PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 24.03.1998.

OBRAĆANJA

Ivan Kovačević

Kao što mi vi pokazujete papir, tako mogu i ja da pokažem papir sa potpisom predsednika Srbije Milana Milutinovića na kompletnom tekstu deklaracije, u kome su sadržana i ova dva stava, koji su sada izbačeni. Faksimil toga će biti objavljen u novinama.

Dragan Tomić

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem. Narodni poslanik Gorica Gajević, odgovor na repliku.

Gorica Gajević

Socijalistička partija Srbije
Volela bih da ste pokazali taj dokument, naročito koji se odnosi na datum posle 17. marta. Gospodin Vojislav Mihailović, potpredsednik Skupštine, je lično ovo pismo uručio predsedniku Marjanoviću.

Dragan Tomić

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem. Da li još neko od narodnih poslanika želi reč?
Ima reč narodni poslanik Zoran Kostadinović.

Zoran Kostadinović

Dame i gospodo,  hteo bih da kažem sledeće. Šta znači deklaracija za Timočku krajinu? Jer, ljudima ovako pročitati neki tekst i usvojiti ga, uglavnom se niko toga i ne drži. Objasniću vam na primeru Timočke krajine šta znači deklaracija, ali ne o nacionalnom jedinstvu, nego o nacionalnom pomirenju.
Evo šta bi trebalo da znači za Zaječar i okolinu. Posle povlačenja jedinica nacionalne vojske sa Deli Jovana i sa planine Rtanj 1944. godine, kada se povukao Ljuba Jovanović i komandant Kent, na zaječarskoj Kraljevici streljano je 650 domaćina iz Timočke krajine. Neki su ubijeni zato što su bili simpatizeri Kraljeve vojske u otadžbini, a neki su ubijeni samo zato što su imali tri-četiri mašine, proglašeni su kapitalistima. Drugi su ubijeni zato što su imali 10-12 ili malo više hektara zemlje, bili su kulaci.
Znači, kada smo govorili o deklaraciji o nacionalnom pomirenju, naš predlog trebalo bi da znači sledeće: tih 650 domaćina imali su svoje porodice, decu, roditelje i na njih je pala anatema nacionalnih izdajnika.
Danas naša deklaracija trebalo je da znači da ti ljudi nisu izdajnici, da su ti ljudi samo pripadali jednom drugom pokretu, čak možda to možemo nazvati predstavnicima legalne vojske ili legalne vlasti naspram internacionalističkih jedinica, koje su došle pod komandom međunarodne terorističke organizacije zvane Kominterna, koje su te ljude na Kraljevici, pre svega i iznad svega moralno, nacionalno potpuno okaljali, a onda likvidirali, kao što sam rekao, bez nekog javnog suda. Neke su čak i javno osudili, tamo gde su mogli da obezbede dovoljno provokatora.
Šta bi trebalo da sadrži još deklaracija o nacionalnom pomirenju? Za sve vreme rata od 1941. godine gospodin Crvenić, inače u Timočkoj krajini poznatiji kao Gandi ili Gandić, bio je ideolog Ravnogorskog pokreta. To je odlučeno 1942. godine i on je do 1944. godine bio na terenu Timočke krajine. Danas postoji inicijativa u Nišu da se jedna ulica nazove imenom Dragoljuba Crvenića, Gandija ili Gandića, kako su ga seljaci zvali. Nema sela u Timočkoj krajini gde on nije govorio svoj ideološki program i gde nije predviđao ovo što će se desiti srpskom narodu, ako se opredeli za komunizam. Dragoljub je 1946. godine tek ubijen na brdu Kraljevica.
Šta bi trebalo još da znači za Timočku krajinu deklaracija o nacionalnom pomirenju? Trebalo bi svim onim ljudima, kojima je po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu toga da su državni neprijatelji zato što su pripadali snagama đenerala Mihailovića, da se skine to da su oni nacionalni izdajnici. Ta deklaracija trebalo bi da sadrži i to da se danas ovde dogovorimo o tome da komunisti otkriju gde su sahranili đenerala Mihailovića. Radikalna stranka, gospodin Vojislav Šešelj iza sebe drži sliku đenerala Mihailovića, vrlo dugo je u skupštini i sramota je da srpski narod ne zna gde je sahranjen đeneral Mihailović. Ali ova deklaracija niti to obezbeđuje, ona to gura u istoriju, neka se to prepusti istoričarima, tako se kaže ovde u deklaraciji.
Znači, mi imamo sada utakmice, nacionalni ponos se podiže tako što se pevaju pesme "Od Topole pa do Ravne Gore". Podvaljujete sopstvenom narodu, a toga, koji je od Topole, pa do Ravne Gore brinuo i brinuo na celoj teritoriji Kraljevine Jugoslavije za podanike srpske krune, niste otkrili ni njegov grob. Znači, krije se i dan danas gde je on sahranjen.
Mi smo tražili deklaraciju o nacionalnom pomirenju, računajući da ćete je prihvatiti, da jednog dana skinemo ljagu sa srpskog naroda. Vi ste nam predložili deklaraciju o nacionalnom jedinstvu, koje nam je ovog trenutka potrebno. Inače ćete se ponovo pljuvati i psovati ovde u Skupštini, kao što ste i do sada radili, samo kada ovaj trenutak prođe.
Šta još znači deklaracija o nacionalnom pomirenju? I u Drugom svetskom ratu su mnogi narodi postradali, između ostalih strašno je postradao srpski narod. Sve su žrtve verski namirene, samo žrtve srpskog naroda, kao što je ovih 650 domaćina, ne zna im se grob, ubijeni su na Kraljevici. Tu su sad stadioni, kasarne. Samo za Srbe ne važi to da kao narod svoje velike žrtve, koje su pretrpeli posle 1944. godine, da verski namiri. Tim ljudima još nije javno zapaljena sveća. Tim ljudima se ne zna grob, a njihovi potomci i kada to rade, moraju da se kriju od vas i vaše slobode. Hvala.

Dragan Tomić

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Da li se još neko javlja za reč? (ne)
Zaključujem jedinstven pretres Predloga deklaracije.
Molim narodne poslanike da radi utvrđivanja kvoruma postave svoje kartice u poslaničke jedinice.
Imamo kvorum.
Stavljam na glasanje Predlog deklaracije o narodnom jedinstvu.
Zaključujem glasanje i saopštavam: Za je glasalo 160 narodnih poslanika, protiv 13, niko se nije uzdržao, nije glasalo sedam, ukupno je prisutno u sali 180 narodnih poslanika.
Konstatujem da je Narodna skupština većinom glasova usvojila Predlog deklaracije o narodnom jedinstvu.
Ovim je iscrpen dnevni red.
Zahvaljujem se na saradnji i vidimo se na sledećoj sednici.