TREĆE VANREDNO ZASEDANjE, 12.06.2006.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆE VANREDNO ZASEDANjE

4. dan rada

12.06.2006

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:10 do 17:45

OBRAĆANJA

Mika Vlaović

Demokratska stranka Srbije
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministarka, uvaženi članovi Ministarstva, puno je pričano o ovom zakonu i pokušaću u kratkim crtama da iznesem nešto što je možda ovde na određen način preskočeno.
Šteta je što ovaj zakon nije usvojen 1993-1994. godine, mnoge stvari bi u poljoprivredi izgledale drugačije.
U prvom članu ovog zakona ima jedan dobar stav koji kaže da poljoprivredno zemljište u Srbiji ne mogu kupovati strana ni pravna ni fizička lica. Da je donet ranije, nešto što je prodato, ne bi bilo prodato.
Dao sam na Predlog ovog zakona nekoliko amandmana, od kojih je dosta usvojeno; neke koji su bili odbijeni usaglasili smo na Odboru za poljoprivredu, pa su to amandmani Odbora za poljoprivredu.
Mislim da niko nije spomenuo u članu 16. da je zabranjena upotreba folije koja nije biološki razgradiva. To je, složićete se, na poljoprivrednom zemljištu dosta veliki problem.
Pruža se folija, niko je ne skuplja, a zna se da i za jednu običnu najlon kesu treba 10 godina da se razgradi, onda zapinje o poljoprivredne mašine, sejalice, kombajne i pravi probleme, čak pravi problem i u vodosnabdevanju, jer se omota oko neke biljke i nema dovoljno vode.
Prihvaćen je amandman na član 28. Bila je zabrana nomadske ispaše. Međutim, nomadske ispaše odavno na poljima u Srbiji nema, nomadi su odavno izigrali taj zakon, kupe jedno parče zemlje, prijave da stanuju i hiljade ovaca teraju u obradivom poljoprivrednom zemljištu od prve do pete klase, a pašnjaci na kojima treba da se napasaju zvrje prazni, nema ni čobana, ni čobanica, ni ovaca.
U članu 48. regulisano je dobrovoljno grupisanje poljoprivrednog zemljišta, pošto se bavim poljoprivredom to je nešto što pozdravljam na određen način, oslobođeno je plaćanja administrativne takse i poreza na prenos apsolutnih prava.
To je nešto što će vremenom biti pogodniji oblik od komasacije. Jer, neka budućnost Srbije biće da će se smanjiti broj poljoprivrednih gazdinstava, da će se uvećavati farme.
U svakom slučaju, komasacija, ako se sprovodi u jednoj opštini i u jednom naseljenom mestu, puno košta.
Ako se svakih par godina budu smanjivala gazdinstva, a ukrupnjavali posedi, trebalo bi svakih nekoliko godina da se vrši komasacija, a komasacija je jedan veliki, skup posao, i za državu i za građane, jer u trećoj godini, kad dolazi nadela... Prve godine se utvrđuje vlasništvo, druge godine se dogovara ko će gde dobiti i treće godine se uvodi u posed; ne može niko da uvodi u posed dok njive ne budu čiste, a tu negde već bude kraj novembra, tako da ne može da se izvrši ni priprema za setvu useva koji treba da se seju u proleće, niti jesenji usevi mogu da se zaseju na vreme. Ovako će dva-tri zemljoradnika uspeti međusobno da spoje njive, ko do koga ima, i da za to ne plate nikakve takse ni poreze.
U članu 63. i 64, oko koga se ovde najviše sporilo i čini mi se retko ko ga je objašnjavao do kraja, svako se nekako trudio da pokaže ono što ide njemu u prilog, kaže – pravo prvenstva kupovine ima onaj koji ima sisteme za navodnjavanje, višegodišnje zasade i onda se prekine. A dalje kaže – i fizičko lice, zemljoradnik i na kraju onaj ko ponudi najvišu cenu, što je na određen način normalno; pa, nek digne ruku neko od vas ko bi nešto svoje prodao nekom ispod cene zato što ima lepe plave oči i zato što se ovako ili onako nosi ili pripada ovoj ili onoj političkoj grupaciji. Hajde da se uozbiljimo bar oko toga.
Još nešto. I kombinati su tu u pravu prvenstva. Ako se na jednoj strani priča da su to idealne celine od 10, 15 hiljada hektara, koje imaju zaokružen sistem proizvodnje, i proizvodnju, i preradu, i proizvodnju semenskog materijala i klanice, onda oni treba lakše da daju 100 evra po hektaru, nego jedan zemljoradnik koji je, složićemo se, dosta godina bio na malom posedu i na vetrometini, nije bio miljenik društva, kako su to bili kombinati.
