TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 02.11.2005.

7. dan rada

OBRAĆANJA

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da li još neko želi reč o ovom amandmanu?        Na član 55. amandman je podneo poslanik Vojkan Tomić.
Predstavnik predlagača i Odbor za omladinu i sport prihvatili su amandman, Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Pošto smo završili pretres Predloga zakona u pojedinostima, zaključujem pretres Predloga zakona u pojedinostima.
Pošto smo obavili pretres Predloga zakona u načelu i u pojedinostima, Narodna skupština će u danu za glasanje odlučivati o Predlogu zakona u načelu, pojedinostima i u celini.
Prelazimo na 2. tačku dnevnog reda: – PREDLOG ZAKONA O BEZBEDNOSTI I ZDRAVLjU NA RADU (pojedinosti)
Primili ste amandmane koje su na Predlog zakona podneli narodni poslanici Ljiljana Nestorović, Meho Omerović, Mileta Poskurica, Paja Momčilov, Miroslav Nedeljković, Dragan Živkov, Dragoljub Anastasovski, Milovan Radovanović, Branislav Rankić, Momir Marković i Vjerica Radeta, kao i Odbor za rad, boračka i socijalna pitanja.
Primili ste izveštaje Odbora za rad, boračka i socijalna pitanja i Zakonodavnog odbora, kao i mišljenje Vlade o podnetim amandmanima.
Pošto je Narodna skupština obavila načelni pretres, saglasno članu 140. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, otvaram pretres Predloga zakona u pojedinostima.
Na član 3. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Ljiljana Nestorović i Meho Omerović.
Vlada i Odbor za rad, boračka i socijalna pitanja predlažu Narodnoj skupštini da odbije ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 5. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Ljiljana Nestorović i Meho Omerović.
Vlada i Odbor za rad, boračka i socijalna pitanja predlažu Narodnoj skupštini da odbije ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 7. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Ljiljana Nestorović i Meho Omerović.
Vlada i Odbor za rad, boračka i socijalna pitanja predlažu Narodnoj skupštini da odbije ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 11. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Ljiljana Nestorović i Meho Omerović.
Vlada i Odbor za rad, boračka i socijalna pitanja predlažu Narodnoj skupštini da odbije ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Ne.)
Na član 12. amandman je podneo narodni poslanik Mileta Poskurica.
Vlada i Odbor za rad, boračka i socijalna pitanja predlažu Narodnoj skupštini da odbije ovaj amandman, Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? Izvolite.
Reč ima narodni poslanik Mileta Poskurica.
...
Srpska napredna stranka

