Poštovano predsedništvo, kolege poslanici, gospodine ministre, pošto govorim u ime poslaničkog kluba SPS znam da ćete, kao uvek do sada, ostati gluvi za ove moje reči, a ja ih izgovaram ne radi vas, nego radi mojih Leskovčana i birača Jablaničkog okruga.
Normalno je da je posle usvajanja Zakona o radu moralo da dođe do određenih izmena u Zakonu o radnim odnosima u državnim organima, jer je članom 2. stavom 2. ovog zakona predviđena obaveza da se urede i odnosi u državnim organima i organizacijama.
Međutim, pitanje je da li je ovo moralo da se uradi na način na koji je ovo urađeno i da li je ovo išlo u pravom smeru, kako nam zakonodavac predlaže; možda je bilo uputnije da se ova zakonska izmena odnosi samo na ono što nije jasno definisano u Zakonu o radu, a to su godišnji odmori, odsustva, radno vreme, da se definišu disciplinski odnosi, odnosno disciplinski prekršaji, jer disciplinski prekršaji u Zakonu o radu ne postoje u obliku u kome ih mi zamišljamo, nego da Vlada krene u izmene koje idu u sasvim drugom pravcu.
U skladu sa svojom već očigledno započetom predizbornom aktivnošću, koju je predsednik Đinđić najavio sinoć sa 20 do 30 hiljada učenika srednjih škola, koji će takoreći besplatno kampovati na raznim planinama i u raznim odmaralištima, a koji će u septembru ili u oktobru biti i prvi put na biralištima, vi kao vlada pokušavate da kroz ove izmene zakona pridobijete za sebe i armiju zaposlenih u državnim organima i u ukupnoj državnoj administraciji u kojoj je, koliko znam, više od 100.000 ljudi.
Kako Vlada i zakonodavac žele da za svoju opciju pridobiju tu veliku armiju birača? Na vrlo jednostavan način - zamrznuti su lični dohoci u državnim organima i javnim preduzećima; Vlada ovim izmenama zakona na mala vrata, ali na siguran način uvodi povećanje ličnih dohodaka u državnim organima, ali to će biti naravno samo za one poslušne, partijski poslušne u državnim organima. Ostali iz javnih preduzeća ne mogu da povećavaju lične dohotke, a umetničkim prevođenjem iz jednog zvanja u drugo u državnim organima praktično će doći do povećanja ličnih dohodaka. Da bi se to ostvarilo, naravno da će u dogledno vreme morati da dođe do raznih izmena svih budžeta.
Za ove potrebe u članu 3, kojim menjate član 27. postojećeg zakona, pored savetnika uvodite i zvanje višeg savetnika. Ograničili ste doduše u članu 5. da ne mogu svi ljudi sa fakultetom postatiti viši savetnici, nego to može da postane samo 5% zaposlenih ili ako se Vlada složi još pet posto, dakle 10% ljudi sa fakultetom mogu da postanu savetnici, viši savetnici.
Uveli ste i uslov za savetnike i više savetnike da mogu dobiti to zvanje ako se njihove nadležnosti prostiru na celoj teritoriji Srbije; ali, molim vas, niste bliže definisali na šta ste mislili, jer na osnovu Rezolucije 1244 jasno je da ti savetnici i organi u kojima oni rade ne mogu da rade baš ništa na Kosovu i Metohiji, dakle ne pokrivaju celu teritoriju Srbije, a posle omnibus zakona o Vojvodini i posle grba Vojvodine uskoro svi ti u državnim organima neće moći da rade ni u Vojvodini. Stvarno mi nije jasno, osim formalno, ko će moći da dobije mesto višeg savetnika. Ako gledamo suštinu ove odrednice - cela teritorija Srbije, čini mi se da niko suštinski neće moći da postane viši savetnik.
U obrazloženju zakonskih izmena u ovom delu jasno ste obrazložili da ovo radite da bi izbegli uravnilovku, koju je prethodna vlast pojela u državnim organima. Da vidimo koliko vam je i to obrazloženje, koje ste dali, principijelno i istinito.
Kod zvanja savetnika u članu 4. nema ograničenja u broju savetnika, pa vas pitam da li je to borba protiv uravnilovke ili je to upravo pospešivanje uravnilovke. Smanjili ste sa osam na sedam godina radnog staža uslov da neko postane savetnik, pa i to ide u pravcu uspostavljanja i povećanja uravnilovke. Dakle, ide upravo u suprotnom pravcu od onoga koji proklamujete u vašim obrazloženjima.
