Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika <a href="https://otvoreniparlament.rs/poslanik/9669">Vladimir Đukanović</a>

Vladimir Đukanović

Srpska napredna stranka

Govori

Zahvaljujem.

Znate, kada neko ima potrebu da bude primećen, onda on ovako glasno govori, sipa optužbe, niti poznaje ljude, ali priča o prodaji ideala, a on kod nas bio i on priča o prodaji ideala, a otišao na drugu stranu. On prodao sopstvene ideale.

Ja ne znam zaista do koje granica ludila neko može da ide? Da li on ovo malopre što je pričao, govorio o sebi? Pretpostavlja da jeste, ali mislčim da su građani Srbije upravo imali priliku da vide šta znači želja da budeš primećen, da te neko vidi i to, dragi građani, imali ste priliku sada da sagledate i da shvatite kako nikada u životu ne bi trebalo da se ponašate.

Ovo je najbolji primer čoveka koji je prodao sopstvene ideale, prešao na drugu stranu i soli pamet drugima o prodaji ideala. Zaista, da sam na njegovom mestu, pokrio bih se ušima.

Zavhaljujem.

(Miloš Parandilović: Replika!)
Meni je drago da je čovek priznao da ga baš briga za bilo kakve ideale i to je dobro. Neka ljudi vide i nikad ih nije imao i to je istina.

Priča o funkcijama, znate, čovek je molio naše funkcionere u Priboju da bude na nekoj funkciji, pa kada nije dobio, onda je prešao u opoziciju. Toliko o njegovim idealima, tako da to što neko pokušava da bude glasan i da vređa ljude to ne znači da je u pravu.

Ja moram da priznam, dragi građani Srbije, dok god je ovakva opozicija, mi ćemo večito vladati. Dok god je ovakav čovek predstavnik opozicije, za nas nema zime.

Ja verujem da ovakve ljude, iskreno mislim i hoću da verujem u to, mi plaćamo upravo da glume opoziciju. Ovakav tip je nešto najbolje za nas i samo neka nastavi. Ja mislim da ništa bolje po Srpsku naprednu stranku ne postoji nego da imate ovakvog čoveka na suprotnoj strani – čovek bez ikakvih ideala, čovek bez ikakvih principa. Jedino što ume je da vređa ovde i da urla. Ne poznaje nikog, ali zna da vređa tu osobu. E takvi su naši protivnici i Bogu hvala da građani ovo vide i da takvi nikada neće doći na vlast.

Zahvaljujem.

15/1 TĐ/VZ 12.25 – 12.35
Čovek mora prvo da nešto nauči u životu. Prvo nauči šta je termin „đavolji advokat“. On to nema pojma, on se to frlja, gledao u nekom filmu, sluša, priča koješta. Znate, ja da sam to branio bi vas, jer vi ste očiti primer osobe kojoj bi zaista bio potreban đavolji advokat. To kažu privrednici u Priboju koji o vama govore sve najgore i koji o vama govore tako što pričaju da ste se predstavljali kao predstavnik vlasti koji će ne znam šta srediti, ako vam daju određenu apanažu. Pri tome, bolje ćutite da vam ne otvaram temu kakav ste vi čovek i prekinite da vređate ovde i da urlate, a opet kažem – dok god vi takvi postojite, za nas nema zime i samo nastavite ovako, zaista imam utisak da vas mi plaćamo. Zahvaljujem.
Nikada nisam rekao da je čovek bio član SNS i Bogu hvala da nikada nije bio. Evo ja kažem da nikada nije bio. On je molio da bude. U tome je problem njegov. On je molio, dolazio na naše skupove, ljubio noge svakome samo da ga primimo i molio da bude funkcioner. To što je bio u Nacionalnoj službi za zapošljavanje, opet na osnovu toga što je negde bio blizak sa ljudima iz vlasti, to je drugo nešto.

Šta je on radio i zašto nije bio primljen? Između ostalog se lažno predstavljao da je predstavnik vlasti i na taj način prilazio privrednicima u Priboju kojima je uzimao određene apanaže. To je taj gospodin. Nemojte molim vas… Bogu hvala da niste bili naš član, a istina je da ste tražili da budete. Tu su se vaši ideali baš pokazali na najbolji mogući način. Malo ste lažni monarhista, malo ste i OZNA, pošto hoćete da streljate i bez suda ako treba, malo ste i UDBA, ali šta god da je vi ste najbolji za SNS dok ste opozicija i puno vam hvala na tome.

