PRVA SEDNICA PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 03.03.2004.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

2. dan rada

03.03.2004

Sednicu je otvorio: Dragan Maršićanin

Sednica je trajala od 10:35 do 17:10

OBRAĆANJA

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Ovo se zove fleksibilno tumačenje Poslovnika.

Goran Cvetanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo poslanici, zaista je neverovatno da se poslanik G17 javlja sa nekoliko dana zakašnjenja. Pre svega, govorio sam pre desetak dana o gospodinu Dinkiću i o njegovoj baki, koja ima 36.000 dinara penziju, a da nigde nije radila. Vi niste demantovali one navode koje sam izneo za govornicom.
Juče je gospođa Plavšić slušala ono što sam govorio i mogla je da demantuje, ali očigledno nije imala argumente da bi rekla nešto protiv toga. Medicinski fakultet sam završio na vreme, bukvalno sve ispite sam davao u prvom ispitnom roku sa prosekom 8,73 i radio sam dve godine, ali baš zbog tih ljudi koji rukovode zdravstvenim centrom nisam dobio posao za stalno.
Zato se država setila, kada je bio rat na Kosovu i Metohiji, da prvi kao lekar budem sve vreme na Kosovu i Metohiji u predelu Kačikola i da i te kako koristim ne samo slušalice, nego i da ušivam hirurške rane, iako nisam hirurg nego internista po profesiji. To vam dovoljno govori o tome ko je kakav autoritet.
Kakav sam autoritet dovoljno je da sam sa nepunih 39 godina bio savezni ministar u Saveznoj vladi, dva puta narodni poslanik i predsednik Skupštine opštine Leskovac, gde vi nemate nijednog odbornika, niti ćete ga ikada imati u opštini Leskovac.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Replika, izvolite.

Snežana Stojanović-Plavšić

G17 Plus
Poštovane dame i gospodo poslanici, nisam se juče javila za repliku. Juče sam pomenula da G17 rado diskutuje sa svim političkim protivnicima koji imaju argumentovane i jasne razloge. Međutim, jako je teško odgovoriti na diskusiju koja je logički nedosledna i jezički netačna. Imate, malo, problema da je razumete.
Pošto sam po drugi put prozvana, moram da kažem da sam sinoć razmišljala o tome da je malo neugodno, da mogu da dovedem gospodina Cvetanovića u neugodnu poziciju time što ćemo raspravljati o moralu, obzirom da je to kategorija kojom se moja struka bavi, a u svojoj struci radim već 18 godina, za razliku od gospodina Cvetanovića koji u struci nije radio.
Šta još reći? Pominjanje u ovom parlamentu žene od 90 godina, koja je nepokretna, nemoralno je i neumesno samo po sebi. Čak i da je ona akter nekih političkih događaja, kada je ona nečija baka onda je to udar na jednu od osnova srpske tradicije, a to je porodica. Molila bih vas da ubuduće naše porodice poštedimo naših diskusija.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Nema replike na repliku. U replici ste prozvani, a kažete da ste deset godina narodni poslanik i onda znate da nema replike na repliku. Da li možemo da unesemo ozbiljnosti u današnju sednicu? Ako već svi tvrdite da znate kakvo je stanje u Srbiji, onda ne znam zašto se ovoliko razveseljavate na sednicama.
Reč ima narodni poslanik Momir Marković, a posle njega narodni poslanik Živorad Smiljanić.

