DRUGO VANREDNO ZASEDANjE, 08.06.2007.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGO VANREDNO ZASEDANjE

1. dan rada

08.06.2007

Sednicu je otvorio: Oliver Dulić

Sednica je trajala od 12:05 do 21:30

OBRAĆANJA

Radiša Ilić

Dame i gospodo narodni poslanici, pred nama su tri predloga zakona o izmenama i dopunama - Zakona o  Zaštitniku građana, Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja i Zakona o Državnoj revizorskoj instituciji.
Ova sednica je trebalo da se održi mnogo ranije, odnosno onako kako je nalagao Ustavni zakon. Poslanici SRS su na prošloj sednici uporno iznosili argumente upravo u prilog ovome što se danas dešava. Izgleda da je važnije bilo da se donesu izmene i dopune Zakona o Vladi, Zakon o državnoj upravi, Zakon o državnim službenicima, kako bi se bez svađa preraspodelila radna mesta u novonastaloj vladajućoj koaliciji.
Malo ironično zvuče obrazloženja za predloge zakona koji su danas na dnevnom redu. Ironična su zato što se u njima predlagači pozivaju na Ustav, na Ustavni zakon. Dakle, isti oni koji su pre nedelju dana pogazili taj ustav i taj ustavni zakon i tako pokušali da grubo naruše ustavni poredak Republike Srbije. Sada, kao da se ništa nije dogodilo, kao da se neko poigravao sa građanima Republike Srbije.
Što se tiče Predloga izmena i dopuna Zakona o Zaštitniku građana, stiče se utisak da ste nekim kozmetičkim izmenama pokušali da pripremite teren pojedincima iz vaših interesnih grupacija, koji će reagovati po potrebi vladajuće garniture, ili Solane, ili Olija Rena, ili Majkla Polta.
Kakvi će biti rezultati Zaštitnika građana? Da li će uspeti da se stavi u ulogu zaštitnika prava građana, da znaju kako da se zaštite od svih onih silnih mafija, duvanske, prosvetne, drumske, saobraćajne, naftne, stečajne, carinske, pošto je u svakoj ordinirao poneki državni službenik, čak i jedan pomoćnik ministra.
Već u članu 2. se vidi koliko će Zaštitnik građana biti nezavisan i samostalan, kada ga bira i predlaže vladajuća većina. Nema tu interesa da se bilo šta promeni.
Zaštitnik građana bi trebalo da zaštiti građane Srbije i od saznanja da je potpredsednik Vlade Republike Srbije težak 11 miliona evra. To treba mentalno da podnese građanin ove države, koji nema za struju, koji nema za lečenje, koji ujutru nema čime dete da isprati u školu.
Ne trebaju nama zaštitnici građana za ukras, da pišu elaborate o slučajevima kada službenik doručkuje u nevreme ili kada neko ne dobije obaveštenje od Javnog preduzeća o radovima na vodovodu.
Malo mi ovaj zaštitnik građana liči na jednu drugu vanustavnu instituciju, koja, kao, hoće nešto da pomogne građanima a, u stvari, služi samo za trošenje narodnih para. To je Narodna kancelarija predsednika Republike.