(Miloš Parandilović: Replika.)
Zahvaljujem se, predsedavajuća.

Pa, moram da kažem da, koliko god neko je naučio kao pesmicu tu tiradu o Lauri Koveši, hrabroj tužiteljki u Rumuniji itd. što je inače notorna laž i jedna budalaština, radi se o prilično nestručnoj ženi, ali reći ću nešto više o tome kasnije.

Naravno, nećete nikad moći da me ućutkujete, kao što ste to malopre pokušali da uradite. Ja ću vam uvek odgovoriti. A zašto žele da nam uvedu rumunski princip? Inače, Rumunija je najgori primer borbe protiv korupcije, jer svi koje je ta hrabra navodno tužiteljka optužila, svi su oslobođeni. Vrlo zanimljivo.

A zašto to oni rade? Laura Koveši je imala zadatak od tih raznih Soroševih fondova i tih iz Evrope, a vidim da je i iz EU najurena. Mislim da više ni tamo nije tužitelj, ali je poenta bila da se skloni politička elita koja smeta. U Rumuniji je takvo pravilo da čak i kada si oslobođen više posle ne možeš da se baviš javnim poslom i cela poenta priča je bila – skloniti političku elitu koja smeta.

To oni žele ovde da uvedu. To je taj njihov moderan vid lustracije, da nam uvedu tužilačku policiju, da ugase MUP, a dovedu tužilačku policiju koju bi neka ambasada ili oni tako kontrolisali, koja bi po partijskom principu hapsila ljude. Tužioci bi bili njihovi partijski poslušnici, kao što su imali reformu pravosuđa 2009. godine i sklonili bi svakog ko smeta. Na izbore bi izlazili bukvalno sami i tako bi pobeđivali.

Inače, Rumunija je baš divan primer. Čovek pobedi na izborima, oni uhapse tog čoveka i kažu – ne možeš da budeš predsednik. Divan primer.

Znate, ja ne bih voleo da mi imamo takvo pravosuđe i protiv toga ću se uvek boriti i ne bih voleo da imamo takav sistem da neko ko pobedi na izborima ne može da bude pobednik jer nekom ne odgovara. Protiv takve, uslovno rečeno, demokratije i takvih hrabrih tužiteljki uvek ću se boriti i na svakom mestu i zato sam ubeđen da ovo tužilaštvo za organizovani kriminal, ovako sklopčano kakvo je danas, upravo je počelo da radi po prinicipima baš te nesrećne tužiteljke koja je upropastila rumunsko pravosuđe.

Zahvaljujem.
Zanimljivo da prethodna govornica nije me ništa demantovala, a ja sam lepo naveo da koga god da je optužila ta gospođa Koveši, svi su oslobođeni. To je suština cele priče. Samo što su sklonjeni iz političkog života. I ona daje primer Rumunije, da se na to ugledamo. Zašto se ne bi ugledali, recimo, na primeru Francuske, Nemačke? Tamo, recimo, u Francuskoj, predsednik države postavlja tužioce i bira tužioce.

Tražite tužilačku policiju, i još nam kažete - čega se plašite? Pa, zašto bi se plašili, policija ne presuđuje, policija hapsi na osnovu naloga tužioca, čak ni tužilac ne bi trebalo da presuđuje. Ali, vi biste voleli kao da je ovo OZNA, njen princip, pa narodne sudove, da na licu mesta, ako možemo, odmah presudimo. To biste vi nama ovde uveli, a ti koji su vam pisali taj tekst o tužilačkoj policiji, baš me zanima da li u njihovim zemljama to postoji.