Na kraju, složio bih se sa činjenicom da dva kombinata u Srbiji koja su zaista nešto bolja od ostalih, ali još uvek ne idealni, dobiju to pravo koje je neko tražio u jednom amandmanu. U tom slučaju pravo preče kupovine imali bi svi tajkuni koji su u dosadašnjoj privatizaciji kupili društveno zemljište, a onda bi državno dobili na korišćenje.
Državnog zemljišta ima 270-300 hiljada hektara, to je 30 miliona evra, preneto u dinare to je dve milijarde 600 miliona. Moraju građani Srbije da znaju koji je to red veličina. Dva miliona hektara otprilike je u Srbiji obuhvaćeno registracijom poljoprivrednih domaćinstava, na ta dva miliona hektara zemljoradnici dobijaju 100 litara dizel goriva po hektaru, 16 dinara jevtinije od cene. Za tu namenu je iz budžeta odvojeno svega 300 miliona. Koji je onda red veličina dve milijarde i 600 miliona. Koliko bi se moglo pomoći ovima?
Nemojte liti krokodilske suze, teško se živi u poljoprivredi, teško se živi u svim sferama ovog društva i za to je najmanje kriva ova vlada. Mnogo tog je nasleđeno iz dosta davnih vremena.
Ako su 60 godina u nemilosti društva na vetrometini ti domaćini ipak opstali, uspeli da sačuvaju veru, običaje, kumstvo, prijateljstvo, da ostanu domaćini i da unaprede imovinu, uspeće oni i dalje, a ovi tajkuni koji su lako došli do novca, biće to jednog dana po onoj narodnoj – voda dala, voda i odnela. Mali deo zemlje u Srbiji drže oni, veliki deo još uvek je u rukama tih domaćina koji su tvrdokorni, koji se odriču mnogo čega, ali žele da sačuvaju onu imovinu koja im je ostala od predaka.
Još ima nešto. Neće kombinati propasti, niko im ništa neće uzeti, ako se i oni prestroje. Recimo, 3000 zaposlenih na 14.000 hektara ne može da opstane. To je 4,5 hektara po zaposlenom, jedan hektar donosi 1000 evra čistog prihoda, ne mogu da plate obaveze.
Zamoljen sam od jednog zemljoradnika, neću mu spominjati ime, u godinama je. Pokazao mi je juče jedno rešenje sreskog odbora u Žablju za povećanje fonda opštenarodne imovine iz 1953. godine. Čika je domaćin, imao je 34-35 jutara, kad mu je ostalo 10 hektara, polovina mu je uzeta, molio je naslov tog odbora da mu ostavi one parcele koje su grupisane, a da razbacane parcele da u fond opštenarodne imovine. Odgovorili su mu da parcele koje su ukrupnjene trebaju zadruzi seljačkoj, radnoj, kako je bilo u to vreme, a njemu će ostati razbacane parcele, a zaključak je – protiv ovoga nema prava žalbe i mislimo da smo učinili i jednoj i drugoj strani. Presudite koliko su ovom čiki učinili.
Puno je ovde pitano šta će biti sa institutima. Ostaće semenske kuće koje proizvode seme, jer proizvode dobro seme. Nešto što je kod njih bilo loše, to je bio ljudski faktor, zahvaljujući tome što nije bilo konkurencije.
Samo jedan podatak: 7% semena suncokreta koje se seje u Evropi potiče iz Instituta u Novom Sadu. Zamislite kada bi svaki sedmi auto u Evropi bio iz "Zastave", gde bi nam bio kraj. Opstaće ti instituti, malo će više raditi, malo će više voditi računa. Ono seme koje ne bude imalo određenu klijavost, radije će ga baciti nego prodati, da moraju da plate štetu, jer je već Zakonom o sadnom materijalu uveden određen red.
Na pijacama semenski krompir bez etikete ne može da se prodaje. Onaj koji se kupi sa etiketom, naše proizvodnje, iz Guče, bude dobar, isti kao iz Holandije.
Mogao bi da bude još mnogo jeftiniji kada bi se i oni malo prilagodili, da malo manje zarađuju, a konkurencija sveta i otvoreno tržište ne smeta nama, kada bismo se ponašali patriotski, kao svi građani u normalnim zemljama sveta. Ko vas puškom tera da to kupujete? Kupujte novosadsko i iz Zemun Polja.
Ne treba se plašiti da će, ako se usitne velike parcele, biti propast sveta. Niko ni u Evropi nema velike parcele.
Najveće parcele su u Evropi: Republika Češka 79,9 ha prosečno, Velika Britanija 57,4 ha, SAD 179,5 ha, Italija ima 6,7 ha i Poljska ima 6,6, pa žive, proizvode i prilično su poljoprivredna velesila. Hvala.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Lazar Čavić, pa narodni poslanik Sredoje Mihajlov, pa narodni poslanik Ivan Radić.
Pošto ste dali veliki broj tačnih podataka, hoćete da unesemo ispravku – 7% je svaki četrnaesti auto. Može? Hvala.

