DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 12.04.2001.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

4. dan rada

12.04.2001

Sednicu je otvorio: Dragan Maršićanin

Sednica je trajala od 10:10 do 18:10

OBRAĆANJA

Božidar Đelić

Gospodine predsedniče, poštovani narodni poslanici, teško je ne reagovati na takve netačne prikaze. Teško je prihvatiti od onih koji su deset godina i više vodili javne finansije takve neistine. Reći da je ovaj budžet tri i po puta veći od onoga što se pre radilo, nije istina i hteo bih da podsetim naše građane i poštovane poslanike na nekoliko činjenica.
Prvo, jedno od velikih iznenađenja za nekog novog ministra finansija i ekonomije je da otkrije da je budžet za 2000. godinu bio planiran sa 11 penzija, 11 dečijih dodataka i 11 plata. Takav ste način imali i takve su bile javne finansije. U startu predviđate da zakidate, u startu predviđate da lažete, u startu predviđate da ne smete (aplauz u sali) ljudima da kažete - imate zakonski utemeljena prava, a onda planirate 11 plata, 11 dečijih dodataka i 11 penzija. U startu planirate i kažete da će biti nulta inflacija, i tako je planiran budžet za 2000. godinu. (Čuje se žagor poslanika SRS.)

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Molim narodne poslanike da ne kevću.

Božidar Đelić

I kakav je rezultat svega toga? Naravno, inflacija od 113%, naravno posle promašene politike administrativnih cena, depresijacija koja proizvodi samo nelogičnosti u ekonomiji i nestašice, a odjedanput se to izbegne, odjedanput to propusti i samim tim što je hteo da se napravi neki metež i haos na tržištu, kada je demokratska vlast pokušavala da preuzme ponovo vlast.
Da podsetim na nekoliko činjenica ponovo - oktobra 2000. godine se kasnilo tri godine za penzije seljaka, oktobra 2000. godine se kasnilo dve godine za dečije dodatke, oktobra 2000. godine se kasnilo 26 meseci za materijalno obezbeđenje porodice, oktobra 2000. godine se kasnilo 32 meseca za tuđu negu i pomoć. To je bila ta socijalna politika.
Najzad, da podsetim na nekoliko činjenica još - za 2000. godinu, naravno da nije došlo do promene vlasti, ponovo bi danas pred vama dolazila neka nebuloza u vidu završnog računa budžeta za 2000. godinu, gde bi dakako sve bilo izbalansirano.
Tu se ne bi računala sva dodatna zakašnjenja o kojima sam govorio, nekih 200 miliona maraka zakašnjenja u penzijama i socijalnim davanjima, još 200 miliona maraka kašnjenje za druge korisnike budžeta i milijardu maraka nagomilanih gubitaka javnih preduzeća. Kroz takvu politiku cene struje, gde se sve prelamalo preko EPS-a već 10 godina, tamo se sve prelamalo, tu su se gurale dubioze i sve se pokušavalo kroz izrabljivanje tih sistema. Danas zbog toga imamo tolike teškoće i nažalost, zbog toga danas značajan deo onoga što dolazi iz inostranstva moramo premestiti i tamo preusmeriti. To je jedini način da obnovima taj veliki sistem. Da ne govorim o tome da se i kroz taj budžet i politiku javnih finansija ulazi u docnje prema dobavljačima, tako je i vojska danas došla u docnje prvi put u dugom nizu godina da danas ona bude dužna tri -četiri milijardi dinara njenim dobavljačima, prvi put u dugom nizu godina.
Najzad, da ne govorim o tome da se prošle godine nije našlo mesta da se isplati dug našim građanima u vidu stare devizne štednje. Ove godine smo mi obezbedili 440 maraka po štediši i već sledeće nedelje, to je ona prava politika, već u utorak se kreće sa prvom ratom od 110 maraka po štediši. Da ne govorim o tome da je već 11 godina naša zemlja izvan svakih finansijskih tokova. Naravno, nije isplaćivala ništa od starog duga, od onih 12,2 milijarde dolara, ali zbog toga nije mogla da dobije ni jedan kredit. Ove godine mi već krećemo, doduše u male sume, da postanemo normalna zemlja, počinjemo da isplaćujemo taj spoljni dug i moći ćemo ponovo da dobijamo nove kredite. Videćete, novi krediti, što se tiče MMF-a i Svetske banke, biće već u junu. Pre dva dana - 10. aprila imali smo tri simultane dobre vesti: 150 miliona evra od strane Evropske unije, 125 miliona maraka od strane Evropske banke za razvoj za obrtna sredstva naše privrede i 10 miliona evra u mikrokreditiranju za naše preduzetnike. To je istina, to je odgovorno vođenje naše zemlje, a ne laž. Hvala.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Gospodin Ivković - replika. Ovo je poslednji put da dajem repliku na pominjanje bivše vlasti ili na pominjanje sadašnje vlasti. Molim vas da prekinemo tu vrstu razgovora ovde u Parlamentu, da se držimo makar u tom delu Poslovnika. Bude li pomenuta poslanička grupa, bude li pomenut poslanik po imenu, imaćemo repliku, ali na pominjanje bivše vlasti, gde je bilo puno učesnika i sadašnje vlasti, gde je više učesnika, da sa time prestanemo.