Po šablonu se daju odgovori obespravljenim građanima, samo se upiše ime, prezime i adresa. Tako se dešavalo da su pojedini građani, koji su tražili nekakvu pravnu pomoć ili pomoć za lečenje, dobijali blanko odgovore da nisu u mogućnosti da im pomognu za izmirenje duga za električnu energiju. Eto, tako će Zaštitnik građana reagovati.
Čuli smo danas poslanika Momira Markovića, poslanika Srpske radikalne stranke, koji je govorio o nestalim milionima u Agenciji za privatizaciju, o pokradenim lap-topovima, sa podacima o JAT-u, Boru i NIS-u.
Tim stvarima treba da se bavi Vlada, policija, pa i Zaštitnik građanina, jer neko će sigurno tražiti pomoć i od tog zaštitnika, kada bude izabran na tu dužnost, povodom nečega ovako drastičnog.
U ovim izmenama i dopunama se uočava jedna prikrivena namera predlagača, i to se najbolje vidi u članu 3, kojim se u članu 9. reč "organizacija" zamenjuje rečju "stranka". Znači, budući zaštitnik građana neće moći da bude član nijedne političke stranke.
Pitanje je - zašto u Predlogu zakona niste ostavili i reč "organizacija"? Da li planirate da nastavite praksu udomljavanja pripadnika nekih nevladinih organizacija?
Imali smo primer CESID-a. Čovek je ekspresno došao na mesto zamenika sekretara Narodne skupštine. Sam predsednik Narodne skupštine hvali se kako je pohađao neke kurseve, čiji je promoter bila, ni manje ni više, nego Sonja Liht.
Ne bih se iznenadio da za Zaštitnika građana izaberete Sonju Biserko ili Natašu Kandić i onda bi slika aktuelne vlasti u Srbiji bila kompletna. Još fali da nam Karla del Ponte izabere šefa BIA, pa da ukrasimo tu Dosovsku porodičnu fotografiju.
Što se tiče Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, odnosno dopuna ovog zakona, ništa bitno Poverenik ne menja u svom radu na osnovu tog zakona. Dopune su uslovljene donošenjem novog ustava. Ovaj zakon, kao ni Poverenik, ništa bitno neće promeniti u odnosu - vlast naspram javnosti. Radiće onoliko koliko to dozvole oni koji su na vlasti.
Evo vam prostog primera. Sva pitanja oko hapšenja generala Tolimira, pa do učešća pojedinih državnih funkcionera i službenika u pojedinim aferama koje su potresle srpsku javnost u poslednje vreme, ostaju bez odgovora. Neka Poverenik poveri javnosti Srbije valjane informacije o svemu ovome, a sigurno je bilo i onih koji su ih tražili. Ovako, radikali prozivaju predstavnike vlasti na sednicama Narodne skupštine da pruže građanima informacije, kad ono, i oni ćute.
Čitava javnost u Srbiji se pita - šta se to krije od građana, a kada Poverenik pokuša da dobije neku informaciju od predstavnika vlasti, naiđe na opstrukciju, ili mu to što mu ponude tako ufiluju da je potrebna šifra da se otkrije šta je državni organ hteo da kaže.
Zahvaljujem.