Lazar Čavić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, posle uvodnog izlaganja dr Zorana Mašića, budućeg ministra poljoprivrede,  malo šta novo može da se kaže. Vidim da se ova sadašnja ministarka smeje. Nije njoj lako.
Ona uopšte nije svesna svoje nesvesti. Ona je ubeđena, ubedili su je da su ovi zakoni koje predlaže Narodnoj skupštini dobri, ali stanje na terenu pokazuje nešto drugo. Neka se pojavi kod nas u Sremu i neka vidi kakvo je stanje na terenu. Mislim da bi se jako loše provela od naroda i seljaka.
Daću primere moje opštine. Opština Pećinci poseduje oko 10 hektara državne zemlje, koja je podeljena privatnim firmama koje uopšte nisu registrovane u Ministarstvu za poljoprivredu i nemaju zakonska rešenja o korišćenju tog zemljišta i nisu objavljena u "Službenom glasniku RS". Čist primer su "MK komerc", "Agrina" Rumenka, koji su prošle godine završili žetvu u drugoj polovini avgusta i dobar deo pšenice je završio u ribnjacima, što pokazuje da uopšte svrha nije unapređenje poljoprivrede, već se radi o manipulacijama poljoprivrednim kreditima.
To je jedan od primera koji se može proveriti u Skupštini opštine, u Resoru za poljoprivredu, koji takođe teško daje podatke ko šta radi, gde se radi i nemaju tačne podatke o zasejanim površinama. Svi podaci koje dobiju su lažni, jer pravnih zastupnika nema. Pošto je pola poljoprivrednih preduzeća ugašeno, a 90% radnika je na birou, to se isto može proveriti u Zavodu za zapošljavanje.
Ovaj zakon takođe daje velika ovlašćenja lokalnoj samoupravi. Problem je to što će biti tamo gde su "žuti" na vlasti, jer će prati novac i koristiti ga u neke sasvim druge svrhe. Bar u mojoj opštini politiku vode nesposobni ljudi koji nemaju nikakve veze sa poljoprivredom. Ono što sam malopre naveo, smatram da će se koristiti u druge svrhe, a jedan deo će otići u privatne džepove.
Takođe, što se tiče ravnopravnosti i licitiranja državnim zemljištem, gde se stavljaju u isti koš fizička i pravna lica, to je čista farsa, jer nijedno fizičko lice ne može parirati pravnom, osim poslušnika vlasti.
Takođe, u članu 17. koji se odnosi na korišćenje čiste vode za navodnjavanje, normalno je da prvo treba pročistiti kanale i podići sisteme koji stoje zakorovljeni i nisu u funkciji. Mogu da dam i primer ovoga. Mogli smo zalivati oko 400 ha zemlje, a odnosi se na sisteme zemljoradničkih zadruga Ašanja i Obrež, koji su pre 15 godina donosili trećinu prihoda tim preduzećima, a sada stoje kao spomenici u dosta jadnom stanju.
Član 26. odnosi se na veštačke livade i pašnjake, da bi se vid stočarstva poboljšao, ali u poslednje vreme kretanje cene na tržištu, konkretno se odnosi na svinjogojstvo – sa cene od 130 dinara, trenutno je pala na bednih 45 dinara. Tako i stočari koji su imali pune obore svinja i staje sa junadima gledaju da ih što pre isporuče, da bi što manje izgubili u ceni, jer već sada nemaju nikakvu zaradu.