Navedite mi primer neke zapadnoevropske zemlje gde to postoji. Bilo bi jako lepo da prvo od njih krenemo, pa kad kod njih to uvedu, mi ćemo onda to da uvedemo ovde, pošto ste stalno ugledate na Brisel i kažete - tamo je sve sjajno, fantastično, Evropska unija nam daje divne zakone, brine o našoj zemlji, pa hajde da se ugledamo onda na te zemlje. Nisam baš čuo da imaju takvi primeri, možda negde, ne kažem, ali nisam čuo da je to nešto učestalo u Rumuniji. Tačno, vi ste nama ovde namenili da bude scenario kao u Rumuniji, i to je ono što je najgore. Vi biste nas sveli na to da neka ambasada komanduje tom policijom. Regularnu policiju biste ugasili, a tom policijom bi komandovala neka ambasada i hapsili biste politiku elitu koja vama ne odgovara. Tako biste zbrisali i napravili sebi brisani prostor da vi večito opstajete na političkoj sceni. To vam je namera i to je suština onoga što se dešava u Rumuniji. Zato tamo niko ko nije na liniji ne može jednostavno da pobedi zato što je došao neko jači i rekao - taj ko pobedi biće uhapšen.

Da se ne bi to dogodilo upravo se sada donose ovakvi zakon i moram da kažem da sam bio veliki protivnik ustavnih reformi, jedan od retkih u stranci kojoj pripadam i mislim da to jeste naša greška. Ja ću uvek biti pri tom stavu, ali mislim da se sada nešto ispravlja, da je dobro krenulo i, Bogu hvala, kada su već SAD izašle iz Venecijanske komisije, možemo i mi da kažemo - ne moramo baš svakakve ludosti da prihvatamo koje nam ovde serviraju preko vas i gde nam čitate raznorazne besmislice i pamflete koji nigde ne postoje, pa ni u samoj Evropskoj uniji. Zahvaljujem.
Zahvaljujem se predsedavajuća.

Nemam pojma zašto me je pomenuo dotični, koji inače govori o remećenju odnosa sa SAD, mogli bi da se setimo onoga slučaja Miladina Kovačevića i kako su tad poremećeni odnosi sa SAD. Tad je bio dotični diplomata, tamo i napravi ozbiljan skandal. Ali, ne bih da ulazim u to.

Nego, kad govorimo o pritiscima na pravosuđe, pa partijska koleginica dotičnog je vijala Zagorku Dolovac po ulici, na Trgu u Novom Sadu, vijala je na ulici da bi je građani prepoznali i da vrši tako pritisak na nju. Sve najgore se u Zagorki Dolovac govorili baš oni i o tom istom Tužilaštvu za organizovani kriminal. Pa baš su oni najgore reči upućivali, a danas brane te ljude zato što je neka ambasada dala mig da se brane oni koji su politički ustali protiv Aleksandra Vučića i sadašnje vlasti. O čemu se ovde radi? Kako se inače vrši pritisak na pravosuđe? Oni imaju nekoliko kolega advokata koji se sukljaju od televizije do televizije, komentarišu tuđe predmete, iako nemaju pojma o samom predmetu, ali dolaze tu i komentarišu u sadejstvu sa voditeljima koji su brifovani šta da pitaju i daju analize nekog predmeta.

Za neverovati, ja sam branilac Nikoli Selakoviću, ja do dan danas nisam primio optužni predlog. Do dan danas ga nisam primio, a „N1“ televizija citirala ceo optužni predlog.

Kao što imamo situaciju u „Jovanjici“ kada je bila, ceo film su napravili sat vremena od optužnice. Ja kao branilac sam primio dve nedelje kasnije optužnicu. Ko onda vrši pritisak na pravosuđe? Upravo ti tužioci birani od određenih ambasada zajedno sa ovim političarima, zajedno sa pojedinim kolegama advokatima, plaćenim da se sukljaju od televizije do televizije, da analiziraju tuđe predmete i onda dođete do te situacije da nijedan sudija ne sme da se suprotstavi tome što je već napravljeno kao narativ u medijima kako bi trebalo da teče neki postupak.

Tako oni rade. To je pritisak na pravosuđe. Protiv toga smo mi ovde ustali i protiv toga se borimo. Baš zato, ako već govorimo o efikasnosti Tužilaštva za organizovani kriminal, 95% predmeta im se završava oslobađajućim presudama posle 10 ili 15 godina kada nekome unište život. To je njihova efikasnost. U 95% predmeta su oslobađajuće presude. Mi plaćamo ogromne odštete zbog toga što to tužilaštvo radi tako kako radi.

Znate kako još vrše pritisak? Od 14 tužilaca tamo, devet je po upućivanju, što znači da ih gospođa Dolovac drži u šaci i samo im kaže – vratiću te nazad ne budeš li radio kako ti ja kažem. To je pritisak i takvi danas brane apsolutno nešto što nema veze ni sa kakvim pravom. Zahvaljujem.
Zahvaljujem se.

