PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 23.03.1999.

OBRAĆANJA

Dragan Tomić

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Ima reč Vojislav Šešelj, potpredsednik republičke Vlade, a neka se pripremi Milena Andrić, narodni poslanik.
...
Srpska radikalna stranka

Vojislav Šešelj

Dame i gospodo narodni poslanici, ovo što se povodom situacije na Kosovu i Metohiji dešava na svetskoj političkoj sceni jednostavno nije zapamtila istorija svetske diplomatije, da velike sile insistiraju da predstavnici jedne legalne i legitimne vlade suverene države vode dijalog sa predstavnicima separatističkih političkih partija i terorističke organizacije sa dela svoje teritorije na području neke strane države, pa kada se okupe i jedni i drugi da uopšte ne dođe do dijaloga, da čak i ne bude ni zvaničnog sastanka  na kome bi se nekoliko konvencionalnih rečenica između članova Delegacije razmenilo, a da te iste velike sile ponude gotov papir i kažu - potpišite ili ćemo bombardovati. To se desilo Srbiji, Saveznoj Republici Jugoslaviji i srpskom narodu.
Šta sadrži taj dokument koji od nas zahtevaju da potpišemo? Sadrži pristanak da se Kosovo i Metohija otcepe od Srbije, da se izdvoje iz ustavno-pravnog sistema Srbije. Ako potpišemo to će biti za sva vremena. Cilj je Amerike da uništi srpski narod. To su Amerikanci pokazali na primeru Srpske Krajine i na primeru Republike Srpske, to pokazuju na primeru Kosova i Metohije i već sinoć Holbruk najavljuje isti postupak, kako on kaže, za Sandžak, odnosno za Rašku oblast, a onaj međunarodni hohštapler Dinstbir sa istim zadatkom je nedavno boravio na području Vojvodine, tamo se sastajao sa Čankom i ostalim čankolizima. To je suština američke politike na Balkanu. Cilj je uništenje Srbije i srpskog naroda.
Sada se postavlja pitanje kako da unište Srbiju. Imaju dve varijante. Da unište Srbiju i srpski narod tako što ćemo im mi u tome pomoći prihvatajući njihove zahteve i potpisujući ili tako što će pokušati da nas pobede na bojnom polju. Ako prihvatimo ultimatum i ako potpišemo to što od nas traže spasa nam nema. Ako nas napadnu na bojnom polju imamo šansi. Kakvih? Velikih. Ogromna sila bi na nas udarila, nema nikakvih sumnji, velike bi žrtve pale, pretrpeli bismo značajna razaranja, ali mi branimo svoju zemlju i zbog toga smo u prednosti i svoju bismo zemlju odbranili.
Neki koji se slabo razumeju u politiku danima, mesecima pričaju nam priče kako treba lepo sa ovima sa Zapada, kako ih treba prihvatiti, kako se treba sporazumeti, kako oni nama žele dobro nego ne razumeju šta se ovde dešava. Malo pre smo čuli zalaganje da mi prihvatimo ovo što nam nude Amerikanci, ali samo da izbacimo delove koji negiraju naš državni suverenitet na Kosovu i Metohiji. Upravo je to naša delegacija uradila u Parizu. To je ovaj papir, papir koji je napravljen od američkog papira, uz izbacivanje svih elemenata koji negiraju naš državni suverenitet.
Nema te delegacije koja sme da prekši Ustav Republike Srbije, ni ova Narodna skupština ne sme da prekrši Ustav Republike Srbije. Postoji samo jedan metod promene Ustava. Onaj metod koji je propisan u samom Ustavu. Nema drugog načina. Bilo koja druga delegacija da se odredi mora da se drži ustava svoje države, države koja joj je poverila mandat da je zastupa u bilo kakvom dijalogu, u bilo kakvim pregovorima. To je suština svega ovoga što nam se dešava.
Neki neozbiljni političari kažu, ne smemo mi da se prsimo protiv celog sveta, pa se pozivaju na Knjaza Miloša koji je navodno ljubio papuče turskom sultanu, pa sada treba i mi Klintonu da ljubimo papuče. Ja ih upozoravam vremena su prošla stara, promenili se običaji, sada se kod Klintona ne ljube papuče, sada se tamo nešto drugo ljubi. Pa ni to nije dovoljno i to kada se ljubi nema političkih ustupaka. Može se dobiti nekih 700 do 800.000 dolara, ako štampa zaokupi Klintona, ako ga sudovi zaokupe. Ne vredi. Da se u kamen mi Srbi pretvorimo, ne vredi. Oni su odlučili da nam unište državu i oni sve rade što je u njihovoj moći da taj cilj postignu.
