ŠESTO VANREDNO ZASEDANJE, 28.02.2003.

3. dan rada

OBRAĆANJA

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Hvala. Reč ima Gordana Pop-Lazić, zamenik predsednika poslaničke grupe SRS:

Gordana Pop-Lazić

Srpska radikalna stranka
Samo da vas podsetim, gospodo, da ne bismo imali ovolike probleme sa privatizacijom, ni sa Zakonom o privatizaciji da 1994. godine nije donet tzv. Đinđićev zakon koji je zaustavio privatizaciju. I sad, sve ove priče, znate, da nam se žuri - ne žuri nam se jer sam osnovni zakon donet 1991. godine predviđao je da se privatizacija završi do 1995. godine. Sada, ovim izmenama, imamo naknadni rok, što znači da će se završiti do 1997. godine.
Da li će se završiti - ne znamo, videćemo, ali to nikako ne ide u prilog svim ovim tvrdnjama ministra da treba žuriti.
Nema žurbe. Znate, kada auto hoćete da prodate, vi ga odvezete kod majstora, pa ga malo našminkate i ako imate para malo još uložite u njega, pa mu farbu popravite, pa mu stavite neke nove presvlake, u nameri da dobijete što više para. Isti je slučaj sa prodajom preduzeća.
Zašto društvena preduzeća ne bi mogla da uvećavaju svoj kapital, znači da se pojave na tržištu ravnopravno, kao i svi drugi, da kupuju, samim tim podižu svoju vrednost, sutradan izađu na tržište i budu prodata po mnogo većoj ceni. To je samo korist za državu, jer u fondove onda ulaze veće pare nego što ulaze sada kada ste gotovo 600 preduzeća doveli u stečaj i onda ih prodajete budzašto. U tom smislu je podnet ovaj amandman i mislim da bi trebalo da razmislite o tome.

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Da li se još neko od ovlašćenih predstavnika javlja za reč? (Ne.)
Narodni poslanik Gordana Pop-Lazić podnela je amandman kojim je predložila da se posle člana 2. doda novi član 2a.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor, na osnovu člana 142. stav 1. Poslovnika, predlaže da se ovaj amandman odbije.
Reč ima narodni poslanik Gordana Pop-Lazić.

Gordana Pop-Lazić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, u ime poslanika Srpske radikalne stranke obrazložiću amandman na član 2. Predloga zakona u kome tražim da se u osnovnom zakonu posle člana 12. doda novi član 12a koji bi glasio: "Kupac kapitala ili imovine ne može biti domaće ili strano pravno ili fizičko lice, odnosno član njegove porodice ili domaćinstva koje je odustalo od kupovine obavljene na javnom tenderu ili javnoj aukciji ili ne ispunjava obaveze iz ugovora o prodaji".
Iz iskustva znamo da su do sada mnogi na aukciji izlicitirali i kupili preduzeća, a onda prestali da ispunjavaju ugovorne obaveze, bez ikakve štete ili se jednostavno nisu pojavili na potpisivanju ugovora. Takvim neozbiljnim kupcima, koji su naneli štetu ostalim učesnicima u licitaciji, svakako treba na ovaj način zabraniti da dalje mogu da učestvuju u prodaji.
Zatim, članovima porodice, u smislu ovog zakona, smatrali bi se svi oni koje ste naveli i u zakonu o ekstraprofitu, a to su "deca, odnosno usvojenici i članovi njihovih porodica, roditelji, odnosno usvojioci, braća i sestre i članovi njihovih porodica, bračni drug, razvedeni supružnik, srodnici po tazbini do drugog stepena srodstva, uključujući rodbinu po tazbini preko razvedenog supružnika. Odredbe ovog člana primenjivaće se i na kupce koji su do sada sklopili ugovore o prodaji." Znači, predviđamo retroaktivnost i u obrazloženju naravno to objašnjavamo.
Obrazloženje bi bilo sledeće. Evidentno je da su pojedinci iskoristili nedorečenost Zakona o privatizaciji. Do sada obavljene postupke koji su bili u suprotnosti sa osnovnim opredeljenjima iz zakona treba svakako poništiti i zbog toga tražimo da Narodna skupština utvrdi, na osnovu člana 121. Ustava Republike Srbije, opšti interes za povratno dejstvo ovog zakona.
Vlada neprihvatanje ovog amandmana obrazlaže tako što kaže da ako se oceni celishodnim isključivanje određene kategorije lica kao kupaca kapitala ili imovine, u slučaju odustanka od kupovine, odnosno neispunjenja obaveze iz ugovora o prodaji, trebalo bi to urediti podzakonskim aktom. Nikako mi nije jasno zašto podzakonskim aktom, ako već ima nameru da to uradi.
Iz ovoga bi se moglo zaključiti da je Vlada razmišljala na ovaj način kako smo to mi amandmanom predložili, ali nije spremna da to bude u zakonu regulisano, nego ostavlja sebi za pravo da u nekom trenutku možda nekom uredbom to predvidi, onda kada svi oko Vlade Srbije pokupuju budzašto preduzeća. A za jedno dve-tri godine, kada ostane još nešto siće kapitala, ajde da ograničimo da ne može da se na takav način kupuje.
Mislim da bi trebalo da sledite taj princip koji ste uveli. Vrlo često vi napravite neki presedan, pa posle toga odustanete od toga. Ako ste principijelno kod zakona o ekstraprofitu insistirali da se ograniči krug ljudi, onda bi i u ovom zakonu trebalo to isto da uradite.

