DRUGA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 23.05.2001.

23. dan rada

OBRAĆANJA

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Po Poslovniku - gospodin Nikolić.
...
Srpska radikalna stranka

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka
Gospodine predsedniče, u vašem odsustvu povređen je Poslovnik na štetu poslaničkog kluba SRS, a mislim i na štetu gospodina Jovanovića, ali nisam bio tako uporan da istražim da li je i on obmanut sa govornice od strane predsedavajuće i sekretara Skupštine. Ja jesam. Meni je rečeno da je poslanička grupa iskoristila pravo na tri javljanja. Po članu 88. stav 5. Međutim, to nije tačno, gospodine predsedniče.
Predsedavajuća koja vas je zamenjivala i sekretar Skupštine su me slagali i nisu mi dali pravo da izađem za govornicu. Pred sobom imam stenografske beleške od prekjuče popodne, kada je ovaj zakon ušao u proceduru, Predlog zakona o zaštiti maloletnika. Govorio je najpre gospodin Ivković, a onda sam ja, stenogram broj 18/3, kada sam tražio reč, pa sam onda govorio, stenogram broj 20/2, replika, samo da vidim kome, gospodinu Jovanoviću, mislim, da, pa sam onda govorio, stenogram broj 21/3, replika Gordani Matković.
Uvek ste naglašavali da je u pitanju replika. Pa, govorio sam, stenogram broj 4/1 od juče, ponovo replika, mislim gospodinu Ivkoviću, no nije ni bitno, na kraju krajeva nije moje da to utvrđujem. I još jednom sam govorio na tom delu, stenogram 5/3, ponovo replika, neko je pominjao dinosauruse. Pa, onda sam govorio - replika gospođi Marinković, stenogram broj 9/2 i mislim da je to sve. Još jednom, stenogram broj 22/3, replika Marijanu Rističeviću.
Gospodine predsedniče, nisam govorio dva puta, kao što je rekla predsedavajuća i uz to dodala još jedno javljanje gospodina Vučića. govorio sam jednom o zakonu i gospodin Vučić je jednom o zakonu, pa vas molim da to konstatujete.
Upozoravao sam vas da se ovde dešava svašta. Sada već i kada ste vi tu. Ali, ranije, samo kada vi niste bili tu. A posebno, diskriminacija poslanika ili poslaničke grupe SRS. Pa vas sada molim, vratiću se dok govori sledeći koga ste prozvali, da proverite u službi da li sam bio u pravu ili ne, i tražim posle sledećeg govornika da dobijem reč o zakonu.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Ne dešava se ništa čudno. Dešava se možda  zaboravnost. Dao sam vam reč i vi ste iskoristili dvostruko vreme. Dakle, ne govori se o broju javljanja, nego se radi o dužini izlaganja. A, predlažem  vam da sami pročitate stenografske beleške tog prvog javljanja, pa ako uspete da pročitate za 5 minuta, a kažem vam da ćete ih pročitati za 10, koliko je izlaganje trajalo, videćete da sam u pravu.
Dakle, prvo izlaganje ste spojili, zatim je govorio gospodin Vučić i to je bilo zapravo treće javljanje predstavnika SRS. O tome se samo radi. Ne o broju javljanja za reč, nego o spajanju prva dva ... (komentar poslanika Nikolića se ne čuje).
Ne vi, vi ste govorili dva puta. Gospodin Vučić, u vašem odsustvu, je iskoristio treće pravo. Možda vas nije obavestio. Ali, to je bilo treće. Vodim vrlo uredno te beleške. Prvi put ste spojili. To je ono što ste zaboravili. Kao što je i gospodin Ivković isto spojio, imao je dva javljanja po skupštinskoj evidenciji i ima pravo na još jedno. Gospodin Jovanović je iskoristio svoja tri prava.
Videćete po dužini beleški da sam u pravu, ako ni po čemu drugom. Sada reč ima narodni poslanik Žarko Obradović. Nema više prijavljenih govornika.
...
Socijalistička partija Srbije