Kako mi svoju državu možemo odbraniti? Samo jedinstvom, čvrstinom, slogom, odlučnošću da je branimo svim sredstvima. Nema drugog načina. Ako smo složni, jedinstveni, odlučni mi ćemo u tome uspeti. Nikada u poslednjih 50 godina Srbija nije tražila veći stepen sloge i jedinstva i mi tu slogu i jedinstvo možemo stvoriti i na taj način svoju zemlju odbraniti. Mi ne želimo rat i mi neprekidno ponavljamo da ne želimo rat, ali ako nas napadnu nema nam druge. Rat moramo primiti i boriti se, boriti se grčevito, boriti se svim snagama i sačuvati svoju zemlju. Onaj ko unapred kaže da mi ne možemo odbraniti našu zemlju, šta on time zapravo čini? On širi defetizam, pokušava ubiti moral naših vojnika.
Zamislite šta bi se desilo 1914. godine da je neko u srpskoj Narodnoj skupštini izašao za govornicu i rekao - ne možemo mi taj rat dobiti. Bio bi streljan. U jednom danu je Vojvoda Mišić 100 dezertera streljao kada je konsolidovao front na Kolubari. Gospodo, ako nas napadnu i ako se proglasi ratno stanje, onda nema milosti prema dezerterima, nema milosti prema onima koji seju paniku, dezorijentaciju, koji šire lažne vesti, glasine, koji na bilo koji način smanjuju odbrambene moći zemlje i to treba jasno svima staviti do znanja. Tu uzmicanja nema. Ako neko misli da filozofira, nakon što prve bombe padnu, da li se treba braniti, kako se treba braniti, onda se grdno vara, pa bio i vrhunski političar, bilo običan građanin.
U ovom ratu, ako nam bude nametnut, svako mora da pruži maksimalan doprinos. Svako mora da se odazove na poziv za mobilizaciju. Verovatno neće biti opšte mobilizacije, neće ni trebati, ali se mobilišu i mobilisaće se određene specijalnosti. Tu dezerterstva ne sme da bude. Juče je mobilisan zamenik ministra za rad i socijalnu politiku Zoran Subotić. Odmah se odazvao i otišao na svoje mesto. Takva mu je specijalnost, raketne jedinice i otišao je. U subotu je otišao na odsluženje vojnog roka sin potpredsednika Vlade Tomislava Nikolića. Student ekonomije i mogao je još da odlaže odsluženje vojnog roka, nije hteo, nije ovo trenutak za odlaganje i otišao je da služi. Tako svi ostali moraju da se ponašaju i političari i svi ostali građani. Tamo gde bude problema naša država mora da ih rešava na isti način na koji bi ih rešavala svaka druga civilizovana država.
Niko nema nameru, ako nas napadne NATO pakt, da predaje deo teritorije ili da preda Kosovo i Metohiju pod stranu okupaciju, kako nam neki imputiraju. Rečeno je sa zvaničnog mesta, ako slučajno zauzmu delić naše teritorije, to ne znači da smo izgubili teritoriju, povratićemo je kad tad, pod uslovom da ne potpišemo predaju. A ne da se preda cela teritorija, pa da se pravi novi kosovski zavet. To je isto podvala koju nam smišljeno lansiraju kroz pojedine medije. Niko neće predati ni jedan delić teritorije, a bez teških borbi i krvavih žrtava, ni pedalj ne mogu da nam ni privremeno zauzmu, privremeno okupiraju.
Amerikancima nije stalo do Albanaca, baš ih briga. Albanci su sredstvo za potkusurivanje. Više puta smo upozorili, Amerikanci su spremni da ratuju protiv Srba do poslednjeg Albanca. Šta sada rade? Zapretili su bombardovanjem, a Albanci su se digli u izbegličke kolone. Pitajte sada te Albance, koji su krenuli prema Đeneral Jankoviću, zašto su otišli. Da li su ih neki novinari susretali i pitali. Boje se bombardovanja, došli su do Đeneral Jankovića, a NATO pakt ne da u Makedoniju. Ako im je stalo do Albanaca, neka ih bar privremeno puste dok prođe bombardovanje. Ne, njima je cilj da se što teža situacija stvori, da što više Albanaca izgine, pa da to bude povod za dodatni udar na Srbiju i da mi Srbi budemo optuženi za tu pogibiju.
Takvim se metodama služe Amerikanci. Uostalom, tako su postupali širom sveta. Ni Beograd još nije zaboravio američke bombe na Vaskrs krajem Drugog svetskog rata, koje su bez ikakvog vojnog razloga bačene na našu prestonicu na isti način na koji je to činio i Hitler. Ni danas nema nikakve razlike između politike NATO pakta i Hitlerove politike. Nema nikave principijelne razlike. Razlika je samo kvantitativne prirode, u broju dosadašnjih žrtava, a koliko će žrtava tek biti ako NATO pakt nastavi ovu politiku, to ćemo tek videti. I koji će još evropski i vanevropski narodi doći pod njegov udar, ako se tome na vreme ne stane na put.