Radojko Obradović

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Zlatan Jovanović, a posle njega, narodni poslanik dr Paja Momčilov.

Zlatan Jovanović

Dame i gospodo narodni poslanici, moram najpre da konstatujem da je Vlada Republike Srbije uz punu, rekao bih, pre svega, logističku podršku aktuelnog predsednika Skupštine, uvela vanredno stanje u Skupštinu Republike Srbije. Da je tako, dokaz je i ova današnja sednica i sve sednice koje smo održali od izbora nove vlade. Naime, iako u Poslovniku stoji da se sednice održavaju isključivo utorkom, sredom i četvrtkom, od 10 do 18 časova, mi u te dane ne držimo sednice, već, naprotiv, petkom, subotom, nedeljom i, eventualno, ponedeljkom, po pravilu, u kasnim večernjim satima.
Da u Skupštini, a rekao bih i u Srbiji, na određen način, vlada vanredno stanje, dokaz je i ova sednica koja je krštena kao Drugo vanredno zasedanje .
Neću pričati o ovim zakonima koji su danas na dnevnom redu. Samo ću da ukažem na suštinu onoga što se dešava danas u Skupštini Srbije, a to je uporno kršenje Ustava Republike Srbije od strane Republičke vlade, naravno, preko predsednika Skupštine i skupštinske većine.
U članu 5. Ustavnog zakona jasno stoji šta se mora naći na dnevnom redu prve sednice Narodne skupštine posle izbora Vlade, znači, posle konstitutivne sednice. Ta prva sednica je prošla pre deset dana. Na toj sednici nije urađeno ništa, vođena je debata desetak sati, pa su se nakon toga razišli bez ikakvog zaključka i ikakve odluke.
Naime, u članu 5. Ustavnog zakona stoji da novoizabrani sastav Narodne skupštine u toku prvog zasedanja nakon izbora Vlade treba da uskladi sa Ustavom zakone kojima se uređuje zaštita građana i ostvarivanje prava građana na obaveštenost i izabere Zaštitnika građana, zatim, organ nadležan za praćenje ostvarivanja prava građana na obaveštenost, kao i guvernera Narodne banke Srbije i organe Državne revizorske institucije.
Znači, ni ovo što je danas na dnevnom redu, iako je ovo druga sednica, nije u skladu sa Ustavom, jer je danas morao da se izabere i Zaštitnik građana i guverner Narodne banke Srbije.
Čuli smo od predstavnika predlagača da se ne može danas birati Zaštitnik građana, jer su danas na dnevnom redu izmene i dopune tog zakona, ali mogao je guverner Narodne banke.
Zašto nije? Zato što nije postignut dogovor ili trgovina među koalicionim partnerima u Vladi Republike Srbije, o tome ko bi trebalo da bude guverner Narodne banke.
Takođe, da je država na određen način u vanrednom stanju govori činjenica da nemamo Ustavni sud već mesecima u Srbiji. Ustavni zakon i Ustav Srbije obavezuju i u svakoj normalnoj državi Ustavni sud postoji permanentno. Nema pauza u postojanju i radu Ustavnog suda.
