Zaista, u vreme kada smo sa socijalistima i JUL-om bili u koaliciji, Bogoljub Karić je bio ministar u toj vladi, tako da ste mogli komotno i sa mnom da potpišete sporazum o saradnji. To vam je isto. To je jedna stvar.
Druga stvar, pogrešno sam protumačen od gospođe Nestorović. Kada govorim o moralu mislim o opšteljudskoj vrednosti. Ne mislim samo o moralu u seksualnim odnosima. Ako ste me tako shvatili kada sam rekao da je nemoralno ono što radite, a vi ste mi rekli da ste u sudskom sporu koji je trajao tri godine dokazali da ste moralni, nisam ni pomislio da taj deo, na jednu stranu, na jednu definiciju za moral. Mislio sam na politički moral, a ne na ono za šta ste se vi izborili sudskim procesom.
Zaista mi nije palo na pamet zato što sam u stanju uvek da zaštitim pripadnice slabijeg pola od bezobrazluka, od zloupotrebe službenog položaja, koja je očigledno po sudskoj presudi u vašem slučaju bila primenjivana. Ne pada mi na pamet da vas za to bilo kada optužim ili da vas na to bilo kada podsetim. To vi mene sada podsećate.
Govorio sam isključivo o moralu u politici, samo o jednoj grani u kojoj se moral ispoljava, i rekao sam da je mnogo toga u ovoj skupštini nemoralno i da tu bezmalo sve ostale političke stranke vidim, a posebno kada su u pitanju krađe mandata i prekrajanje izbornih rezultata. Hoću svim poslaničkim grupama da pomognem da imaju onoliko poslanika koliko im je narod na izborima poverio. Zato pitam sve vas, kako to da SRS sada ima 80 mandata, a narod joj je dao 82?
Ko je to od vas učestvovao u tome da mi imamo dva poslanika manje nego što je narod hteo, ko se to stavio iznad naroda? Kao što mi nikada nije palo na pamet, jer sam to učio od Vojislava Šešelja, da otimam tuđeg poslanika ili tuđeg odbornika, koštaće vas mnogo to što sada imamo dva poslanika manje. Dakle, sve vas, i koji mislite da sa nama može da se sarađuje i koji mislite da sa nama ne može da se sarađuje.
Posebno će da košta vašeg predsednika Ustavnog suda, tog koji nikada nije ni bio u sudu, koga je Milošević postavio da bude predsednik Ustavnog suda, a vi ste zaboravili ko je njemu najzaslužniji za mesto na kome se nalazi.
Njegova odluka da mandat pripada poslaniku razbila je Srbiju i od 250 najuglednijih građana Srbije šta je napravila?
Pogledajte kako se novinari iživljavaju nad onim što se u Skupštini dešava, a to zato što postoje poslanici koji se nisu vezali za politiku, koji ne mogu da izdrže da iduće godine ne budu poslanici, jer im možda stranka neće biti parlamentarna ili njihova stranka će biti, ali oni neće biti poslanici.
Da li morate večito da budete poslanici? Da li mora za četiri godine čovek da bude bogataš? Dakle, za četiri godine mandata čovek da bude bogataš, da li su nam male plate, da li su male dnevnice, da li su mali putni troškovi, šta je razlog da se prelazi kod bogatih ljudi.
Kod kojih bogatih ljudi? Uglavnom kod onih koji su se obogatili na narodnoj nesreći. U vreme kada je moglo sa Miloševićem da se trguje, da se dobijaju devize po kursu, a da se prodaju duplo skuplje i da sa delom dobijenih deviza vrati odmah, čak u toku noći dug ili petkom uzmu, pa vrate u ponedeljak ujutru bankama, nema ni kamate, nema ništa. Pravite se kao da ne znate ko su ti bogati ljudi.
Sada je lako, kada se na talogu nešto izgradilo, da se dižu građevine. A gde je taj početni kapital, gde je ta prvobitna akumulacija, iz čega je nastala? Iz naše nesreće, iz naše sirotinje.
Da znate, ne napuštajte stranke na čijim ste listama ušli u parlament, ne napuštajte, jer ne postoji razlog. Niko od nas ovde, možda pojedinci mogu da kažu da bi ušli u parlament sami, možda mogu, ali niko od nas ovde ne bi bio poslanik da nije političkih stranaka kojima pripadamo i da nije predsednika tih stranaka. Pa i kada osvoji pet poslaničkih mesta, 12 poslaničkih mesta, kriv je predsednik, i kada osvoji 100 poslaničkih mesta, takođe je zaslužan predsednika, a ne mi pojedinci.
Hajde da raščistimo sa tim već jednom, sada vam obećavam, ko god podnese ostavku za poslanika, taj će biti razdužen, neka ide u sud, neka overava da je povukao, neka izađe na Terazije i neka priča narodu da je povukao ostavku, ne važi mu se to.
Ima da bude razdužen, a Ustavni sud neka se spori posle sa Skupštinom Srbije i sa njenim Administrativnim odborom da li je taj trebalo da bude razdužen ili ne.
Hajde da vratimo moral u Narodnu skupštinu, da vidite kako će to da se vrati i da se proširi širom Srbije i kako ćemo početi ponovo da cenimo rad. Hvala.