Poštovani predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, iako je ovo zadnji zakon iz oblasti fiskalne politike i radno - socijalnog zakonodavstva, po mom mišljenju, s obzirom na stanje u privredi i ukupne odnose u društvu, na stanje šta je sve bilo prethodnih godina i na ovu situaciju koju imamo, da nam privreda ne radi onako kako je bilo pod nama socijalistima, a pogotovo sada posle osam meseci, kada su privredni tokovi zamrli i kada se ne radi skoro ništa, da u takvoj situaciji ovaj zakon o izmenama i dopunama zakona iz ove oblasti je najvažniji zakon i on je trebalo da bude na prvom mestu. Iz tog razloga smatram da ovom zakonu trebamo posvetiti apsolutnu pažnju. U komentaru za ovu svoju konstataciju dao bih sledeće argumente.
Ako smo konstatovali da imamo do sada 720.000 nezaposlenih lica, koja su iz raznih razloga ostala nezaposlena, a najvećim delom posle NATO agresije i iz drugih razloga, kao i da primenom zakonskih propisa koje smo ovih dana doneli iz oblasti fiskalne politike i opterećenja privrednih subjekata naći će se još 200.000 do 250.000 radnika bez posla, iz te konstatacije gde ćemo imati nezaposlena lica koja neće moći da se nađu na budžetu kako preduzeća, tako i budžeta Republike, tako da će mnogo tih lica da se nađe pod tretmanom socijalno ugroženih građana. Da bih vam to dokumentovao, pokazaću na primeru Požarevca, jedne opštine koja u ovom trenutku ima duplo veći prosek kako u privredi, a tako i u neprivredi, odnosno u Republici, kako novo zakonsko rešenje predviđa.
Taj primer mogu da navedem na recimo okupljanju građana oko jednog, da kažem, osnovnog sredstva, koje se u komunalnoj oblasti zove kontejner. Sve više i više građana se okuplja oko kontejnera i traži nešto. Oni u Požarevcu sa 8.000 dinara proseka u privredi ne traže heklere koje je neko izgubio, jer to oružje je zabranjeno da se nosi. Ima tu zakon o nošenju oružja i to nije da se nosi u tim uslovima. Takođe, ne traži ni betonsko gvožđe, jer betonsko gvožđe se ne jede. Oni traže, šta - traže hleba. Hleb je nasušna potreba, a pogotovo za ovo stanovništvo ovde koje je ugroženo.
Ugroženo je iz tog razloga što su ipak troškovi života mnogo poskupeli. Poskupela je, evo, osnovna životna namirnica, koja kod ove kategorije stanovništva je najosnovnija, a to je pre svega hleb. Ako uzmemo da jedan takav građanin naše zemlje kupuje taj hleb koji bi trebalo da bude 10 dinara, a za 10 dinara taj hleb ne može da kupi posle 6,15 sati, jer taj hleb, najjeftiniji, nije ni 10% od ukupne količine proizvedenog hleba, nego kupuje za 15,00 i više dinara. Ako uzmemo sada da ova sadašnja socijalna pomoć, kako se zove, za socijalno ugrožena lica iznosi ovoliko koliko iznosi ili po brugo osnovici koja treba da iznosi nešto više. Ako uporedimo da jedna takva porodica odnosno jedan član upotrebi kilogram hleba dnevno, onda ćete videti da će sve dati na tu osnovnu životnu namirnicu, a za ostalo nemaju ništa.
To je jedan primer koji treba da sagledamo i da vidimo šta donosi ovakav način obračuna, a mislim da je svima nama važno da socijalno ugrožena lica budu zbrinuta. To nije samo u zemljama koje su u tranziciji, nego u svim zemljama, kako naprednim, tako i onim osiromašenim zemljama, a gde mi normalno ne bi trebalo da pripadamo. Trebalo bi da ovu kategoriju stanovništva zaštitimo i smatram da ovaj zakon trebao da ima veću pažnju, da se nađe na prvom mestu.
Zahvaljujem se ministru, koja je vrlo razumno i argumentovano odgovarala na pitanja. Razumem ministra, koja sigurno ne može da obezbedi novac, ali smatram da ovi primeri i ove diskusije koje su ovde bile, kao i amandmani koje su podneli opozicioni poslanici, daju za pravo da ministar predloži Vladi da ipak budu veća izdvajanja za ovu namenu. Dokumentacija je jasna. Dok ne poboljšamo stanje u privredi, dok ne poboljšamo situaciju u društvu, ipak socijalnoj zaštiti moramo da posvetimo veću pažnju. Hvala.