U članu 9. Ustavnog zakona piše da će se izbor, odnosno imenovanje sudija Ustavnog suda izvršiti najkasnije do kraja Prvog redovnog zasedanja Narodne skupštine. To prvo redovno zasedanje nekako se podudarilo s onom konstitutivnom sednicom i ona je zauzela taj prostor, ali je, po nekoj logici, trebalo da se na Prvoj vanrednoj sednici izaberu sudije Ustavnog suda. Imamo uslove, to je ovaj ustavni zakon, koji, takođe, govori da izaberemo 10 sudija, što daje mogućnost da Ustavni sud punopravno radi i odlučuje.
Neću pričati o ovome što je na dnevnom redu. Želim i imam obavezu da i vama, kao poslanicima, a i javnosti Srbije, ukažem na situaciju u kojoj se danas u Srbiji nalaze izbegla, prognana i raseljena lica. Naime, pre nekoliko dana sam bio u jednom kolektivnom centru i dobio sam informaciju da ih raseljavaju iz tog centra. Vidim da je to trend u celoj Srbiji i da ih iz svih centara preseljavaju u druge centre itd.
Mnogi od tih ljudi su u pojedinim centrima, na pojedinim lokacijama, proveli 15 godina. Posle 15 godina, ponovo postaju izbeglice u Srbiji i ponovo odlaze na nova mesta, u nove centre, i ponovo treba da se adaptiraju na neke nove uslove i da izgrađuju neke veze sa lokalnim stanovništvom na drugim mestima.
Situacija je vrlo teška i mene interesuje da li aktuelna vlada ima ikakvu strategiju ili bilo kakav drugi plan sa tim ljudima?
Oni su jednu tragediju doživeli u svom zavičaju i sada ih ponovo ovde izlažemo tim neprijatnostima, da se ponovo sele, sve stvari koje imaju, a vrlo malo toga imaju, da pakuju kofere i da idu u neka nova boravišta.
Komesarijat za izbeglice ne radi ništa u tom pogledu, ili se bar ništa na terenu ne vidi. Sredstava nema, bar ne vidimo na terenu da postoje bilo kakva sredstva koja Vlada izdvaja za ove namene, jer su ti ljudi prepušteni sami sebi.
S druge strane, mnogi od njih, i ako pokušaju i zatraže državljanstvo ove države, ne mogu da ga dobiju, prvo, zato što je cena tog zahteva oko 10.000 dinara. Oni te pare nemaju. Ako neko i uspe da podnese taj zahtev, čeka godinama da dobije rešenje o upisu u knjigu državljana.
Treće, njihova imovina u državama iz kojih su proterani i iz kojih su izbegli ostala je tamo i ova naša država ne vodi računa o tome, odnosno naša diplomatija ništa nije učinila da se ta njihova imovina što pre vrati, da dođu u njen posed, da bi mogli bar na određen način da se obeštete i da ovamo u Srbiji započnu neki novi život.
Postavio bih poslaničko pitanje, da li ova vlada ima jasnu strategiju i jasan plan i da li želi da integriše te ljude u pravni i društveni sistem ove države ili ne? Ako ona to ne želi, treba to javno da im kaže, da oni znaju na čemu su, da bi mogli da planiraju ostatak života na drugačiji način.
Hvala vam puno.

Radojko Obradović

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik dr Paja Momčilov, posle njega, narodni poslanik Veroljub Arsić.