Dame i gospodo, mi nismo danas stavljeni ni pred kakavu dilemu. Odavno nije situacija tako jasna, kristalno jasna i čista, da zaista nikakve dileme nema. U ovom papiru, na kome insistiraju Amerikanci, kažu da oni ne diraju u naš teritorijalni integritet. Kako? Što će na nekim svetskim mapama i ovaj deo teritorije Srbije koji bi oni da okupiraju i dalje biti tretiran kao sastavni deo Srbije. To je za njih teritorijalni integritet, ali nam oni uništavaju državni suvernitet na tom delu teritorije. Nema teritorijalnog intregriteta bez državnog suvereniteta. To je besmisleno. Sastavni deo jedne države je samo onaj deo gde je državna vlast suverena. To da je državna vlast suverena znači da iznad nje nema nikakve druge veće i više vlasti. Ovde bi hteli da uspostave višu vlast u odnosu na vlast Srbije i Savezne Republike Jugoslavije.
To nikada ne možemo prihvatiti. Oni čak u ovom papiru kažu da mi svoje sadašnje ustave i zakone treba da prilagodimo slovu sporazuma, republički Ustav Srbije i savezni Ustav Jugoslavije, a to znači da ovaj sporazum koji oni nude i na kome insistiraju da bude iznad sadašnjeg ustavnog sistema. To ni u jednoj varijanti ne može da se prihvati. Ni u jednoj varijanti ne mogu da se prihvate strane trupe, a kako god da ih nazovu. Ne mogu trupe NATO pakta, ne mogu trupe Ujedinjenih nacija, ne mogu trupe OEBS-a, ne mogu trupe ni Kostarike, ni Nikaragve. Nikakve trupe, ni jedne države sa ovog belog sveta na našu teritoriju ne mogu da dođu. Nijedan naoružani vojnik i nema te državne institucije koja bi prihvatila tako nešto.
Mislim da će to i naši sadašnji zaključci da sadrže. Mi opet treba da se zalažemo za dijalog, nama nije cilj rat, krvoproliće, ali hoćemo pravni poredak koji je jedinstven na svakom delu svoje teritorije, uz poštovanje svih građanskih prava nacionalnih manjina. Ovo što je naša delegacija ponudila i potpisala u Parizu predstavlja maksimum koji je ostvaren bilo gde na svetu po pitanju zaštite nacionalnih manjina. Zašto Francuzi ovako nešto ne ponude Korzikancima, da vidimo to. Evo i ova Rumunija, čija vlada jedva čeka da pomogne agresiju NATO pakta na našu zemlju, neka ovo ponudi Mađarima u Transilvaniji, u Erdelju, kako se već zove to područje. Zašto ne ponude? Zašto Amerikanci ovo ne ponude svojim manjinama, Meksikancima u Teksasu, u Kaliforniji, u Novom Meksiku? Zašto ovo nisu Indijancima ponudili? Ne pada im ni na kraj pameti. Oni veštački prave kvazipravne norme koje predstavljaju strašan presedan u međunarodnom javnom pravu.
Ako bi nešto ovako bilo prihvaćeno, onda bi u međunarodnom javnom pravu bukvalno sve bilo dozvoljeno. Ni pod Hitlerom se ovake stvari nisu radile. I Hitler je pokušavao da neku pravnu formu pruži svojim aktima, a nije hteo direktno sudar sa Poljacima, nego je provukao svoje vojnike u Poljsku, pa je odglumio napad na nemačke karaule.
Kod Amerikanaca nema potrebe da se tako nešto prikriva, kod Amerikanaca nema pozivanja na moral, oni ne razumeju šta je moral, na pravdu i pravdoljubivost, nema potrebe da se bilo koja pravna norma poštuje, nema potrebe da se poštuju principi. Principi se gaze nemilosrdno.
Sa Amerikancima i kada nešto potpišete, važi samo dok je njima korisno, a čim nije korisno oni to gaze, a ne daj Bože da vi negde pogazite kada vama ne izgleda korisno to što ste potpisali.
Onaj hohštapler Panić ukrao je celu "Galeniku" nije uplatio novac kojim je kupovao "Galeniku", a sada jadikuje i angažuje američku vladu da interveniše da mu se vrati "Galenika".
Kao da odete na pijacu, kupite konja, ali ga ne platite. Kažete - platiću tada i tada, a vlasnik čeka i čeka, a vi nikako da platite. Vlasnik se vrati po konja, odvede ga, a vi kukate kako vam je oteo konja. To je američka pravda i pravičnost.
Mi smo je Srbi na svojim plećima do sada više puta osetili, stekli smo neko istorijsko iskustvo i zahvaljujući tom iskustvu, ubeđen sam, nikada više nećemo dozvoliti da nas prevare. Hvala. (Aplauz u sali.)