Branislav Ivković

Gospodine predsedavajući, pretpostavio sam da vi meni dajete repliku zato što je ministar Vlade Republike Srbije izgleda podosta izgubio živce i dopustio je sebi da vređa govornike. Mislim da ste vi čuli, kao i ja, da su njemu dosta teške reči izletele iz usta, prema uvaženim starijim, prema rangu znanja i zvanja, mnogo ozbiljnijim ljudima koji su bili za ovom govornicom. Ne tražim repliku zato što je spomenuta ranija vlast. Tražim repliku zato što je uvređen govornik koji je prethodno bio za ovom govornicom. (Predsednik: Nije uopšte pominjao bilo koga, ni grupu, ni poslanika).
Gospodine predsedavajući, smatrajte da ja koristim svojih 10 minuta, a radi istine i vaše i moje časti, pročitajte stenogram gospodina Đelića i verujem da ćemo se sutra pogledati u oči vi i ja. Znači, nije replika nego mojih 10 minuta.
Poštovani gospodine Đeliću, razumeo sam da stvari kod vas ne stoje ponajbolje (zamolio bih moje kolege poslanike da pokažemo da je i ranija vlast kako treba). Onog trenutka kad ste izašli za ovu govornicu i počeli da radujete građane Srbije, da građanima Srbije objašnjavate - budite sretni građani Srbije, oni koji imaju glisere platiće porez, a vi koji nemate glisere nećete ni primetiti da plaćate veći porez za svoje male automobile, da plaćate veći porez za svoje stanove. Gospodine Đeliću, vi ste time prešli u jednu veliku demagogiju i mislim da ste podosta građana koji su vas slušali dosta razočarali i uvredili kad ste pomislili da će građani Srbije biti sretniji što će oni na Dedinju da plaćaju progresivnu poresku stopu, a da neće primetiti da oni istovremeno plaćaju užasno velike poreze gde god se okrenu, od svoje imovine, preko samoposluge, do činjenice da je 300% poskupeo studentski standard i smeštaj u studentskim domovima, a tek ćemo videti koliki će biti u septembru.
Prema tome, sam vaš nastup na početku ove diskusije je ukazivao meni, kao čoveku koji ipak ima podosta iskustva iza sebe, da ne stoje stvari čvrsto u vama i u vašem utemeljenju, u ispravnosti stavova koje ovde iznosite. Pokušali ste građane Srbije da napravite onakvim kakvi nisu. U Srbiji, ja u njoj živim gospodine Đeliću, sa celom svojom porodicom i sa svojim roditeljima, i ja o njoj mogu da govorim. U ovoj Srbiji žive čestiti ljudi i baš njih briga ko će koliko da plaća. Oni razmišljaju kako će oni da žive, kakav će njihov standard biti i da li će njihova preduzeća, njihove prodavnice moći da rade i da oni zarađuju. Tvrdim za ovom govornicom da ste vi smislili takav budžet, takav poreski sistem, da direktno nema stimulacija za privredni razvoj bez rasprodaje društvene svojine, i to ogromne vrednosti, koja uopšte nije bila taknuta do dolaska vas na vlast.
Gospodine Đeliću, da vas obavestim, u Vladi Republike Srbije je uvek bio običaj da se računa sa produženom budžetskom godinom i nikada januar mesec u budžetu za tekuću godinu nije ulazio u igru. Zato ste vi našli 11 meseci penzija, 11 meseci plata, jer je januar tekuće godine, kada se donosi budžet, ujedno bio mesec koji se ne računa za tekuću budžetsku godinu. To je tačno.
Gospodine Đeliću, dok ste vi sedeli tamo gde ste bili, ovaj narod ovde je preživeo embargo, ovaj narod je preživeo NATO agresiju. Zbog toga Vlada Republike Srbije nije mogla da isplati sva socijalna davanja, jer da je tih 20 milijardi dinara, koje je uložila u obnovu i rekonstrukciju zemlje, mogla da uloži u obrazovanje, u kulturu, u nauku, u socijalna davanja, vi ne bi sedeli u toj klupi, to da znate.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Gospodin Šešelj - replika.
...
Srpska radikalna stranka