Mileta Poskurica

Srpska radikalna stranka
Našim amandmanom smo hteli da malo pojasnimo situaciju da nešto što je prihvaćeno u našoj ranijoj zakonodavnoj praksi i, kako sam u načelnoj raspravi govorio, naših zemalja u okruženju, kod utvrđivanja tzv. preventivnih mera hteli smo da kažemo našim amandmanom i to u pisanoj verziji i priložili da je potrebno nekako naglasiti značaj rada po učinku. Ne samo zbog toga što je to bilo vezano za raniju tehnologiju proizvodnje, ali osobito bi to bilo korisno da štiti one zaposlene koji su u privatnom sektoru, koji će morati da rade na veliku normu ili rad po učinku.
Potpuno je poznat smisao ovoga i to je apsolutno termin koji nije nepoznat, a najmanje sadrži logiku koju je kao objašnjenje dala Vlada, predstavnik Vlade za ovaj amandman, predstavljajući to subjektivnim odnosom zaposlenog prema radu.
Zaista, rad po učinku nije subjektivni odnos, sem ako se izuzme ona činjenica da svaki zaposleni, osobito sada kada primaju jako male plate, sigurno biva motivisan da radi više, ali to ide do određene granice, do mere iscrpljenja, kada gubi pažnju, nije više sposoban da radi, osobito jednostavan i monoton posao koji bi radio iz nedelje u nedelju, iz godine u godinu.
Hteli smo na određen način da obavežemo poslodavca kod predviđanja preventivnih mera. Odgovor da će se takva deklarativna odluka, ili stvarna, sadržati u članu 4, kako je Vlada odgovorila, nije dovoljno jasan, jer to prilagođavanje je vrlo široko. Može reći da se prilagodio radnom mestu i radnoj okolini, dovoljno osvetljeno, dovoljno toplo, dovoljno čisto, izvoli i radi, ali ako više proizvedeš više ćeš biti plaćen, tako da taj motiv zaista postoji u zakonodavnoj praksi.
Prilično je nesuvislo objašnjenje koje je Vlada dala odbijajući amandman. To ne bi ništa tehnički umanjilo značaj zakona, a mnogo bi značilo za zaposlene, da ne bi bili izrabljivani. Danas su zaposleni u privatnom sektoru veoma izrabljeni, veoma iskorišćeni, veoma zloupotrebljeni. Masa njih ne dobije platu, ne dobiju regularne poreske prijave, juri ih inspekcija, a onda imate predsednike opština koji se žale na inspektore što su preterano naglašeno prisutni u njihovim, posebno malim, opštinama, gde promet pada.
Dakle, zatvara se krug uzajamnog nepoverenja, uzajamnog nezadovoljstva, sukoba različitih nivoa, čak i vlasti i ovlašćenja na, recimo, jednom lokalnom nivou, što je moglo zakonom da se reguliše, dovede u red i da se pri kreiranju preventivnih mera, osobito pri kreiranju strateškog plana koji dovodi, da ne kažem, do akcionog plana, kako se u ovom predlogu zakona zove akt o proceni rizika, jer bi to bio sastavni deo elemenata procene rizika.
Zato mislimo da bi bilo korisno da se ovaj amandman u danu za glasanje usvoji, jer zapravo poslodavac treba da vodi računa o tome kako normira rad zaposlenog, da li ga tera, nezavisno od toga šta će pisati u ugovoru o radu ili potajno da radi više i time izlaže sebe većem riziku za oboljenja, jer radi u lošim uslovima, za povređivanja ako radi mnogo na mehaničkim sklopovima.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Nikola Todorović.