Žarko Obradović

Poštovani gospodine predsedniče, poštovano predsedništvo, poštovane kolege poslanici, poštovani članovi Vlade, suština Predloga zakona o zaštiti maloletnika, koji je podnela SPS, jeste zaštita maloletnika od ugrožavanja njihovog telesnog, duševnog, socijalnog i duhovnog zdravlja i razvoja.
Zakon tretira jednu izuzetno važnu kategoriju građana Srbije i problematiku od opšteg društvenog interesa. Namera predlagača jeste da se primenom odredbi zakona stvori što zdravije okruženje u kome će maloletnici, s obzirom na osetljivost doba u kome se nalaze i faze njihovog odrastanja i razvoja, moći da ispolje svoju ličnost i kreativnost koju mladi ljudi poseduju.
Iz tog razloga zakon i sadrži kaznene odredbe samo za one osobe, a to svakako nisu maloletnici, koje navode mlade ljude na korišćenje droge, alkohola, upotrebu oružja ili one koji vode sekte i time razarajuće deluju na mladu populaciju.
Za maloletnike zakon predviđa samo vaspitne mere, koje su već predviđene zakonom, a to su - ukor, pojačani nadzor roditelja, pojačani nadzor staratelja i upućivanje u specijalizovane ustanove. Pitanje zaštite maloletnika nije stvar jedne političke grupe, partije i institucije. To je pitanje celog društva, svih njegovih relevantnih faktora. Pitanje koje se ne može omeđiti vremenom vladavine bilo koje političke opcije, već je to kontinuirani problem sa kojim se mora uhvatiti u koštac svako društvo i svaka odgovorna država.
Isto važi i za sistem društvenih vrednosti, za koje se većina ili svi poslanici slažu, da su doživele promene, najviše u poslednjoj deceniji, što nije ni čudo, s obzirom na sve ono što se zbivalo u poslednjoj deceniji na prostorima bivše Jugoslavije, bilo u vidu uticaja tih dešavanja na SRJ i Srbiju, ali i dešavanja unutar same Srbije i Jugoslavije.
U protekloj deceniji prešli smo ne samo iz jednopartijskog u višepartijski sistem, nego smo imali i nekoliko građanskih ratova u okruženju, zatim 700-800 hiljada izbeglica koje su ovde našle svoj drugi dom, skoro decenijske sankcije, a kao krunu svega oružanu agresiju NATO-a protiv naše zemlje koja je trajala 78 dana.
U takvim uslovima stvarane su i društvene vrednosti, pa nije ni čudo što je došlo do određenog stepena njihovog devalviranja u našem društvu. Logično je da je odgovornost vlasti u formiranju sistema vrednosti preovlađujuća, ali se ne mogu zaobići ni drugi činioci, koji su oblikovali našu stvarnost. Pre svega, mislim na tzv. međunarodnu zajednicu, na ono što je činila građanima Srbije, posebno mladima, ali se ne može zaboraviti ni uticaj tadašnje opozicije, koja je kao deo svoje političke borbe pozivala na građansku neposlušnost, na napuštanje nastave, bojkot nastave.
To je sve direktno uticalo na rušenje autoriteta države i samih društvenih vrednosti. Sistem vrednosti je nešto što se gradi, i to argumentima. Nije logično kritikovati školstvo kao zastarelo, dekadentno, nešto što pripada prošlosti, a u isto vreme biti ponosan na brojne mlade matematičare, hemičare i druge ljude, koji širom sveta na mnogim takmičenjima osvajaju najvažnije nagrade.
Kritika zakona treba da bude posvećena njegovom sadržaju, a ne predlagaču. Pitanje zaštite maloletnika zaslužuje opšti društveni konsenzus i odgovoran pristup društva u njegovom rešavanju. Problem se svakako ne može rešiti represivno, sa povećanim brojem policajaca, kao što smo čuli juče od nekih poslanika skupštinske većine, već uz stalnu edukaciju mladih, društveni razvoj i normativnu uređenost ove problematike.
Iz tih razloga, Predlog zakona o zaštiti maloletnika treba prihvatiti. Hvala.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Da li se još neko javlja za reč?
Ima reč gospodin Ivković.

