PRVO VANREDNO ZASEDANJE, 05.02.2002.

9. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVO VANREDNO ZASEDANJE

9. dan rada

05.02.2002

Sednicu je otvorila: Nataša Mićić

Sednica je trajala od 11:10 do 17:30

OBRAĆANJA

...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Vojislav Šešelj, predsednik poslaničke grupe SRS; posle njega narodni poslanik Borislav Pelević, zamenik predsednika poslaničke grupe SSJ.
...
Srpska radikalna stranka

Vojislav Šešelj

Dame i gospodo narodni poslanici, kad se donosi neki zakon treba prvo ubediti parlament da je zaista potrebno njegovo donošenje, a osnovni argument kojim se parlament može ubediti je to da prethodni zakon nije bio dobar iz nekog razloga. Mi ovde nismo čuli zbog čega prethodni zakon nije bio dobar. Taj prethodni zakon je zaista imao neke slabosti, ali ovim novim zakonskim projektom se nijedna od tih slabosti ne eliminiše. Ovaj novi zakonski projekat je mnogo lošiji od prethodnog zakona.
U obrazloženju se kaže da je razlog donošenja novog zakona usklađivanje zakonskog teksta sa Evropskom poveljom. Nama koji smo čitali Evropsku povelju i po nekoliko puta jasno je da su i prethodni zakoni Republike Srbije bili iznad standarda koji postavlja Evropska povelja. Uzmite Zakon o teritorijalnoj organizaciji i lokalnoj samoupravi iz 1991. godine i Zakon o lokalnoj samoupravi iz 1999. godine - to je iznad standarda koje postavlja Evropska povelja, pa je ovde pozivanje na Evropsku povelju samo jedna fraza.
Drugo, kaže se da se očekuje od novog zakona da ubrza proces debirokratizacije i demokratizacije. Novi zakon, ako se izglasa, produbiće birokratizaciju i gušiće demokratiju.
Bilo je razloga da se menja prethodni zakon, ali tamo gde je glavni razlog za izmenu prethodnog zakona predlagač ovog zakonskog projekta uopšte nije reagovao. On je ostavio da se to reguliše nekim novim zakonom. To je pitanje izbornog principa koji će se primenjivati pri izboru odbornika skupština opština. To je ono što je najslabija tačka sadašnjeg zakona, ali nešto ublažena u odnosu na onu negativnost koja je postojala u zakonu iz 1991. godine, kada je inaugurisan dvokružni većinski izborni princip.
Dakle, jednokružni većinski princip je nešto bolji od dvokružno većinskog, jer ne tera političke partije na neprirodne koalicije. Idealno bi bilo uvođenje proporcionalnog principa. Mi radikali smo sa tim krenuli u prvobitnom projektu, ali to nije prošlo u prethodnom odnosu snaga u Narodnoj skupštini. Ako ste želeli nešto da popravite u tom zakonu, onda bi upravo to pitanje izbornog principa bilo suštinsko.
Šta je još bila slabost sadašnjeg zakona - postojanje institucije samodoprinosa. Bili smo protiv te institucije, nismo uspeli da privolimo prošli skupštinski saziv da se to potpuno izbaci iz zakona. Samodoprinos u civilizovanom svetu ne postoji kao kategorija. Postoji kao dobrovoljni prilog, a ne kao nova poreska obaveza, gde opština ili mesna zajednica raspiše, pa ako dobije na referendumu većinu, obaveže i one koji su glasali protiv da uplaćuju samodoprinos. To ste zadržali od Kardelja. Nađite mi u Evropskoj povelji gde ovo postoji, nađite mi u jednoj civilizovanoj demokratskoj državi da postoji ova mogućnost. Toga nema. Vi niste konsultovali ni Evropsku povelju, niti ste se bavili komparativnim proučavanjem modernih pravnih sistema, koje ukazuje da tako nešto jednostavno ne postoji.
Šta je dobro u ovom zakonskom projektu? (Treba i to priznati.) Dobro je što se jačaju neke nadležnosti lokalne samouprave. To je sada, nažalost, tragičnim spletom okolnosti omogućeno, pošto su okupirani Kosovo i Metohija. Oni razlozi koji su ranije sprečavali da se prošire nadležnosti lokalne samouprave sada jednostavno za određeno vreme ne postoje. Tako se komotno moglo ići na jačanje nadležnosti. Ustav u članu 113. tačno kaže gde se te nadležnosti mogu jačati. To je tačka 5) člana 113. To je ono što je ovde dobro provedeno, pre svega, kada je reč o osnovnom obrazovanju, zdravstvu, kulturi, fizičkoj kulturi itd. Tu zaista treba jačati opštinske nadležnosti.
Smatram da nije dobro kad se opštinske nadležnosti jačaju u sferi javnog informisanja, jer demokratija podrazumeva skoro potpunu privatizaciju sfere javnog informisanja. Samo tada javno informisanje ima smisla i samo se tada mediji pojavljuju kao četvrta grana vlasti, u modernoj političkoj teoriji već uveliko priznata. Tamo gde su mediji u rukama države, bilo da je reč o saveznoj državi, federalnoj jedinici, regionu, autonomiji ili lokalnoj samoupravi, tamo sloboda medija i javno informisanje ne može imati taj značaj četvrte grane vlasti za koji se zalažu moderni politički teoretičari demokratske orijentacije. Tamo gde država rukovodi sistemom informisanja i gde su glavni mediji u rukama države, nema slobode medija u pravom smislu reči.
Po čemu ovaj zakonski projekat gazi osnovne demokratske principe, tamo gde je demokratija najosetljivija - u sferi podele vlasti. Na nivou države, još od Monteskjea do današnjih dana, u demokratskim sistemima se razvija princip striktne podele vlasti na zakonodavnu, izvršno-upravnu i sudsku. Taj sistem je moguće provesti na nivou države. Tri grane vlasti su striktno razgraničene, ali jedna drugu kontrolišu. Zakonodavna vlast je nešto ravnopravnija u odnosu na izvršno-upravnu i sudsku. I sudska vlast ima pravo da kontroliše zakonodavnu vlast, osporavajući njene opšte pravne akte, naravno, da kontroliše izvršno-upravnu vlast, ali zakonodavna vlast kontroliše i sudsku i izvršno-upravnu, mnogo više izvršno-upravnu nego sudsku.