Momir Marković

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, nama srpskim radikalima čini zadovoljstvo da juče i danas na galeriji vidimo studente Pravnog fakulteta kako prate jučerašnje i današnje zasedanje. Upravo studentima i jeste mesto na galeriji i želim da ih pozdravim u ime Srpske radikalne stranke, jer do sada su njihova mesta zauzimali razni otpori, razne nevladine, uglavnom antisrpske organizacije ili NGO (En dži o), kako ste im vi tepali u prethodnom mandatu.
To je izgleda jedino zadovoljstvo koje mi poslanici Srpske radikalne stranke i građani Srbije danas imamo. Što se tiče ekspozea mandatara, sigurno nije i ne može izazvati zadovoljstvo, ni nas srpskih radikala, a ni građana Srbije.
Mada se o ekspozeu mandatara može dugo i mnogo govoriti, zbog toga što pripadam poslaničkoj grupi, najjačoj poslaničkoj grupi u ovoj skupštini, vreme je ograničeno, a samo za diskusiju o ovom ekspozeu javilo se više poslanika iz moje poslaničke grupe nego što tri četvrtine poslaničkih grupa ima ukupno poslanika, moraću da skratim. Nadam se da će posle mene svi koji se budu javljali reći i ono što nisam uspeo da kažem.
Nekoliko razloga zbog kojih ne treba prihvatiti ekspoze mandatara. Prvi je da mandatar ponovo podvlači čudnu, a da ne kažem neku malo težu kvalifikaciju, ideju regionalizacije kroz tzv. kantonizaciju Kosova i Metohije; time Srbe koji neće ući u kantone zatvara bukvalno u geta i prepušta na milost i nemilost šiptarskim teroristima, a da tamo u šiptarskom okruženju oni ostvaruju svoju kulturnu, personalnu itd. autonomiju.
Neću govoriti o onim selima koja će ostati izvan tih srpskih enklava po ovome što nam mandatar juče reče. Neću govoriti o imanjima ni na Kosovu, ni na Metohiji, a verovatno svi poslanici znaju da je Metohija reč izvedena iz reči metoh, što znači manastirsko imanje, manastirina, manastirska imovina. Pitam samo mandatara, koje će manastire, koje će crkve, koje će delove srpske kulturne baštine ostaviti izvan tih srpskih enklava, inače kantona, kako ih on zove.
Da li mislite da ostavite Zočište, da li mislite da ostavite Dečane, da li mislite da ostavige Bogorodicu Ljevišku, ko vas je ovlastio da ostavljate da tri monaha tamo u Bogorodici Ljeviškoj ostvaruju personalnu i kulturnu autonomiju.
Da li mislite da će nam Šiptari čuvati tu našu viševekovnu tekovinu? Vi ne govorite o obavezama drugih koje proističu iz Rezolucije 1244, ne govorite o obavezama međunarodne zajednice, po kojoj bi se pre svega vratila vojska i policija u ograničenom broju i čuvala Srbe koji se tamo nalaze.
Drugo, to što mandatar, i to deklarativno, govori o odnosima unutar državne zajednice, a gotovo nikako i nimalo o aktivnostima buduće vlade na jačanju jedinstva u njoj. Uostalom, kako će kada se polovina stranaka iz njegove koalicije zalaže za razbijanje upravo te zajednice.