Na ovakav način Ministarstvo direktno utiče na gušenje stočnog fonda, tako da seljak uopšte nije zainteresovan za stočarsku proizvodnju, jer čim Ministarstvo primeti da seljak dođe do neke pare, oni što brže uvezu polutke i druge stočarske proizvode i obore cenu, tako da seljaku ne ostane ništa, ne računajući njegov rad i trud.
Podneo sam i amandman gde se reči "jedne godine" zamenjuju rečima "tri godine", a tiče se davanja u zakup zemljišta, što bi bilo povoljno za svakog vlasnika koji bi na to zemljište primenio poljosmenu i plodosmenu, tj. na istom zemljištu ne može se gajiti kultura tri godine; taj vlasnik bi jedne godine gajio pšenicu, druge godine šećernu repu ili soju, a treće godine kukuruz, jer pojedine kulture obolevaju od sličnih biljnih bolesti. Na primer, suncokret nikada ne ide na soju, i obratno.
Svaki vlasnik bi u tom periodu izmenjao te kulture, a ako je dato na jednu godinu, vlasnici će gledati da maksimalno iskoriste tu zemlju primenom raznih hemijskih preparata, tako da naredne godine sledeći vlasnik ne bi imao ekonomsku proizvodnju. Ako prvi vlasnik gaji kukuruz i umesto jedne litre atrazina po hektaru on isprska sa dve litre, naredne godine će sledeći vlasnik da seje pšenicu i neće imati ništa, jer će biti velika koncentracija tog hemijskog sredstva.
Takođe, primena veštačkog đubriva u većim količinama dovešće do zakiseljivanja zemljišta ili velike količine pilata koji uništava strukturu zemljišta. To je samo jedan deo primera zbog čega treba davati zemljište na više godina, a ne na samo jednu godinu.
Takođe, svaka radna organizacija koja se bavi poljoprivredom poseduje knjige polja, tako da svakog momenta može iz knjige da proveri šta je korišćeno za zemljište.
U članu 65, u svrhu obezbeđenja plaćanja zakupnine, teško je proveriti da li dotični kupac poseduje sve bankarske papire koji se daju kao založno sredstvo. Neće se moći proveriti, pošto u komisiji lokalne samouprave sede članovi DS i G17 plus, koji će primati te papire.
U članu 67. stav 2. dodaje se stav 3. Naš predlog je da zgrade prate sudbinu zemljišta. Ako je zgrada sagrađena na zemljištu koje pripada državnoj svojini, da bi vlasnik mogao nešto da uloži i da dovede te zgrade u funkcionalno stanje, kada uloži sredstva mora mu se dati na više godina, da bi mogao obavljati proizvodnju, pošto je 90% tih objekata u poluruševnom stanju, tako da nisu ni za kakvu upotrebu.
Da ste usvojili amandmane SRS daleko bi bilo lakše obaviti poljoprivrednu proizvodnju od strane budućih vlasnika koji bi na sve te uslove pristali, što bi donelo profit i državi i zakupcu državnog zemljišta. U ovom slučaju, budući vlasnik ne vidi da može da izvuče bilo kakav profit na svoj uloženi trud i pare.
Od ovoga zakona će imati koristi samo mešetari, zelenaši i pojedini članovi lokalne samouprave. Država neće ni primetiti koliko se para slilo u privatne džepove. To se posebno odnosi na DS i G17 plus, koji su najveći lopovi i zagovarači takvog zakona.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
 Gospodine Čaviću, upozoravam vas i molim vas da birate reči kada govorite o strankama koje su parlamentarne.

