DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 13.10.2005.

2. dan rada

OBRAĆANJA

Paja Momčilov

Srpska radikalna stranka
Poštovani narodni poslanici, na samom početku izrazio bih zadovoljstvo što je povučen predlog zakona o agenciji za laboratorije, jer ja sam ovde imao slobodu da izjavim da je to jedan od najštetnijih zakona koji je ponuđen nama poslanicima da ga usvojimo, najštetniji po zdravlje građana Srbije.
Hvala Bogu, izgleda da je proradila svest Vlade Srbije, da je mogla argumentaciju koja je ovde izneta, nažalost, samo od jedne poslaničke grupe, na neki način da usvoji i prihvati i spreči donošenje jednog ovako štetnog zakona.
Molim vas, da se malo osvrnem na ovaj član 115. Predložili smo, znači, pored toga da se zabrani promet uvoza i izvoza semena za veštačko osemenjavanje, pa mi dodajemo - i kloniranih embriona.
Dobijamo odgovor koji kaže ovako – amandman se ne prihvata iz razloga što se pod pojmom "oplođena jajna ćelija" podrazumevaju i svi stadijumi razvoja embriona, bez obzira na način oplodnje, pa ne postoji celishodnost posebnog izdvajanja pojma "klonirani embrion". Dakle, jedno smešno i laičko objašnjenje koje zaslužuje i jedan komentar.
Prvo, zašto ne konsultujete struku? Da li vam je neko iz Akademije rekao da ovako odgovorite? Ne mora da bude iz Akademije nauka gde imate akademike koji jasno govore i oni bi vam kazali šta je proces oplodnje ili fertilizacija i šta je proces kloniranja. To su dve različite stvari. Genetski inženjering nije obavezno delo asistirane fertilizacije ili oplodnje. To su dva različita termina.
Naime, kada vi kažete - oplođena jajna ćelija; biologija je srce nauke, veterinarske, poljoprivredne i medicinske; treba imati elementarno znanje ili imati elementarno neznanje i dati ovakvo objašnjenje.
Kaže se da ona podrazumeva sve embrionalne stadijume. Nije tačno. Oplođena jajna ćelija je biološki entitet par ekselans i pravni entitet par ekselans. Svi evropski zakoni imaju tu delatnost i oni su obuhvatili i asistiranu fertilizaciju i oplođena jajna ćelija je posebna jedinica koja nema veze sa ovim drugim.
Kada se podeli oplođena jajna ćelija (a sada ja treba da držim ovde vama predavanje), to je već blastula. Kada ima mnogo ćelija, to je morula. Po vama je i plod u materici oplođena jajna ćelija, ili je to jedan stadijum. To je smešno.
Kako možete da ovakva smešna obrazloženja dajete i da izbegavate suštinu, jer pazite, ovaj vaš 115. član kaže kada se zabranjuje uvoz – dakle, ne svih oplođenih jajnih ćelija (i prema nama i kloniranih oplođenih jajnih ćelija), nego ako su bakterijski zaražene i ako su biološki štetne.
Šta mi smatramo? Zašta smo dali ovaj predlog? Smatramo da je klonirana oplođena jajna ćelija opasna u ovom trenutku. Smatramo da su genetskim inženjeringom dobijene vrste prirodne, kako biljke tako i životinjski organizmi, u najmanju ruku neispitane bezbednosti. Tek od 1996. godine se masovno primenjuju ovi organizmi i kratak je vremenski period da se utvrdi eventualno njihovo štetno dejstvo.
Juče sam vas upozoravao da, kada već nećete struku da konsultujete kada govorite o ovako važnim i ozbiljnim stvarima, morate imati i suprotnu argumentaciju i da uzmete u obzir i da ispoštujete. Rekao sam vam, uzmite, pa čitajte knjigu u kojoj sve lepo piše koje su opasnosti od genetskog inženjeringa.
Mi imamo soju ovde koja nam je ubačena i tačno znamo ko nam je ubacio i ko se zalaže za genetski modifikovanu soju. Znamo i rekli su vam juče podatak da već 50% prehrambenih proizvoda na našem tržištu imaju najverovatnije materije koje su produkt genetske modifikacije, zbog kukuruza, zbog sirupa koji se koristi u konditorskoj industriji i da ne nabrajam sve. To je naša realnost.
Rekao sam vam juče, u Srbiji mi danas uvozimo 250.000 tona genetski modifikovane soje. Rekao sam vam i to da Surčin ima 50 hektara zasejanih genetski modifikovanom sojom. Rekao sam da u Mačvi ima više, 350 hektara zasejano je genetski modifikovanom sojom, koju ste otkrili i koju niste uništili, a dužni ste po zakonu da uništite. Surovo se igrate zdravljem građana Srbije.