Ne znam šta bih trebao da kažem da bi vi mene tužili, samo citiram šta su neke vaše nekada kolege koje su bile s vama u istoj stranci govorile o tom slučaju i pomenuo sam činjenicu da nam je taj slučaj poremetio odnose sa SAD, što je činjenica i tu nema nikakve dileme. E, sad, vi ako imate volju da se vucarate po sudovima, to je vaš problem. Vidim da vaš predsednik ne izlazi iz sudova i da redovno dobija zato što su očigledno sudije na vašoj strani.

Gospođo Raguš, ono malopre što ste mi sugerisali, to je tačno, u vezi sa novinarom koji je pisao, kome traže navodno sada da otkriva izvor. Prvo, to nije novinar, to je bivši policajac, koji mora da zna da ono što je policijska beleška ne sme tek tako da se pojavi u novinama. Znate? On je policijsku belešku objavio u novinama, a protiv toga je konkretno osoba koja je bila u tom slučaju okrivljena, pa je sada oslobođena bilo kakve optužbe, podnela krivičnu prijavu, kako je moguće da se policijska beleška sa tog slučaja pojavi u novinama, a on je objavio kao tekst.

Prosto, to bi ljudi morali da znaju. Vidite, za takve stvari, to jeste krivično delo, i te kako bi trebalo da kažeš ko ti je to od tvojih kolega ili ko doturio tako nešto da objaviš, jer to nema nikakvog smisla da takve stvari činiš i da radiš.

Prema tome, slažem se, ovde bi morali da se promene zakoni, pre svega ZKP, da se strogo kažnjavaju oni u tužilaštvu, u policiji koji dostavljaju medijima delove optužnice, delove iz istrage, šta god, i da se to tek tako objavljuje u medijima, jer tako se vrši pritisak na pravosuđe i vrlo bi podržao takav zakon ako bi se tu pooštrile sankcije. Zahvaljujem.
Zahvaljujem se.

Moram da priznam neukom kolegi, mora da nauči da je elementarni posao advokata da brani ljude s one strane zakona, tako da taj termin „advokat mafije“ nikada mi nije bio jasan. Očigledno imate i vi vaše kolege tu koji su advokati, pa možda su i oni advokati mafije, ne znam. Ali, kako god.

Morate da se naučite i nekom elementarnom poštovanju krivičnog postupka pre svega i zakona, pošto niko nije kriv dok se to ne dokaže. Ali, ako bi sledili vašu logiku, kada govorite o advokatu mafije, ja to ne da nisam, jer nisam vaš advokat. Vi ste organizovana kriminalna grupa, a sada ću vam reći zašto. Vaši aktivisti, malopre je kolega Jovanov lepo nabrojao vaš aktivizam, upotrebljavate vatreno oružje, upotrebljavate hladno oružje, vaši aktivisti pucaju po „ćacilendu“, vaši aktivisti ubadaju noževima, vaši profesori zloupotrebljavaju javne institucije i blokiraju ih, otimaju studentima mogućnost da uče, zauzimate institucije. Ranije dok ste bili jedna nevladina organizacija otimali ste javni prostor i ako neko deluje kao mafija, to radite vi, lažni ekolozi, najgori prevaranti i vi ste najozbiljnija organizovana kriminalna grupa. Ja nisam vaš advokat, a kada budete procesuirani, biću sa zadovoljstvom vaš advokat, kada mi budete, naravno, to platili. Zahvaljujem.
Reče malopre govornik, kaže – branim ljude koji su se ogrešili o zakon. Pa to je, zamislite, posao advokata, ali da se li neko ogrešio o zakon ili ne, to sud utvrđuje, a ne vi. Ja znam da biste vi OZNA-u vratili i da biste streljali po ulicama, to je negde i vaša ideologija, no, znate kako, bogu hvala, ta vremena su iza vas. Eto, juče baš u Mionici taj vaš oznaški pristup nije prošao i to mi je baš drago, jer baš ste u Mionicu juče doveli najgore moguće batinaše, jedini koji izazivaju incidente ste bili vi. Vi ste ti koji ste napali tu kafanu tamo.

