa podnela amandman da se u predlog uvrsti nekakvo telo, kancelarija, ministarstvo za KiM, to će biti na dnevnom redu neki drugi dan, kada budemo raspravljali u pojedinostima. Pretpostavljam da to vrlo dobro znate, s obzirom da su mnogi od vas iskusni poslanici.

Dakle, moj je stav da je povređen Poslovnik zbog toga što je poslaniku i posle dva upozorenja trebala da bude izrečena opomena. Zahvaljujem.
Zahvaljujem predsedavajući, poštovane koleginice i kolege, juče smo na sednici Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu dali predlagaču nekoliko vrlo dobro namernih sugestija na osnovu kojih bi u plenumu zaista mogao da dopuni obrazloženje ovog predloga.

Građanima i građankama Srbije treba objasniti o čemu se ovde zapravo radi.

Jednostavno radi se o presipanju iz šupljeg u prazno, ali za više para. Svi ovi resori koje ste predložili kao nova ministarstva već postoje ili u okviru postojećeg ministarstva ili kao službe Vlade, odnosno kancelarije.

Jedina promena će biti u tome što će biti više funkcionera, više ministara, više državnih sekretara, više posebnih savetnika, više šefova kabineta. Kako će to doprineti poboljšanju stanja u Srbiji zaista je teško obrazložiti, ali ako vas već nije sramota da tako nešto predložite i budimo realni, progurate kroz skupštinsku proceduru, budite dovoljno hrabri da iznesete prave razloge zašto to činite. Obrazložite osiromašenim i poniženim građanima i građankama Srbije kako će to 25 ministara raditi bolje nego 16 ministarstava 2014. godine kada ste takođe vi bili na vlasti. Zaneti u sopstvenoj bahatosti niste smatrali da je potrebno da građanima i građankama objasnite koliko to košta, ko je i po kojoj metodologiji izračunao da ove izmene neće koštati budžet dodatna sredstva, jer taj deo vašeg obrazloženja koji je bio u stilu – može da bude, ali ne mora da znači, zaista je neinventivan. Opet lutate.

Ono što je još važnije, kako će ova nova armija foteljaša doprineti da se život u Srbiji poboljša. Te odgovore još uvek čekamo. Zaista ne verujem da će nam ih gospodin Jovanov dati ni sada, iako je stalno uključenu sistem, kao što kaže predsedavajući. Šta i da očekujemo od poslanika i poslanica kojima je potrebno zvonce da ih podseti da treba da glasaju. Hvala.