Nikola Todorović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, u prilog ove rasprave želim da kažem nekoliko rečenica. Jasno je i razumljivo zašto je promenjen Zakon o zaštiti na radu u zakon o bezbednosti i zdravlju na radu.
Video sam osnov iz postojećeg zakona u drugom delu bezbednosti i zaštite na radu, u članu 6. kaže se - preduzeće je dužno da preduzima odgovarajuće mere zaštite zdravlja i bezbednosti radnika na radu.
Preformulisan je postojeći tekst i ono što su bile opšte odredbe sada su preventivne, ono što je bilo obezbeđenje kao zajedničke odredbe, tako da tu nema neke suštine, nema politike, odnosno ideološke razlike. Radi se o jednom tehničkom propisu i nije teško ako se poštuju standardi i nauka postojeća, zaštita na radu. Postoje fakulteti, redovne studije, postdiplomske studije, postoje instituti koji se bave ovom oblašću. Promeniti sam naziv, kako će se sve to uklopiti vezano za primenu ovih propisa, to je opet priča za razmišljanje za predlagača.
U načelnoj raspravi pomenuo sam jednu fabriku u okolini Majdanpeka, kritikujući Predlog zakona i ukazujući resornom ministru da se u pogledu primene propisa iz oblasti zaštite na radu nije ni ranije dovoljno vodilo računa i danas se ne vodi dovoljno računa.
Malo je ko slušao tu raspravu iz prepodnevnog izlaganja, jer su bili na poslu i iz onoga što se kasnije kao efekat te rasprave čulo, iz rekla-kazala, epilog je bio da su postojeći direktori, plašeći se intervencija ministra u želji da sazna šta se stvarno dešava u toj fabrici, provetrili fabriku, našminkali radnike, doveli medije, dopisnike medija iz lokalne sredine, da pokažu da to stanje stvari nije takvo kako je u raspravi rečeno.
Moja namera nije bila ni tada, ni danas, iako nisam pomenuo fabriku, niti proizvod... Htelo se u lokalnim medijima da se prikaže kao pokušaj jedne opozicione stranke da umanji šanse da se ta fabrika u procesu privatizacije dobro proda, što nije bila moja namera. Fabrika ima perspektivu, ima zanimljiv proizvodni program, ali mora se dovesti u red sa propisima koji u ovoj državi važe.
Ona rasprava od pre nekoliko dana je imala efekta. Kaže da su provetrili fabriku, očistili su malo radna mesta, dali radnicima nove radne mantile, našminkali ih, doterali radnike.
Imali su jedino problem sa onim radnicima koji su zbog narušenog zdravlja napustili fabriku, pa su u fazi lečenja, izlaska na ocenu radne sposobnosti ili dugom bolovanju došli pred fabriku saznavši da dolaze novinari, da se sa njima vide i suoče. Nije im dato da uđu u fabriku.
Rezultat je bio da su novinari, saznavši detalje i jedne i druge strane, napisali obiman tekst, dopisnici "Politike" i "Blica". Normalno, te novine nemaju dovoljno prostora da objave sve što novinari iz lokalnih sredina žele da saopšte, jer nema dovoljno prostora da se objavi širok tekst. Zato u tim novinama niste mogli da pročitate sve ono što je napisano.
Da ne dužim mnogo, da ponovim još jednom: znači, fabrika ima perspektivu, ali moraju biti pametni rukovodioci, direktori i upravljačka struktura. U fabrikama ne treba da bude politika, nego struka, tehnološki proces, organizacija rada, zaštita na radu. Onda će ta fabrika moći i dobro da radi i dobro da posluje i fino da se proda.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da li još neko želi reč o ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 15. amandman je podneo narodni poslanik Paja Momčilov.
Vlada i Odbor za rad, boračka i socijalna pitanja predlažu Narodnoj skupštini da odbije ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je ovaj amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Mileta Poskurica.
Jedno razjašnjenje: za slučaj da ne završimo do 18,00 časova, produžićemo najdalje po ovoj tački. Za slučaj da stvarno završimo oko 17,00 časova raspravu, ima samo četiri amandmana koja se raspravljaju po sledećem zakonu, pa možemo da učinimo napor da u okviru radnog vremena do 18,00 časova završimo to. Plaćeni smo da radimo i ne bežimo od toga. Još jednom, svakako nećemo produžavati radno vreme, to nije sporno. Mislim da neće biti potrebe.
Izvolite, gospodine Poskurica.
...
Srpska napredna stranka