Lazar Čavić

Srpska radikalna stranka
Iz tog razloga nećemo glasati za ovaj zakon.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Narodni poslanik Nataša Jovanović, po Poslovniku.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Srpska radikalna stranka
Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, javljam se na osnovu članova 223. i 225. Poslovnika. To je pred kraj knjižice, pa otvorite da pogledate, pretpostavljam da ne znate svaki član Poslovnika napamet. Član 223. kaže da predsednik Narodne skupštine može da odobri narodnom poslaniku odsustvo sa sednice, o čemu obaveštava Narodnu skupštinu.
Gospodine Markoviću, vi znate da smo mi samo odgovorni pred Bogom, pred narodom i pred šefom poslaničke grupe SRS gospodinom Tomislavom Nikolićem i predsednikom naše stranke prof. dr Vojislavom Šešeljom. Pošto je danas, pored ovoliko brojnih argumenata i prisustva velikog broja poslanika SRS, jedan bio sprečen da dođe, moram zarad javnosti da kažem da je u pitanju narodni poslanik SRS kolega Branislav Rankić, koji je ubedljivo juče pobedio na izborima za predsednika opštine Bor i osvojio 65% glasova, iako se celokupna Vlada Republike Srbije, sa sve predsednikom Srbije i žutom mafijaškom organizacijom svojski trudila da ga osujeti u tome.
Moram da se zahvalim i građanima Bora koji su izašli u tolikom broju i ukazali poverenje nama srpskim radikalima i našem kolegi Rankiću, što je samo uvod u to šta će da se dešava u Srbiji, počev od juče pa na svim narednim izborima, a očekujemo izbore na svim nivoima, da raščistimo jednom i sa ovakvim zakonom i sa svim onim što je sada na dnevnom redu i što će biti ubuduće, ovih nekoliko meseci koliko ste na vlasti.
Pošto sam se javila i po prvom stavu člana 225, smatrala sam, gospodine predsedniče, da je ovo veoma važna informacija za vršenje dužnosti narodnog poslanika, da bi kolege iz vladajuće strukture kada se obraćaju nama srpskim radikalima imale u vidu to da se obraćaju biračkom telu od 65% pa i više, sitnica, tako da možete da im slobodno kažete da svako drugo komentarisanje ili svaki drugi način istupanja naravno ne da je smešan, nego građani to prepoznaju, samo oni u okviru dva posto, koliko glasa za takve strančice, kao nešto pozitivno, a svi ostali, a hvala Bogu mnogo ih je, vidite 65%, 70%, ko zna koliko će biti procenata, smatraju da je ovo što govori svaki poslanik SRS jedino pravo i normalno rešenje za Srbiju i sve njene građane.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Prema članu 223. predsednik Narodne skupštine može da odobri narodnom poslaniku odsustvo sa sednice, o čemu obaveštava Narodnu skupštinu. U odnosu na to, proveriću. Nisam odobrio gospodinu Rankiću odsustvo, pa ćemo u odnosu na to proveriti da li ostvaruje sva prava. Naprosto konstatujem da nije traženo, ali vas podsećam da je po Poslovniku rad Skupštine javan i mi smo u direktnom prenosu, tako da ni na jedan način ne mogu da upozoravam poslanike ako se obraćaju jednom mestu, tako da nije moguće proveriti, a naročito na osnovu podataka koje ste vi izneli.
Mislim da jesu važni za vršenje funkcije narodnog poslanika, prema članu 225, ali, kao što znate, ovo su bili izbori, hvala vam na obaveštenju, mada je ono više puta ponovljeno, za predsednika opštine. Dakle, lično učešće, nisu bili izbori za stranačke liste. U svakom slučaju, moje čestitke gospodinu Rankiću, kao i moje čestitke svima koji lično pobede na ovakvim izborima.
Replika na šta? Dao sam obaveštenje narodnim poslanicima.
Reč ima narodni poslanik Sredoje Mihajlov, pa narodni poslanik Ivan Radić, pa potom Branislav Tošić.
Još jednom podsećam na vreme koje poslaničke grupe imaju na raspolaganju: 16 minuta SRS, 31 minut DSS i 15 minuta G17 plus. Ostale nemaju više vremena na raspolaganju.

