DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 17.04.2001.

5. dan rada

OBRAĆANJA

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Ima reč narodni poslanik Zoran Nikolić, posle njega narodni poslanik Milan Stanković.

Zoran D. Nikolić

Uvaženo predsedništvo, poštovane kolege narodni poslanici i članovi Vlade, moram da priznam da mi kao poslaniku  SPS zaista nije lako da govorim o ovom paketu poreskih zakona, kada je predsednik moje stranke bolestan u zatvoru i kada se protiv mojih drugova i moje partije sprovodi hajka, koja nije zabeležena od vremena IB i Golog otoka.
Ipak, ne želeći da svojom diskusijom kršim Poslovnik, dozvolite mi da kažem par reči o paketu zakona koji je pred nama.
Kao i uvek, najpre bih istakao ono što smatram da je dobro u ovim zakonima. Čitav paket zakona koji danas razmatramo dobro je urađen u formalnom, odnosno pravno-tehničkom smislu. Ovo naročito dolazi do izražaja ako uporedimo ove zakone sa onima, koje nam je Vlada predlagala i koje smo razmatrali na prethodnim sednicama. Za ovo svakako zasluga pripada ministru Đeliću i njegovom opredeljenju da u svom ministarstvu zadrži saradnike profesionalce, koji su i do sada korektno obavljali svoj posao. Ovo posebno naglašavam, jer to odudara od prakse koja je ustanovljena od 5. oktobra, i to od nivoa mesne zajednice, lokalne samouprave do najvećih državnih organa, da se smenjuju, razrešavaju, degradiraju i čak izbacuju sa posla kadrovi i stručnjaci, koji su do sada obavljali ove poslove samo zato što ih je tu postavila prethodna vlast.
Začetak je dobre prakse i pokušaj ministra da pre podnošenja predloga zakona Skupštini na razmatranje, obavi konsultacije i razmeni mišljenje sa različitim privrednim i političkim grupacijama. No, ipak mi se čini da nije bilo dovoljno snage da se prihvate brojni i snažni argumenti Privredne komore, sindikata, političkih stranaka i isti ugrade u predloge zakona, koje danas razmatramo.
Mislim da je ovo trebalo učiniti, jer je neophodan uslov našoj državi u ovoj fazi konsenzus o bitnim ekonomskim pitanjima zbog njene unutrašnje stabilnosti, pa čak i opstanka. Mislim da te iskrene volje u konkretnom slučaju ipak nije bilo i da to nije dobro.
Treće, pozitivno, što donosi ovaj paket zakona odnosi se na pojednostavljenje dela fiskalnog sistema kroz ujednačavanje osnovica za oporezivanje i smanjenje broja dažbina u poreskom sistemu. Ovo će svakako doprineti efikasnijem ubiranju prihoda. Tu mislim da je kraj priči o dobrim stranama ovog paketa.
U brojnim nastupima predstavnika vlasti ističe se kao posebna vrednost ovog paketa zakona reformski karakter i njihova tzv. transparentnost. Smatram da ove teze ipak nisu zasnovane na činjenicama. Naime, obim i karakter promena, predložen ovim zakonima, ne može se zaista nikako nazvati reformskim. Jedina bitna promena svodi se na zamenu naknade za solidarnu stambenu izgradnju i naknade za korišćenje dobara u opštoj upotrebi, novim porezom na fond zarada, iste nominalne vrednosti ili približne i bez određivanja namene korišćenja ovih sredstava.
Siguran sam da je ministru Đeliću veoma jasno da nema početka prave reforme postojećeg, 1991. godine izgrađenog, poreskog sistema bez uvođenja i primene poreza na dodatnu vrednost, poreza bez koga nema suštinske integracije u evropske i svetske privredne tokove, poreza koji je zbog svoje izdašnosti postao nezaobilazni deo fiskalnog sistema svih razvijenih zemalja.
Što se tiče transparentnosti, ako se pod ovim podrazumeva jasno i vidljivo iskazivanje svih relevantnih prihoda i rashoda jedne države, izneo bih jedno upoređenje ovih propisa sa onim koji su donošeni prošlih godina. Izabrao sam 1994. godinu, jer je tada startovao novi dinar koji je bio ravan jednoj nemačkoj marki, pa su to vrednosti koje su lakše za upoređenje. Inače, taj budžet je bio težak 2,1 milijardu maraka, a celokupna javna potrošnja u 1994. godini projektovana je na četiri milijarde nemačkih maraka. Taj budžet u formalnom smislu bio je iskazan na 34 strane. Ovaj budžet, koji smo ovih dana imali prilike da razmatramo, bio je na upola manjem broju strana, na 17 strana. U tom netransparentnom budžetu iz 1994. godine vi ste, pored onoga što će država potrošiti na plate i materijalne troškove državnih organa, mogli da zaključite, a i čitava javnost, koliko će država potrošiti za podsticanje istraživačkog rada mladih, za konzervaciju Miroslavljevog jevanđelja, za uređenje priobalja reke Drine radi zaštite Pavlovićeve ćuprije ili koliko za Republički fond za regionalni razvoj.