Treće, kako misli mandatar da vodi borbu protiv organizovanog kriminala, protiv zloupotrebe u privatizaciji i protiv svega onog negativnog što se danas i do danas u Srbiji provlačilo, kada mu finansijsku politiku ili, što bi narod rekao, i kesu i kasu, drže ljudi, a pre svega mislim na Dinkića, ljudi za koje se već zna da su u aferi oko Nacionalne štedionice, do guše.
Mislim na kapital prilikom formiranja Nacionalne štedionice, a svi smo mi mislili da je Nacionalna štedionica državna banka, dok nam na kraju nisu objasnili da je to akcionarsko društvo, sa vrlo sumnjivim kapitalom. Pri tom mislim na kapital Hamovića, a već je otkrivena afera da su Hamović i Lazarević samo u ovoj godini za oko 150 miliona dolara, odnosno evra opljačkali EPS, odnosno državu Srbiju preko svoje firme EFT. To će skupštinski anketni odbor vrlo brzo utvrditi i nadam da će sudski i ostali organi imati šta da rade.
Da li je to onaj isti Hamović koji je svojevremeno, dajući preko svoje čuvene Tras banke kredit Brodogradilištu u vrednosti od 2,4% kapitala Brodogradilišta Beograd, a raznim matematičkim gimnastikama je došao do 92% Brodogradilišta. Gle čuda, procenu kapitala Brodogradilišta radi firma koja se zove "Diloj i tuš" i nosilac projekta dosadašnji ministar Vlahović. Prema tome, imaće štošta sudski i ostali nadležni organi da raspravljaju.
Još jedna stvar koja nikako ne može da se protumači pametno, a to je pitanje Haga. Umesto da otvorite sve državne arhive, umesto da država pomogne haškim optuženicima, umesto da svu relevantnu dokumetnaciju pripremite i date haškim optuženicima da se odbrane - jer ne zaboravite, gospodo, tamo se ne sudi ni Slobodanu Miloševiću, ni Milanu Milutinoviću, ni Vojislavu Šešelju, sudi se Srbiji i presude njihove će biti osnov za naplatu ratne štete, a koju su već ispostavile Hrvatska i BiH - umesto podrške haškim optuženicima, mandatar kaže da će sklopiti dogovor sa sudom u Hagu da oni služe svoje kazne ovde.
Znači li to da ćete nam sutra dovesti te optuženike da služe u Požarevcu, u Zabeli, da služe u Mitrovici one kazne koje su im drugi odrezali. Pri tom činite jednu veliku grešku, jer ako, ne daj bože, Slobodana Miloševića osudi Haški tribunal i on dođe u Požarevac, on bi vaše koalicione partnere tog trenutka razjurio.
Ni imena predložena za ministarske portfelje i fotelje ne garantuju ni stručnost, ni zainteresovanost za rešavanje problema, a još manje za poštenje i pošten odnos. Srbiju čeka još jedan izgubljen period, a nadam se nekoliko meseci, i do sledećih parlamentarnih izbora, jer duže sigurno nećete moći da izdržite.
Na kraju bih da završim sa jednom rečenicom koju ste svi vi, i vi iz DSS-a i vi iz DOS-a, koristili i koja je najprikladnija u ovom trenutku: mnogo ste isti. Hvala.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Živorad Smiljanić, a posle njega narodni poslanik Miroslav Martić.

