SEDMO VANREDNO ZASEDANjE, 12.06.2001.

2. dan rada

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Za reč se javio narodni poslanik Vojislav Šešelj ispred poslaničke grupe Srpske radikalne stranke.
...
Srpska radikalna stranka

Vojislav Šešelj

Dame i gospodo narodni poslanici, ovo drugo javljanje iskoristiću da kažem svoje mišljenje povodom namere predlagača zakona da pod apsolutnom kontrolom drži lokalnu samoupravu, kada je reč o platama zaposlenih u lokalnoj samoupravi. Vi koji ste se neprekidno zalagali za sasvim drugačiji koncept lokalne samouprave, ne biste smeli ni da pomislite da izglasate ovakav zakon. Jer, trebalo je da ga uporedite i sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi na kojoj ste toliko insistirali.

Vlada je ovde sebi dozvolila da opštine deli na one do 60.000 stanovnika i one preko. Po osnovnom principu lokalne samouprave, koji danas pretežno prihvata ustavno - pravna i politička teorija kao jedno od vrhunskih demokratskih dostignuća, Vlada u ovo pitanje ne sme da se meša. Vlada ovo pitanje mora potpuno da prepusti samoj lokalnoj samoupravi, odnosno, u našem slučaju, skupštinama opština i skupštinama gradova.

Vlada može da uradi samo jednu stvar, da odredi omer najnižih i najviših plata. Ne u konkretnoj visini, nego samo omer. Na primer, da predsednik opštine može da ima platu četiri puta veću od najniže, od plate spremačice (ili pet puta veću). To je drugo pitanje. To bi zakonom moglo da se propiše. Ostalo mora da se poveri lokalnoj samoupravi. A, ne lokalnoj samoupravi da se propisuju plate i još da se jedinice lokalne samouprave ponižavaju, ako nemaju npr. 60.000 stanovnika. Ako vi mislite da je pametnije imati lokalne samouprave sa 100 ili više hiljada stanovnika, ili one od 60, ili one ispod 60.000 stanovnika, onda nekim drugim zakonom treba da izvršimo preraspodelu, odnosno preraspodelu lokalnih autonomija u Srbiji, da odredimo neki novi broj, granice među njima kako bi sve bile ujednačene.

Postoji nešto što se zove prirodni razvoj lokalne samouprave i što sprečava da sve lokalne samouprave budu identične po broju stanovnika, po odnosu gradskog i seoskog stanovništva, po tome koliko su ekonomski razvijene, ekološki zaštićene, koliko im je razvijena infrastruktura itd... Nema tog stručnjaka koji na nivou Srbije može da izjednači, sa ovakvog aspekta, sve lokalne samouprave. Ali, s druge strane, ne treba im oduzimati nešto što je njihovo izvorno autonomno pravo, a to pravo podrazumeva da same određuju plate zaposlenih na svojoj teritoriji, odnosno u organima lokalne samouprave.

Centralna vlast ne treba u to da se meša, pogotovu u to pitanje ne može da im se meša izvršna vlast. Jer, izvršna vlast već ima toliku kontrolu u raspolaganju budžetom, sprovođenju budžetskih stavki koje je u formi zakona izglasala Skupština, ali o konkretnoj distribuciji novca odlučuje Vlada, Ministarstvo finansija. Ministarstvo finansija nekada može da uspori priliv jednoj lokalnoj samoupravi, a da ubrza drugoj, itd. To je ono što spada u red diskrecionih prava ministra finansija, a može i te kako da se zloupotrebljava.

U ovom slučaju, ako je Skupština zakonom odredila kolika će biti godišnja primanja jedne lokalne samouprave, onda ne sme da se meša u to kako će ona konkretno da raspoređuje ta pitanja, osim u osnovnim okvirima. Osnovni okviri u sferi plata su omeri između najveće i najniže plate. Ništa drugo.

U skladu s tim, trebalo bi zakon preraditi u svim ostalim odredbama. Ovakav, u celosti, jednostavno ne može da opstane. Ne može ni jedna njegova odredba da opstane. Ili će Vlada i nadležno ministarstvo da naprave jedan ozbiljan sveobuhvatan, konkretan zakon koji bi jednom, za duži niz godina rešio pitanje plata zaposlenih u državnoj upravi, u državnim službama, u državnim organima uopšte, ili da ne menjamo ovo postojeće stanje. Jer, ni sada nisu toliko loši zakoni i pravilnici, koliko su niski iznosi konkretnih plata koje se primaju. Hvala.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Stevan Kesejić, posle njega narodni poslanik Rajko Baralić.