Mislim da ovi primeri jasno ukazuju da propisi, koji su do sada donošeni, imaju i te kako izraženu osobinu transparentnosti, o kojoj se danas toliko govori. I ne samo to, iz ovog što sam rekao i iz brojnih primera koje nisam naveo, a koji pišu u budžetima do sada, do 2000. godine, jasno se vidi da su ti budžeti i prateći poreski zakoni imali jasan razvojni karakter. Taj podsticajni, razvojni deo izostao je u budžetu i u ovom paketu koji je pred nama.
Znači, sve ove primere ne možete naći u propisima koje danas razmatramo. Naprotiv, imamo činjenicu da se upravo veliki iznosi sredstava planiraju i prepuštaju diskrecionoj oceni pojedinaca, najviše uvaženom ministru za finansije, a da za velike iznose u okviru tih ovlašćenja čak ne postoji ni zakonski, ni podzakonski osnov za raspodelu tih sredstava. To se naročito odnosi na deo za socijalno zbrinjavanje ugroženih porodica, gde se planiraju milijarde dinara da se potroše, a znamo da Srbija još uvek nema ni socijalnu kartu porodice i da treba da prođu mnogi meseci i godine da se uradi ta socijalna karta kao validan kriterijum za raspodelu tih sredstava.
Rekao bih i par reči o usaglašenosti zakona, o kojima danas govorimo, sa saveznim propisima u ovoj oblasti. Iako je jedan od kolega jasno govorio o tome, jasno je da sistemski zakon o osnovama poreskog sistema Savezna skupština nije menjala. U njemu su i dalje na snazi dvojni iznosi poreza na promet, različit pristup akcizama, kao i drugim budžetskim prihodima. To znači da svako ko ima pravni interes, a po ovim propisima zaista imaju ga i svi građani i svi privredni subjekti, može po stupanju na snagu ovih zakona da pokrene postupak za ocenu usklađenosti ovih zakona sa saveznim zakonom, sa jedino mogućim epilogom da se ovi zakoni stave van snage odlukom Ustavnog suda.
Činjenica da je Savezna vlada podnela Predlog zakona o izmenama Zakona o osnovama poreskog sistema ne utiče na posledice, o kojima sam malo pre govorio.
Kada sam već pomenuo taj predlog zakona, interesantno je da on sadrži u najvećem delu, istovetno, i u jezičkom i gramatičkom smislu, obrazloženje koje sadrže zakoni, koji su danas pred nama. To jasno ukazuje da su i ti savezni propisi pisani u Republičkoj vladi. Kakve implikacije to može imati, neću zaista da koristim ovu govornicu, i ukoliko to korespondira sa pogledima nekih drugih na opstanak zajedničke države.
Poštovani narodni poslanici, predlozi zakona, koji su pred nama, izazivaju među nama i u javnosti oprečne komentare. Upravo u želji da saznam kakve će efekte imati na privredni život, podelio sam ove predloge zakona u nekoliko preduzeća, većih, manjih i srednjih, da bih došao do argumenata, vezanih za ove efekte.
Izvršena je simulacija njihove primene i rezultati ne govore u prilog rasterećenja o kome se toliko priča. Meni je žao što gubim možda na autentičnosti svoje diskusije i ne mogu da navedem imena tih preduzeća, jer živimo u vreme kada se i na pomene SPS u nekom privrednom kolektivu odmah sprovodi dubinska i sve vrste kontrole.
Ovo svakako nije na inicijativu ministra, već nekih drugih snaga i struktura, ali ni to nije predmet ove rasprave. Mislim da su ovi zakoni zapravo napisani u oktobru i novembru mesecu prošle godine i to nakon razgovora naših predstavnika sa predstavnicima MMF-a, kada su određeni parametri i dozvoljenog obima javne potrošnje, parametri rasta zarada i ostali uslovi koje treba ispuniti u cilju povratka u članstvo. Međutim, očigledno je da je ...