Hoćete li da vam pročitam i nešto drugo; naša gospođa ministar nije ovde, a trebalo je da pročita. Ode ona često do Zagreba, pa onda nastavi za Ameriku. Evo lepe knjige iz ove godine, 2005, "Trebaju li Hrvatskoj genetski modifikovani usjevi i hoće li Hrvatska slediti put Argentine" profesora Marijana Jošta, izdanje "Matice hrvatske" iz ove godine. Šta bi tamo pročitala? Kancerogeno dejstvo genetski modifikovanih useva na životinjama, pobrojano, stručna literatura. Zašto to ne čitate?
Onda na ovakav besprimeran način odbacujete jedan naš amandman koji je zasnovan, a ne pričamo mi ovo zato što smo mi pametni i zato što mislimo da smo popili pamet sveta. Srpska radikalna stranka crpi svoje znanje ili svoje neznanje iz stručnjaka iz stručnih službi. Konsultovali smo široku paletu genetičara i ljudi koji se bave ovim problemima da bismo ovo vama danas pričali. A vi, šta radite – sedite i ćutite. Sramota da vas bude. Nema odgovora.
Kažite – lažete radikali; kažite – vi ste destruktivni. Vi kažete da smo mi destruktivni, a nađite argumente kojima ćete pobiti ovo što sam ovde pokazao, ove podatke; kažite vi gde imate bolje podatke.
Amerika je ušla sa Evropom u rat zbog genetski modifikovane hrane i ona traži da prođe ta hrana ovde. Ona se zalaže, i tu su veliki problemi. Brane se evropske zemlje koliko mogu. Nisu sve ni prihvatile da ne koriste tu hranu i u svojim zemljama. Većina jeste.
Ako pitate građane Evrope, 80% ih je protiv genetski modifikovane hrane. Čemu služe izvršne vlasti – Svetskoj trgovinskoj organizaciji ili svojim narodima, zdravlju svog naroda? To treba da se zapitate kada predlažete ovakve zakone.
Molim vas, da ne bude nikakvih nesporazuma, juče sam rekao da je veterinarski zakon, koji je u suštini dobar zakon i nama je neophodan, uzeo sebi slobodu da preuzme nadležnosti sanitarnog zakona. Upravo zbog toga vi ovakva rešenja odbijate i zbog toga vi dajete ovakva, a to nisu ni laička, nego smešna obrazloženja, što otimate ono za šta nadležni niste i za ono što ne razumete i ne znate.
Ne čudi mene zašto je to tako, kad vodi Ministarstvo onaj ko vodi, kada je ministar savezni od 2000. godine čovek kome je to prvo radno mesto, gospodin Vitošević, koji danas igra značajnu ulogu. Ne čudi mene, kada sanitarnu zaštitu u ovoj zemlji vodi onaj ko vodi, ko je lekar obiteljske medicine sa 180 sati škole "Andrija Štampar" za obiteljsku medicinu. Sanitarnu struku Srbije vodi, a onda možemo da spadnemo na ovo i da nam se ovo nudi.
Molim vas, je l′ hoćete u Evropu? Čitao sam vam juče, "Karl Bro" je rekao – sve što donesete, to je vaša politička odluka, mi se ne mešamo koje će nadležnosti imati Ministarstvo zdravlja, koje će imati Ministarstvo poljoprivrede. Evo vam taj dokument. Vi ga znate dobro.
Hoću da vam kaže i ovo. Slovenija je verovatno zemlja koja je u Evropi, složićete se sa mnom. Šta Slovenija kaže u vezi sa ovim? Šta je sve nadležnost sanitarna zdravstvene službe? Vidite šta je pobrojano. U Srbiji samo tri. Sve ste uzeli. A vi veterinari sada otimate nadležnost iz medicine.
Ako govorimo o hrani, pošto za ovaj zakon kažete u uvodu, u obrazloženju – kvalitet i bezbednost hrane je osnovni razlog i sprečavanje prenošenja zaraznih bolesti na ljude, nemojte vi brinuti o tome. Brinite o tim životinjama, budite prema njima humani. Nemojte uvoditi termine - humano klanje i humano ubijanje. Naša struka ima dobre termine, bolje termine koji i to podrazumevaju.
Hoću da vam kažem, kada je ta hrana u pitanju, šta kaže slovenački zakon, a time ću i završiti.
Kaže ovako – za obezbeđivanje zdrave ispravne hrane i proizvoda, kao i materijala koji dolazi u dodir sa hranom, vrše se sledeće vrste nadzora: prvo interni, pa službeni zdravstveni nadzor nad hranom, vodom za piće, aditivima za hranu, sastavom namirnica koji može imati uticaja na biološku i energetsku vrednost hrane, hranljivim materijama za obogaćivanje hrane, proizvodima i materijama koje dolaze u dodir sa hranom, pa vrše zdravstveni, osim nadzora iz tačke 3. ovog stava.