Paja Momčilov

Dame i gospodo narodni poslanici, evo, sada je već skoro devet sati, a mi smo počeli rad u 12 sati u petak. Znači, na jedan evropski način vodimo raspravu i naše sednice, nastavlja se, u stvari, jedna Dosovska politika u Srpskom parlamentu, gde se gaze i Ustav i zakoni i Poslovnik. To je činjenica koju sigurno treba da istaknemo.
Kome priliči da drži sastanke noću, u petak, da zakazuje u 12 sati, dan uoči zasedanja, sastanak, da ne kaže istinu poslanicima i da im prvo saopšti da će se održavati sastanci Skupštine naredne nedelje, pa onda iznenada da zakazuje ovakve sednice? Samo državama koja se zovu banana države, i to treba kazati.
Neko bi mogao da pomisli - zašto se ovo nama događa i da li je to nesnalaženje, da li je to nestručnost. Nije. To je smišljeno urađeno, jer se želi da se izmuče poslanici, želi se nekvalitetna rasprava i želi se da poslanici nemaju mogućnost da kažu ono što treba da kažu.
Zašto bi neko imao motiv da tako postupa, postavlja se pitanje. Vrlo je prosto naći odgovore kada pronađete motive.
Prvo, danas ne treba govoriti o Kosovu u ovom parlamentu. To je tema koja je trenutno zabranjena.
Drugo, ne treba govoriti i treba prikriti one igre koje se događaju oko privatizacije NIS-a i EPS-a, i to je sasvim jasno. Naravno, ne treba mnogo pričati ni o onome što nam se događa na ulici i što vidimo, hapšenje i udvaranje Karli del Ponte, koja je ovde gostovala četiri dana, kao da je na letovanju i na godišnjem odmoru. Zna se koliko su primerene posete državnika. I ona je, možda, neki državnik, pa zaključite i sami o tome.
Ono što je potrebno kazati jeste, sasvim sigurno, da Srpska radikalna stranka ne može da podrži ove dopune. Ovo nisu zakoni, ovo su samo dopune, i to su vrlo male kozmetičke dopune. Kada naši građani slušaju ovu našu raspravu, ne mogu ni da sagledaju o čemu mi to pričamo i zašto mi to pričamo.
Biću slobodan da navedem primer samo iz Predloga zakona o dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Vi imate tu šest članova. U tih šest članova, šta se samo dodaje: «većinom glasova svih narodnih poslanika».
To je taj značajni zakon, to je ta epohalna stvar zbog koje mora da se u petak u 12 sati, na brzinu, zakaže sednica, da se takve izmene donesu. To je igranje i izvrgavanje ruglu parlamentarizma i ozbiljnosti rada u Skupštini, u kojoj mi sada radimo.
Imamo zakon, naravno, prvi je o ombudsmanu, ili, kako se zove, zakon o izmenama i dopunama Zakona o Zaštitniku građana.
Nema građaninu spasa i pored zakona. Naravno, mi još uvek nemamo ombudsmana, mada bi trebalo odavno da ga imamo. Naš građanin je izložen svakodnevnoj pljački. Ja ću vam reći primer iz zdravstva, meni je to najbliže.
Vi imate od ove vlade i od prethodne vlade sistematsku pljačku građana Srbije. Kako? Upravo kroz jedan, tobož, legalni sistem i nestandardne usluge u zdravstvu.
Kada odete da kupite novine, morate da dobijete fiskalni račun, a u zdravstvu postoje tzv. nestandardne usluge u 270 zdravstvenih ustanova u Srbiji. Desetine hiljada građana dnevno su morale da plate iz svog džepa nestandardne usluge. Šta biva? Nema fiskalnog računa. Šta ima - ima blok račun.
Kako se dolazi do nestandardnih usluga? Direktor i upravni odbor odrede šta je nestandardna usluga, odrede i cenu. Onda se crni fondovi na taj način stvaraju, jer nisu podložni društvenoj kontroli. Koliko se toga skupi godišnje? Minimum 220 milijardi evra.
Gde to ide? Ide u nabavku tzv. potrepština ustanova. Kako? Bez tendera, prijateljski, partijskim firmama se naduvanim računima plaćaju neke usluge.
To je svakodnevni način kako se pljačka građanin.
Danas imate jednu interesantnu raspravu u našem društvu.
Naime, nestandardna usluga je i epiduralna anestezija obezboljavanja porođaja. Vi danas čujete, vi koji vodite u Evropu, da vaši predstavnici pričaju u medijima, i ne sramote se, da treba platiti obezboljavanje porođaja danas, da treba platiti prisustvo oca pri porođaju danas.
Gde se to u Evropi plaća, pitam ja vas? Uzmite i atlantske zemlje, Ameriku, uzmite i Australiju.
Još nas ministar resorni ubeđuje da je bol trpeti nešto što je prirodno. Toliko neznanja i toliko nehumanosti nisam skoro čuo. To je ono čemu smo danas izloženi.
Neću duže govoriti o ovom trećem zakonu, to je jasno. Samo se menja jedan član gde se kaže, umesto da imaš sedam godina iskustva, potrebno je da imaš pet godina iskustva.
Dovođenjem ovakvih kadrova, snižavanjem kriterijuma, jasno je šta se hoće, urušavanje sistema našeg, urušavanje institucija. To vam je kao kad vidite ovog mlađanog ministra inostranih poslova, ode u Rim i ne može da se snađe oko protokolarnih stvari, pa počne da trči levo-desno pri pozdravu i sviranju himne, kao kad gledate ovu «SIS agenciju», ako gledate odjavnu špicu, e tamo, skinuli su ministra u onom haotičnom kretanju levo-desno.
Prema tome, nećemo za ovo glasati. Ovo što radite je izvrgavanje parlamentarnog života ruglu.