Mileta Poskurica

Srpska radikalna stranka
Ovim amandmanom smo hteli samo da ispravimo, ali ne u tom formalnom smislu, tačku 1) stava 1. člana 15, u kome se u Predlogu zakona kaže: "Poslodavac je dužan da aktom u pismenoj formi odredi lice za bezbednost i zdravlje na radu". Tu smo dodali jednu, sada vidim, kad analiziram post festum, možda i nesrećnu reč "odgovorno lice", zato što kada je Vlada, predlagač zakona, razmatrala amandman pozvala se na to što stoji u zagradi člana 4. tačke 21), gde su pod tim "odgovornim licem" zamislili nešto drugo.
Ja sam sebi čak u ovom ručnom radu, dok sam pisao, stavio: ili ovlašćeno, ili predstavnika, ili lice koje se stara itd. Da bi to gramatički i sintaksički bilo ispravno bilo je potrebno, kad već odrediš lice, da to lice dobije i neki prefiks kao odgovorno lice, jer ćemo sigurno i u praksi biti suočeni sa činjenicom da će direktori biti ljudi koji neće morati ili neće hteti da mnogo znaju o tehnologiji svog posla. Tada će sigurno moći da odrede nekoga ko će u njihovo ime i sačekivati inspektora i propratiti aktove, u ime poslodavca potpisivati.
Zapravo, suština je bila u tome, da je predlagač pažljivije analizirao našu zamisao ovde, video bi da bi ovaj predlog možda mogao tehnički da se izmeni i da se stavi neka druga reč, neki drugi pridev, šta bi bili "odgovoran", ne znam.
Onda bi bilo sasvim jasno da bi taj amandman mogao glatko da prođe. Dakle, namera je bila činjenica koju inače mnoga zakonodavstva poznaju, da neko nekoga može u nekom sektoru da ovlasti, i pravno lice, i fizičko, i finansijsko i lice koje je odgovorno za zdravlje ili zaduženo za bezbednost i zdravlje na radu. Dakle, smisao je bio taj.
Odgovor koji nam je ponuđen je otišao dosta daleko, u smislu preklapanja sinonima, tako da mislimo da bi i ovako kako bi stajalo, moglo biti prihvaćeno i ne bi bilo u značajnoj koliziji, po sadržaju tačke 1), kako bi se izmenila, ni u kakvoj koliziji sa tačkom 21) člana 4, tako da mislim da je bilo samo pitanje dobre volje predlagača i, uslovno da kažem, našeg poslanika koji je, moguće, deo predvideo razmatrajući, da ne upotrebi sinonim, što u zakonu može da bude nekada opasno i nekada može biti neprihvatljivo, ali u ovom slučaju je to sasvim jasno. Iz konteksta ne bi izašlo šta to znači "lice koje je zaduženo", pa pri tome valjda i odgovorno, kad je za nešto zaduženo. To je bio smisao ove amandmanske intervencije, a u vezi sa nekim narednim članovima ćemo dodatno pojasniti ovo naše zalaganje.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Reč ima gospodin Marković.