Prema tome, ja vam lepo kažem, vreme odgovornosti dolazi. Za sve ono što ste radili, kao organizovana kriminalna grupa, ja se nadam da ćete snositi odgovornost. Ja vam se lepo nudim, kao profesionalac advokat, vrlo rado ću vas braniti, nemojte da imate nikakvih dilema oko toga. Slobodno pozovite, nadam se da ćete odgovarati pred zakonom za sva nedela koja ste počinili. Hvala.
Zahvaljujem se predsedavajuća.

Poštovani gospodine Macut, ja moram da priznam da ta priča o narodnom jedinstvu i narodnoj slozi je ovako lepa poštapalica generalno. Ja sam, računajući šta smo sve prošli u proteklih pet meseci, apsolutni protivnik toga. To ne postoji. To je iluzija. Ne zato što mi to nećemo, nego što druga strana to neće. I što ubeđivati nekoga da živi u slozi sa nama kada oni to neće. Ponudite im razgovor, dijalog, oni odbiju. Ponudite im da dođu da razgovaraju u parlamentu oni to odbiju. Šta nam ponude, ponude nam imaginarne plenume. Ne zna se ni ko predsedava tim plenumom, ni ko tamo zaseda, ni ko šta radi.

Imali smo jednu paradoksalnu situaciju, gospodine Macut, momak je bio gost sat i po u jednoj televizijskoj emisiji, nije rekao svoje ime i prezime. Rekao je da plenum mu ne dozvoljava da kaže kako se zove i preziva. I oni nam to nude i ja sada treba da izražavam narodno jedinstvo sa njima. Ne pada mi na pamet.

U proteklih pet meseci su nas tukli, premlaćivali, pretili da će da nas vešaju, šišaju, ubijaju. Što bih ja sada sa njima imao bilo kakvo narodno jedinstvo. Ne zanima me šta misle. Oni su pokazali šta misle. Zanima me šta ćete vi da uradite. Zanimaju me novi putevi. Zanima me EKSPO. Zanimaju me strani univerziteti da dođu. Zanimaju me privatni fakulteti da se razvijaju, da ovi marksistički fakulteti na našem Univerzitetu konačno prekinu sa ovakvim radom, da se uvede red. To me zanima da ova buduća Vlada uradi.

Vi ćete imati strašan problem. Reći ću vam zašto. Zato što ovde, kao što vidite, ne mitinguju na ulici siroti ljudi, oni kojima je teško. Ne, nego dobrostojeći i bogati, tipa ovaj CES Mekona, koji je pokrao državu, ojadio zemlju sa svojim tatom. Taj protestvuje.

Oni koji kada ih vidite kako su obučeni, vidite na njima po pet, šest hiljada evra garderobe, taj ide i demonstrira. Njemu je nešto loše, a uglavnom su svi u državnom sektoru i na državnim jaslama i vi ćete imati najveći problem upravo unutar sistema, a zašto? Zato što oni dok su bili vlast, privatni sektor nije radio. Privatni sektor su uništili. Kamen na kamenu nije ostao i šta ste jedino mogli da radite – ubacite vaše partijske kadrove ili nekoga ko završi fakultet preko veze ubacite u državnu firmu i najveće dostignuće je bilo da zaposle nekoga tada u Telekomu ili recimo u nekoj drugoj državnoj firmi.

Danas mladi ljudi idu da rade u privatnom sektoru. Neće da rade u državnom zato što imaju privatne inicijative. Ako je nešto Aleksandar Vučić uspeo sjajno da uradi to je što je pokrenuo privatnu inicijativu kod mladih, da razmišljaju o privatnom poslu, da krenu da rade, da krenu da nešto grade, da proizvode. Šta smo imali u njihovo vreme? Šta se to proizvelo u njihovo vreme? Dva krana u Beogradu nismo imali. Ljudska dva krana nismo imali u njihovo vreme.

Imali smo monopol ovog jednog što sedi ovde na reklamnom prostoru. Niko nije mogao da dođe do posla od njega. Sve televizije su kao taksimetar morale da kucaju njegove tarife za reklame. Oni su tako zamišljali biznis. Tako što dođeš da budeš na državnoj funkciji i onda sebi obezbediš monopol i kažeš – ja sam uspešan, imam uspešnu firmu. Pa to može tako svako da bude.