Živorad Smiljanić

Socijalistička partija Srbije
Poštovani poslanici, u uvodnom izlaganju kandidata za predsednika Vlade čuli smo da privatizacija treba da bude poštena, efikasna, u korist malih akcionara i da ne bude na štetu države.
Privatizacija koju je vodio DOS nije bila ni poštena, ni pravedna, a najmanje efikasna. Dakle, 80% preduzeća koja su privatizovana danas ne rade ili jedva rade, a privatizacija koja se sprovodila bila je (80% ili 90%) transparentna i netransparentna. Znači, privatizacija bila je transparentna, a reč transparentna kada se prevede na srpski jezik znači providna, a providna znači nameštena.
Ispričaću samo dva slučaja iz mog Apatina, kako se sprovodila transparentna privatizacija. Transparentna znači nameštena. Naše gradsko transportno preduzeće, koje je imalo 50-tak kamiona, koje je imalo radionice, poslovni prostor i jednu benzinsku pumpu, novu, prodatao je za 300.000 evra. Posle mesec dana, novi vlasnik iz Beograda je prodao benzinsku pumpu za 2,5 miliona evra. Kada država prodaje, a privatizacija je takva bila, 70% pripada državi, 30% radnicima, a onda početna cena je 20% od knjigovodstvene vrednosti, a to vam je 2%-3% ili 5% najviše tržišne cene.
Druga, još transparentnija privatizacija, nameštena, jeste prodaja "Podunavlja", trgovinskog preduzeća opštine Apatin. To preduzeće nije imalo ni jedan dinar duga, imalo je 50 radnji u Apatinu, imalo je robnu kuću od 5.500 m2, magacinski prostor od 4.800 m2. Na transparentnu privatizaciju javila su se dva preduzeća: Delta banka ili Delta kompanija i Apatinska pivara. Apatinska pivara je odustala i onda je to preduzeće prodato za 28 miliona ili 450.000 evra.
Sama robna kuća vredi oko 7,5 miliona evra. Čovek zadržao robnu kuću, zadržao magacinski prostor, a ove trgovine ga ne interesuju i počeo je da prodaje. On je već za kratko vreme prodao za dva miliona evra desetak prodavnica. Kada prodaje Vlada onda je to 5% tržišne vrednosti. Kada prodaje privatnik, on je to prodavao po 1.000 evra kvadratni metar. Zaradio je za pola radnji negde oko dva miliona evra. Šta se dešava posle?
Radnici dolaze i pitaju me, pošto sam lekar, doktore, pošto je naših 30%, a njegovih 70%, on je zaradio dva miliona evra, imamo li mi pravo tu da uzmemo bar 600.000 evra. Ne. Nemaju pravo ništa. Deonice su dobili od onih 30%, niko ne sme ni da pita. Pitaju zašto se ne bunimo, kako da se bunimo kada ćemo mi dobiti otkaz.
Prema tome, hoću da kažem, transparentna privatizacija je bila nameštena i rasprodato je u bescenje. Netransparentna privatizacija je bila samo tada kada su radnici kupovali preduzeća ili kada su radnici prodavali preduzeća. Takođe samo dva primera da vam navedem iz opštine Apatin. Rapid, građevinska firma, kada je kupovala 34% svojih akcija u licitaciji, koja je bila netransparentna, od milion i 200 maraka popela se na osam miliona maraka.
Drugi primer, onaj najsvetliji primer, to je privatizacija koju smo mi socijalisti imali, a to je deoničarska ili akcionarska privatizacija, po kojoj se naša Pivara privatizovala. Imala je 91% privatizacije, kada su je radnici prodavali Interbruu, plaćena je 240 miliona evra. Privatizaciju Nikšićke pivare, takođe po diktatu MMF-a, Vlada Crne Gore sprovodila, pa je prodata za 12,5 miliona evra. Samo radnici kada prodaju, onda to postigne tržišnu ekonomiju.
Kada smo 2000. godine ušli u Savezni parlament, bio sam prisutan na jednoj pauzi kada je Mićunović Nikoli Šainoviću rekao - vama socijalistima smo zahvalni, a sada ćemo sve to da prodamo. Sve je prodato. Ta privatizacija je bila obična otimačina, pretakanje ogromnog društvenog i nacionalnog blaga u privatne džepove.
A kako se pretače u privatne džepove govori vam ova privatizacija, da čovek kupi za 300.000 evra, a samo deo proda za samo 2,5 miliona evra. Ili naše "Podunavlje" se kupi za 450.000 evra, a ono vredi 15 miliona evra. Tako je ova privatizacija osiromašila građane Srbije. Jeste ona efikasna, ali je nepoštena.
Nacionalno blago i društvena imovina pretočena je u privatne džepove i jeste kapitalizam liberalni koji mi uvodima efikasan, jer je prethodno usvojen Zakon o radu u kome radnici nemaju nikakva prava, pa kada se pobune u privatnim firmama, odmah dobiju otkaz, prvo vođa sindikata.
Imamo mi još efikasniji sistem, a to je feudalni. Ovde može gazda da otpusti radnike. U feudalnom dobu mogu i da ga ubiju. Prema tome, rad koji se po ovom načinu odvija jeste rad na bazi straha, a ne na bazi ekonomije ili nečega što bi stimulisalo. Žao mi je što nemam vremena, ali naravno naveo bih vam dosta primera nepoštene privatizacije.

Dragan Maršićanin

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Miroslav Martić, a posle njega narodni poslanik Nevena Karanović.
...
Demokratska stranka