Taj princip nije moguće primeniti na lokalnom nivou. Za razliku od federalne jedinice ili autonomije, odnosno regiona koji nemaju nikakve veze sa demokratijom, čak predstavljaju smetnju realizaciji demokratije do krajnjih granica, lokalna samouprava je conditio sine ljua non demokratskog uređenja društva.
Lokalna samouprava u srpskoj državi ima veliku i duboku tradiciju. Prvi sukobi naroda, građana, političkih partija protiv vlasti i režima, kralja, monarhije bili su, pre svega, po pitanju nadležnosti lokalne samouprave. Srbija ima tako izraženu tradiciju, i u toj tradiciji razvijene lokalne samouprave nikada nije pravila ovo što nam je sada Vlada Srbije podnela kao zakonski projekat.
Na nivou lokalne samouprave nije moguće do kraja izraziti princip podele vlasti. Zašto? Zato što sudska vlast, kao posebna grana vlasti, mora biti jedinstvena na nivou države. Država je ono gde je sudska vlast u jedinstvenom, nedeljivom sistemu. Sudsku vlast nije moguće vezati za jedinicu lokalne samouprave. Naravno, to se pre svega ogleda u funkciji izbora sudija. Izbor sudija vrši država preko vrhovne i zakonodavne vlasti, osim u nekim slučajevima, gde to mogu da rade niži organi pravosudne vlasti, sudske vlasti. Izbor na najviše sudijske funkcije, sudija Ustavnog suda, sudija Vrhovnog suda itd, obavlja najviše parlamentarno telo zemlje.
To na nivou opštine nije moguće. Zato se na nivou opštine uspostavlja u demokratskim zemljama tzv. konventski sistem. Prevedeno na naš jezik, to bi moglo da se nazove skupštinskim sistemom, da sam termin skupštinski sistem nije u komunističko vreme dobio neku negativnu konotaciju, da nije diskvalifikovan na ideološki način. To govori i Ustav Republike Srbije u članu 116, a to govori ovo naše sveto pismo, za nas pravnike, sveto pismo. Za političke partije, za parlament itd. ovo je jedino sveto pismo, dok se na Ustavom propisan način ne donese neko novo.
U članu 116. se kaže da građani na nivou opštine odlučuju na dva načina - referendumom i preko skupštine. Referendum je oblik neposrednog odlučivanja. On ima neke svoje vrednosti, ali u praksi pokazuje veliki broj slabosti i demokratska politička teorija je odavno načisto da je neposredno odlučivanje u pravom smislu reči više jedna politička iluzija, da u praksi nije moguće to u potpunosti sprovesti, osim u onim malim entitetima gde je jednostavno moguće da bukvalno svi učestvuju u odlučivanju. Ostaje, dakle, skupština opštine.
(Predsednik: Vreme.)
Nastavljam sledećih deset minuta. Mimo skupštine opštine ne postoji nijedan organ preko koga će građani odlučivati na nivou lokalne samouprave. Nemoguće je, dakle, da ostane predsednik opštine, kako je predviđen ovim zakonskim projektom koji je pred nama.
Pogledajte, stav 1. člana 116. Ustava Republike Srbije. Zašto funkcija predsednika opštine, kako je ovde koncipirana, tzv. gradonačelnička funkcija, nije ni demokratski koncipirana, ni demokratski saobražena celini ustavnog poretka? Zato što se tu inauguriše svojevrsni predsednički sistem. Po modernoj demokratskoj političkoj teoriji, predsednički sistem nije dobar ni na nivou države.
Demokratija je felerična u državama gde postoji predsednički sistem. U našoj zemlji, u principu, postoji parlamentarni sistem i na saveznom i na republičkom nivou. Ima nekih elemenata predsedničkog sistema; jedan jedini koji je tu bitan - da se predsednik bira na direktnim, neposrednim izborima umesto da ga bira parlament, kao što bira vladu - to je jedino felerično u našem ustavnom sistemu.
Međutim, ovde taj pravno-politički feler dobija nesagledive dimenzije. Zato bi, ako želi dobro državi, sadašnja vlada trebalo od toga da odustane. Predsednika opštine nema ko da smeni ovde. Ovde nema ni opštinske vlade. U dosadašnjem sistemu lokalne samouprave skupština opštine birala je svoj izvršni organ, koji je bio u funkciji svojevrsne opštinske vlade, izvršni odbor. Ovde ne postoji opštinska vlada. Ovde je predsednik opštine sam po sebi vlada. On o svemu odlučuje. Ministar pravde Vladan Batić malopre je rekao da je on u principu lider opštine.
Znate, u anglosaksonskoj političkoj teoriji govori se o lideršipu, a u nemačkoj političkoj teoriji govori se o firer-principu. Možete vi koji ništa ne znate da se smejete do mile volje. Konsultujte nekoga ko se razume, pa se uverite na taj način. Ovo je firer-princip. Ovde se bira jedan aklamacijom, da bi odlučivao o svemu. Kada bi neko hteo da ga smeni, mora skupština opštine apsolutnom većinom glasova da donese odluku, pa se onda ide na izjašnjavanje građana, na glasanje. Ko organizuje to izjašnjavanje građana? Onaj ko ima svu izvršno-upravnu vlast, predsednik opštine. Gde, pored tako moćnog predsednika opštine, uopšte može da se izvede regularno izjašnjavanje građana?
Pazite, kada se bira predsednik opštine, onda učestvuju razne političke partije, pa se partije međusobno kontrolišu. Kada se podnese inicijativa za smenu predsednika opštine, onda nema partija u tome; samo državni deo izborne komisije učestvuje u odlučivanju, jer po kom kriterijumu će učestvovati partije. Ovamo postoji kriterijum: partija koja ima kandidata, ima i svog kontrolora.
Kada se smenjuje predsednik opštine nijedna partija nema kandidata, nema ni kontrolora. Sve je u rukama državnih organa vlasti, odnosno organa lokalne samouprave, koji su i tako pod kontrolom predsednika opštine. Vi ovde praktično stvarate nesmenljivog predsednika opštine. Zbog toga taj lider-princip, odnosno lideršip, odnosno firer princip nije dobar, nije demokratski.