Evo tačka 3 – službeni nadzor nad proizvodnjom, ne prometom, a vi hoćete promet da kontrolišete. Ne može. To lekari moraju da kontrolišu i to rade u svim uređenim zemljama. Vrše veterinarski inspektori nad proizvodnjom hrane životinjskog porekla. Znači to je zakon, a evo vam ovde, neću da vam govorim broj, on je kod mene i mogu vam pokazati, to je strana 6.949 iz 2000. godine, a ima i nova varijanta iz 2002. godine.
Šta vi to radite? Razbijate sanitarnu zaštitu 100 godina staru, sa dugom tradicijom. Primer: vaše laboratorije koje ste zamislili da osnivate i koje nikada čuli nismo da postoje. Sanitarna laboratorija bivše savezne države na surčinskom putu, koja ima ISO sertifikat, u koju je uloženo 500 miliona dolara za opremu, šta je sa njom?
Ko je pokušao nasilno da upadne i da obije i zašto ona ne radi? Ona koja je opremljena, koja je kvalifikovana da vrši kontrolu zdravstvene ispravnosti hrane i sredstava. Odgovorite na to, to vas pitamo, to ste dužni.
Srpski narod jeste u bednom položaju. Ovi stranci iza kojih se vi krijete ne kažu to što vi radite, neće oni stati iza svih ovih stvari iza kojih vi stojite.
Jedini način i jedini put, mislim, da dođe bolje za sve nas jeste da ipak dođe do parlamentarnih izbora, da patriotske snage, oni kojima je bitno i dete na ulici koje ide sa majkom, i penzioner koji muku muči i dan-danas, kada budu došle na vlast, onda ćemo morati da mnoge ovako loše zakone suspendujemo.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala, gospodine Momčilov.
Još neko po ovom amandmanu? (Ne.)
Molim vas da pažljivo saslušate ove argumente i isto vas molim da se sve iz čega se crpi znanje dostavi, dakle, sve iz hrvatske nauke da se dostavi i iz slovenačkih zakona. Mislim da moramo svi međusobno da se uvažavamo.
Na član 124. amandman je podneo narodni poslanik dr Zoran Mašić.
Vlada i Odbor za poljoprivredu nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč?
Reč ima narodni poslanik Zoran Mašić.

Zoran Mašić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, podneo sam amandman na član 124. gde sam predložio da se u postupku izdavanja dozvola za uvoz i dozvola za provoz životinja, pre svega se ovo odnosi na uvoz životinja, proizvoda životinjskog porekla, hrane životinjskog porekla i hrane za životinje obavezno vrši prethodno laboratorijsko ili dijagnostičko ispitivanje.
Znači, da dozvola podrazumeva obaveznu kontrolu nakon ulaženja u našu zemlju.
Predlagač ovog zakona kao mogućnost daje da se može vršiti kontrola. Više puta sam obrazlagao zašto smatram da bi ovo što sam predložio amandmanom trebalo da se usvoji. Stvarno izražavam žaljenje da predlagač, Ministarstvo i Vlada, nije ovo prihvatio.
Pogotovo za mene, kao čoveka koji se bavi strukom i koji se bavi upravo laboratorijskim ispitivanjima svih ovih 26 - 27 godina kako radim u struci, obrazloženje koje je dato, a moram ga pročitati, pa neka čuje naša stručna javnost da li je ono stvarno, uz izvinjenje onima koji su dali ovaj predlog za obrazloženje, da li je suvislo ili nije.
Kaže: "Amandman se ne prihvata iz razloga što se laboratorijsko i dijagnostičko ispitivanje životinja, proizvoda životinjskog porekla, hrane životinjskog porekla, hrane za životinje i pratećih predmeta naknadno sprovodi na osnovu izvršene analize rizika, koji se vrši na osnovu precizno utvrđenih kriterijuma navedenih u stavu 4. ovog člana, a ne prilikom svakog uvoza pošiljke.
Navedena odredba predstavlja i usaglašavanje odredaba koje se odnose na izdavanje uvoznih dozvola sa preporukama OIE, međunarodnim konvencijama i drugim međunarodnim sporazumima".
Analiza rizika, u ovom predlogu zakona u stavu 4. doslovce stoji, čitam kako u Predlogu zakona stoji pod tačkom 1), znači, ispitivanje onoga što se uvozi u zemlju opredeljivaće se, kaže: "namena za koju će se koristiti proizvodi životinjskog porekla, hrana životinjskog porekla ili hrana za životinje".
Šta to znači? 2) "geografske i druge karakteristike zemlje izvoznice, odnosno zemlje provoza koje utiču na pojavu, širenje i opstanak bolesti; 3) postojanje područja bez zaraznih bolesti životinja; 4) istovetnost u radu veterinarske službe zemlje izvoznice i veterinarske službe u Republici; 5) istovetnost mera u Republici i zemlji izvoznici, odnosno u zemlji provoza na suzbijanju zaraznih bolesti životinja".