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Vreme.

Zoran D. Nikolić

  Izvinjavam se, još jedna rečenica. Neuvažavanje ili nepriznavanje ekonomske snage poreskih obveznika će produbiti recesiju privrednog života, stimulisati neplaćanje dažbina i uvećati sivu ekonomiju, a što će sve ukupno za posledicu imati pogoršanje položaja svih budžetskih korisnika. Ovo tim pre, što je evidentno  da je norma rasta budžeta nesrazmeran rast u zaradama budžetskih korisnika, koji iz dana u dan gube trku sa cenama, da je obrnuto srazmeran industrijskoj proizvodnji. Iz svega navedenog mišljenja sam da navedeni zakoni neće ostvariti ciljeve zbog kojih se donose, te ih iz tih razloga ne treba prihvatiti.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Milan Stanković, a posle njega narodni poslanik Zeldžo Hurić.

Milan Stanković

Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, već više dana traje rasprava o paketu poreskih zakona, koji će nesumnjivo pogoditi najsiromašniji deo građana, a u našem slučaju i najveći deo građana, jer, samo da vas podsetim, interesi nekih zemalja su bili da poruše našu zemlju, da osiromaše našu zemlju i naše građane, pa zbog toga smo i bili 10 godina pod sankcijama. Zbog toga je izvršena oružana agresija na našu zemlju. U takvim okolnostima građani su živeli veoma teško a sa ovakvim poreskim zakonima, u ovakvim privrednim okolnostima u kakvim se sada nalazimo, živeće još teže, to je nesumnjivo. Želim takođe da vas podsetim da su mnogi privredni subjekti prestali sa radom od 5. oktobra, mnogi su posustali i potpuno obustavili svoju proizvodnju. Ne treba mnogo pameti da bi se razumela namera Vlade sa ovim poreskim zakonima i sa usvojenim budžetom. Neka svaki građanin ove zemlje koji se bavi privatnim poslom dobro razmisli kako će napuniti svoj budžet kod kuće. Da li će to raditi tako, što će svakog dana uzimati novac od roditelja, babe, dede i tako puniti svoj budžet ili će se latiti nekog posla, krenuti sa svojim sopstvenim radom i na taj način napuniti svoj budžet.
Potpuno ista situacija postoji i u našoj državi u ovom trenutku. Vlada ne želi da učini napor da se naša privreda konsoliduje, da stane na noge, da počne da stvara dohodak, pa da onda oporezuje taj dohodak i napuni budžet. Vlada, na žalost, svojim naopakim potezima, ne trasira put kojim će Srbija ići u svetliju budućnost. Redosled vladinih poteza je takav da značajno odudara od predizbornih obećanja, a da ne kažem da vodi u potpunu suprotnost onome što su obećavali. Doduše, možda je Vlada ovo i obećala, ali nekim drugim građanima Srbije, a ovo sigurno nije obećala. Vlada je prvo pred sebe stavila zadatak da napuni budžet, i to kako obično kaže, vrlo transparentno. Prvo, budžet je 3,5 puta veći nego u prethodnoj godini, bio je 35 milijardi, a sada je 129 milijardi. Odmah se nameće jedno logično pitanje, hoće li plate prosvetnim radnicima, lekarima i drugim zaposlenima biti 3,5 puta veće i to ne samo u nominalnoj vrednosti, već hoće li i standard i kupovna moć tih ljudi da poraste 3,5 puta.
Odgovor je sasvim jasan, naravno da neće, jer nam privreda ne radi. Tu je čitav naš problem. Drugo, da bi Vlada napunila ovako ogroman budžet, a naravno ne može iz privrede, jer ona ionako ne radi, setila se Vlada da taj novac za punjenje budžetske kasice postoji kod građana u vidu lične ušteđevine. Samo treba naterati građane da sami stavljaju novac u tu kasicu. Način, ili da se izrazim žargonom, prutić za uterivanje novca u budžetsku kasicu, setila se Vlada da napravi tako da donese paket poreskih zakona i na taj način da omogući da jedan ovako ogroman budžet, neprimeren našim uslovima napuni. Kada ovome pridodamo statistički utvrđen pad industrijske proizvodnje, a to se može videti u svim okruzima, u Borskom, u Zaječarskom itd, gde od 5. oktobra ne rade gotovo sva preduzeća, pa i giganti, kao što su Bor i Majdanpek, namera Vlade je zaista transparentna.
Prva namera je da kroz ove pakete zakona otme i osiromaši građane još više. Drugo, da pokuša da na ovaj način napuni budžet, a potom da iz budžeta vrati po neku mrvicu zaposlenima u vidu nominalno veće plate, a čija prava vrednost će biti manja, jer već sada cene rastu i to u markama. Vrednost potrošačke korpe je porasla, cena struje raste, tako da će za sva ova plaćanja građani morati da troše ušteđevinu, iako im je plata nominalno veća. Treća namera Vlade je takođe vrlo transparentna, jer je nečinjenjem dopustila da se i ona preduzeća koja su radila, zatvore i prestanu sa radom. Sve ove tri stvari koje Vlada sada radi uz hajku na političke neistomišljenike, hajku i na prave, ali više na izmišljene lopove, dok se oni pravi slobodno šetkaju naokolo, predstavlja pod jedan, pripremu za brzu i beskompromisnu privatizaciju, koju Vlada želi da uradi tako da 30 do 40 posto akcija da radnicima, 70 posto odmah proda na tržištu najčešće stranim, moguće i domaćim investitorima. U tim okolnostima sasvim je jasno koliko će ljudi biti na ulicama kao višak radne snage. Drugi cilj Vlade je da građanima baci prašinu u oči, zbog događanja na Kosovu i u Vojvodini. Dok se mi i građani bavimo budžetom, poreskim zakonima, za to vreme se uspostavljaju carinski punktovi između administrativne granice Kosova i Metohije. Poreski zakoni koji se predlažu su zakoni prilagođeni razvijenim zemljama, a ne nama. Kako reče Noam Čomski u jednoj od svojih knjiga, kapitalizam je sistem koji je stvoren da uzme sirotinji, a ne da uzme bogatima. Hvala.