Nema ništa demokratskije nego kada skupština može da smeni izvršnu vlast. To je osnovni vid kontrole izvršno-upravne vlasti. Gledajte sada, ovaj princip koji postoji na lokalnom nivou mora biti saobražen i pokrajinskom, i regionalnom, i nivou federalne jedinice i saveznom nivou. Znači li to da mi ni u Srbiji nećemo imati vladu, nego će se samo birati predsednik i taj će predsednik, kao u Americi, postavljati savetnike, ili ministre, ili državne sekretare itd. Nema uopšte vlade. Čak i u Americi impičment se sprovodi u Kongresu. Senat sudi predsedniku SAD-a, i kada se presudi - gotov je predsednik, smenjuje se sa funkcije. Nema u Americi da se građani izjašnjavaju. Vi ovde uvodite čvršći predsednički sistem nego što je u Americi. Znate unapred da nema ništa od toga da građani nekoga smene.
Ali sada pokušajte negde organizovati ovako pro forme, eksperimenta radi, da građani glasaju za smenu predsednika opštine. Neće vam 5% izaći, jer njih to ne interesuje. Osnovna boljka sistema lokalne samouprave u civilizovanom svetu je mala zainteresovanost građana za poslove lokalne samouprave. Demokratske države se trude da animiraju građane da što više učestvuju u vršenju lokalne samouprave.
Najlakše se građani animiraju skupštinskim sistemom, konventskim sistemom, tamo gde odbornička funkcija nešto znači. Ovde odbornička funkcija bukvalno ne znači ništa, apsolutno ništa. Zašto onda uopšte postoji skupština opštine? Koji su to opšti akti koje će donositi skupština opštine mimo predsednika opštine. Zapravo ih nema; formalno postoji mogućnost, suštinski nema te mogućnosti.
Mi smo ovde čuli izjave nekih ministara, nekih visokih funkcionera, nekih lidera stranaka, čuli smo i izjavu sudije Ustavnog suda Srbije da je jedina kompetentna da podnosi projekat novog Ustava Vlada Srbije. On osporava pravo poslaničkim grupama i partijama da se pojave kao inicijatori za podnošenje ustavnog projekta, odnosno projekta za promenu Ustava; kaže - Vlada, zato što se uvrežilo u shvatanju mnogih ljudi, pa čak i onih koji bi morali da budu pravni stručnjaci, da je Vlada glavna i neprikosnovena vlast. Pod diktaturom to posebno dolazi do izražaja; tamo, naravno, gde nema Ustavnog suda, već postoji diktatura, a ona je više ili manje prikrivena, ali je na delu.
Vi zavodite diktaturu na nivou lokalne samouprave. Naravno tu je mandat diktatora relativno ograničen. Međutim, on za te četiri godine neograničene vlasti bukvalno sebi može da obezbedi izbore kada god poželi jer je sve u njegovim rukama. Nema ko da ga kontroliše. Ne polaže račune za svoj rad, ne podnosi izveštaj.
Naravno, mi imamo u sadašnjem sistemu funkciju predsednika opštine koja formalno nije jaka, ali suštinski može da bude. Ne zbog nadležnosti, nego zbog političkog autoriteta koji ima pojedinac, odnosno nosilac te funkcije. U pitanju je samo snaga autoriteta, a tu snagu autoriteta možete jednostavno da merite - na istoj funkciji, sa istim ustvanim ovlašćenjima, jedno je bio Milošević, a drugo je Milutinović. Tu se vidi kolika je razlika u autoritetu, ali ta funkcija po sebi nema velike nadležnosti, osim u uslovima ratnog ili vanrednog stanja. Ovde vi do nesagledivih granica jačate autoritet jedne inokosne funkcije. Tamo gde su ključne funkcije, inokosne i veoma moćne, nema demokratije, tamo se dekretom odlučuje i tamo jedan predsednik opštine može bukvalno da radi šta god hoće.
Drugo, takvom, moćnom predsedniku opštine vi još formirate policiju. On će biti vrhovni komandant policije, i šta ste vi još sve tu... (ma, to je policija, lokalna policija koja će nositi oružje)... šta ste sve tu predvideli?
Prvo, obezbeđenje objekata - to je ova služba sigurnosti, bezbednosti koju svaka opština ima ili iznajmljuje iz nekih agencija - sada će lokalna policija da radi te poslove. Hajde da se na tome završi, ne bi bio problem. Međutim, ta policija pomaže rad opštinskih inspekcija i obavlja druge poslove, a niste rekli koje. Komunalni red, reguliše lokalni saobraćaj - sve bi to radila ta policija.
Ko je komandant te policije? Predsednik opštine. Ta policija nema veze sa policijom Republike Srbije, ona je potpuno tu autonomna. Stvarate jednu pretorijansku gardu predsednika opštine. On je svemoćan u tom pogledu. On izdaje nalog da se neko izbaci iz kuće, da mu se poruši kuća itd, i odmah njegova policija to obavlja.
Do sada smo imali praksu: on izda nalog, pa traži asistenciju policije, pa policija prvo kontroliše da li je taj nalog u skladu sa zakonom, pa ako je u skladu sa zakonom daje asistenciju. Mora tako, ne sme policija da daje asistenciju ako se utvrdi da nije u skladu sa zakonom; mora. Onaj ko prihvati da izvrši naređenje koje nije u skladu sa zakonom, odgovara; i u vojsci oficir, ako naredi vojniku da učini nešto što je krivično delo, odgovara.
Ne može predsednik opštine da naloži policiji da počini krivično delo po njegovom nalogu. Ali ni to ne razumete. Zbog toga, naravno, ne mislim vas da ubedim, vi ste ovde pokazali....
(Predsednik: Gospodine Šešelj, upozoravam vas na prekoračenje vremena.)
Mnogo imaginacije; vaša pravna tehnika je neviđena u civilizovanom svetu. Vi ćete verovatno izglasati i ovaj zakon kako ste izglasali čitav niz drugih protivustavnih zakona, vi ćete i ubuduće sprečavati da se konstituiše Ustavni sud Srbije.
Ne zaboravite, tiranske vlasti sve kraće i kraće traju.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Borislav Pelević, predstavnik poslaničke grupe SSJ, a posle njega narodni poslanik Žarko Obradović, zamenik predsednika poslaničke grupe SPS-a.