Radojko Obradović

| Predsedava
Hvala.
Reč ima narodni poslanik Veroljub Arsić.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Dame i gospodo narodni poslanici, kada ste dolazili na vlast 2000. i 2001. godine, obećavali ste građanima Srbije, kako vi to volite da kažete, da koristite strane reči, nekakvu transparentnost.
Pa, nije mogao čovek od ministara tadašnjeg DOS-a da se koncentriše na bilo šta drugo osim na priču kako će se sva sredstva iz budžeta, koja su narodna, koja se ubiru prilikom poreza, trošiti transparentno.
Do dana današnjeg, videli smo kako usvajate budžete, videli smo kako usvajate zakone iz Bodruma, iz Soluna, ali još uvek narodni poslanici, od 2000. godine, naovamo, nisu imali priliku da vide kako trošite budžetska sredstva.
Navodno, bio je jedan pokušaj u toku 2005. godine, valjda kao opravdanje za sve ovo što se desilo do sada, kao opravdanje za sve što niste do sada uradili, da se napiše jedan ovakav zakon o državnoj revizorskoj instituciji, da forma bude zadovoljena, kako je zakon tekovina nove demokratije; nije bila predlagač Vlada, nego Odbor za finansije i narodni poslanici.
U jednom delu priče moram da se složim sa vama, Zakon je nešto bolji nego većina zakona koje ste do sada doneli, a to je zato što ste prihvatili najveći broj amandmana Srpske radikalne stranke u ovom zakonu.
Očigledno je da vama ni amandmani Srpske radikalne stranke ne mogu sasvim da isprave zakon. Evo, od 2005. godine, od kad smo doneli ovaj zakon, još uvek nemamo državno-revizorsku instituciju, nema ko da iskontroliše kako to ministri od 2000. godine naovamo troše narodne pare.
Razloga je često bilo mnogo, nesaradnja sa Hagom, pa Mlađan Dinkić neće da učestvuje u donošenju zakona itd, pa onda donošenje Ustava. Nekako ste uvek pronalazili razloge kako da ne primenite jedan zakon. Nije problem u zakonima, nego je problem u vama koji zakone primenjujete. Šta je sada razlog?
Sada imamo izmene i dopune Zakona, pa se kaže u tim izmenama i dopunama da se, u članu 16, na poslovima koji su povezani sa nadležnostima institucije, umesto sa 7 godina, može raditi i sa pet godina iskustva. Evo razloga: nemamo dovoljno stručnjaka. Pre će biti da je razlog što nemate dovoljno poslušnih ljudi koje ćete da postavite u jednu ovakvu državno-revizorsku instituciju, jer ukoliko stavite poštene i prave stručnjake, posle revizije trošenja budžetskih sredstava ide revizija data od tužilaštva za sve ministre iz Vlade Zorana Đinđića, iz Vlade Zorana Živkovića, iz Vlade Vojislava Koštunice. To je vama problem.
Dalje, da ne mislite da srpsku javnost zamajavate kako vi nešto radite i kako radite u interesu građana, kako nemate šta da krijete od građana, vi biste primenili već član 18. Zakona, koji, takođe, daje određena ograničenja kako može da se radi revizija.
U članu 16, takođe, brišete jedan član, vratiću se malo kasnije na član 18, briše se stav 2. koji kaže - za člana Saveta može biti izabrano lice koje dve godine pre izbora nije bilo član organa Vlade, odnosno član Saveta ministara državne zajednice Srbija i Crna Gora.
Hajde, ovo poslednje, da nije bio član Saveta ministara državne zajednice Srbija i Crna Gora, to mogu da razumem zašto brišete, jer ste i državnu zajednicu i Saveznu Republiku Jugoslaviju upropastili, kao što upropastite sve čega se dohvatite, ali mi nije jasno zašto brišete i deo - da član Vlade i pre isteka od dve godine može biti član Saveta.
Ili je to možda već u članu 18, da se vratimo na taj član, koji kaže, u stavu 2. - član Saveta ne može učestvovati i odlučivati u postupku revizije ako je bio radno angažovan kod lica koje je predmet revizije ili je obavljao određene poslove za račun subjekta revizije, a od prestanka tog zaposlenja ili završetka poslova nije proteklo pet godina.
Prevedeno, pod formom javnosti u radu i formom namenskog trošenja sredstava, formiraćete Savet, a pošto nije napisano samo ko će biti član tog saveta, verovatno će neki od bivših pomoćnika ministara, zamenika ministara, ministara iz Vlade Republike Srbije biti članovi Saveta, radiće nekakve revizije manje bitnih privrednih subjekata, javnih ustanova.
Kada je u pitanju trošenje budžetskih sredstava, tu ćete naći opravdanje - e, pa, znate šta, ne možemo da radimo reviziju budžeta Republike Srbije jer su članovi Saveta iz neke vlade kojoj je istekao mandat pre dve ili tri godine i tako pet sledećih godina neće biti revizije poslovanja i trošenja sredstava iz budžeta Republike Srbije.
Još jednom utisku ne mogu da se otmem, a to je da, kada ste izabrali napokon ovu vladu, nekako nije bilo euforije ovde. Niste se iskreno radovali, a to govori da ste svesni da je ovo poslednji put da ste prevarili građane Srbije.
Svesni ste da dolaskom vlade u kojoj će biti Srpska radikalna stranka, posle revizije Državne revizorske institucije, ide revizija javnog tužilaštva i pravosudnih organa.