Dragan Tomić

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Hvala. Ima reč narodni poslanik Milena Andrić, a neka se pripremi narodni poslanik Dragan Todorović.

Milena Andrić

Uvažene koleginice i kolege narodni poslanici, opet se neko dosetio da u Narodnoj skupštini potraži ne odgovor na pitanje kako sačuvati Kosmet, već izgovor za gubljenje Kosova.
(Čuje se dobacivanje Vojislava Šešelja sa mesta: Iz koje si ti stranke?)
Gospodine Šešelju, imam obavezu da se predstavim. Ja sam doktor Milena Andrić ispred koalicije Demokratske alternative, Seljačke stranke i Ujedinjene penzionerske stranke.
A, gospodin Šešelj mi je dever, jer sam sarajevska snaja već 26 godina. Od reči do reči bih poverovala gospodinu Šešelju, od reči do reči, samo da je odbranio svoj rodni grad, a mi bismo se ovde nekako snašli. Ali, tvrdim, Srbin ga niotkud ni očima ne može videti. Sarajevo, ni očima ne može videti. Nažalost. O tome svemu možemo posle da razgovaramo.

Dragan Tomić

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Molim vas, dozvolite narodnom poslaniku da govori.

Milena Andrić

Ukoliko neko kalkuliše da bi mu vojničko gubljenje Kosmeta spasilo obraz, čast i vlast, pre nego što bilo čije dete pošalje u besmisleni rat protiv celog sveta, podsećam da je pred istorijom i pred narodom krivicu teško sakriti ili prebaciti na nekog drugog, naročito na ceo narod. U narodu je sačuvano saznanje i sećanje da deset godina postoje zahtevi da Skupština Srbije raspravlja o Kosmetu i potraži blagovremeno rešenje za koje svi znaju, samo vlast negira.