Borislav Pelević

Poštovani građani Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, uvažena gospođo predsedavajuća, gospodine ministre, za SSJ je prihvatljiva teza da se stepen razvoja demokratije jednog društva sagledava i  stepenom razvoja lokalne samouprave, odnosno decentralizacije.
U programu SSJ stoji da je jedno od osnovnih načela naše stranke pitanje decentralizacije, i to isključivo na lokalnom nivou.
To nije sporno, i sa te strane ideja o donošenju ovakvog zakona je dobra ideja. Pojedina rešenja koja sadrži ovaj zakon su potpuno neprihvatljiva za poslaničku grupu SSJ i zato ćemo mi u načelu glasati protiv ovog zakona, a s obzirom na odnos Vlade, odnosno predlagača, prema našim amandmanima, odlučićemo kako ćemo glasati na kraju u celini, s obzirom da smo podneli preko 20 amandmana, koji su jako bitni i koji bitno menjaju suštinu ovog zakona, ali koji apsolutno ne narušavaju princip decentralizacije, odnosno razvoja lokalne samouprave.
Ja ću dozvoliti sebi da se osvrnem na nekoliko ključnih stvari koje su neprihvatljive za SSJ i zbog kojih ćemo mi glasati u načelu protiv ovog predloga zakona.
Prvo se odnosi na član 22. koji govori o lokalnoj policiji, gde se kaže da lokalna policija vodi određene poslove od interesa za lokalnu zajednicu, a naročito: komunalni red, reguliše lokalni saobraćaj, sprovodi zaštitu od požara, obezbeđuje imovinu i objekate koje koristi opština, pomaže rad opštinskih inspekcija i obavlja druge poslove u skladu sa zakonom. Organizacija, međusobni odnosi organa i službi opštine i lokalne policije kao i druga pitanja od značaja za rad lokalne policije uređuju se zakonom.
Ovde se ne vidi kako ta lokalna policija izgleda, kakve uniforme nosi. Da li su uniforme, oznake i činovi te policije u skladu sa uniformama i obeležjima MUP-a Srbije. Da li je predsednik opštine vrhovni komandant lokalne, odnosno komunalne policije; da li policija nosi naoružanje, da li je to naoružanje kratko ili dugo naoružanje? Kakav je odnos lokalne policije, sa MUP-om Srbije, sa regularnom policijom?
Ovde se kaže da se sve to uređuje zakonom, ali mi nismo videli predlog tog zakona. Zamislite lokalnu policiju u Novom Pazaru, gde je alfa i omega Sulejman Ugljanin. Pitanje je kakve će uniforme imati ta policija i da li će imati naoružanje, da li je to začetak jedne nove policije koja sutra može doći u sukob sa regularnim MUP-om Srbije?
Vi dobro znate da je Sulejman Ugljanin 1991. i 1992. godine slao mladiće iz Raške oblasti u Tursku na vojnu obuku da se posle bore protiv Srba u Republici Srpskoj i zbog toga je pravosnažnom odlukom osuđen i protiv njega je bila podignuta poternica. Neko ga je iz prethodne vlasti vratio i belim "mercedesom" dočekao na Surčinskom aerodromu.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Gospodine Peleviću, molim vas da se vratite na temu dnevnog reda.