Branislav Ivković

Dame i gospodo poslanici, u ovom svom trećem javljanju dao bih neki rezime odgovora na sve ono što je rečeno od poslanika skupštinske većine, kada su okolnosti vezane za zakon u pitanju.
O samom zakonu moram reći da je bilo vrlo malo sugestija ili primedaba, čak moram reći da imam utisak da neke drage kolege i koleginice poslanici taj zakon nisu ni pročitali u celini. Mislim da smo potpuno raščistili da se ne radi o represivnom zakonu, kad su u pitanju maloletnici. Ako jeste represivan, on je isključivo represivan prema onima koji navode maloletnike u narokomaniju, u alkoholizam ili ih vrbuju u sekte.
Takođe mislim da smo raščistili da ovde nema ponavljanja zakonskih rešenja, ako ima sličnih rešenja, onda se radi o dopunama zakonskih rešenja, ali ima potpuno novih rešenja, posebno kada je nešto što je potpuno razarajuće došlo poslednje u tri-četiri godine na ove prostore, čak i kroz neke nevladine organizacije, to je prisustvo sekti.
Problem sekti apsolutno nije našim zakonodavstvom razmatran. Mislim da smo potpuno raščistili da se ovde samo radi o prekršajnim kaznama za one koji navode maloletnike na ono što njima razara budućnost, što im razara njihovu psihofizičku strukturu. Ali, raščistili smo sa tim da smo svesni da kroz novi krivični zakon treba da budu obuhvaćene one kategorije koje su ovde navedene, sa još mnogo oštrijim kaznama.
Oko Ustava Srbije, takođe smo raščistili, mada imamo danas priliku da vidimo u pojedinim medijima da navode neistine, koje su ovde izrečene za govornicom i koje su, oni koji su ih izrekli, priznali, kada im je rečeno ono što jeste. Ali, to o medijima i o prenosima ćemo drugom prilikom.
Što se tiče Ustava Srbije, član 41. jeste za ponos ovoga naroda: "Jamči se sloboda veroispovesti, koja obuhvata slobodu verovanja, ispovedanja vere i vršenja verskih obreda. Verske zajednice su odvojene od države i slobodne su u vršenju verskih poslova i verskih obreda". Međutim, član 44. kaže: "Zabranjeno je delovanje koje ima za cilj nasilno menjanje Ustavom utvrđenog poretka, narušavanje teritorijalne celokupnosti i nezavisnosti Republike Srbije, kršenje Ustavom zajamčenih sloboda i prava čoveka i građanina", (a najvažnije pravo čoveka i građanina je na normalne uslove odrastanja) "izazivanje i podsticanje nacionalne, rasne i verske netrpeljivosti i mržnje".
U skladu s tim, u članu 15. ovog zakona se kaže sledeće: "Zabranjuju se oni vidovi verskog učenja ili njegove primene kojima se ugrožava i povređuje telesno" (da li da vam kažem obrede nekih sekti na teritoriji Beograda, u srcu Beograda, na Vračaru, kako se izvode?) "duhovno i socijalno zdravlje i razvoj maloletnika". I posebno se podvlači: "Pod verskim učenjem, ili njegovom primenom iz stava 1. ovog člana podrazumeva se propagiranje verske netolerancije, verske i nacionalne mržnje i isključivosti, povreda interesa javne i lične bezbednosti, javnog reda, zdravlja i morala, uloge porodice i zaštite prava i slobode drugih ljudi".
Da li neko u ovoj skupštini ima nameru da bude protiv ovakvog člana i protiv ovakvog opredeljenja?
I na kraju, oko sistema vrednosti, čuli smo zaista jedno izvanredno izlaganje našeg kolege poslanika. Zaista sam izuzetno zadovoljan tim izlaganjem i apsolutno želim da kažem isto - u poslednjih 10 godina jesu poremećeni sistemi vrednosti, i tačno je to, i moj kolega, gospodin Žarko Obradović, je u pravu - za poremećene sisteme vrednosti, sigurno, s punim pravom treba da ponese i veću odgovornost onaj ko je bio na vlasti. Ali, da razmislimo šta je poremetilo te sisteme vrednosti, šta je sve uticalo na njih, pa mnogi zaboravljaju gde je mesto dela međunarodne zajednice, koja je razorila državu u kojoj smo dosta normalno živeli, ko je stvarao u Sloveniji i Hrvatskoj građane prvog i drugog reda, gde je mesto tadašnje opozicije, koja je pozivala na građansku neposlušnost, koja je pozivala na neplaćanje, ako hoćete, i struje, i telefona, te iste koja danas uvodi poreze i takse i naplaćuje kamate na zaostale dugove.
Nemojte ljudi, nigde ova država neće doći, ako hoćemo da se stalno sabiramo - šta je bilo prethodnih 10 godina, i da mlađani poslanik, koji je student i dalje druge godine studija, a približava se 30-toj godini, proziva 15 puta čoveka, koji je redovni profesor univerziteta, za stvari za koje se to ne čini.
Prema tome, draga gospodo, ova država može ići napred samo ako se gleda napred. Bacanje pogleda unazad je izraz nemoći i neznanja o onome o čemu se radi.
(Poslanik, iz sale, traži pravo na završnu reč.)