Miroslav Martić

Demokratska stranka – Boris Tadić
Kolege poslanici, evo imam obavezu i odgovornost da govorim neposredno iza mog mladog kolege iz G17, koji koliko vidim nije ovde i koji je nadahnuto i polurevolucionarno govorio i o programu G17 i o ekspozeu mandatara, pa bi možda dobro bilo da čuje i kontraargumente.
Inače dolazim iz grada, jednog od retkih većih gradova, gde je DSS ostala sve vreme u lokalnoj vlasti. To znaju kolege iz DS-a, iako je lokalna vlast mogla da funkcioniše bez odbornika DSS-a, i ne samo sa odbornicima DSS-a, već je lokalna vlast sve vreme funkcionisala i funkcionisaće do narednih izbora. Dakle, u Užicu nismo dozvolili da se politički sukobi ili politička razmimoilaženja između naših političkih opcija prenesu i na lokalni nivo, sve zbog toga što smo, pre svega, vodili računa o građanima i lokalnim problemima koje smo nastojali da rešimo i da se ne bavimo političkim sukobima.
Ovo govorim iz razloga da ovu moju diskusiju ne shvatite kao nekakav politički marketing, već doprinos da čujete neke primedbe i na ekspoze i na koncept Vlade koji je na usvajanju. Poštujući instituciju premijera i na neki način poštujući kandidata za premijera, moram da izrazim veliku sumnju i na način na koji je formirana buduća vlada, i na pojedine delove ekspozea koje je premijer izneo u uvodnoj reči.
Ali, pre toga samo nekoliko komentara na Predlog zakona o ministarstvima. U suštini, ono što se čulo ovde kada su te primedbe isticane i što je daleko najvažnije, a to je bez obzira kakav je koncept tih minsitarstava, da ta vlada pokaže da dobro radi mnogo je manje važno to tehničko rešenje, nego to kako će Vlada raditi i kakve će rezultate pokazati.
Ali, ima određenih primedbi kada su spajana ministarstva, kada se teško mogu spojiti kao što je Ministarstvo za socijalna pitanja i Ministarstvo za rad ili ono što su neki pre mene isticali, a to je Ministarstvo za kapitalne investicije koje je u sebi objedinilo dva ili tri značajna ministarstva, Ministarstvo za saobraćaj i telekomunikacije i Ministarstvo za urbanizam i građevinu, što je po meni prilično nelogično.
Kažem da je najvažnije kako će ta Vlada raditi, a manje je važno kakav je koncept Vlade, kakav je koncept ministarstava. Ono što je u svemu tome pozitivno je što ima mnogo manje potpredsednika Vlade, odnosno ima samo jedan potpredsednik Vlade i za razliku od prethodne Vlade koja je imala šest ili sedam potpredsednika, jasno je da je to bilo politički uslovljeno od stranaka koje su bile tada sa nama u koaliciji i to jedna olakšavajuća okolnost u funkcionisanju buduće vlade.
Koncept manjinske vlade koji je predložen sasvim je jasno da po prirodi stvari nije dobar, to je nesigurna i vlada koja vrlo često mora da pravi kompromise zbog toga što tu vladu čine političke grupacije različitih političkih opredeljenja, različitih ideoloških opredeljenja, različitih programa, a još više zbog toga što imaju podršku od strane SPS-a.
Ovde smo mi čuli, i od predstavnika SPS-a i od predstavnika DSS-a, da oni za tu podršku ništa nisu tražili i nemaju nikakav interes. Da se mi ne zavaravamo, u politici se skoro ništa ne radi iz ljubavi, uglavnom se radi iz interesa. Ako vam nisu tražili sada ništa, to ne znači da vam neće tražiti, odnosno ako ne traže sada, ne znači da u narednom periodu neće tražiti. Sasvim sigurno je bio njihov interes da se ne organizuju i ne raspisuju ponovni izbori, gde bi oni verovatno lošije prošli.
Drugi značajan momenat u tome je što su oni, na ovaj ili onaj način, vraćeni u politički život i to zahvaljujući tome što su ih budući premijer, odnosno stranke ove vladajuće koalicije podržali u formiranju manjinske vlade. To da oni nemaju nikakvog interesa u svemu ovome, videćemo za nekoliko meseci.