Borislav Pelević

Govorim o temi, govorim o članu 22, o lokalnoj policiji.
Dakle, da li imamo poverenja u takve predsednike opština i čemu će služiti ta lokalna policija? To je pitanje koje je veoma važno i koje ne smemo da ostavimo ovako neuređeno i neodređeno članom 22, jer se ovde ne određuju ni dužnosti, ni uniforme, ni naoružanje, niti saradnja sa pravom, regularnom policijom MUP-a Srbije. Dakle, to je vrlo važno pitanje i, ukoliko ovo ostane u ovom članu Predloga zakona, mi ćemo biti apsolutno protiv ovog zakona.
Dalje, radi se o članu 42. koji govori o ovlašćenjima predsednika opštine. Čini mi se da je ovaj član, kao i članovi koji se odnose na nadležnosti predsednika opštine, u potpunoj pravnoj koliziji i svakoj drugoj koliziji sa celokupnim Predlogom zakona, jer se ovde radi, zapravo, ne o decentralizaciji vlasti na lokalnom nivou, nego o centralizaciji vlasti u rukama jednog jedinog čoveka, predsednika opštine.
To je ono što dovodi do kolizije ovog člana sa kompletnim Predlogom zakona o lokalnoj samoupravi. Dakle, predsednik u svojim rukama ima gotovo neograničenu moć i vlast i nema ko da ga kontroliše, što je, kao što su moje prethodne kolege navele, u suprotnosti sa članom 116. Ustava Republike Srbije, koji kaže da poslove opštine građani kontrolišu preko referenduma i preko svojih predstavnika - odbornika, regularno izabranih u skupštini opštine.
Ja ću sebi dozvoliti da pročitam nekoliko nadležnosti koje su predviđene ovim predlogom zakona: neposredno izvršava i stara se o izvršavanju odluka i drugih akata skupštine opštine; usmerava i usklađuje rad opštinske uprave; rešava u upravnom postupku u drugom stepenu o pravima i dužnostima građana. Molim vas, on time preuzima nadležnosti sudskih organa, što je po nama zaista neprihvatljivo.
Dalje - vrši nadzor nad radom opštinske uprave, poništava ili ukida akte opštinske uprave koji nisu u saglasnosti sa zakonom; postavlja i razrešava načelnika opštinske uprave, odnosno načelnika uprave za pojedine oblasti; naredbodavac je za izvršenje budžeta i donosi pojedinačne akte za koje je ovlašćen zakonom, statutom ili odlukom skupštine.
U članu 45. se kaže da predlog za opoziv predsednika opštine može podneti Vlada Republike Srbije ukoliko oceni da se povereni poslovi ne obavljaju u skladu sa zakonom. Šta se dešava ukoliko građani na neposrednim i tajnim izborima izaberu nekoga iz opozicije u pojedinoj opštini? To znači da Vlada Republike Srbije može sutradan napisati akt kojim će ustvrditi da se poslovi koji su mu povereni ne obavljaju dobro i da ga može odmah smeniti. Da li je to prihvatljivo, da li je to demokratski? Ja mislim da nije, a tako je rešeno članom 45.
Dakle, sve one nadležnosti koje sam citirao, a koje po predlogu čl. 42. i 43. ima predsednik opštine, znače praktično ne decentralizaciju, ne razvoj lokalne samouprave, nego, naprotiv, centralizaciju moći i vlasti u rukama jednog jedinog čoveka, a to je predsednik opštine.
Dalje, u članu 56. se predviđa mogućnost da se za vršenje poslova opštine može predvideti korišćenje usluga opštinskog menadžera. Njega imenuje predsednik i on, zajedno sa predsednikom opštine (odnosno gradonačelnikom, ako se radi o gradu), ima neograničeno veliku moć u pogledu investiranja, u pogledu sklapanja svih poslova, svih poslovnih, partnerskih i drugih aranžmana. To znači da smo dobili direktora opštine, odnosno direktora grada koji, zajedno sa predsednikom opštine, odnosno gradonačelnikom, ima neograničeno veliku vlast, kontrolu nad upravljanjem investicijama, poslovima, partnerskim odnosima i svim ostalim.
Tu se apsolutno postavlja pitanje da li će u svih 160 i nešto opština biti toliko korektni predsednik i direktor, odnosno menadžer opštine, a da neće napraviti međusobni dil, međusobni posao, gde će oštetiti opštinu i zloupotrebiti svoju vlast kada se radi o poslovima investicija, o partnerskim odnosima sa drugim firmama, o svemu ostalom što se tiče posla u toj opštini.
Dakle, otvara se prostor za korupciju, otvara se prostor za mito i mi smatramo da je funkcija menadžera opštine, odnosno direktora opštine sasvim suvišna, jer imamo predsednika skupštine opštine po ovom predlogu zakona, predsednika opštine, načelnike uprave, a sada imamo i direktora. Mislimo da je to neprihvatljivo i zalažemo se da se ovaj član zakona briše.
Što se tiče finansiranja rada opštine, to je, takođe, problematično ukoliko dođe tajnim izborima neko iz opozicije na vlast u pojedinim gradovima Srbije. Vlada Srbije ima mogućnosti da jednostavno zapreči priliv, dotok novca iz budžeta tom gradu i da taj predsednik opštine, ukoliko je iz opozicije, bude u nemogućnosti da dobro obavlja svoju dužnost predsednika opštine.
Dalje, što se tiče člana 83. koji govori o lokalnim komunalnim taksama - pored toga što su prihvatljive gotovo sve ove tačke, ima i nekih tačaka koje su, čini mi se, prilično neozbiljne za ovakav zakon, a to je, recimo, tačka 15 - uvodi se lokalna komunalna taksa za držanje kućnih i egzotičnih životinja. Dozvolićete da ovo zaista nije previše ozbiljno da ukoliko neko bude imao macu u kući ili u stanu, treba da plaća porez na to. To je zaista neprimereno i, čini mi se, prilično neozbiljno za jedan ovako ozbiljan projekat o kome se radi.
Dakle, dame i gospodo narodni poslanici, ovo su sve razlozi, pored ostalih koje ću izneti u drugom delu svog izlaganja, zbog kojih Stranka srpskog jedinstva ne može da prihvati Predlog ovog zakona u načelu.
...
Građanski savez Srbije

Nataša Mićić

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Žarko Obradović, zamenik predsednika poslaničke grupe SPS, a posle njega narodni poslanik Biači Anton, predsednik poslaničke grupe SVM, pa narodni poslanik Branislav Pomoriški.
...
Socijalistička partija Srbije