Ili kao ovaj majstor što je privatizovao Agrobanku, jel tako, pa odete u državnu banku, uzmete kredit koji nikada ne vratite, a za to date u zalog šupu i kažete – što sam ja uspešan biznismen, uzeo sam jedno pet, šest miliona evra kredita, a ne moram da vratim. Što je to lep biznis. Tako svako može.

Meni je drago što ova Vlada i uopšte politika koju predsednik Vučić zagovara je upravo razvoj privatnog sektora. Podstičite što više privatni sektor. On ne štrajkuje. On ne mitinguje. On ne izlazi na ulicu. Izlaze vam ovi u sistemu. Ovi što su baš sve od ove države najviše dobili sa najvišim platama. Oni vam danas protestvuju.

Slažem se, mora vlast da se zapita zašto, iz kog razloga neko ko prilično dobro stoji, ima siguran posao, izlazi i mitinguje. Ali, ne znači da bi trebalo da im klečimo i da se njima povlađujemo. Ne zanima me šta oni misle. Ne interesuje me. Interesuje me šta ćete da uradite za državu. Mene interesuje red da se uspostavi u zemlji. To građani traže od nas. To svi oni ljudi koji su došli na ovaj veliki narodni skup traže od nas. Traže red.

Ne može više da se dogodi da mi neko blokira fakultet i da ne mogu da studiram, jer tamo najmanje ima studenata, tih koji blokiraju. Uglavnom su to politički aktivisti ili ovih partija preko puta ili određenih marksističkih, levo radikalnih koje kakvih organizacija, anarhista itd. koji su valjda to profesionalno sebi doživeli ulogu da profesionalno demonstriraju i za to primaju novac.

Treba ljudima reći o čemu se zapravo radi. Ko god se tome suprotstavi, prolazi toplog zeca. Evo recimo gospodin Dejan Vuk Stanković samo zato što se usprotivio tome, a profesor je na fakultetu, pogledajte šta doživljava čovek. Izmišljaju prijave. Nikada u životu niko nikada nije prijavio ništa protiv njega, ali morate, znate, sad to da doživljavate kako je navodno napao studentkinju, šta god. Oni ne razumeju da nekome možda tako porodicu uništavaju. Zato što ih baš briga. Zato što oni žele da vas dehumanizuju i sve će vas dehumanizovati, kao što to inače rade sa nama.

Proteklih pet meseci smo proživeli pakao. Srbija se sada vraća, ustaje i uzvraća udarac ovakvima i pobediće Srbija. Ja to znam, samo što morali smo ovu muku i toplog zeca da prođemo da bi ljudima dokazali sav besmisao ovoga što oni rade.

Duboko verujem u vas s obzirom da ste, čuo sam o vama, smireni, taktični. Čuo sam da volite šah da igrate, što je jako pozitivno. Ubeđen sam da ćete uspeti da ovu zemlju dovedete na pravi put u smislu da razmišljamo o privredi, o ekonomiji, onome što hrani narod, da punimo budžet i ovi ljudi su direktno nam krivi zato što imamo danas manjak stranih investicija, zato što strani investitor kada vidi da neko blokira televiziju ili ulicu, ko je lud da dođe u tu zemlju. Namerno su to radili, ciljano su radili da bi nam uništavali ekonomiju. Zato tražim da se uspostavi red i da razmišljamo o ekonomiji. To je najvažnije.

Ne postoji ništa važnije nego o ekonomiji da se razmišlja. Da krenete u ozbiljnu reformu univerziteta. Izvinite, ali to kao žao mi Beogradskog univerziteta. Ljudi, ako su oni to preuzeli sa ovim marksističkim profesorima i ovim levičarima što su ga tako upropastili. Pravimo novi nacionalni univerzitet. Kakve veze ima. Afirmišite privatne fakultete. Dovedite strane, pa neka bude konkurencija. Ovi samoupravljači. Slobodno gospodo izađite na tržište sa vašim programima da vidimo ko će da vam upiše fakultet onda.