Radojko Obradović

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Petar Jojić.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Dame i gospodo, narodni poslanici, Srbija želi da se pridruži Evropskoj uniji, aktuelna vlast želi da putem inflacije, donošenja raznih zakona dokaže, toj Evropskoj uniji kako mi postajemo demokratsko društvo, kako ćemo se uključiti u evropske tekovine i kako ćemo da poštujemo i da usvajamo te evropske vrednosti.
Želeo bih da vas podsetim samo, možda neki nisu znali, ali ću vam reći da je Srbija zemlja okupirana, zemlja čija je bezbednost ugrožena, država na koju je bačeno tamno svetlo, država čiji su građani i političari osuđeni i ocenjeni kao ljudi koji imaju samo govor mržnje, kao ljudi koji ne zaslužuju ljudsko dostojanstvo.
Citiraću i nabrojaću neke činjenice, jer su vezane i za predlog zakona koji se danas nalaze na dnevnom redu. Od velikog broja često neverovatnih izjava, izjava mržnje prema srpskom narodu, mi ovde navodimo samo nekoliko, i to onih koje su potekle od Evropljana, a odnose se na sledeće.
Na početku, svakako treba citirati ono što je izjavio Piter Justinov, a što je Zoran Piroćanac stavio u korice svoje knjige.
Kao vrlo upečatljiv ambasador UNICEF-a, Justinov je u kolumni u londonskom nedeljniku "Evropljanin", 10.6.1993. godine, zapisao i ovo: «Životinje koriste svoje resurse znatno srećnije nego ovi naopaki stvorovi», misli na Srbe, «čija je pripadnost ljudskoj rasi u velikom zakašnjenju.»
Jel vidite šta nam kažu demokrate i Evropljani kojima demokrate iz naše zemlje žele da odu i da im služe dokle ovi budu hteli.
Poljski dnevnik "Žiće Varšava" je februara 1990. godine objavio sledeće - Srbi jedino razumeju jezik sile, a Helmut Kol je, takođe, bio vrlo direktan kada je početkom 1998. godine izjavio i to da Srbi treba da se podave u sopstvenom smradu, slično kao i njegov ministar Kinkel, koji je 27.5.1992. godine izjavio da Srbe treba naterati da kleče. Tamara Honal: «Srbi su narod parija, trule jabuke u buretu Evrope».
Više je nego interesantan incident koji se dogodio na sastanku šefova država i vlada članica Evropske unije u Parizu, 1995. godine.
Najpre je govorio grčki ministar Papandreu, o tome da se u Bosni vodi građanski rat sa elementima verskog rata, ali ga je Žak Širak grubo i nediplomatski prekinuo, rečima - dozvolite mi da vas prekinem, gospodine predsedniče, Srbi su narod bez zakona, bez vere, to je narod razbojnika i terorista. Ovaj incident je presedan i prenesen je samo u pariskom dnevniku druge televizije.
Sa završetkom NATO bombardovanja nije se, međutim, završila kampanja govora mržnje protiv Srba. Naprotiv, u izjavama mnogih, i običnih ljudi, ali i evropskih zvaničnika, i dalje su se mogle čuti izjave koje su odisale više nego mržnjom. Za kraj, ovde napominjemo samo vrlo karakteristične izjave.
Šta je rekao onaj koji je danas postao ministar Francuske? Bernard Kušner, koji je bio šef civilne misije u to vreme na Kosovu, izjavio je u dokumentarnoj reportaži emitovanoj na državnoj televiziji Francuske krajem marta 2000. godine sledeće: «Prošle nedelje smo imali devetoro ubijenih Srba, ove nedelje imali smo osam. To je vidan napredak.»
General Majkl Džekson, britanski komandant KFOR-a je, prema pisanju "Njujork tajmsa", februara 2000. godine rekao - što je manje Srba na Kosovu, što ih manje ostane, Kosovo će lakše biti osigurati.
Dakle, dame i gospodo, kao što vidite, za te naše nazoviprijatelje mogu reći da su oni najveći neprijatelji srpskog naroda, jer su to dokazali, a to je i objavljeno u «Reviji za kriminologiju i krivično pravo» u Beogradu, Udruženja za krivično pravo i Instituta u Beogradu.
Dame i gospodo, kada se govori o ombudsmanu, ovo je zakon koji više liči na zakon o lovu i ribolovu ili zakon o vinu i rakiji. Sadrži 15 ili 20 članova, ali se opet ne vodi računa o tome da je ovo izuzetno značajna materija, koju tretiraju sva tri zakona, pogotovo zakon o Zaštitniku građana.
Šta je bilo potrebno uraditi? Treba ovde sto stvari regulisati putem zakona. Ostale su brojne praznine. Skrenuću vašu pažnju i ukazati na uporedno pravo, kako je to regulisano.
Šta bi trebalo imati na umu kako bi takva konvencija osigurala ulogu ombudsmana kao delotvornog sluge zakona, Vlade i građana?