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Završna reč je posle amandmana, a amandmane nećemo imati, tako da praktično ne možete da iskoristi to pravo, a iskoristio je prvo i ono u toku rasprave. Po Poslovniku ima pravo na završnu reč, završna reč po Poslovniku se daje po završetku razmatranja amandmana, odnosno po okončanju rasprave u pojedinostima. (Poslanik Ivković, sa mesta: A ako ne bude rasprave u pojedinostima?)
To se utvrđuje glasanjem. Pa ne možete ni na koji način da tumačite da je to odredba koja je restriktivna prema opozicionim poslanicima, jer će 99% slučajeva završnu reč davati predstavnik predlagača, a to će biti Vlada.
Ima reč gospođa Matković.

Gordana Matković

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo poslanici, prvo bih htela da kažem da se moja jučerašnja primedba na kraju pre svega odnosila na to da smo zaista, umesto da razgovaramo o zaštiti maloletnika, juče mnogo, mnogo vremena proveli na nekim drugim temama.
Ono što lično mogu da kažem to je da mislim da je najveći dobitak iz svega ovoga to što smo otvorili mnoge teme, koje jesu problem i koje su zaista važne, i niko od nas ne može ovde da porekne da je droga problem, da je ušla u škole, niti iko pokušava to da porekne, da su problem sekte i njihovo delovanje, znači, da su problem sve one stvari koje su ovde iznošene.
Nadam se da niko neće poreći da baš ovde ne postoji ni jedan čovek kome nije stalo da se zaštite maloletnici. Ustvari, zato mi je žao što je jako mnogo vremena juče provedeno u razgovoru o nekim drugim temama. Znači, šta su razlozi zbog kojih je naše ministarstvo smatralo da ovaj zakon, ovako kako je predložen, nije bio za nas prihvatljiv? Prvi razlog je što primat u njemu imaju kazneno-pravne odredbe koje nisu usmerene ka maloletnicima. To je tačno. Ali, kazneno - pravne odredbe, koje su vezane za prekršajne postupke, neće dati rezultate, po našem uverenju, na isti onaj način na koji ne daju rezultate ili će davati rezultate na isti onaj način i u istoj onoj meri u kojoj daju one odredbe koje su već sadržane u krivičnim zakonima. Stoji jedan deo odredbi koje ovaj zakon reguliše, a koje neki drugi zakoni ne regulišu.
Pre svega, sada ću da pokušam da odgovorim na taj deo koji se tiče regulisanja nekih stvari koje ovaj zakon predviđa da se regulišu. Za mene je to, pre svega, pitanje sekti, koje se ovde puno puta otvaralo. Na tu argumentaciju ću odgovoriti samo jednom primedbom, a to je - da li mi možemo da dozvolimo da se jednom zakonskom odredbom zaštite maloletnici od delovanja pseudoverskih ili pseudoisceliteljskih zajednica, a da se njihovo delovanje ne sankcioniše kada je reč o celokupnom delovanju? Drugim rečima, sutra ću se takvog delovanja plašiti, kao i svi mi, i kad naše dete bude imalo 19, 20 godina. To je jedno pitanje koje je neregulisano, suštinski neregulisano ili nedovoljno regulisano. Gotovo sva ova druga pitanja su regulisana krivičnim zakonima.
Ono što mislim da svima nama treba da ostane kao pozitivno sa ova dva dana zasedanja, to je da bez obzira što sigurno socijalno - ekonomski ambijent utiče i što sigurno utiče položaj porodice, postoje očigledno još neke dodatne stvari koje su važne i o kojima svi mi treba da vodimo računa, a koje se odnose na ono što se dugoročno razvija i što se ne može zakonom regulisati, ali može našim pojedinačnim aktivnostima. To je edukacija, to su one aktivnosti koje mogu da angažuje mlade na drugi način i da ih preusmere, a ne da budu izloženi svim ovim negativnim uticajima. Ako uspemo bar delić toga da ponesemo, kao utisak sa ovih sednica, u naše lokalne sredine i da kao rezultat svega ovoga organizujemo neku akciju, onda ova dva dana neće biti izgubljena. Hvala.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Da li se još neko javlja za reč?

