Gospođo Mićić, dame i gospodo, gospodine ministre, samo malo strpljenja, mislim da je interesantan amandman koji je Vlada odbila, a poslanička grupa SPS ga je postavila pre svega da bi dobila odgovor na pitanje - šta će se desiti u slučaju kada koncesionar, koga smo izabrali po proceduri propisanoj zakonom, dva puta uzastopno ne izvrši svoju finansijsku obavezu prema Republici Srbiji, suprotno ugovoru?
Ako smo pričali o tome zašto je neophodno doneti zakon o koncesijama, zašto je neophodno naći strateške ili druge partnere za koncesionare, onda moramo da razumemo i suštinu čitavog ovog odnosa, jer nigde u zakonu nije rečeno šta se radi u takvim situacijama.
Mi smo, moram da priznam, bili u dilemi da li da stavimo amandman na član 40. ili možda čak na član 41. koji govori o prestanku koncesionog odnosa. Ipak smo se opredlili da predložimo novu tačku 4) koja kaže da dolazi do prekida koncesionog odnosa.
Mi imamo tu nekoliko situacija, a tri su važne. Jedna je kad se ugrožava zdravlje ljudi, druga je kad se objavi ratno stanje, treća je neki drugi razlog, ali četvrta je, po našem mišljenju, veoma važna, između ostalog, zbog toga što imamo prisutnu praksu npr. u privatizaciji.
Pa, molim vas, mi izlicitiramo preduzeće na 5, 6, čak i 10 miliona evra i onda nam se, po pravilu, dešava da kupac odustaje od toga, žrtvuje kauciju, a u međuvremenu se poradujemo da ćemo tim sredstvima napuniti budžet. Pitam - šta se dešava u situaciji kada neko ne izmiruje svoju finansijsku obavezu; pa mi kažemo - moglo bi izazvati i štetne posledice po građane koji koriste usluge koncesionara, ako dođe do prekida koncesionog odnosa?!
Suština ovog amandmana je da postoji mehanizam koji obezbeđuje naplatu, a ako neko ne izvršava svoju finansijsku obavezu, može doći do prekida koncesionog odnosa u smislu da postoji ozbiljan razlog da taj izvrši svoju obavezu, da mu se na neki način bar privremeno zabrani korišćenje predmeta koncesije u meri koja neće ugroziti opšti interes ili interes građana korisnika usluga koncesionara.
Molim vas, o tome se i radi, u onom delu ovog zakona koji se odnosi na ugovor, nemamo tu situaciju preciziranu i možda je negde u zapadnom svetu i nelogično postaviti ovo pitanje, ali u našim uslovima kad nam ništa nije izvesno i sigurno, moramo se i na taj način obezbediti. Dakle, to je suština amandmana koji smo podneli.