Ja gospodine Macut ne želim da moje dete ide na fakultet gde će da mu Dinko Gruhonjić predaje. Ne želim da mi ide na fakultet gde će Jovo Bakić da mu predaje. Ne želim da mu predaju takvi radikalni levičari na fakultetu. Ne želim da mi dete ide na fakultet gde će da ga uče o marksizmu, a ne da ga uče o gradivu koje mu je zaista potrebno. Fakultet ne treba da služi radikalnim levičarima da se uče sindikalnom organizovanju, nego bi trebalo da bude nešto što će da osposobi mladog čoveka da preuzme i privredu i da nešto korisno radi za ovo društvo. Zato vas molim da krenete hitno u ozbiljne reforme i univerziteta i našeg pravosuđa i kulture i svega onog gde ovi haraju decenijama i gde nije mogao niko da ima nikakav pristup zbog njih.

Ja duboko verujem da ćete vi to uraditi da ćete tu duboku državu koju moramo da prepoznamo da postoji, pobediti i da ćete po dubini to zaista lepo srediti i da će ova država konačno moći da kaže – e sada možemo u pravom smislu te reči da idemo napred. Hvala vam.
Zahvaljujem, predsedavajuća.

Znate, ja sam fasciniran, slušajući sve ove ljude ovde, kako oni uopšte zamišljaju zemlju. Oni su protiv izgradnje bilo čega. Znači, oni ne bi ni put zato što verovatno nešto zagađuje, mora da se poseče neko stablo, oni ne bi ni fabriku, zalažu se da ukinu sve rudnike. Ja ih molim da idu, pre svega, u Lazarevac da objasne ljudima da žele da zatvore Kolubaru, pošto im je to negde u planu i programu. Rekli su pre neki dan da se oni zalažu da zatvore sve rudnike u Srbiji. Oni su protiv vetro-parkova. A kada ih pitate – kako da neko proizvodi struju, oni kažu – nema veze, uvozićemo struju, nije ni važno.

Uglavnom, ovi su ljudi apsolutno protiv bilo čega što može da donese privredni napredak države, ali zanimljivo je da uvek vole da nam pričaju o tome kako se zemlja, ne znam, zadužuje da nekoga obogati, da nemam pojma. Moram da priznam da sam prvi put u životu čuo da neko može da zadužuje zemlju i da zemlja kreditira advokate. To je možda moglo u neko njihovo vreme. Ne znam da li je to neko radio, ali fascinantno mi je da bi neka banka mogla kredit advokatu da da, pošto to ne znaju, ali da im se čisto objasni.

Fascinantno mi je da neko ko je dvodecenijski student može tek tako da ode u Zanzibar, pa me zanima kako to, od čega to otplati, kako je to on zaradio, na primer. Zanima me kako neki njihovi funkcioneri, koji ne rade ništa, osim što se vucaraju po ulici od protesta do protesta mogu da sebi priušte stanove u Beogradu na vodi. Odakle, bre, to? Kako to kada su opozicija uspeju to sebi da priušte, a mi tako veliki lopovi, ne znam, zamislite, u životu smo sebi mogli da priuštimo svojim radom na Banjici da kupim nešto. Samo me to interesuje da nam objasne kako to i od kojih sredstava se oni finansiraju i sebi sve to mogu da priušte, jer znate taj sistem držite lopova, a sami su lopovi, vrlo loše funkcioniše i ja ću im uvek odgovoriti onako sa zadovoljstvom, ali imati ovakve amandmane, da brišete sve što se tiče privrede, da uništavate privredu, da prosto upropastite sve čega se dotaknete, to je čisto ludilo, ova zemlja ne bi funkcionisala pod njima. Oni bi potpuno ekonomski sahranili zemlju ako bi ovako se naravno rukovodili. Zato molim ljude da dobro procene šta ko negde i kako govori. Ovi ljudi nemaju apsolutno nikakvo ekonomsko obrazovanje.

Ovi ljudi nisu videli šta znači uopšte raditi na nekom ozbiljnom projektu, ali je demagogija, jer služe u svim zemljama Evrope, svim zemljama sveta ti Zeleno-levi pokreti. Služe da zaustavljaju privredu neke zemlje i ja želim ljudima, prosto, da na to ukažem jer lako je bogatiti se tako što te neko drugi finansira da bi sopstvenu zemlju uspeo da obogaljiš.

Zahvaljujem.
Zahvaljujem se, predsedavajuća.