Uostalom, videli smo ovde da su vatrenije i zdušnije podržavali ovu vladu poslanici SPS-a nego poslanici DSS-a.
Kada sam slušao juče aktuelnog potpredsednika gospodina Anđelkovića, imao sam utisak da on više podržava i sa više pohvala govori o budućem premijeru, nego što je to bilo kada radio ili govorio o svom predsedniku stranke Slobodanu Miloševiću.
Premijer je u svom ekspozeu, pre svega, istakao pravnu državu i vladavinu prava. To ništa nije sporno i nadam se da se sve stranke ili većina stranaka, kao i većina poslanika, zalažu za jednu pravnu i dobro uređenu zemlju.
Ali, ako se zalaže za vladavinu prava, ne može se zalagati za vladavinu prava samo unutar ove zemlje. Mora se zalagati za vladavinu prava i u međunarodnim odnosima. Mora se zalagati za to da se poštuju neke međunarodno preuzete obaveze. Ne možete biti legalista samo kada je u pitanju vaša zemlja, a da niste legalista kada je u pitanju međunarodna zajednica.
Konkretno, kada je u pitanju Hag, premijer je rekao i da ćemo sarađivati i da nećemo sarađivati sa Hagom. Hag je nužno zlo, bolje da ga nije bilo, bolje da nije bilo razloga zbog čega je on formiran, ali je činjenica da smo mi preuzeli međunarodne obaveze i da svaka nesaradnja sa Hagom može da donese ovoj zemlji velike i ekonomske i političke probleme. Tvrditi da ste legalista samo u vašoj zemlji, a niste legalista kada su u upitanju međunarodni zakoni ili propisi, mislim da tu nema mnogo prostora za nekakav legalizam.
Zatim, kada je govorio o pravnoj državi i vladavini prava, vi znate da je juče istaknuta primedba, kada je budući premijer predložio za ministra pravde Zorana Stojkovića. Već danas u novinama se kaže: "Novi ministar pravde sudio grupi disidenata".
Dozvolite samo kraći deo iz ovog teksta da vam pročitam: "Optuženi za rušenje socijalizma. Tokom 1984. godine profesori, koji su izbačeni sa Filozofskog fakutleta u Beogradu, i grupa mladih liberala i intelektualaca okupljali su se po privatnim stanovima i raspravljali o različitim društvenim temama.
Među profesorima koji su organizovali sesije bili su Mihajlo Marković, Zagorka Golubović, Nebojša Popov, Miladin Životić, Dragoljub Mićunović, Trivo Inđić i drugi.
Iste godine 20. aprila u policijskoj akciji je uhapšeno 28 ljudi, a proces je vođen tokom 1984. i 1985. godine. Pokrenut je postupak protiv "šestorice", zbog ugrožavanja samoupravnog socijalističkog uređenja. Suđenje je vodilo petočlano veće, a predsednik je bio Zoran Stojković", gospodin koji je predložen za ministra pravde.
Gospodo moja, iako je to radio po službenoj dužnosti, želeo bih da premijer ovde kaže, iako možda poseduje stručnost neophodnu da može biti ministar, da li je moralno da ovakav čovek bude budući ministar pravde u tako dobro uređenoj Srbiji, za koju se gospodin Koštunica zalaže?
Zatim, nekoliko reči oko ekonomskog dela ekspozea. Premijer je rekao da će u budžetu biti obezbeđen dodatni deo sredstava za finansiranje poljoprivrede, za oživljavanje proizvodnje, za veća socijalna izdvajanja, a sa druge strane je rekao da će porezi biti smanjeni. Baš bih voleo da vidim kako će izgledati taj budžet gde će poreske stope biti na neki način smanjene, a budžetska izdvajanja povećana.
Kod privatizacije, na koju ste vi imali velikih primedbi, premijer nije o samom procesu privatizacije ili o samom programu ili cilju privatizacije koji će biti primenjeni mnogo govorio, što znači da je, u principu, bio saglasan sa načinom privatizacije koja je do sada urađena, s tim što je pravo onih koji sada dolaze na političku scenu Srbije da preispitaju proces privatizacije i da utvrde da li je bilo nekih nepravilnosti u ovom procesu privatizacije koji je realizovan.