Žarko Obradović

Poštovano predsedništvo, kolege poslanici, gospodine ministre, poslanici Socijalističke partije Srbije neće podržati Predlog zakona o lokalnoj samoupravi koji je predložila Vlada Republike Srbije, jer je reč o lošem zakonu, koji po sadržini i rešenjima koja nudi predstavlja korak nazad u odnosu na postojeći sistem lokalne samouprave, i kojim se uspostavlja politička i svaka druga nestabilnost na lokalnom nivou i nejednakost građana u ostvarivanju Ustavom garantovanih prava u obrazovanju, zdravstvu i drugim oblastima.
Predlog Vlade Republike Srbije je gotovo sva dobra rešenja iz postojećeg zakona o lokalnoj samoupravi pokvario, razvodnio, učinio neprimenljivim. Uvedena su neka nova rešenja i instituti koji su više deklarativno formalno demokratskog karaktera, nego što su to suštinski; rešenja koja komplikuju, a ne pojednostavljuju funkcionisanje lokalne samouprave; rešenja kojima građani skoro u potpunosti gube mogućnost da budu subjekt odlučivanja, da oblikuju sadržaj i kvalitet života na lokalnom nivou.
Predlog novog zakona o lokalnoj samoupravi je po svojoj suštini duboko antidemokratski. Učešće građana u lokalnoj samoupravi, odnosno upravljanje javnim poslovima na lokalnom nivou, svedeno je na nivo puke forme. Skupština opštine, a time i izabrani odbornici su marginalizovani u odnosu na izvršnu vlast tj. predsednika opštine. Sa predsednikom opštine se uspostavlja predsednički sistem na lokalnom nivou, sa velikim ovlašćenjima i nikakvim obavezama prema građanima.
Oblici neposrednog učešća građana u ostvarivanju lokalne samouprave, kao što su građanska inicijativa, zbor građana i referendum, drastično su umanjeni (a samim tim i uticaj građana) i time svedeni na nivo mogućnosti, a nisu utvrđene obaveze lokalne samouprave da poštuje zahteve i interese građana. Za pokretanje građanske inicijative je propisan visok cenzus, 10% birača, ali je ipak brisana sadašnja obaveza da posle negativnog odgovora skupština opštine mora to pitanje da iznese na referendumsko izjašnjavanje građana.
Da ovo pravo ima deklarativan karakter najbolje govori upravo visina cenzusa od 10% birača za pokretanje inicijative - 10% birača Beograda znači 130.000 potpisa; 10% birača Novog Sada znači 17.000 potpisa, i to samo da bi se pokrenula građanska inicijativa. Toliko potpisa za jednu inicijativu! A Ustav Republike Srbije, kao najviši pravni akt države, daleko je blaži u uslovima kada je u pitanju predlaganje zakona ili raspisivanje republičkog referenduma. Da podsetim, Ustav propisuje najmanje 15.000 birača radi predlaganja zakona, drugih propisa i opštih akata i 100.000 birača, kako bi Narodna skupština morala da odluči o raspisivanju referenduma na nivou cele Srbije.
Zbor građana tj. njegovi zaključci nemaju nikakav obavezujući karakter za organe i službe lokalne samouprave, koje mogu da utvrde stav, donesu odluku i o tome obaveste građane.
U pogledu referenduma skupština opštine nema obavezu ni po jednom pitanju da raspiše referendum,za razliku od sadašnjeg rešenja, već je to ostavljeno na volju skupštinskoj većini.
Kada je reč o organima opštine, predloženi zakon pored skupštine kao predstavničkog organa, predviđa i predsednika opštine kao izvršni organ. Za nas socijaliste je ovakvo rešenje potpuno neprihvatljivo, jer se, sa jedne strane, potpuno marginalizuju skupština opštine i izabrani odbornici, a sa druge strane ogromna ovlašćenja se daju predsedniku opštine, a nikakva odgovornost, čime se faktički uspostavlja predsednički sistem na lokalnom nivou.
Ovim rešenjem se uspostavlja supremacija izvršne i upravne vlasti, u liku predsednika opštine, u odnosu na skupštinsku lokalnu vlast, tj. skupštine opštine. Predsedniku opštine je, na primer, dato pravo da predstavlja i zastupa opštinu, predlaže odluke i propise skupštine, a zatim te iste odluke izvršava. Naredbodavac je za izvršenje budžeta, dakle, u njegovim rukama je skoncentrisana i finansijska moć. Rešava u upravnom postupku u drugom stepenu o pravima i dužnostima građana, što znači da preuzima neka ovlašćenja koja ima upravni i Vrhovni sud.
On postavlja i razrešava načelnika uprave, što znači da direktno i neograničeno upravlja administrativnim aparatom. On postavlja i razrešava glavnog arhitektu opštine, zaključuje ugovor sa opštinskim menadžerom i drugo, što sve govori o gotovo neograničenoj moći izvršnog organa u odnosu na predstavnički.
Ovakva pozicija predsednika opštine dodatno je utvrđena načinom njegovog opoziva, koji je, zbog komplikovane procedure i velikog broja građana koji treba da se izjasne o toj promeni, gotovo nemoguć. Tu je cenzus 10% biračkog tela jedan od uslova, ali samo za pokretanje inicijative za opoziv. Za smenu je potrebno, u stvari, više od 50% glasova onih koji budu glasali, a to je svakako daleko više nego što taj kandidat može dobiti prilikom izbora, jer će se tada birati među više kandidata, pa će glasovi biti podeljeni.
Sa ovakvim rešenjima na nivou opštine - skupštinom opštine i predsednikom opštine - uspostavlja se i politička nestabilnost, jer je realno pretpostaviti da će u lokalnoj skupštini opštine većinu odbornika imati jedna stranka, ili politička opcija, a da će predsednik opštine biti izabran kao predstavnik neke druge političke stranke ili, što je moguće i logično, iz reda građana kao predlagača. Ova kohabitacija na lokalnom nivou sigurno ne može proći bez međusobnih sukoba i nadgornjavanja, naravno na štetu građana.
U okviru izvornih poslova opštine novi zakon predviđa obavezu opštine da osniva, prati i obezbeđuje funkcionisanje ustanova i organizacija u oblasti osnovnog obrazovanja, kulture, primarne zdravstvene zaštite, fizičke kulture, sporta, dečije i socijalne zaštite i turizma, što je širi obim prava u odnosu na postojeći zakon, ali čime se ujedno, direktno i indirektno, uzurpiraju obaveze i prava Republike, utvrđene Ustavom Republike Srbije, da uređuje i obezbeđuje sistem u oblasti obrazovanja, zdravstva i drugo.
Podnose se članovi suprotni postojećim zakonskim rešenjima (na primer, članu 9. Zakona o osnovnoj školi), koji negiraju Ustavom proklamovana prava o jednakosti građana u oblasti obrazovanja, zdravstvene zaštite, socijalne zaštite i drugo.
Za nas, socijaliste, nisu sporna veća ovlašćenja lokalne samouprave, već to što Vlada Republike Srbije za nove i postojeće poslove, koje je ona dala opštinama, nije obezbedila i sredstva potrebna za njihovo sprovođenje. Građani neće biti jednaki u ostvarivanju prava (na primer, u obrazovanju, u zdravstvenoj zaštiti), na nivou lokalne samouprave, jer će ostvarivanje tih prava zavisiti od ekonomskih mogućnosti opština.
Kada uporedimo opštine sa približno istim brojem stanovnika ali različite ekonomske snage, videćemo da će ostvarivanje ovih prava biti različito. Prema podacima koje je objavio Republički zavod za informatiku i statistiku prosečna zarada za novembar u opštini Krupanj bila je 3.909 dinara, a u Kanjiži 17.940 dinara. Dakle, 4,5 puta veća. Ili, u Beloj Palanci prosečna zarada je bila 4.206 dinara, a u Beočinu 16.654 dinara, dakle četiri puta veća.
Da li će sve opštine stvarno moći da same osnivaju škole, ako vidimo šta je sve potrebno da bi škola mogla da počne da radi. To je propisano članom 11. Zakona o školama i tu spadaju: školski prostor, dakle učionice, oprema i nastavna sredstva, naravno, potreban broj nastavnika i stručnih saradnika, a pored toga potreban je prostor za fizičko vaspitanje, biblioteka za sijaset izbornih predmeta, ambulanta za zdravstvenu zaštitu i drugo. Odgovor je jasan. Odgovor je poznat - neće moći. Bogate opštine će stvarati visoke, evropske standarde za osnovno obrazovanje i vaspitanje, a siromašne opštine to ni u elementarnom obliku neće moći.
Ili, da li će pomenute i druge opštine stvarno moći da obezbede za svoje građane sve ono što spada u primarnu zdravstvenu zaštitu, a to su, primera radi: vakcinacija, sistematski pregledi, rana dijagnoza i laboratorijske i dijagnostičke procedure van bolnice. Odgovor je i u ovom slučaju negativan - neće moći.