Stevan Kesejić

Dame i gospodo narodni poslanici, očekivali smo posle povlačenja ovog zakona iz procedure, dakle zakona o predlogu plata u državnim organima i javnim službama, da ćemo danas dobiti jedan dobar zakon. Međutim, izgleda da se Vlada bukvalno poigrava sa narodnim poslanicima u ovoj skupštini, jer ne samo da nije popravila ono što su narodni poslanici kao primedbu stavili na ovaj zakon, nego su ga još više unakaradili.
Ovaj zakon, koji danas treba da se usvoji jeste zakon koji je pre svega, protivustavan, koji nije usklađen sa saveznim zakonom. A, isto tako, nije ni po meri svih onih zaposlenih koji su korisnici budžeta Republike Srbije. Pre svega, ovaj zakon govori o tome da je Vlada ponovo pokušala da se meša i da uzima ingerencije zakonodavne vlasti. Rekao bih onu narodnu, pokušava, kao sve do sada u ostalim zakonima, da "jaši" ne samo po narodu, nego i po narodnim poslanicima, da "jaši" i predsednika Republike Srbije. Dakle, jednostavno želi da se nametne, da bude "Bog iznad Boga", a to se vidi i na primerima pojedinih ministara koji sede ovde, u prvim redovima i brane te zakone koje predlažu.
S obzirom na ovako nakaradan zakon, mislim da i proističe iz svega ovoga, koliko je meni poznato podneto je mnogo amandmana na ovaj zakon. Samim tim, Vlada bi odmah trebalo da donese i da predloži predsedniku Narodne skupštine, pre nego što se rasplamsa ova rasprava, da povuče Zakon iz procedure. Ukoliko nije sposobna sama da napravi projekat nekakvog dobrog zakona, koji će biti prihvatljiv za korisnike, da nađe neke eksperte koji će - iz redova možda, opozicionih stranaka, možda iz SRS-a, a siguran sam u to - pripremiti jedan projekat zakona koji bi garantovao da će zakon biti, pre svega, pošten prema svim korisnicima budžeta Republike Srbije.
U ovom zakonu se primećuju i prevelika ovlašćenja Vlade i resornih ministara, što se tiče određivanja plata u određenim resornim ministarstvima. Tako na primer, kao što je ovde već rečeno, izvršna vlast će biti ta, koja će određivati plate zaposlenim u lokalnoj samoupravi. Predizborna kampanja DOS-a, koliko je meni poznato, bila je decentralizacija. Ovim zakonom se vrši totalna centralizacija i stavljanje šape i na lokalne samouprave, a ne samo na ove organe o kojima sam do sada govorio. Dakle, ne samo na zakonodavnu vlast, na izabrana lica, narodne poslanike i predsednika Republike, nego i na zaposlene u malim varošima, u gradovima koji su očekivali od ove nove vlasti decentralizaciju i mogućnost da sa svojim parama raspolažu i da u skladu sa načelnim mogućnostima i ukupnom svotom novca u budžetu, oni mogu da raspolažu i vrednuju rad svojih zaposlenih u lokalnoj samoupravi.
Dakle, ukoliko se ne prihvate amandmani koji ukazuju na ove činjenice o kojima govorim, o mešanju izvršne vlasti u zakonodavnu i sudsku, smatram da ovaj zakon ni u kom slučaju ne bi trebalo da bude prihvaćen od narodnih poslanika danas, jer bismo napravili presedan u odnosu na prethodnu sednicu kada smo vratili isti zakon iz procedure, a koji nije bitnije, odnosno uopšte nije promenjen.
Takođe, smatram da članovi Vlade, odnosno ministri koji će određivati osnovice i plate za određene resore, kao što su npr. zdravstvo, prosveta i ono što je danas na ulicama, dakle, građani koji protestuju zbog niskih plata, oni koji su nezadovoljni odnosom svojih ministarstava prema bazama, još više će biti razočarani ukoliko ovi rasponi, koji su ovim zakonom ovde bili predviđeni, budu tako usvojeni. Rasponi, o kojima danas ne možemo govoriti zato što je vreme za diskusiju dosta ograničeno (možda ćemo moći da govorimo u pojedinostima), upravo će dovesti do jedne polarizacije i do jedne žestoke reakcije onih koji se budu prepoznali kao lošije plaćeni od drugih za koje budu smatrali da nisu adekvatno nagrađeni.
Zbog toga, još jednom na kraju da kažem da bi bilo jako dobro da se prekine rasprava o ovom zakonu i da se zakon povuče iz procedure, jer u svakom slučaju, on nije ni blizu onoga što poslanici Republičke skupštine mogu da usvoje i prihvate.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Rajko Baralić, a posle njega narodni poslanik Petar Jojić.