Inače, jedna od najvećih primedbi koju smo ovde vrlo često čuli i od predstavnika DSS-a, a još više od predstavnika SPS-a, bila je u smislu toga da smo mi procesom privatizacije ostavili veliki broj ljudi bez posla, što u suštini nije tačno. Gospodo, ove ljude koji su ostali bez posla ostavili su naši prethodnici, ostavio ih je SPS, kupovao je socijalni mir, ali nije im rekao da taj veliki broj ljudi već odavno ne radi i nema radna mesta.
Veliki broj ljudi je vođen kao nezaposlen, vođen je na plaćenom odsustvu i već pre nekoliko godina oni nisu radili. Gospodo moja, ova vlada im je samo rekla da oni odavno nemaju posla i da su oni odavno ostali bez radnog mesta.
Na kraju, nekoliko reči o ministarstvu za kapitalne investicije, odnosno o budućem ministru, mom komšiji Velimiru Iliću. Da ne pričam o tome koje je on kapitalne investicije obećao Čačku, od fabrike duvana, fabrike za spaljivanje otpada, auto-puta, fabrike automobila. Nijednu od ovih kapitalnih investicija nije realizovao u Čačku.
Njegovo objašnjenje je bilo ili njegovi razlozi zašto to nije mogao da uradi, uglavnom, da je bio sprečan od strane vlade ili je imao problema sa nekim od tada aktuelnih ministarstava. Da zanemarimo to, mislim da će sada on, kao budući ministar, imati potpuna ovlašćenja i da će biti u prilici da realizuje neke od ovih kapitalnih investicija vezanih za Čačak, ali i neke koje su vezane za Srbiju.
Ono što je interesantno, ovih dana se pojavila informacija u novinama da je Čačak, izuzimajući Vojvodinu, grad u kome su najveća dugovanja za komunalne usluge. Da li je to taj srećan grad u kome je Velja Ilić uveo blagostanje i da li on želi takvu Srbiju u kojoj će građani na takav način izmirivati svoje obaveze, komunalne i svake druge.
Uostalom, ko je gledao "Klopku", a čuo sam da su mnogi poslanici gledali, videli su jedno njegovo kadrovsko rešenje koje je nastupalo u "Klopci", a to je izvesni gospodin Jovanović, koji će, valjda, biti njegov zamenik za saobraćaj. Ljudi moji, ako ste ga pažljivo slušali i gledali, videli ste da čovek veze nema sa životom, a kamoli sa saobraćajem ili sa nekakvim kapitalnim investicijama u sferi saobraćaja.
Onošto će Velja vrlo teško objasniti, to je što se ova vlada oslanja na podršku SPS-a. Čovek koji se najviše zalagao da se SPS otera sa političke scene, uostalom i on i ja smo išli 5. oktobra u Beograd, verovatno će imati najveći problem sa svojim sugrađanima i mnogim građanima u Srbiji da objasni otkud odjednom tolika naklonost prema SPS-u.
Njegovo osnovno obrazloženje je da se SPS promenio. U čemu se promenio? U čemu se se promenili Anđelković, Vučelić, Dačić, sem što su možda promenili odela? Znam da ima časnih ljudi i među poslanicima SPS-a koji ovde sede, a i u članstvu SPS. Pričati da su se ovi čelni ljudi u nečemu promenili, ti isti ljudi koji su bili uz Miloševića, to nema nikakvog realnog obrazloženja.
Kada slušate ovih večeri Vučelića, koji ne silazi sa TV ekrana, i kada vam on počne pričati o krađama i o toj jedinoj krađi koja se desila u ovom parlamentu, i o onome što su oni pokrali izbore, i lokalne i predsedničke, i što je cela Srbija nekoliko meseci šetala zbog toga, to porediti sa ovom krađom, to su neverovatne konstrukcije.
I na kraju, da zaključim. Kao politički rival bih, možda, želeo da ovaj koncept Vlade ne uspe, ali kao neko ko sve to ne posmatra politički, zbog Srbije i zbog građana Srbije, i zbog svoje i naše dece, želim da ova vlada funkciniše neko vreme i da napravi neke promene koje je premijer izneo u ekspozeu.
Gospodo moja, kako ste se počeli grliti i ljubiti sa ovima iz Socijalističke partije Srbije, ne sluti da će ovo na dobro izaći. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.