Dakle, za građane Srbije će ubuduće biti važno gde se rađaju, gde rastu i gde rade, u bogatim ili siromašnim opštinama, jer će ta činjenica opredeliti da li će ostvarivati svoja prava u obrazovanju i zdravstvu.
Vlada je najavila da će, radi ostvarenja ovih poslova, doći do povećanja učešća opština i gradova u porezu na lična primanja koja se ostvaruju na njihovoj teritoriji. Mislim da je to jedno od obećanja DOS-a koje se neće moći ostvariti.
Iz kojih će ličnih primanja Priboj dobiti nova sredstva, kada je pre mesec dana otpušteno 2.500 ljudi? Ili, iz kojih će primanja to ostvariti druge opštine Srbije, kada se iz Republičkog zavoda za tržište rada najavljuje 400.000 do 700.000 nezaposlenih ljudi u naredne dve godine, pored 800.000 već nezaposlenih? Naravno da novca neće biti, pa ni opštine neće moći da sprovedu date poslove.
Ovo davanje novih ovlašćenja opštinama, bez potrebnih finansijskih sredstava, u stvari znači i prebacivanje odgovornosti sa Vlade Republike Srbije na opštine. Posle ovog, ako zakon bude usvojen, Vlada će po običaju reći građanima - to nije naše, izvolite, žalite se lokalnoj samoupravi. A građanima kako bude. Većini građana Srbije će svakako biti jako, jako loše.
Iz sadržaja Predloga zakona se jasno vidi da Vlada Republike Srbije nije imala svoju viziju kada je o sistemu lokalne samouprave reč. Uvedeni su pojedini instituti koji se primenjuju samo u pojedinim zemljama sa razvijenom lokalnom samoupravom. Ne u većini, niti u svim državama.
Neki od tih instituta su fakultativnog karaktera, kao što je - glavni arhitekta opštine, opštinski menadžer, građanski branilac, savet za razvoj i zaštitu lokalne samouprave, i drugo, što pokazuje u stvari da kod predlagača nije bilo sigurnosti u pogledu opredeljenja za konkretna rešenja ili nije bilo saglasnosti među svim onim subjektima, iz zemlje i inostranstva, koji su uticali na sadržaj ovog zakona.
U stvari, umesto da smisli rešenja koja izabrane odbornike i građane smeštaju u centar odlučivanja, kada je reč o pitanjima od značaja za život građana na lokalnom nivou, Vlada je pribegla rešenjima iz drugih država, kojima se uticaj građana i odbornika marginalizuje na račun tela koje će birati samo predsednik opštine ili skupštinska većina.
Vlada Republike Srbije je odstupila od onoga što čini tradiciju, vrednosti i duh našeg naroda i države u lokalnoj samoupravi, i prihvatila rešenja iz inostranstva koja nisu nama svojstvena i čija je primenjivost u praksi veoma, veoma diskutabilna.
Vlada Republike Srbije, kao predlagač, netačno je prikazala i razloge za donošenje novog zakona o lokalnoj samoupravi. U obrazloženju Predloga zakona je rečeno da je on potreban, kako bi se sistem lokalne samouprave u Republici Srbiji uskladio sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi, koju je usvojio Savet Evrope u Strazburu 1985. godine.
Ta tvrdnja je apsolutno netačna. Postojeći Zakon o lokalnoj samoupravi, usvojen krajem 1999. godine, kojim je započeta izgradnja sistema lokalne samouprave u Srbiji, sadrži sva ona rešenja koja Evropska povelja propisuje kao obavezna za funkcionisanje lokalne samouprave u državama potpisnicama.
Novi zakon, za razliku od postojećeg, sadrži rešenja koja su suprotna odredbama Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Povelja, naime, predviđa postojanje lokalnih vlasti u liku saveta ili skupština, i njihovo pravo da rade određene delove javnih poslova, naravno, u interesu lokalnog stanovništva. U ovom predlogu zakona, o kome Skupština raspravlja, imamo skupštinu opštine, ali potpuno marginalizovanu u odnosu na predsednika opštine. Imamo skupštine opština bez vlasti i uticaja. Povelja o lokalnoj samoupravi takođe predviđa da lokalne vlasti mogu da imaju izvršne organe koji su im odgovorni, dok je novim zakonom kao izvršni organ predviđen predsednik opštine, ali bez ikakve odgovornosti prema građanima koji ga biraju, ili prema skupštini opštine, tj. izabranim odbornicima.
Novi zakon pored toga derogira i građansku inicijativu, referendum i zborove građana, kao oblike neposrednog učešća građana u odlučivanju, što je takođe u suprotnosti sa Evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi.
U pogledu odnosa organa Republike i organa jedinice lokalne samouprave predloženi zakon predviđa raspuštanje skupštine opštine u dva slučaja - ako ne zaseda duže od tri meseca ili ako ne donese statut ili budžet u roku utvrđenom zakonom. Ali, izostavljeno je dosadašnje rešenje - da se skupština opštine može raspustiti kada ona ili drugi organ lokalne samouprave obavljaju svoje poslove na način kojim se ugrožavaju ustavna i zakonska prava građana, odnosno teže oštećuje opšti interes.
Ovo pravo organa Republike, po našem mišljenju, treba da postoji i dalje, jer prava građana ne samo da se ugrožavaju i dalje nego se može i zaključiti šta će sa njima biti u budućnosti, u uslovima neograničene vlasti predsednika opštine.
Predlog zakona ovo pravo ne sadrži, jer je u proteklih godinu dana postojanja Vlade Republike Srbije ovo pravo, nažalost, kompromitovano i zloupotrebljeno od Vlade Republike Srbije koja je uvela prinudnu upravu u 23 opštine.
Nedostatak predloženog zakona ogleda se i u činjenici da se nigde, ni na jednom mestu, ne pominje Kosovo i Metohija. Ukoliko se ovakav pristup u tekstu zakona može i razumeti zbog jednoobraznih rešenja, neshvatljivo je, i za nas socijaliste neprihvatljivo, da u prelaznim i završnim odredbama ovog predloga zakona nema člana koji se odnosi na lokalnu samoupravu na Kosovu i Metohiji.
Postojeći zakon sadrži član u kome se jasno ističe da će se izbori i obrazovanje organa jedinica lokalne samouprave na teritoriji AP Kosova i Metohije provesti po odredbama zakona, po prestanku misije UN za privremenu upravu, čime je iskazan i odnos države prema Kosovu i Metohiji kao sastavnom delu Republike Srbije.
Predlog zakona o kome Skupština danas raspravlja ne predviđa lokalne izbore na Kosovu i Metohiji, čime se implicite određuje i sudbina ove autonomne pokrajine. Indikativno je da Predlog zakona ne sadrži odredbe o načinu izbora odbornika skupštine opštine, niti obavezu održavanja novih lokalnih izbora, što bi bilo logično, s obzirom da se donosi novi zakon o lokalnoj samoupravi, tzv. sistemski zakon, sa brojnim novim rešenjima.
Nedostatak odredaba o načinu izbora odbornika u skupštini opštine je verovatno prouzrokovan nesaglasnošću unutar DOS-a oko načina izbornog sistema, dok nepominjanje novih izbora ukazuje na strah zbog sučeljavanja sa izbornim raspoloženjem građana i podnošenjem računa za dosadašnje katastrofalne rezultate politike koju DOS vodi.
Predloženi zakon sadrži i brojne druge slabosti, nedorečenosti, odrednice čiji sadržaj nije utvrđen (npr. u odnosu lokalne samouprave prema organima teritorijalne autonomije); odrednice koje se krajnje proizvoljno mogu tumačiti; članove koji nisu primenjivi; članove o organima lokalne samouprave, koji se primenjuju od budućih lokalnih izbora; kao i institute koji su fakultativnog karaktera - pravni arhitekta, menadžer, građanski branilac, savet za razvoj i zaštitu lokalne samouprave - a sadržaj poslova, svih ovih instituta je neodređen.
Onda, zakon sadrži i dosta stavova koji su deklarativnog karaktera - prava stranih državljana u ostvarivanju lokalne samouprave i drugo, što uz napred pobrojana loša rešenja potvrđuje da Predlog zakona o lokalnoj samoupravi, koji je predložila Vlada Republike Srbije, predstavlja, u stvari, kompilaciju pojedinih rešenja iz drugih država, kojima se ruši sistem lokalne samouprave u Srbiji.
Predlog zakona o lokalnoj samoupravi je loš, u njemu nema ništa od lokalne samouprave i socijalisti će biti protiv njegovog usvajanja. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

| Ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Biači Anton, poslanička grupa SVM.

Biači Anton

Poštovana gospođo predsedavajuća, cenjeni narodni poslanici, poštovani ministre, poslanička grupa Saveza vojvođanskih Mađara, kao jedini legalni, legitimni i autentični predstavnik vojvođanskih Mađara, građana Srbije, u Narodnoj skupštini Republike Srbije, podržava u načelu Predlog zakona o lokalnoj samoupravi.
U isto vreme, želimo da istaknemo i to da, kao što je sam život lukaviji od svake teorije, od svih propisa, tako ni ovaj predlog zakona ne nosi kamen mudraca za lokalnu samoupravu i ne predstavlja čarobni štapić za razrešavanje svih problema upravljanja lokalnom zajednicom. Jednostavno, on nije savršen. Ali, po našoj oceni, ovaj predlog zakona predstavlja solidan okvir i dobru osnovu za proces stvarne i konkretne globalne demokratizacije, kao i solidan osnov za decentralizaciju društva i za uspostavljanje pravnog reda u lokalnim zajednicama.
Međutim, po našem stavu, ovaj tekst se mora poboljšati iskustvom koje život i suživot iz lokalnih zajednica sa mešovitim stanovništvom nosi i nudi. U tom cilju su predstavnici Saveza vojvođanskih Mađara i dali nekoliko amandmana na određene članove Predloga zakona. Naravno, takođe ćemo u tom duhu podržati i ostale amandmane, kojima se, po našoj oceni, poboljšava tekst predloga, nezavisno od toga ko je predlagač tih amandmana.
U tom smislu, podržavamo Predlog zakona u načelu i glasaćemo za njegovo usvajanje. Hvala na pažnji.