Zašto? Po čijem nalogu? Godinama Srpska pravoslavna crkva traži da joj se vrate nacionalizovana imanja na Kosmetu, uveravajući da je i to jedan od načina da se Kosmet sačuva. Onaj ko je mogao to da uradi, nije hteo. Zašto? Iz godinu u godinu, sve više i glasnije je prisutna tvrdnja da se na Kosmetu krše ljudska, nacionalna i građanska prava. Zašto onaj koji je morao ozbiljno da se pozabavi tom tvrdnjom i vidi o kojim pravima je reč i na koji način se krše, to nije uradio? Zašto nije i svet pustio da svedoči o tome, da se ta prava ne krše. Zašto, kada je nakon godina zatvaranja očiju pred problemom Kosmeta, taj problem ipak izbio na međunarodnu političku scenu. Neko uporno negira da svet vidi nešto što mi prikrivamo.

Ko je raspisao referendum da bi sprečio Gonzalesa da nam pokaže koja su to ljudska prava ugrožena i kako se ona štite na drugim mestima u svetu. Zabranili su Gonzalesu, koji je istina, nepristrasno prebrojao glasove, da bi pustili Vokera koji bolje broji albanske od srpskih žrtava. Ko je odbijao pregovore, tvrdeći da sa teroristima nema pregovora, a potom pokazao komičnu spremnost da se sa njima ljubi.

Aleksandar Vučić

| predsednik Republike Srbije
Nebojša Čović.

Milena Andrić

Ko je i zašto Srbima sa Kosmeta i Srpskoj pravoslavnoj crkvi onemogućio da učestvuje u pregovorima, posebno kada su tvrdili, da bi oni najbolje pregovarali, jer se međusobno znaju.

Aleksandar Vučić

| predsednik Republike Srbije
Nebojša Čović.

Milena Andrić

Verovatno. Odgovori na sva i na mnoga druga pitanja, koji nas vode do ove tačke bez izlaza imaju isto ime i prezime, ono koje danas traži da Narodna skupština preuzme odgovornost, da ceo narod to učini, kako bi spasili njega od odgovornosti za sve što je ovih deset godina radio a nije smeo, kao i ono što nije hteo a morao je.

Danas je nama podmetnuto kukavičko jaje, da mi uputimo ratni poklič i tuđu decu da ginu u unapred izgubljenom ratu. Ratu, čiji je jedini cilj da sačuva vlast onima, čija se odgovornost neće moći sakriti ni ruševinama, bombama ili žrtvama.

Kao lekar, borim se za svaki pojedinačni život, ceneći njegovu dragocenost. Upravo zbog dragocenosti pojedinačnog ljudskog života, tražim da se izbegne ratna opcija protiv celog sveta, da se traži mirno rešenje koje će osigurati opstanak Kosmeta u Srbiji i Jugoslaviji i nakon prelaznog perioda. Da se garantuje Srbima i Crnogorcima ostanak na Kosovu.

Ono što ovde nismo čuli a morali bi, to su odgovori na sledeća pitanja - šta posle bombardovanja, hoćemo li i kako tada sačuvati Kosmet i Srbiju? Šta se sada preduzima da se pokaže spremnost da se kriza na Kosmetu razreši ipak mirnim putem? Koji su mogući prostori da bi se kompromis kojim bi se izbegla bombardovanja i rat sa celim svetom a Kosmet zadržao u Srbiji i Jugoslaviji, sada i nakon prelaznog perioda, osim obećanja da, ako treba, da ćemo svi izginuti. Šta ćemo tom pogibijom postići za ove i buduće generacije? Hvala vam lepo. Pet Andrića je u odbrani Sarajeva pod crnom zemljnom, gospodine Šešelj, a Vi ste u Beogradu.