(Tomislav Nikolić, sa mesta: Vi ocenjujete da je dosta rasprave?)

A, vi mislite da nije, posle ravno 61 narodnog poslanika koji je uzeo učešće u raspravi.

(Tomislav Nikolić, sa mesta: Mislim da nije, zato što ja nisam govorio tri puta.)

To bi značajno doprinelo da se razjasni stvar. 60 narodnih poslanika je učestvovalo u raspravi, a imali smo 23 replike.

Zaključujem načelni pretres.

Stavljam na glasanje Predlog zakona o zaštiti maloletnika u načelu.

Za 44, protiv 134, uzdržanih nije bilo, nije glasalo pet, ukupno 183 narodna poslanika.

Konstatujem da Narodna skupština nije prihvatila Predlog zakona u načelu.

Kako Predlog zakon nije prihvaćen u načelu, postupak po njemu se obustavlja i o tome se obaveštava predlagač zakona i Vlada, po članu 133. stav 4. Poslovnika.

Time smo završili ovu tačku dnevnog reda.

Prelazimo na 24. tačku dnevnog reda: - PREDLOG ZAKONA O DOPUNAMA ZAKONA O POLjOPRIVREDNOM ZEMLjIŠTU

Reč ima narodni poslanik Aleksandar Radosavljević, po Poslovniku.
...
Demokratska stranka

Aleksandar Radosavljević

Dame i gospodo narodni poslanici, s obzirom da je prethodna tačka dnevnog reda obilovala brojnim diskutantima i replikama, kako je to već predsednik pomenuo, a s obzirom da smo se već i dogovorili da pokušamo da ovu sednicu okončamo do četvrtka, mislim da bi, pre svega, bilo neodgovorno i prema nama samima  i prema ljudima koji su nas birali, građanima Srbije, da započinjemo u ponedeljak novu sednicu a da dotle nismo okončali prethodnu.
Zato predlažem da predstojeća tačka dnevnog reda ima skraćenu raspravu. Znači, da ne bude kao što je predviđeno u Poslovniku - 10 minuta, nego da rasprava traje pet minuta, po članu 88. stav 1. Poslovnika, koji nam tu mogućnost dozvoljava. Zahvaljujem.
(Narodni poslanik Aleksandar Vučić se javio za reč, po Poslovniku.)

Whoops, looks like something went wrong.