Momir Marković

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, kada smo pre pauze utvrđivali do kada ćemo raditi i kada je rečeno da ćemo raditi samo u pojedinostima po ovoj drugoj tački dnevnog reda, predsednik Skupštine je energično rekao "možda".
Da pređemo na amandman. Narodni poslanik Paja Momčilov je tražio da se u članu 15. u stavu 1. tačka 1) promeni i da glasi – aktom u pisanoj formi odredi lice odgovorno za poslove u vezi sa bezbednošću i zdravljem na radu - odgovorno lice.
Odgovor koji je Vlada Srbije dala je, po meni, nedorečen, a pravo da vam kažem i malo nesuvisao. U svakom zakonu koji je do sada tretirao zaštitu na radu, u prvoj tački kada se pomene lice koje je odgovorno, obavezno se kaže "odgovorno lice" i obavezno se u pisanoj formi potvrđivala njegova odgovornost.
Povrede na radu su u svakom tehnološkom procesu moguće i mora se utvrditi ko je taj ko će sutradan videti da li su sve higijensko-tehničke mere preduzete itd. Ne vidim da se preklapa i ne vidim da je amandmanom gospodin Paja Momčilov tražio, kako ovde kaže – odredbom člana 38. Predloga zakona utvrđeno je da je lice za bezbednost i zdravlje na radu neposredno odgovorno poslodavcu kod koga obavlja te poslove, te da se iz tog razloga amandman odbija. Mislim da je ovo malo nesuvislo. Nije tražio da se u ovom članu svi poslovi tog odgovornog lica popišu, nego da mu se da rešenje da je ono odgovorno lice, da i taj radnik, ako je tuđom krivicom povređen, zna koga da ganja.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala, gospodine Markoviću. Izvolite, narodni poslanik Nataša Jovanović.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Srpska radikalna stranka
Kao odgovorni poslanik još odgovornije Srpske radikalne stranke prvo da vam kažem, gospodine Markoviću, lakše je vama u toj poziciji, ne zato što ste na mestu predsednika, nego vi čitate sinopsis koji je ispred vas, pa vi samo, što bi rekao naš narod, terate od početka do kraja i dokle stignemo, a kad tako nama kažete, prebacićete se sa jednog na drugi zakon, a i kako pakujete zakone u dnevni red, sa dopinga u sportu na bezbednost i zdravlje na radu, mi to sve možemo, ali moramo da znamo sa koje materije ulećemo u neku drugu.
(Predsednik: Primite moje izvinjenje.)
Prihvatam izvinjenje. Vrlo ste ljubazni.
Što se tiče člana 15. i namere dr Paje Momčilova da se u tački 1) definiše odgovorno lice, ovo kao da je nedovršena rečenica – počeo je neko od saradnika ovog Slobodana Lalovića, poslanika-ministra, da piše i stao, nema dalje.
U pravu je gospodin Marković, ne samo što je to praksa kod nekih drugih zakona, ovde to mora da bude obaveza, jer ako se sve ove dalje tačke navode, onda mora da se zna da nije dobra ni formulacija. Tu je napravljena greška: "aktom u pisanoj formi odredi lice", pa sada ovo "za bezbednost i zdravlje na radu"; treba da stoji na kraju "odgovorno lice" i ovo "za" ne, nego koje će to da čini, da predstavlja lice odgovorno za bezbednost i zdravlje na radu - odgovorno lice.
Zašto ovo potenciramo? Zbog toga što je odgovornost nekoga ko predstavlja poslodavca u odnosu na zaposlenog danas veoma bitna stvar. Da to jeste tako pokazuju i sve ove predstavke koje stižu nama poslanicima, a naročito članovima Odbora za privredu i privatizaciju.
Evo, u petak će Odbor za privredu i privatizaciju da razmatra neka veoma loša rešenja koja su učinjena, po mišljenju zaposlenih, u mnogim preduzećima u Srbiji, recimo "Izolma" iz Rače, to znam pošto je preduzeće sa područja Šumadijskog okruga, a i u drugim privatizovanim preduzećima, gde se od strane poslodavca, mnogo je bilo takvih slučajeva, od strane onih koji su kupili to preduzeće uopšte ne razmišlja ni o minimumu socijalne zaštite ni programa, a kamoli o ovim novim tehnologijama i o toj zaštiti, o čemu govori član 15.
Prema tome, da bi sve bilo precizno i jasno do kraja i da bi se znalo ko je to... Možda se to vama čini kao da smo mi podneli amandman radi amandmana, ali pogledajte da ova prva tačka nikakvu logiku nema.
Sve ovo drugo, i da se za obavljanje poslova zaposlenom obezbede mere bezbednosti i zdravlja na radu, što naravno mnogi poslodavci ne čine, i da se osposobljavaju zaposleni za bezbedan i zdrav rad – molim vas, gde ste vi to videli, a naročito kod mnogih vlasnika, ovih novokomponovanih bogataša ili tajkuna da to rade.
Zamislite vi sada da Bogoljub Karić nekome obezbedi mere zaštite; on da može gurnuo bi ga kroz prozor, samo da mu služi za jednokratnu upotrebu i šta ga briga. On svojim zaposlenima, osim zaposlenima članovima svoje porodice koji ne rade ništa, nego samo fiktivno peru pare i milione evra po svojim računima, niti uplaćuje poreze ni doprinose. Imate na toj njegovoj BK televiziji saradnike i novinare i one koji rade po deset ili 15 godina, žene koje ne mogu da postanu majke, da zasnuju porodicu, iz razloga što se boje da ne dobiju otkaz.
On je predsednik udruženja nekakvih industrijalaca i dobija navodne... Ali, to sve plaća i onu decu da mu pevaju u Japanu, da mu po Londonu dele plakete. Vajni industrijalac i poslodavac. Neće dotle i sa takvim ponašanjem poslodavca niko da zaštiti radnike.
Prema tome, prihvatite u danu za glasanje ovaj amandman da bi se znalo i da bi se bar u ovoj oblasti pokazala namera da želite neki red, da se navede koje je to odgovorno lice što se tiče obaveza poslodavca u članu 15. kako je to predložio kolega Paja Momčilov.