Meni je vrlo zanimljivo da ovde slušamo priče o izgradnji stadiona od ljudi koji nisu nikada nogom kročili na stadione. To je onako vrlo živopisno, ti ljudi su protivnici da naša zemlja ima nešto čime može da se pohvali u Evropi. Uzgred budi rečeno, ljudi da znaju, danas se stadioni grade upravo tako da je najmanji sadržaj na stadionu fudbal, suštinski fudbal se najmanje gleda na svakom stadionu. Ko god je bio na Alijans areni, ko god je bio na Vembliju današnjem, ko god je bio novom stadionu Totenhema, gde god, Mančester sitija, koje god, nije važno, Emirejtsa, Arsenalovog, to je sadržaj koji pre svega nosi u sebi ozbiljne tržne centre, razne kafiće, ugostiteljske objekte, znači najmanje sadržaj je suštinski fudbal.

Zašto je to važno? Zato što svaki od tih stadiona donosi potpuno novo naselje, potpuno se nešto novo zida, čitavi kvartovi novi se zidaju, to je za vašu građevinsku operativu ozbiljan posao i suštinski tako BDP podižete. Ovde su ljudi protivnici izgradnje bilo čega savremenog i modernog, a da ne govorim o tome što naši klubovi, šta god neko mislio o njima, i Zvezda i Partizan i bilo ko, neće moći uskoro da igraju više na ovim sadašnjim stadionima, zato što ne zadovoljavaju standarde UEFA-e i neće moći ni reprezentacija nigde više da nam igra, jednostavno morate da prilagodite infrastrukturu onome što UEFA danas traži.

Tako da, ja sam potpuno šokiran da neko može da bude protiv ovoga, ali šta da radite, opet napominjem i malopre sam govorio, vi ovde imate ljude koji su protiv izgradnje bilo čega u ovom društvu, verovatno žele da nas vrate negde u 19. vek i to je nažalost tako, ali građani bi o tome trebalo nešto više svakako da čuju. Zahvaljujem.
Zahvaljujem.

Znate, za razliku od nekih koji su od dužnika bežali po Knez Mihajlovoj po haustorima, ja nemam razloga ni od koga da se skrivam. Idem sam, šetam ulicom, razgovaram sa svakim, popričam sa svakim i nikada svoj stav nemam nameru da zbog rulje promenim, za razliku od nekoga ko je inače mnogo vatrenije od mene hvalio Aleksandra Vučića. Ja sam čak mislio da ste možda čak i neka familija koliko ste ga vatreno branili, koliko ste se zaljubili gotovo u njega, a onog momenta kada niste dobili ono što ste tražili, tj. kada vam apanaža izgleda nije bila dovoljno visoka vi ste promenili stranu i sada ste najveći protivnik. Ja nemam ništa protiv toga. Samo nemojte meni da pričate da li smem negde da dođem ili ne smem da dođem, jer vi na ulicu ne smete da izađete koliko dugujete novca razno raznim dužnicima i morate da se sakrivate po haustorima u Knez Mihajlovoj ulici da vas ne bi pronašli. Sram vas bilo. Zahvaljujem.
Pa znate, to što neko urla i arlauče, ne znači

da je u pravu. Valjda mora tako da dokaže da to što govori je ispravno, a suštinski, čovek obmanjuje javnost. Nikako da odgovori koliko još to mora puta da se sakrije od dužnika po Knez Mihailovoj ulici i zašto ga jure, kome je to ostao dužan i zašto se skriva po haustorima. To je ono što je ključno.

To što se vi ljutite ovde i što vas je to pogodilo, to je vaš problem, a to kako ste hvalili Aleksandra Vučića, pa to ceo Priboj priča. To čitav Zlatiborski okrug priča. Pa ljudi nisu mogli, oni osnivači SNS, nisu mogli da dođu na red od vas koliko ste se hvalili i koliko ste tražili funkciju. I onog momenta kada funkciju niste dobili, vi jednostavno ste otišli na drugu stranu. I nemam ništa protiv, to je vaše pravo, samo nemojte nama ovde da solite pamet i da nam pričate o tome ko je ispravan i ko nije.

Što se tiče službenih automobila, pa vi ste se najviše vozili u životu službenim automobilom. Ja nisam nikada. I šetam, idem i gradskim prevozom, vozim i svoj auto, a nikad nisam službeni auto koristio u životu, za razliku od vas, koji ste to i te kako koristili. Zahvaljujem. Ne bih dalje odgovarao ovakvom čoveku više.

(Miloš Parandilović: Replika.)