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Reč ima Čedomir Jovanović, predsednik poslaničke grupe DOS - Reforma Srbije.
...
Demokratska stranka

Čedomir Jovanović

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, ovo je dobra ideja i svakako je treba prihvatiti, pogotovo što je ona posledica analiziranja procesa tenderske, odnosno aukcijske privatizacije.
Zaista su uočeni slučajevi praktične malverzacije kroz nerealno podizanje cena, istiskivanje konkurencije i potom rušenje čitavog tog procesa. To onda državu prisiljava da ponovo organizuje aukciju, odnosno tender na kome se oni mogu pojaviti i onda kroz drugačije cene ipak uspeti u toj svojoj nameri da uruše društveni kapital i tako nanesu štetu državi, a istovremeno gubimo vreme.
Međutim, podzakonski akti upravo postoje zbog toga da bi se preciznije definisali zakoni i da bi se moglo reagovati po potrebi, dakle dnevno, nedeljno, mesečno, što nije slučaj sa zakonom. U podzakonskom aktu, koji je pripremila Vlada, praktično su uvaženi ovi principi.
Međutim, postavlja se pitanje šta će se desiti sa onim privatizacijama koje budu poništene zbog toga što je jedan razvedeni supružnik učestvovao, kao nedavno, u nekoj privatizaciji na zakonski konfliktan način, odnosno nije ispunio svoju preuzetu obavezu kroz tender ili aukciju. Može biti paradoks da se država nađe u sudskom procesu zbog toga što razvedeni supružnik tuži državu zato što mu je uskratila pravo da učestvuje u privatizaciji, samo zbog toga što je bivši suprug, sa kojim ne živi 15 godina, neuspešno učestvovao na nekoj privatizaciji.
Dakle, ne verujem u te mogućnosti. Mislim da postoji prostor malverzacije i upravo zbog toga treba ostaviti tu inicijativu Vladi da kroz uredbu, podzakonski akt ona to definiše.
Praktično je ovo uvaženo u podzakonskom aktu, uz još jednu dodatnu ogradu. Ne samo da ne može da učestvuje u toj privatizaciji ponovo, nego ni u jednoj drugoj u roku od šest meseci i uz obavezu da 30% licitirane sume mora da plati, bez obzira da li se povlači ili ne. To su prvi koraci da bi se ta praksa suspendovala i onemogućila.
Međutim, kada bi mi to uradili u zakonu, što u suštini nije loša namera, došli bi u poziciju da recimo neko trpi štetu samo zbog toga što Skupština ne može ad hok da reaguje. Zakon je ipak isuviše ozbiljna materija. Mi imamo 70 zakona u proceduri i čekali bi tri, četiri, pet ili šest meseci da se zakonski omogući nekome da u tome učestvuje.
Ovako bi se konfrontirali u pojedinim slučajevima, iako su trendovi jasni i siguran sam da bi maštovitost naših poslovnih ljudi vrlo brzo pronašla rupe u zakonu, što je i do sada činjeno upravo kroz te licitacije, kada su dizane cene preduzeća nerealno visoko da bi se samo istisnuo neki konkurent, a potom nisu prihvatane obaveze koje su preuzete.
Dakle, ovo već stoji u uredbi Vlade, plus obaveza pravnog, odnosno fizičkog lica koje se pojavilo u procesu privatizacije da plati 30% te sume i da ne može da učestvuje ni u toj privatizaciji, ni u jednoj drugoj u narednih šest meseci. Mislim da ovo jesu korektni pokušaji da se te anomalije isprave. Odbijanje amandmana nije podsticaj naše namere da ignorišemo ono što se dešava. To je tačno, međutim bojim se da ne bi mogli dnevno da intervenišemo, što bi bio slučaj kada bi prihvatili da to uđe u zakon.