Zeldžo Hurić

Poštovane kolege narodni poslanici, ja sam vrlo disciplinovano i redovito slušao svih ovih dana vaše predloge, bezbroj amandmana, budžete koje ste predlagali i prosto nisam mogao da verujem sopstvenim očima i ušima. Zar je moguće da ste se vi, koji ste nas krajem 80-tih i početkom 90-tih poveli u svetlu budućnost,  ponovo drznuli na tako nešto. Hoćete li opet sa tim vašim amandmanima i vašim budžetima da nas povedete tamo, gde danas radnici, koje ste tada bili zaveli,  imaju  ukupno za dve godine plate jednake vašim mesečnim primanjima. Gospodo, vi ste vašim mitomanijama i militarizmom bili uveli jedan porez, kakav nije bio poznat u Evropi, a to je porez na slobodu. Naravno, da vi koji ste to uvodili ne osećate i ne znate šta je taj porez značio za nas, obične građane. Mi koji nismo bili slobodni da odemo u najbližu prodavnicu ili na posao, mi znamo kolika je bila visoka stopa tog vašeg poreza. Nemojte, molim vas, nemojte više pokušavati da nam vi donosite te vaše budžete koji su vama doneli fabrike, nekima bogme i rudnike, zasluge, medalje, nekakva velika dela, komisione, aerodrome, privatne avione. Imali ste vi, gospodo, i svoje oficire, svoje mrtve i svoje ranjene, nekakve oslobodilačke ratove, datume kada ste porobljeni i kada ste se oslobodili.
(Predsednik: Molim vas da se držite dnevnog reda.)
Jedan od takvih smo nedavno i proslavili. Mi, šta smo mi imali? Zapravo, mi smo imali te vaše, tj. naše mrtve i ranjene. Imamo bedu i siromaštvo kakvih nema u Evropi. Imamo bolesti koje kidišu na nas u jatima. Sve je čemer, jad i bol. Dok dobacujete, setio sam se Hemingveja, koji je govorio: "Bolje je biti jednu noć lav nego 100 godina tele, bolje je umreti na nogama nego živeti na kolenima". Gospodo, mnogi od vas, ne da su bili jednu noć, nego su bili mnogo godina lavovi, ali mi nikada nismo bili telad. (Predsednik: Po drugi put vas molim da se držite teme dnevnog reda.) Istina, vi ste nas s tim vašim zakonima bili bacili niže od kolena. Prosto, mi u ovoj bedi bauljamo, puzimo, ali da znate, ustaćemo mi na svoje noge, ne da bismo umrli, nego da bismo živeli. A vi, vi poslušajte narod koji vam poručuje i preporučuje - pokrijte se sopstvenim ušima po glavi i ćutite. Da znate, nema više ni one vojske, ni one policije, ni onog RTS-a, da vam obezbeđuju uslove, da vi brljate i mutite.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Izvolite - po Poslovniku.

Rajko Baralić

U skladu sa članom 95, gospodin koji je sada govorio  prekršio je nekoliko članova Poslovnika. Nije govorio o temi. O drugim narodnim poslanicima govorio je uvredljivo, o vremenu koje je prošlo govorio je na način koji o njemu govori sve, a o nama ne govori ništa. O vremenu koje dolazi govorio je na način koji osim njega niko ovde ne razume. (Predsednik: I vi kršite Poslovnik jer ulazite u repliku. Ja vas molim da se usmerite na kršenje Poslovnika.) Ne koristim direktni govor. Gospodine predsedniče, prošli put ste me upozorili.
Dakle, nijednom reči ovde nije bilo onog što je na dnevnom redu, već o nekakvom imaginarnom porezu na slobodu. Srbija je velika tajna. Ne zna dan šta noć nosi.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Molim vas da nastavimo sa radom.

Gospodine poslaniče, da li uopšte očekujete neki odgovor ili ste i vi izašli da zloupotrebite govornicu, kao što je to učinio i prethodni govornik?