Pre svega, ovo što je ovde pobrojano u stavu 4. ne može predstavljati ozbiljnu procenu i analizu rizika. Prvo da pođemo od toga. Tu ni iz daleka nije na pravi način definisano šta sve može da čini kao faktor procene rizika, pogotovo "namena za koju će se koristiti proizvodi".
Da li će ići u paštete ili u kobasice, mislim da je svejedno. Ako se radi o proizvodima životinjskog porekla, trebalo bi kontrolisati, a da ne kažem o živim životinjama koje uvozimo.
Juče sam u načelnoj raspravi izneo svež podatak, do koga sam došao od mojih kolega koji rade u određenim institucijama, o tome kakva su goveda koja se koriste za priplod i koja treba da se daju privatnim vlasnicima uvezena i sa kojim bolestima su zaražena.
Samo to je bilo dovoljno Ministarstvu i predlagaču ovog zakona da naloži obavezu, a predlagao sam, upravo dok smo u fazi tranzicije, da kontrolišemo barem ono što možemo, a možemo mnogo toga da kontrolišemo.
Upravo iz države koja ima razvijeno stočarstvo, koja ima mnogo viši nivo stočarske proizvodnje nego mi, uvezli smo grla zaražena bolestima koje ne bi smele da budu zastupljene. Sada ćemo ta grla slati na klanje, a platili smo ih tamo kao priplodna.
Bez obzira da li je taj koji je uvezao napravio ugovor sa obavezom da se to i vrati nazad u tu zemlju, ali je bruka od te zemlje koja je izvezla, a i od nas. Da to nismo kontrolisali, da nije naloženo, takva grla bi mogla otići u priplod i širiti zarazu kod životinja.
Danas kada imamo ovu opasnu zaraznu bolest - influencu živine, koja preti, moram priznati da je Ministarstvo donelo rešenje o zabrani uvoza žive živine iz zemalja gde se to javilo i proizvoda od živine.
To je sasvim u redu, ali mogu da navedem iks primera iz sopstvene prakse, s obzirom da se bavim ishranom životinja, koliko je uvezeno kontingenata ribljeg brašna sa povećanom količinom teških metala, recimo, kadmijuma i žive, ili soje ili sojine sačme sa prisustvom mikotoksina, da to nije kontrolisano.
Do ovog zakona, svako rešenje koje se izdavalo za uvoz, a izdavalo se po saveznom zakonu, podrazumevalo je obavezno da se kontroliše, da li se radilo o živim životinjama, o namirnicama životinjskog porekla, o hrani za životinje, o bilo čemu što se koristi kod nas, podrazumevalo je obavezu.
Donošenjem ovog novog zakona, da bismo se dodvorili i da bismo ispoštovali zahteve Svetske trgovinske organizacije, mi stavljamo jednu odrednicu "može se naložiti ispitivanje", što će biti dobra volja onoga koji izdaje rešenje ili potpisuje, pa će se nekome naložiti, pošto te troškove plaća uvoznik.
Znači, neko će biti, kao uvoznik, opterećen obavezom da ispita sve ono što je kod nas propisano, a neki uvoznik može proći i da uveze, a da se ne ispita njegova ili hrana za životinje ili žive životinje.
Mislim da nije u redu što nije prihvaćen ovaj amandman, pogotovo što u sledećem stavu 6. stoji: "Ako se veterinarsko-sanitarnom kontrolom utvrdi da su prethodne pošiljke iz zemlje izvoznice, odnosno iz određenog objekta porekla bile bezbedne za upotrebu i praćene ispravnim međunarodnim veterinarskim potvrdama, dozvola za uvoz i promet izdaje se bez laboratorijske kontrole pošiljki proizvoda životinjskog porekla, hrane..." itd.
Znači, prvo, moramo ga kontrolisati ili treba sistematski kontrolisati. Ako se stvarno dokaže i pokaže da je taj pouzdani dobavljač ili izvoznik, onda ga u nekom periodu osloboditi.
Ovakvim definisanjem u ovom članu se daje mogućnost diskrecionog odlučivanja Ministarstvu kome će naložiti obavezno ispitivanje i šta će se, a šta se neće morati dijagnostički ili laboratorijski ispitivati. Mislim da se ozbiljnim zakonom ovako ne reguliše ova oblast.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Još neko po ovom amandmanu? Imate dva minuta. Da li vam je to dovoljno ili ćete to da prebacite za utorak?
Poslanička grupa SRS po ovom amandmanu ima još dva minuta.
Nastavljamo raspravu u pojedinostima u utorak u 10,00 časova.