Vojislav Šešelj

Dame i gospodo narodni poslanici, bivša vlast je bila loša i po tom pitanju se svi slažemo. Valjda ne treba o tome više da vodimo sporove. Bivša vlast je bila loša i tako je narod ocenio na prošlim izborima. Posledica takve narodne ocene je vaša vlast. Sad govorimo o vašoj vlasti. Bivša vlast je bila loša, a DOS-ovska vlast je mnogo lošija. DOS je najlošiji, DOS je najgori. Zašto? Koliko god da je bila loša prošla vlast, mi se nismo usuđivali da uvodimo ovakve poreze kakve uvodi ministar Đelić. Nismo smeli i nije nam palo na pamet. Najlakše je bilo uvesti ovakve poreze, a šta posle? Ko će da plati te poreze? Mogli smo i mi da imamo struju četiri puta skuplju. Sada je struja četiri puta skuplja, sada je hleb tri i po puta skuplji. Najavljuju se i dalja poskupljenja struje. Potpredsednik Savezne vlade - Labus je najavio da struja treba da bude deset puta skuplja, da bude pet dolarskih centi po kilovatu. Nemojte da klimate glavom, to su svi mediji objavili. To je tačno i doneću vam na sledeću sednicu, da vam pokažem, pa onda izađite ovde da kažete da li je tačno ili nije.
Dakle, sve što vi radite, to je jedan surovi ekonomistički pristup koji ne vodi računa o ljudima.
Vi brutalno vodite svoju politiku, vama treba za budžet 120 milijardi, i vi brutalno gledate gde se sve to može oteti. A može li onaj kome to otmete izdržati, može li podneti? To je problem. Možete vi na jednog konja da natovarite 500 kg, ali samo jednom, čim natovarite 500 kg, više nemate konja. Ne tretirajte tako narod.
Ovo što ste nametnuli narodu, je nepodnošljivo. Vi ćete te pare da delite kao Deda mraz. Pominjao sam tog nesrećnog Čovića više puta zbog nebuloznih 500 miliona dinara. Ima čitav niz stavki u budžetu koje bi se mogle kresati, a da se ne dira u zdravstvo, u prosvetu i u ono što je najpotrebnije. Ima toga, ali to niste pokušali da radite. Nas pitate - što to ne kritikujemo? Pa niste nam dali tako transparentan budžet, nego ste zadržali staru praksu, okvirne iznose samo, okvirne iznose za određene oblasti. Da ste bili precizniji, našli bismo vam mnogo mesta.
Znam kako je došlo do takvog budžeta: 1991, 1992, 1993, mi radikali smo i u Saveznoj i u Republičkoj skupštini, stavku po stavku, kritikovali budžet i svaki put kada sledeći budžet Vlada priprema, ona traži stare stenograme, da vidi šta smo mi napadali, pa to prikrije u budžetu. E, to je suština.
Sada ste vi to zadržali. Problem je što nema onih šest milijardi dolara, suština je u njima. Niste dobili ni ovih 50 miliona krvavih dolara, što vam je obećala Amerika, da uhapsite Miloševića, ni to još niste dobili, ili krijete to negde. To su sitnice. Gde je šest milijardi dolara? A vi ste čvrsto obećali tih šest milijardi dolara, to je bila jedina vaša ekonomska politika, i nema ništa od vaše ekonomske politike.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima ministar Đelić.