Sredoje Mihajlov

G17 Plus
Poštovani predsedniče, poštovani narodni poslanici, moram da kažem da sam stvarno srećan i zadovoljan što je Ministarstvo, na čelu sa ministarkom, našlo hrabrosti da predloži jedan ovakav zakon.
I meni se čini da je kasno, ali tada su bili neki drugi ljudi koji su drugačije razmišljali i tada im se nije činilo da je to kasno, smatrali su da je pravedno da ne treba taj zakon donositi.
Dolazim iz kraja gde je zemlja kult i za zemlju se nije kod nas borilo, zemlja se kupovala ili nasleđivala, drugog načina nije bilo da postanete vlasnik zemlje.
I, kada je u pitanju to nacionalno bogatstvo, ta vrednost, a mi Banaćani i Vojvođani imamo poseban odnos prema tome, stvarno nam je kult, drago mi je da je Ministarstvo predložilo da se zemlja, bar dokle može, dok ne budemo bili u obavezi, dok ne budemo bili u jednoj zajedničkoj državi, ne prodaje drugima.
Drago mi je da smo našoj deci pružili šansu da mogu da kupe svoju zemlju. Da su možda neki drugi krajevi naše nam drage domovine razmišljali tako i da nisu možda lako i olako prodali tu zemlju, da su imali kult, možda ne bismo imali ove probleme koje sada imamo.
Naravno, ne sa ovom zemljom, nego sa nekom koja je takođe bila naša, pa smo se olako odrekli ili smo je lako prodali.
Mislim da je dobra ova ideja da se zemlja ne prodaje strancima, bar na neko vreme, i mislim da treba da napravimo jedan globalni plan, jednu strategiju da podstaknemo ne sitne paore, ali one paore, naše poljoprivrednike koji mogu biti u evropskoj utakmici.
Čulo se dosta podataka, da ne ponavljam ponovo, samo ću se osvrnuti na par detalja o kojima nije bilo reči. Ne bih ponavljao sve predloge zakona za koje smatram da su dobri.
Možda ima nekih propusta, ali naravno nije to sveto pismo, kada budemo videli da nešto predstavlja problem ili neku kočnicu, popravićemo, ali za sada je to trasiranje.
Ono što je bilo zapušteno godinama, kada se nije znalo ko je vlasnik, kada se nije znalo šta je državno, od svih pet oblika svojine, društvena, državna, zadružna, privatna i nedefinisana, nije jasno još uvek i u našim katastarskim knjigama nije tačno i jasno razgraničeno šta je i koliko je državno. Nama predstoji veliki posao, Ministarstvu predstoji, a to je da utvrdi vlasništvo, da napravi red u uneređenoj situaciji.
Da budemo do kraja iskreni, ne znaju se ni međe između zadružnog i privatnog, da vam ne objašnjavam. Oni koji znaju razumeju me dobro, kako to izgleda, koliko su razorani drumovi, ledine, uzurpirano, rade oni koji nisu u posedu.
Tu treba napraviti veliki red i upravo očekujem od tih osnova, od početka, da vidimo šta je to, da se poštuje red.
Oni koji nisu znali kako je bilo uređeno nekada... Pre 100 godina se znalo reda, niste smeli uzorati nekome jednu brazdu, a naročito uzurpirati nešto što nije vaše. U svakom slučaju, tu se mora krenuti od samog početka i mislim da je to osnov.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Molim vas, bez dobacivanja. Gospođice Jovanović, molim vas bez dobacivanja. Uostalom, građani znaju, Ledine su i sada dosta dobro uređene, zato se i zovu Ledine. Izvolite, gospodine Mihajlov, nastavite.