Kod više školske spreme uveli ste zvanje višeg saradnika, a kod srednje škole zvanje višeg referenta, kako bi omogućili bez ograničenja broja ljudi sa ovim zvanjem da im se takođe povećaju lični dohoci. Da bi pospešili uravnilovku, protiv koje ste u nekakvim načelima, smanjili ste i obavezan radni staž kod zaposlenih sa fakultetom i ostalim obrazovanjem. Da bi postao samostalni stručni saradnik ne treba više šest nego pet godina, da bi postao stručni saradnik ne treba četiri nego tri godine, viši saradnik se postaje sa tri godine rada, pa se daje mogućnost opštinskim čelnicima da povećaju plate svima sa višom i srednjom stručnom spremom.
Poštovane kolege poslanici, ovo govorim ne da bi onemogućio napredovanje zaposlenih u državnoj administraciji, već da pokažem besmisao obrazloženja koje ste dali. Isto tako i da pokažem da Vlada nema iste aršine i iste kriterijume prema državnim organima i prema javnim preduzećima, u kojima je masa ličnih dohodaka zamrznuta i time onemogućeno slično napredovanje u službi.
Članom 7. je takođe data problematična formulacija, zbog uvođenja termina - ocenjen najnižom ocenom. Ovakvo terminološko određenje može biti zloupotrebljeno ili "pogrešno protumačeno" po volji rukovodioca, koji vrši ocenjivanje rada zaposlenih, jer ocena može biti i - zadovoljava, a opet da bude najniža od svih ocena rada zaposlenih, pa je sigurno da to treba precizirati kao negativnu ocenu. U ovom članu se takođe dezavuiše i školska sprema, jer odlazak zaposlenog sa radnog mesta sa višom školom trajno na radno mesto sa srednjom školom ne može se drugačije tumačiti.
Povećanje plata u državnim organima odigraće se u toku razvrstavanja u zvanja, po ovom zakonu, u narednih šezdeset dana, pa mi se čini da je i to ono što je Vlada želela da požuri i da time, razvrstavanjem većeg broja ljudi u viša zvanja i povećanjem ličnih dohodaka, stvori atmosferu da ta armija zaposlenih u državnim organima bude sigurno u biračkom delu DOS-a, u izborima koji su na pragu.
Na kraju, član 17. koji kaže da se u toku šest meseci može sprovesti postupak vanrednog ocenjivanja rada zaposlenih u državnim organima, praktično bez zakona o lustraciji, uvodi lustraciju za zaposlene u državnim organima. Svaki rukovodilac organizacione jedinice u državnoj upravi može zbog partijske nesaglasnosti sa određenim izvršiocem sprovesti vanredno ocenjivanje, izreći negativnu ocenu i u skladu sa ovim zakonom preduzeti mere do otkaza.
Siguran sam, gospodine ministre, a i vi kolege poslanici, da su svi prethodni članovi ovog zakona dovoljni da se vrši ocenjivanje, te da član 17. samo može da posluži da se sprovedu vaše partijske odluke. Ovim članom 17. pokušavate da na najdrastičniji način (drastičan kao što je bilo kod Zakona o univerzitetu, koji ste pokušali da sprovedete, pa ste posle toga malo reterirali) uvedete lustraciju za sve zaposlene u državnim organima, kroz koju će stradati vaši neistomišljenici.
Plašim se da ovo nije jedan novi sistem DOS-a da praktično smanji ogromnu administraciju koja postoji u državnim organima i da na taj način bezbolno omogući da dođe do toga. Zbog ovih razloga - uvođenja povećanja ličnih dohodaka na mala vrata, dezavuisanja školske spreme i obrazovanja mimo zakona i uvođenja lustracije u državnim organima - poslanici Socijalističke partije Srbije neće glasati za ovaj zakon.
Sasvim na kraju molim ipak sve radnike i zaposlene u državnim organima da, iako im Vlada ovim zakonom nudi povećanje plata, dobro razmisle, jer je uvek moguća nova izmena ovog zakona kada se to Vladi prohte. Bojim se da i ova obećanja, koja imaju radnici u državnim organima, ne budu istinita kao neka obećanja. Pomenuću vam čuvenog leskovačkog advokata i poslanika Tošu R. Tonića, koji je obilazeći zabiti u našem kraju, u lebanskom kraju, obećavao brda i doline svojim biračima i ponesen svojim obećanjima jednog trenutka je rekao - narode, kada postanem poslanik most ću vi napravim. Narod se naravno uplašio - gosn Tošo, mi nemamo reku. Ako bre, i reku ću vi dovedem. U nastavku toga, nalazeći se u toj zabiti on kaže - prva stvar kada me izaberete za poslanika, školu ću vi napravim. Gosn Tošo, ali mi nemamo decu. Ako bre, i decu ću vi napravim.