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Reč ima Gordana Pop-Lazić, replika, pogrešno protumačena.

Gordana Pop-Lazić

Srpska radikalna stranka
Zahvaljujem se Čedomiru Jovanoviću što je izašao da dodatno razjasni moje obrazloženje amandmana. Ako sam dobro shvatila, i on razmišlja na isti način, da je bilo malverzacija, da je bilo štete po učesnike u javnoj licitaciji, da to može opet da se desi, ali ostavlja za Vladu Srbije to eksluzivno pravo da ona odluči kada će da interveniše u tom smislu i da li će da interveniše. Očigledno je da hoće.
Sada nam je rekao i da mi ne donosimo zakon o privatizaciji, da mi donosimo samo neke okvire, a da će Vlada naknadno ostaviti sebi za pravo da reguliše i to koliko će taj, ukoliko licitira pa ne plati ili ne potpiše ugovor, morati da unapred plati, od onoga što je avnasno dao da bi učestvovao na licitaciji. Eventualno mu ostaje 30% i izgubio je taj kapital, jer nije izlicitirao.
Veliki su to okviri i ovlašćenja koja Vlada Srbije misli da za sebe zadrži. Te stvari ne smeju da izađu van zakona, jedino posle neke metode mogu da budu regulisane uredbama. Osnovne stvari, prava i obaveze učesnika u postupku privatizacije, mogu i moraju da budu regulisane samo zakonom.

Ljubiša Maravić

| Predsedava
Da li se još neko od ovlašćenih predstavnika javlja za reč? (Ne.)
Na član 3. amandman je podneo narodni poslanik Petar Jojić.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman da se briše član 3. iz razloga što ne vidim prihvatljivo obrazloženje Vlade, koje je dala da bi probila rokove vezane za trajanje postupka privatizacije. Naime, očigledno je i ovom prilikom da zakoni nemaju neku dugoročnu strategiju, niti mogu biti dugoročno primenjivani. Dakle, trebalo je dugoročno razmišljati kada se prethodno, 2001. godine, donosio Zakon o privatizaciji.
Vlada nije dala ni jedno valjano obrazloženje prihvatljivo za ovu skupštinu da se još četiri godine, od dana stupanja na snagu ovog zakona, prolongira vreme kako bi se sprovela privatizacija.
Vlada nije stvorila ambijent, niti uslove za pravu privatizaciju da bi je sprovela, jer da su stvoreni svi preduslovi neophodni za otpočinjanje privatizacije po modelu Zakona iz 2001.godine, sigurno je da bi privatizacija išla brže i kvalitetnije.
Dočekaćemo, što je zabrinjavajuće, da se putem privatizacije otuđi poljoprivredno zemljište čak i stranim licima. Vojvodinom vršljaju mnogi koji žele da po jeftinim cenama otkupe zemljoradničke zadruge i poljoprivredna dobra. To je zemljište od nacionalnog interesa i ni u kom slučaju ne bi trebalo dozvoliti da ga uzmu stranci ili neki ljudi moćni u ovom trenutku, njih desetak u Srbiji. Na taj način bi se to poljoprivredno zemljište prisvojilo i otuđilo od radnika. Radnici bi trebalo da imaju ekskluzivno pravo da otkupljuju poljoprivredno zemljište u zadrugama i poljoprivrednim dobrima.
Zbog toga smatram da je rok koji se traži za produženje apsolutno neprihvatljiv. Trebalo je ti rokovi da se skrate, da bi se poboljšao i kvalitet sprovođenja privatizacije, ali u svakom slučaju se moraju preduzeti energične mere vezane za kontrolu procesa privatizacije, da se ne vrše nameštanja, da se ne kalkuliše sa bivšim direktorima i onima u prilici da ovoga puta iskoriste siromaštvo i nemar radnika koji nisu u stanju da konkurišu i da učestvuju u privatizaciji.
Treba se truditi da bude pravična privatizacija, ali ne samo da privatizaciju kontroliše Vlada ili Agencija. Agenciju za privatizaciju mora kontrolisati i parlament, ne samo Vlada. U svakom slučaju, to će biti potpuna kontrola, da parlament, narodni poslanici i šira javnost budu upoznati sa načinom prodaje. A ne da se to završava jednim danom: zakaže se aukcija i prodaja određenih materijalnih dobara, završi se, a da mnogi građani ili čak radnici ne znaju da je to otišlo u tuđe ruke.