Božidar Đelić

Samo da vam kažem, prvo, nisam hteo nikoga da uvredim, ali jedino mislim da mi možemo biti uvređeni, uvređeni načinom na koji se vodila ova zemlja i ova politika javnih finansija već 10, 15 godina. Teško je ipak, ne želeći da se uvredi bilo ko lično, jer to ne želim nikada uraditi, prihvatiti da se ovaj budžet naziva inflatornim, kada znamo da smo za prvi kvartal imali 7,3% inflacije, a imali smo već uklanjanje dispariteta cena u komunalijama, koje su sada završene. Teško je to prihvatiti od onih koji su vodili javne finansije, a proizveli dve hiper-inflacije, od kojih je jedna bila druga najveća u istoriji čovečanstva, teško je prihvatiti od onih koji su vodili javne finansije jedno zahvatanje od naroda, ne želim da ponovim sve ono što se krilo, što se krilo preko EPS-a, što se krilo, a to nisam napomenuo prošli put, preko tzv. poslovnih banaka, koje su ustvari bile "protočni bojler" jednog političkog vrha, koji je davao nalog za štampanje novca, i onda davao novac nekim izabranim preduzećima, a da neki nisu ni znali, i to je isto tako deficit, i danas, rezultat svega toga je negativni kapital našeg bankarskog sektora od 6 milijardi maraka.
Evo, i to je jedna druga računica, i još jedna druga dubioza, još jedan ogroman deficit, koji nam ostavlja bivša vlast. Najzad, hteo bih da napomenem da se ne sme tako licitirati pred javnošću, čini mi se, sa time da neko negde sprema neku revalorizaciju. Ponavljam - sve revalorizacije su završene, one su pred vama kao na dlanu, i čini mi se, ne samo transparentno, nego i pošteno, ovo što je danas pred vama izloženo u dinarskim iznosima, i ništa se tu neće menjati, i ovih dana baš spremamo veoma preciznu računicu, da naši građani vide na čemu su.
Kao što je bila neka vrsta, možda i straha oko ovog poreza na promet, vidimo danas da nikakvog velikog poreskog šoka tu nema. Isto tako će svi naši normalni građani videti da nema tu ničega nenormalnog, ničega novog, ničega specijalnog, novog zahvatanja, a i neće biti. Onoga što je bilo najveće zahvatanje možda u istoriji dvadesetog svetskog veka u jednom malom narodu, kao u našem. To zahvatanje se zove inflacija, to se zove hiperinflacija. To je porez svih poreza. Sadam Husein bi rekao - to je majka svih poreza. (Aplauz.)
To je ono, to je onaj porez "na kvarnjaka", onaj koji hvata one najsiromašnije, one koji žive od budžeta, one koji ne mogu da se snađu, one koji nemaju veze, one koji ne mogu da pretvore njihove jadne dinare u devize što pre, pre nego što se obezvrede. I u tome je naš problem, i naš narod je već dva puta u jednoj deceniji bio izložen tome, i one dve hiper-inflacije su ostavile tolike tragove, da se mi nikada više ne smemo igrati sa time. To je prva stvar.
Najveće zahvatanje i najveći harač je bio ono što se zvala stara devizna štednja. Neverovatan šok, psihološki, naših građana, koji su odjedanput saznali da ono što su godinama, decenijama štedeli, što su mislili da će biti za njihove stare dane, što su mislili da će biti za njihovu decu, što su mislili da će biti za školovanje, jednoga dana je taj režim njima rekao - to vredi onoliko kao onaj papir na kome je to naštampano (apaluz.).
To je taj porez od 6-7 milijardi maraka, i taj porez, evo danas, postepeno počinjemo da vraćamo našim ljudima, od utorka pa nadalje, i tako ćemo i nastaviti. A da ne govorim o tome, imamo danas i dokaza o tome, da to nije bila samo neka privatna stvar, videli smo da je bilo nekih tzv. privatnih banaka, koje su tu bile i na drugi, još možda kvarljiviji način, bile spremne da još jedanput uzmu od naših građana neke devize, koje su pokušali nekako da sačuvaju.
Tome je došao kraj. Više takvih strašnih poreza, takvih strašnih lomova, takvih ogromnih psiholoških trauma nećemo imati. A ovo što se govori o nekim gliserima, čamcima, naši građani će shvatiti da je to povratak u normalu, jedan sasvim normalan primereni poreski sistem za našu zemlju kakva je danas i ovo je prvi, doduše nedovoljni, ali čini mi se primeran korak prema jednoj normalnoj balkanskoj zemlji. Hvala. (Apaluz.)

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Poslanik Baralić želi reč, po Poslovniku.