Rajko Baralić

Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, cenjeni novinari, mi smo već razgovarali o Predlogu zakona o platama u državnim organima i javnim službama, ali posle amandmana koji je prihvatila Narodna skupština. Imamo sada korekciju onoga što smo prošli put skoro prihvatili. Zbog javnosti hoću da kažem kolika je plata narodnog poslanika. Dakle, da se ne špekuliše time: narodni poslanici imaju platu nešto ispod 10.000 dinara.
(Vojislav Šešelj, sa mesta: Nije tačno.)
To je potpuno tačno. Prema tome, ja ne govorim da je to visoka ili niska plata, nego govorim kolika je, a neka građani Srbije procene sami.
Hteo bih nešto da kažem o članu 7. zato što to i jeste ključna stvar u Predlogu ovog zakona. Sa narodnim poslanikom Jocom Arsićem sam podneo amandman na ovaj član, pa će biti prilike da se o tome nešto više kaže. Ali, hoću da kažem da ne delim mišljenje onih narodnih poslanika koji misle da predsednik Republike ne treba da ima ovaj koeficijent. Ne govorim personalno ni o kakvom predsedniku Republike koji je danas, ili koji će biti sutra, već govorim o predsedniku Republike kao instituciji, koji se bira na vrlo delikatan način, dakle, neposrednim izjašnjavanjem građana. Ako neko misli da predsednik jedne države treba da ima platu koliko zarađuju četiri prosečna činovnika, onda mislim da ne misli dobro svojoj državi, ni o svom predsedniku Republike. Teška su vremena i mislim da, kolika god da je bilo čija plata, za one koji nemaju ni takva primanja, to izaziva određene komentare i određenu muku za sve nas zajedno. Ali, svejedno, govorimo o predsedniku države.
Amandman koji smo podneli odnosi se na alineju 2. Zaista mislim da nije normalno da predsednik Narodne skupštine i predsednik Vlade imaju istu platu. Vidim da neke kolege misle da to tako treba. Ja mislim da ne treba, zato što predsednik Narodne skupštine pre svega mora da bude narodni poslanik. Predsednik Vlade nije narodni poslanik. Dakle, nema ovu proveru koja se stiče izborima i koja nije ni malo jednostavna, kao što smo videli. Osim toga, predsednik Narodne skupštine, u skladu sa Ustavom, u određenim prilikama zamenjuje predsednika Republike. Osim toga, on je predsednik najvišeg zakonodavnog i predstavničkog doma u ovoj zemlji. Dakle, ja ne govorim personalno. Ako hoćemo i personalno - potpuno sam ubeđen da gospodin Dragan Maršićanin živi upravo od te svoje plate, a nisam siguran da gospodin Zoran Đinđić živi samo od svoje plate.
U pretposlednjoj alineji se kaže: "7,50 za sudije okružnog suda, zamenika okružnog i javnog tužioca i sudiju privrednog suda". Poštovane kolege narodni poslanici, sudija privrednog suda je prvostepeni sudija. Sudija okružnog suda se bavi delikatnim poslom i, koliko znamo, izriče za određena krivična dela i smrtnu kaznu. Nije normalno da njihova plata bude vrednovana na isti način. Mislim da tu treba da se napravi nekakva korekcija.
O platama narodnih poslanika ne govorim, zato što mislim da je to delikatno i da, primenjujući onaj princip da niko ne treba da bude sudija o svom predmetu, ovu stvar treba da reši Administrativni odbor i na taj način da nas, narodne poslanike, liši neprijatnosti da razgovaramo o visini svoje zarade.
Što se tiče lokalne samouprave, ona je predlogom ovog zakona u nekim sredinama dobila bolje rešenje, a u nekim kao što je Čačak dobila gore rešenje, zato što su lokalne samouprave do sada imale pravo da koriste princip da kao osnovicu uzimaju ili prosek u Republici ili prosek u opštini, pa su se koristile povoljnijim, i na ovaj način radinici lokalne samouprave Čačak imaće primanja sto posto niža, ako ovo bude primenjeno i ako bude ostalo kao što je danas, nego što su to inače imali do ovog trenutka.
Mislim da se nisu za to zalagali i mislim da je potreban izvestan stepen samostalnosti i komocije u onim sredinama koje bolje i efikasnije rade i ne slažem se sa poslanicima koji su rekli da broj stanovnika opštine nije veoma bitan za uređenje plate zato što nije isto upravljati svim onim što se dešava u opštini u kojoj ima 100.000 stanovnika i u opštini u kojoj ima dvadesetak hiljada stanovnika. Zato mislim da narodni poslanici, koji su ovde uglavnom i predsednici opština i na drugi način su zaduženi za lokalnu samoupravu, treba o ovome da povedu računa.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Treći put, gospodin Šešelj.
...
Srpska radikalna stranka

