Da je ta ista velika Evropa, na čijem tržištu želimo da se pojavimo i koja radi u interesu naroda i budućnosti, svojom metodom subvencija i suzbijanja konkurencije razvila takve perfidne sistema, ja iznosim samo jedan frustrirajući primer iz Evropske unije i Svetske trgovinske organizacije, a to je sledeće.
Svi američki proizvođači bezalkoholnih pića i konzerviranih proizvoda ignorišu preporuke Svetske zdravstvene organizacije i Svetske trgovinske organizacije da smanje količinu šećera i soli u svojim proizvodima, uprkos dramatičnom i dokazanom rastu gojaznosti na planeti. Ne samo to, to je uzrok povećanja broja bolesti i dijabetskih i koronarnih. Tako nam misle o zdravlju, tako nam misle i o finansijskoj budućnosti i o tome treba da brinemo mi ovde, uvažavajući se i iznoseći isključivo činjenice. Hvala. (Aplauz.)
Samo jedan minut. Neću o svemu da govorim. Hteo sam samo da kažem o ovom makro-pitanju, oko ovih 4 milijardi itd.
Kada se radi o grinfild investicijama, budžet sa tim nema nikakve veze. Dakle, grinfild investicije su deo gde dođe neki stranac i uloži u svoje preduzeće i mi ih evidentiramo kao devizni priliv, da se vidi da je država dobila devize, ali to nema veze sa budžetom. Onaj deo koji se tiče privatizacije, to ostaje u budžetu i tu vi jeste u pravu.
Sada kada pogledate, ako se deficit upotrebljava, odnosno ako ta sredstva upotrebljavaju za servisiranje deficita i ako je deficit nastao kao posledica kapitalnog ulaganja, znači, vraćanja ponovo u nešto što će nam ostati u infrastrukturu, onda to praktično nije bacanje porodičnog srebra kroz prozor, nego naprotiv, konvertovanje iz jednog oblika u drugi. Iz oblika koji se zove – proizvodna aktivnost kojom država neće više da se bavi, nego predaje privatnicima u infrastrukturu, gde privatni kapital nije toliko zainteresovan da uđe, a koji nam je nužno potreban.