Prvo, utemeljavanje pravnog osnova institucije ombudsmana u Ustavu. Imamo to predviđeno u Ustavu, to je nesporno. Zatim, regulisanje pojedinih funkcija i institucija ombudsmana samo jednim zakonom; opis pozitivnih i negativnih preduslova za postavljanje ombudsmana; utvrđivanje većeg kvoruma umesto proste većine za izbor ombudsmana. Veći kvorum, kako reguliše uporedno pravo u zemljama Zapadne Evrope i Evropske unije, za opoziv nego za izbor ombudsmana.
Sledeće, jasna pravila za opoziv ombudsmana; davanje imuniteta i privilegija u zavisnosti od toga da li stepen razvoja države to zahteva ili opravdava; plata koja isključuje sklonost ka korupciji. Dalje, zbrinjavanje ombudsmana nakon odlaska sa funkcije, jer je to garantovanje najlakšeg pristupa građaninu institucije ombudsmana.
Kako su naši građani, prema ovom zakonu, obavešteni? Koji su putevi da oni dođu i da budu obavešteni?
Sedište institucije ombudsmana ne treba da bude u okviru uprave, jako je važno da on bude dislociran, da neko ne vrši direktni uticaj na njega.
Nadležnosti ombudsmana - da obaveštava i daje savete, proverava žalbe na osnovu zahteva građana, proverava pretpostavljene nepravilnosti eks oficio, znači službeno.
Zatim, pravo na davanje preporuka sa obavezom primaoca na davanje odgovora na podnetu preporuku. Pravo i obaveza podnošenja redovnih i vanrednih izveštaja. Pravo na podnošenje zahteva za ponavljanje sudskih postupaka, ovo kod nas nije predviđeno, shodno zahtevima i stanju razvoja društva i države.
Tu je i pravo na podnošenje zahteva za preispitivanje normi nadležnosti u konkretnom sudu, podnošenje zahteva odgovarajućim sudovima radi donošenja odluke u sporovima nadležnosti sa organima uprave, kao i povezivanje sa ostalim vrhovnim državnim organima, na primer, sa Ustavnim sudom, Vrhovnim sudom, po krivičnim i građanskim stvarima, Upravnim sudom, vrhovnim kontrolnim organom, vrhovnim javnim tužilaštvom, radi rasvetljavanja pitanja od značaja za rad ombudsmana, pitanja koja, u suštini, ne spadaju samo u njegovu nadležnost.
Obaveza je da građaninu, prema stanju stvari, bude i lično na raspolaganju.
Dalje, da se ombuduman što je moguće više rastereti administrativnih poslova u okviru svoje institucije, bez obzira na njegovu konačnu odgovornost, kako bi mogao da se posveti svome radu u svojstvu ombudsmana.
Zatim, garantovanje slobode u pogledu prava, naredbi i nezavisnosti ombudsmana, putem sopstvenog budžeta i prava izbora službenog osoblja; pravo ombudsmana na istupanje i pri razmatranju njegovih izveštaja u parlamentarnim odborima i na plenarnim sednicama parlamenta.
Zabrana suspendovanja institucije ombudsmana usled uvođenja vanrednog stanja i ratnog vremena.
Vidite, ovo je vrlo važna stvar. Ukoliko se uvede vanredno stanje, kao što je bilo uvedeno 2003. godine, da smo imali tada ombudsmana, ne bismo doživeli da nam 12,5 hiljada nevinih građana bude pohapšeno i držano u zatvorima, a da do današnjeg dana nije izrečena, tako reći, nijedna presuda.
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je ovaj zakon, kako u odnosu na Poverenika, tako i u odnosu na Zaštitnika građana, valjalo suštinski razraditi, napraviti jednu studiju iz uporednog prava, preko Instituta za uporedno pravo.
Imali bismo u tom slučaju jedan sažet, konkretno razrađen zakon, zakon koji bi omogućio našim građanima da se obrate nekome, da ih neko zaštiti i da na taj način budu zaštićena građanska prava, jer to Srpska radikalna stranka želi.
Kada sam govorio o govoru mržnje, optužili su nas i oni spolja i neprijatelji o kojima sam govorio, a pomogli saučesnici u ovoj zemlji, da se i Vojislav Šešelj optuži za govor mržnje.
Da li vam je bilo dovoljno, dame i gospodo narodni poslanici i građani Srbije, ako ste čuli šta su govorili šefovi vlada i država Evropske unije o Srbima i srpskom narodu? Vojislav Šešelj nije govorio govorom mržnje. Ovo su neprijatelji, ovi koji su govorili najvećim govorom mržnje u istoriji srpskog naroda.
Na kraju, dozvolite mi da samo još jednom istaknem da je SRS ponosna i da je profesor dr Vojislav Šešelj, predsednik SRS, veoma poštovan i cenjen u srpskom narodu, zajedno sa njegovom velikom i uvaženom Srpskom radikalnom strankom.

Radojko Obradović

| Predsedava
Reč ima narodni poslanik Nebojša Stefanović. Imate devet i po minuta. Izvolite.