Vojislav Šešelj

Dame i gospodo narodni poslanici,  zaista sam prijatno iznenađen da poslanici Srpske radikalne stranke imaju mnogo veće plate od poslanika Socijalističke partije. Izgleda da DOS-ovska većina nas iz nekog razloga mnogo više uvažava. Vi razmislite zbog čega , pa možda i vi zaslužite veće plate.
Drugo, čudim se kako su vaše plate tako male. Ovde treba imati u vidu o kojim državnim organima je reč. Kao što je predsednik Vlade prvi među jednakima, među ministrima, tako je predsednik Narodne skupštine prvi među poslanicima. Predsednik Narodne skupštine, osim što predsedava, ima veoma malo posebnih ovlašćenja koja ga razlikuju od narodnih poslanika i zato tu razlike ne smeju da budu ovolike kolike su zakonom.
Nisam se zbog toga treći put javio za reč da iskoristim svoje pravo, nego zbog nečega što je ovde mnogo važnije. Tvorci ovog zakonskog projekta nisu ni pokušali da napokon srede stanje u zdravstvu, školstvu i drugim javnim službama. Šta znači srediti to stanje? To znači pre svega izgraditi kasifikacionu lestvicu svih zaposlenih u javnim službama, da se tačno zna. Primarijus u Beogradu mora da ima istu platu kao primarijus u Vranju, da upravnik ambulante na Senjaku mora da ima istu platu kao upravnik ambulante u Blacu.
To je suština i tada ćete imati mnogo bolju situaciju kadrova u Srbiji, a sada imamo situaciju da su zaposleni u Beogradu na određenim mestima, ne svuda, nije to opšte pravilo, mnogo bolje plaćeni nego zaposleni na istim radnim mestima u unutrašnjosti. Ovakvim zakonom to bi trebalo izbeći, pa da onda čovek iz Beograda bude motivisan da ode u Blace ili u Vlasotince da tamo radi, prima istu platu kao u Beogradu, a tamo mu je jeftinija hrana, jeftiniji stan, jeftinije ovo, jeftinije ono. Zbog toga bi ovakva odredba imala smisla.
Do sada ni jedna vlada nije bila u stanju da to uradi. Neka buduća bi morala, a ne verujem da će ova da sačini zakonski projekat po kome bi se izjednačili zaposleni u raznim javnim službama. Od Drugog svetskog rata naovamo ko je bio najugroženiji? Najugroženiji su prosvetni radnici i železničari. To je činjenica. Železnica je javna služba po definiciji, a kako je ovde definisana uopšte me ne interesuje, ali bez nje država ne može da funkcioniše i to je ono što je bitno. U statusnom pitanju između železnice i pošte nema nikakve razlike.
Šta je tu bitno? Bitno je izjednačiti zaposlene u svim službama na osnovu njihove kvalifikacije, sposobnosti, značaja radnog mesta itd. To je šansa da se popravi stanje zaposlenih u prosveti i druge šanse nema. To što im Gašo Knežević s vremena na vreme da prazno obećanje, pa ne ispuni ili im se malo poveća bod, pa onda inflacija to uništi, to nije sistemsko rešenje.
Sistemsko rešenje je uvođenje kategorije državnih službenika. Zaposleni u državnoj službi su državni službenici. Može ih biti 20 kategorija, od spremačice do ministra. U tih 20 kategorija svako ima svoje određeno mesto, u zdravstvu, u školstvu i u kulturnim delatnostima koje su u državnom vlasništvu, odnosno koje su državna obaveza i koje država finansira iz budžeta. Sve što se finansira iz budžeta na identičan način da se reguliše. To bi bio jedan reformski zahvat.
Ne verujem da ste vi u stanju da krenete u taj reformski zahvat, ali ja ga ovde iznosim kao zalaganje Srpske radikalne stranke, pa neka bar javnost o tome razmišlja. Do sada mi nismo bili u prilici da izvedemo takav reformski zahvat. Na žalost nikada nismo bili sami na vlasti da možemo to da uradimo, niti smo raspolagali parlamentarnom većinom, ali od kada postoji naša stranka za to se zalažemo.
Tu, u javnim službama, teško je procenjivati konkretan radni učinak.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Vreme.
...
Srpska radikalna stranka

Vojislav Šešelj

Nije to proizvodnja za mašinom, pa se zna koliko ko. Ne možete prosvetnog radnika plaćati po komadu, jer đak nije komad, student nije komad. Tamo treba plaćati suštinski njegov posao, pa makar on taj svoj posao obavljao pred pet ili 10 đaka ili ga obavljao pred učionicom u kojoj je 40 đaka. On obavlja isti posao, identičan posao i čak ima iste radne napore, držao predavanja ili ispitivao, a lakše je ispitivati nego držati predavanja. On to radi u okviru svog radnog časa i nedeljno ima 20 časova koje drži i to je njegova radna norma. Zašto on da ispašta svojom niskom platom zato što ima malo đaka u razredu, zato što je natalitet u mnogim krajevima Srbije pao, a naš je interes da imamo škole i u malim selima gde je veoma mali natalitet. To moramo da postignemo i to bi bio jedan reformski zahvat.